Što je počivanje u Duhu? Je li praksa počivanja u Duhu biblijska?
Što je počivanje u Duhu?
Termin „počivanje u Duhu“ koristi se u karizmatskim krugovima kršćanskih crkava, a označava navodno pokretanje Duha Svetoga nad osobom. Tvrdi se da Duh Sveti pokreće osobu takvom snagom da ona „počiva“. To ne znači da osoba umre, već da je nazočnost Duha toliko nadvlada da padne na tlo u potpunosti obuzeta.
Mnogi karizmatski propovjednici održavaju sastanke na kojima se kršćani okupljaju. Dijelovi tih sastanaka posebno su posvećeni iscjeljenju, odnosno „primanju Duha“. To je ono kada „propovjednik“, koji je navodno za to pomazan, obilazi okolo stavljajući svoju ruku ljudima na čelo što uzrokuje da padnu i počivaju u Duhu, kao da su obuzeti prisutnošću Duha Svetoga. Ova pojava nije povoljna budući da je nedokaziva, razmetljiva i vrlo lako bi se moglo raditi o tome da su dotičnu osobu nadvladale snažne emocije.
S druge strane, moguće je da bi Duh Sveti mogao potaknuti osobu tako silno da ona bude savladana. Uostalom, Bog je nevjerojatno silan. No, problem nije u ovoj mogućnosti, već u tome je li to biblijski ili nije. Uvijek moramo nastojati ostati unutar Božje Riječi i dozvoliti joj vodstvo u našim riječima i postupcima. Stoga, pogledajmo što kaže Riječ.
Primjer koji je vjerojatno najbliži „počivanju u Duhu“ koji pronalazimo u Bibliji jest kada je apostol Pavao pao na zemlju kada mu se Isus ukazao:
„A dok je putovao, približi se Damasku. I odjednom ga obasja svjetlost s neba. Pade na zemlju te začu glas koji mu govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’“ (Djela 9,3-4).
Je li to počivanje u Duhu? Ne, nije. Ali pokazuje primjer da ljudi mogu pasti kad postoji snažna prisutnost Gospodina. Ustvari, moje subjektivno iskustvo uključuje i jednu situaciju kada je Gospodinova snaga bila toliko jaka da sam bio prisiljen pokloniti mu se i dotaknuti tlo. No, rezultat je bio štovanje i obožavanje, a ne nedostatak tjelesne kontrole. Ipak, pogledajmo neke dodatne primjere iz Biblije koji se koriste kako bi podržali padanje u Duhu:
- „Kad gle, nastade silan potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen s vrata te sjede na njega. A lice njegovo bijaše kao munja i ruho njegovo bijelo kao snijeg. A stražari uzdrhtaše od straha pred njim i postadoše kao mrtvi“ (Matej 28,2-4).
- „Tada Juda, uzevši četu i stražare od velesvećenikā i farizejā, dođe onamo sa zubljama i svjetiljkama i oružjem. Stoga Isus, znajući sve što će doći na njega, izađe pa im reče: ‘Koga tražite?’ Odgovore mu: ‘Isusa Nazarećanina.’ Reče im Isus: ‘Ja sam.’ A stajao je s njima i Juda, izdajnik njegov. Kad im dakle reče: ‘Ja sam’, ustuknuše i padoše na zemlju“ (Ivan 18,3-6).
- „kadli usred dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost sjajnija od sunca obasja mene i one koji su sa mnom putovali. A kad svi popadasmo na zemlju, začuh glas kako mi govori i kaže na hebrejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv bodila ritati’“ (Djela 26,13-14).
Je li praksa počivanja u Duhu biblijska?
Možemo vidjeti da u Božjoj prisutnosti ljudi padaju na zemlju. To je prirodno i ispravno s obzirom na veličanstvenu Božju svetost u odnosu na našu grešnost. Pasti na zemlju u Božjoj prisutnosti jest nešto što je očekivano. No, znači li to da je počivanje u Duhu biblijski?
Kada je osoba oborena u Duhu, obično je prethodno pastor, svećenik, učitelj, propovjednik itd. dotaknuo njezino čelo. Izgleda da je sam ovaj dodir glavni način na koji osoba prima poticaj Duha. Osoba je tada onesposobljena na neko vrijeme. Dakle, je li to biblijski? Jasno da nije, budući da ne postoji nijedan slučaj u Novom zavjetu pri čemu netko kome je dotaknuto čelo pada na zemlju zbog prisutnosti Duha.
Nadalje, opasnost ovog fenomena može biti u tome da dolazi od učitelja koji se predstavlja kao netko poseban, kao „pomazana“ osoba koja ima moć prouzročiti da Duh pokreće ljude. Onda se ljudi okupljaju oko te osobe i gledaju na nju kao posebno pomazanu. To je samo po sebi opasno, osobito zato što postoje mnogi propovjednici koji uče brojne teološke pogreške.
Dakle, ne kažem da Božji Duh ne može srušiti nekoga ili da Božji Duh danas ne pokreće ljude. Iz sveg srca vjerujem da je Duh još uvijek veoma aktivan u Crkvi. No, s obzirom na senzacionalizam u nekim crkvama, brojne nebiblijske prakse i učenja koja se tamo pojavljuju, kao i neprirodnu žudnju ljudi da počivaju u Duhu, zaključujem da na ovaj fenomen ne bi trebalo gledati s odobravanjem.
Autor: Matt Slick; Izvor: Carm.org
Više o ovoj praksi pročitajte OVDJE.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.