Počivanje u Duhu ili počivanje u zloduhu?

8258
pregleda

Je li počivanje u Duhu biblijska praksa? Za mnoge je Duh Sveti samo nadnaravno ili emotivno iskustvo, ali istina iz Božje Riječi im je daleko od srca i ušiju. Sila Duha Svetoga nije nikakvo mistično ili emotivno iskustvo.

U Bibliji ne postoje stihovi kojima se može dokazati da je počivanje u Duhu ispravna praksa. Nekolicina stihova govori da su uglavnom padali nevjernici, i to zbog Božje prisutnosti, straha Božjeg, otkrivenja o Isusu, a ne iz dobrog osjećaja.

Isus je rekao: „MNOGI će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“ (Matej 7,22-23).

Uostalom, znamo da i Sotona čini čuda, od ozdravljenja, istjerivanja demona, ukazanja itd.

Jer ustat će lažni kristi i lažni proroci i izvodit će velike znake i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabranike“ (Matej 24,24).

I svećenički glavari su izgonili demone u Božje ime, ali s Isusom nisu imali ništa, mrzili su ga i na kraju razapeli. Tako i danas postoje ljudi koji se nazivaju kršćanima, pozivaju se na Boga, izvode čuda, izgone zloduhe, ali nisu pravi Kristovi sljedbenici.

Srećom, Krist nam je ostavio univerzalno pravilo je li netko Njegov sljedbenik: to nisu darovi Duha, nego PLODOVI Duha (Matej 15,7-20; Galaćanima 5,19-24).

Božji Duh nas potiče na pokajanje, poslušnost, propovijedanje Božje Riječi, a ne onesposobljeno počivanje. Duh Sveti potiče na akciju, a ne kontemplaciju. Dok ležimo, počivamo, odmaramo, kontempliramo, nismo konkretno sposobni ni za što.

Sve što Bog radi kroz nas, Njega mora proslaviti. A kako ga proslavlja rušenje i ležanje, osim što je opasno za praktikanta? Takva praksa više liči na hipnozu ili istočnjačku meditaciju, nego što ima veze s Bogom.

Dakle, padanje u trans, odnosno nesvjesno stanje nema nikakvo uporište u Božjoj Riječi. To je oslanjanje na emocije, težnja za nadnaravnim iskustvom, pa se sila Duha Svetoga poistovjećuje s padanjem, bacanjem, drhtanjem, počivanjem, režanjem, roktanjem, nekontroliranim smijanjem i sl.

Vjera nije iskustvo, emocija, zanos, doživljaj ili euforija. Naše srce je varljivo, naše emocije su varljive. Vjera u Isusa je odluka da ćemo čvrsto stajati na Božjoj Riječi bez obzira na naše emocije. Đavao je lukav i đavao je prevarant, predstavlja se kao svjetlo, a to nije. Ali ako za nešto nemamo uporište u Božjoj Riječi, onda odlučno odbacujemo. Tako rade iskreni vjernici.

Sam Isus nije prakticirao počivanje u Duhu. Apostoli i učenici nisu prakticirali počivanje u Duhu. Zašto bismo onda mi?

Bog je Bog reda, a ne nereda. Sve ispitujte, sve provjeravajte je li u skladu s Božjom Riječi.

„Sami sebe iskušavajte jeste li u vjeri! Sami sebe ispitujte! Ili ne spoznajete sami sebe, da je Isus Krist u vama? Osim ako ste u čemu nepouzdani“ (2. Korinćanima 13,5).

Vjera nije dobar osjećaj ili doživljaj, već odluka na poslušnost Božjoj Riječi.

 

Više na temu počivanja u Duhu nađite na tagu: https://biblijaiznanost.net/tag/pocivanje-u-duhu/.

Komentari

komentari