Tko je Jahve iz Staroga zavjeta?

Tko je Jahve koji se spominje u Starom zavjetu, točnije YHWH (yud-heh-waw-heh)?

Među kršćanima postoji veliko nerazumijevanje u pogledu riječi Jahve (YHWH). Većina kršćana dijeli mišljenje da riječ Jahve označava Boga Oca. No, to je pogrešno tumačenje riječi Jahve. Riječ Jahve ne označava božansku osobu, nego opisuje Božju srž, točnije govori nam kakav je Bog.

Jahve = „Ja jesam“ ili „Ja sam onaj koji jesam“

Iako većina kršćana Jahvu smatra Bogom Ocem, budući da se Jahvu u Starom zavjetu naziva Ocem ljudi i Izraela, postoji jasno objašnjenje zašto su Izraelci Jahvu nazivali Ocem. Razlog je naprosto taj što im nije bilo otkriveno trojstvo. Svi ćemo se složiti da je Bog tvorac svega i svima nama Otac, no pošto im Bog još nije otkrio tko su sve osobe koje imaju status Jahve (YHWH), jednostavno su tvorca Jahvu nazvali Ocem.

Kako je iz originalnog YHWH došlo do riječi Jahve?

Bog ponavlja svoje ime tri puta. Prvi put kao prvo lice imperfekta od hebrejskog glagola „biti“, što bismo na hrvatski preveli kao „jesam“. Drugi put, Bog izgovara isti oblik glagola „jesam“. I na kraju, treći put (prema klasičnoj egzegezi), Bog uzima treće lice imperfekta – „jest“ (Onaj koji jest, Bog vaših otaca… poslao me k vama). Od ovog trećeg oblika, u Starom zavjetu sačuvali su se samo suglasnici YHWH (takozvani tetragram), jer se u starom (biblijskom) hebrejskom jeziku samoglasnici nisu ni pisali. Samoglasnici a i e dodani su kasnije, pa je tako nastao Yahweh. Riječ Jehova koju koriste Jehovini svjedoci nigdje se ne nalazi u Pismu osim u njihovoj iskrivljenoj verziji i u njihovom iskrivljenom prijevodu Novoga i Staroga zavjeta.

Jahve, Bog numeričke jednine ili ujedinjene jednine?

U Starom zavjetu nam više stihova govori da je Jahve jedan Bog i da pored njega, drugog Boga nema. No, je li Jahve Bog numerička jednina (jedna jedina osoba) ili ujedinjena jednina (više osoba u jednom)?

„Čuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan.“ (Ponovljeni zakon 6,4)

„Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš!“ (Jakovljeva 2,19)

„Ja sam Jahve i nema drugog. Osim mene Boga nema.“ (Izaija 45,5)

„Ja Sam Bog i nema drugog. Bog, nitko mi sličan nije.“ (Izaija 46,9)

Važno je napomenuti da se u originalu Staroga zavjeta za jedninu koriste dvije riječi: riječ echad, koja označava ujedinjenu jedninu (više osoba u jednom) i riječ yachid, koja označava numeričku jedninu (jedna osoba). Više o tome možete pročitati na sljedećem linku: http://www.bible.ca/trinity/trinity-oneness-unity-yachid-vs-echad.htm.

Na slici možete vidjeti kako se na hebrejskom pišu numerički yachid i ujedinjeni echad.

Pogledajmo sada neke primjere iz hebrejske Biblije da bismo vidjeli gdje se koristi riječ yachid, a gdje echad. Dakle, na slikama ćemo vidjeti hebrejski tekst i ispod njega prijevod na engleski jezik. No, ispod svake slike preveli smo na hrvatski jezik koristeći se hrvatskim prijevodom KJV Biblije.

YACHID – numerička jednina (jedna osoba)

Suci 11,34:

„I dođe Jiftah svojoj kući u Mispu, i gle, ususret mu iziđe kći plešući uz bubnjiće: a bijaše mu ona jedino (yachid) dijete; osim nje nije imao ni sina ni kćeri.“ (Suci 11,34)

Postanak 22,2:

„I reče: Uzmi sada svoga sina, svoga jedinoga (yachid) sina Izaka, koga ljubiš, i pođi u zemlju Moriju; i prinesi ga ondje kao žrtvu paljenicu na jednome od brda za koje ću ti kazati. (Postanak 22,2)

Zaharija 12,10:

„I izlit ću na dom Davidov, i na stanovnike Jeruzalema, duha milosti i molitava: i gledat će na mene koga su proboli, i oplakivat će ga kao onaj tko oplakuje svoga jedinoga (yachid) sina, i bit će u gorčini zbog njega kao onaj tko gorko žali za svojim prvorođencem.“ (Zaharija 12,10)

ECHAD – ujedinjena jednina (više osoba u jednom)

Postanak 2,24:

„Stoga će čovjek ostaviti svoga oca i svoju majku i prionuti uza svoju ženu; i bit će oni jedno (echad) tijelo.“ (Postanak 2,24)

Postanak 11,6:

„I reče GOSPODIN: Evo, jedan (echad) su narod i svi imaju jedan jezik, i počeli su to raditi: sada im neće biti uskraćeno ništa od onoga što su naumili učiniti.“ (Postanak 11,6)

Ezekiel 37,17:

„I sastavi ih jednu s drugom u jednu palicu; i postat će jedno (echad) u tvojoj ruci.“ (Ezekiel 37,17)

Nakon što smo naveli par primjera za yachid – numeričku jedninu (jednu osobu) i za echad – ujedinjenu jedninu (više osoba u jednom), pogledajmo sada koja se od te dvije jednine koristi kada nam Biblija kaže da je Jahve jedan Bog.

Ponovljeni zakon 6,4:

„Čuj, Izraele, GOSPODIN, Bog naš, jedan (echad) je GOSPODIN.“ (Ponovljeni zakon 6,4)

 Zaharija 14,9:

„I bit će GOSPODIN kralj nad svom zemljom: u taj dan će biti jedan (echad) GOSPODIN, i njegovo ime jedno (echad).“ (Zaharija 14,9)

Svaki put kad u Starom zavjetu piše da je Jahve (GOSPODIN) jedan Bog, za jedninu se koristi riječ echad, a nikada yachid, dakle vidimo iz Staroga zavjeta da je Jahve (GOSPODIN) više od jedne osobe.

Novi zavjet

Kada je u pitanju echad, Novi zavjet koristi riječ hen, heis. Na grčkom, hen, heis također znači ujedinjena jednina, isto što i echad na hebrejskom. Grčki jezik koristi riječ monos ili monogenes (jedan) za prijevod hebrejske riječi yachid. Na primjer, riječ monos, monogenes javlja se u tekstovima kao što su Matej 24,36 ili 1. Timoteju 1,17. Tu jasno vidimo da monos znači „jedan jedini“, to jest numerička jednina.

U nastavku je nekoliko primjera za riječ hen, heis, koja označava ujedinjenu jedninu (više osoba u jednom).

Ivan 11,52:

„I ne samo za taj narod, nego i zato da raspršenu Božju djecu okupi u jedno (hen).“ (Ivan 11,52)

Rimljanima 12,5:

„Tako smo i mi mnogi jedno (hen) tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugome.“ (Rimljanima 12,5)

Sada ćemo dati nekoliko primjera za riječ monos, monogenes koja označava numeričku jedninu (samo jednu osobu).

Hebrejima 11,17:

„Vjerom je Abraham, kada je bio kušan, prinio Izaka: on koji je primio obećanja, prinio je jedino (monogenes) rođenca.“ (Hebrejima 11,17)

Judina 1,25:

„Jedinome (monos) mudrome Bogu, našem Spasitelju, slava i veličanstvo, vlast i moć, i sada i zauvijek. Amen.“ (Judina 1,25)

Sada kada smo dali nekoliko primjera za riječ hen, heis i monos, monogenes, pogledajmo koja se riječ upotrebljava u Novom zavjetu za Božju jedninu.

Jakovljeva 2,19:

„Ti vjeruješ da je jedan (heis) Bog. Dobro činiš: i zlodusi vjeruju, i dršću.“ (Jakovljeva 2,19)

Rimljanima 3,30:

„Jer jedan (heis) je Bog koji će opravdati obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri.“ (Rimljanima 3,30)

Prva Korinćanima 8,4:

„A što se tiče jedenja onoga što je prineseno na žrtvu idolima, znamo da idol nije ništa na svijetu i da nema drugoga Boga osim jednoga (heis).“ (1. Korinćanima 8,4)

Postoje još brojni primjeri, ali ovo sasvim dovoljno dokazuje da se za Božju jedninu u Novome zavjetu koristi riječ hen, heis, što označava da je Bog ujedinjena jednina (više osoba). Dakle, iz Staroga i Novoga zavjeta možemo jasno vidjeti da je Bog Izraelov ujedinjena jednina, točnije više osoba u jednom Bogu.

Tri božanske osobe u Starom zavjetu

U Starom zavjetu pojavljuju se tri osobe s imenom Jahve. To su Jahve, anđeo Jahvin i duh Jahvin. Svima nam je jasno tko je Jahve, no često se postavlja pitanje tko je anđeo Jahvin i duh Jahvin.

Anđeo Jahvin

Antitrinitarci govore da je anđeo Jahvin samo jedan običan anđeo koji je podređen Jahvi, ali takav pogled na anđela Jahvinog je u suprotnosti s Pismom. U Starom zavjetu se jasno na puno mjesta može vidjeti da je anđeo Jahvin božanska osoba, ali opet različita od prve božanske osobe. Sada ćemo navesti 11 poglavlja koji jasno pokazuju da je anđeo Jahvin božanska figura i da ima autoritet koji samo Bog može imati. To su sljedeća poglavlja: Postanak 16, Postanak 22, Postanak 31, Izlazak 3, Izlazak 14, Brojevi 22, Suci 2, Suci 6, Suci 13, Zaharija 3, Zaharija 12.

Povrh toga, tri od tih poglavlja također pokazuju da je ta božanska osoba različita od drugog božanskog bića koji je također Bog. Ta tri poglavlja su Postanak 22, Brojevi 22, Zaharija 3. Važno je naglasiti da riječ „anđeo“ na hebrejskom ne znači biće s krilima s neba, nego jednostavno „glasnik“ ili „predstavnik“. Na primjer, u Postanku 32,3, kada Jakov pošalje glasnike Ezavu, Stari zavjet koristi za anđela istu riječ mlakim. Tako da moramo proučavati kontekst svakog retka da bismo razumjeli tko je taj anđeo Jahvin, a ne koristiti se našim modernim tumačenjem anđela.

Sada ćemo izvaditi nekoliko stihova iz Starog zavjeta koji pokazuju da je anđeo Jahvin zapravo sam Bog (Jahve).

„I reče joj anđeo Jahvin: Nadasve ću umnožiti tvoje potomstvo, tako da se zbog mnoštva neće moći izbrojiti.“ (Postanak 16,10)

Svi znamo da je Jahve taj koji je Abrahamu umnožio potomstvo, pa ako anđeo Jahvin nije sam Jahve, zašto govori da je ON taj koji će umnožiti Abrahamovo potomstvo? Jasno se vidi da anđeo Jahvin nije samo jedan običan anđeo, tj. glasnik, nego sam utjelovljeni Jahve.

 „I zazva ga anđeo Jahvin s neba i reče: Abrahame, Abrahame; i reče on: Evo me. I reče mu: Ne spuštaj ruku na dječaka niti mu bilo što čini: jer sada znam da se bojiš Boga kada mi nisi uskratio svoga sina, svojega jedinca.“ (Postanak 22,11-12)

Vidimo da anđeo Jahvin kaže: „…kada mi (meni) nisi uskratio svoga sina, svojega jedinca.“ To pokazuje da je anđeo taj Bog iz 1. stiha koji kaže da će testirati Abrahama, ali također anđeo Jahvin kaže: „… jer sada znam da se bojiš Boga.“ U jednoj rečenici anđeo Jahvin razlikuje sebe od druge božanske osobe za koju kaže da je Bog, a u isto vrijeme sebe identificira kao Boga koji je rekao da će testirati Abrahama.

„I uzađe anđeo Jahvin iz Gilgala u Bokim i reče: Ja sam učinio da uzađete iz Egipta i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo vašim ocima; i rekao sam: Neću nikada raskinuti svoj savez s vama.“ (Suci 2,1-2)

„I ukaza mu se anđeo Jahvin u rasplamtjelu ognju usred nekoga grma.“ (Izlazak 3,2)

„Nadalje reče: Ja sam Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.“ (Izlazak 3,6)

Svi znamo da je Bog Jahve izbavio Izrael iz ruke Egipćana, no ovdje vidimo da anđeo Jahvin za sebe kaže da je on taj koji je izbavio Izrael iz ruku Egipćana. Također, u Izlasku 3,6 anđeo Jahvin za sebe kaže da je on Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. Dakle, očito da je anđeo Jahvin također božanska osoba.

„Tada Manoah shvati da je to bio anđeo Jahvin. I reče Manoah svojoj ženi: Zacijelo ćemo umrijeti, jer smo vidjeli Boga.“ (Suci 13,21-22)

Ovdje nam Pismo direktno kaže da je anđeo Jahvin Bog.

No, tko je zapravo taj anđeo Jahvin? Pojavljivanja anđela Jahvinog prestala su nakon Kristova utjelovljenja. Anđeli se mnogo puta spominju u Novom zavjetu, ali „anđeo Jahvin“ nijednom. Isus je rekao da je postojao „prije Abrahama“ (Ivan 8,58), tako da je logično da je bio aktivan i očitovan u svijetu. Najvjerojatnije je anđeo Jahvin bio sam Isus. Također čitamo u Ivanu 5,17: „Isus im odgovori: Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.“ Svi ćemo se složiti da je Otac radio u Starom zavjetu, a to znači da je i Isus morao negdje biti u Starom zavjetu. Isus je najvjerojatnije anđeo Jahvin.

Isto tako, Isus u Novom zavjetu kaže kako nitko nikad nije vidio Oca.

„Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli.“ (Ivan 5,37)

Iznad smo već dokazali da je anđeo Jahvin Bog, dakle antitrinitarci ovdje imaju veliki problem. U Starom zavjetu jasno piše da je više ljudi vidjelo Boga licem u lice. Ako kažemo da je samo Otac Jahve, onda ispada da Isus laže kada kaže da Oca nitko nikada nije vidio. To je samo još jedan dokaz da nije samo Otac Jahve, nego i Sin i Duh Sveti. No, tko je onda taj Bog kojeg su vidjeli neki ljudi u Starom zavjetu? Jahve kojeg su vidjeli je nitko drugi nego sam Isus Krist (starozavjetni anđeo Jahvin). Dakle, Isus je ovom izjavom dokazao da anđeo Jahvin koji je Bog i kojeg su neki starozavjetni ljudi vidjeli licem u lice, ne može biti Otac, nego netko drugi. A to je najvjerojatnije bio on sam, čime je potvrdio da u jednom Bogu Jahvi ima više božanskih osoba.

Duh Jahvin

Svi ćemo se složiti da je Duh Jahvin novozavjetni Duh Sveti.

„Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega duh svoj sveti? Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno; koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? Poput stoke što silazi u dolinu, duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.“ (Izaija 63,11-14)

Dakle, ovdje je Duh Sveti po imenu spomenut u Starom zavjetu i različit je od Boga. I u drugim stihovima vidimo razliku između Duha Jahvinog i Jahve.

„I duh Jahvin siđe nada me i kaza mi: Reci: Ovako veli Jahve Gospod: ‘Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca!“ (Ezekiel 11,5)

Ovdje je Duh Jahvin govorio Ezekielu i samim time dokazuje da Duh Jahvin nije nečiji osobni duh kao što tvrde antitrinitarci, jer kako netko može pričati sa svojim osobnim duhom? Ne može! Dakle, Duh Jahvin je također božanska osoba. I u 2. Samuelovoj 23 vidimo da kada Duh govori – zapravo je Bog taj koji govori.

Biblija pridaje Duhu Svetom osobine koje može imati samo osoba. Pogledajmo neke tekstove koji to jasno pokazuju:

„I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!“ (Efežanima 4,30)

Ako Duh Sveti nije osoba kao što tvrde antitrinitarci, nego neka sila kojom se Bog služi, onda Pavao ne bi napisao da ne žalostimo Duha Svetoga; napisao bi da ne žalostimo Oca. Znači, Pavao je smatrao Duha Svetog božanskom osobom, a ne nekom neosobnom silom. Biblija kaže da Duh Sveti istražuje (1. Kor 2,10,11), govori, uvjerava ljude, pokazuje (Post 6,3, Iv 16,8), nanovo rađa, stvara, uči, pomaže, posreduje, postavlja, šalje, daje duhovne darove itd. Sve su to odlike koje su nespojive s nekom neosobnom silom. Ako razmislimo o darovima koje daje Duh Sveti (1. Kor 12), bit će nam jasno da se radi o jednoj osobi.

„Petar mu reče: Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!“ (Djela 5,3-4)

Petar je rekao Ananiji da je slagao Duhu Svetomu, a na kraju rečenice Petar kaže da je Ananija slagao Bogu. Dakle, Petar jer jasno rekao da je Duh Sveti Bog.

„Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.“ (Djela 28,25-27)

U proroku Izaiji piše da je to rekao Jahve, a apostol Pavao bez ikakvog objašnjenja kaže da je to rekao Duh Sveti. Što reći na ovo osim da je Duh Sveti Gospodin Jahve.

„Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.“ (Job 33,4)

Iz ovog se stiha vidi da je Duh Sveti i stvarao.

Novi Zavjet nam donosi još neke značajne dokaze u prilog božanstva Duha Svetoga. Ako Duh Sveti nije Bog, onda je sljedeći tekst besmislen:

„Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Jer govorahu: ‘Duha nečistoga ima.“ (Marko 3,28-30)

Iako bismo još dosta toga mogli napisati u prilog tome da je Duh Jahvin (Sveti) Bog, već se i iz navedenih stihova jasno može zaključiti da je Duh Sveti osoba koja je također Jahve.

Više božanskih osoba u Starom zavjetu na jednom „mjestu“

U Izaiji 48,16 Jahve govori:

„Pristupite k meni, čujte ovo; od početka nisam govorio tajno; otkako to bijaše, Ja jesam: i sada me posla GOSPODIN Bog [Jahve] i Duh njegov.“ (Izaija 48,16)

Jahve govori da ga je poslao Jahve i Duh njegov. Znači da imamo Jahvu koji govori da je poslan od Jahve i Duha njegovog. Stih jasno govori o 3 božanske osobe. U jednom stihu vidimo cijelo učenje trojstva.

U Zahariji 2 čitamo:

„Jer ovako govori GOSPODIN [Jahve] nad vojskama: Za slavom me on posla k narodima koji su vas opljačkali.“ (Zaharija 2,8)

Jahve kaže da ga je netko poslao, no tko je to poslao Jahvu? Odmah ispod čitamo:

„Jer, evo, rukom ću svojom zamahnuti nad njima i svojim će slugama oni plijenom postati: i znat ćete da me poslao GOSPODIN nad vojskama.“ (Zaharija 2,9)

„Pjevaj i raduj se, Kćeri sionska: jer evo, dolazim i usred tebe ću prebivati, govori GOSPODIN [Jahve]. I mnogi će se narodi u taj dan pridružiti GOSPODINU [Jahvi] i bit će moj narod; a ja ću usred tebe prebivati i znat ćeš da me k tebi poslao GOSPODIN [Jahve] nad vojskama.“ (Zaharija 2,10-11)

Ovdje su spomenute 2 božanske osobe. Jahve koji govori i Gospodin nad vojskama koji je poslao Jahvu.

Isus – božanska osoba u Jahvi

Iako smo već gore naveli da je anđeo Jahvin najvjerojatnije Isus u Starom zavjetu, navest ćemo još neke neoborive dokaze da je Isus Jahve (Bog) Starog zavjeta.

„Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni…“ (Izaija 9,6)

Svi se slažemo da se ovaj stih odnosi na Isusa. U ovom stihu jasno i direktno možemo vidjeti da je djetetu (Isusu) ime Bog silni i Otac vječni. Znači, već se samo u tom stihu vidi da je Isus Bog i da je Isus vječan.

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.“ (Ivan 1,1)

„I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.“ (Ivan 1,14)

Ovdje vidimo da je Riječ, koja je Bog, tijelom postala (Bog je postao čovjek) i nastanila se među nama, a to je Isus Krist. Dakle, Biblija Krista zove – Bog.

Kada je apostol Toma vidio uskrslog Krista, rekao je: „Gospodin moj i Bog moj!“ Na to mu je Isus odgovorio: „Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati a da nisu vidjeli.“ Isus ovim odgovorom potvrđuje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekao nešto što nije istina, Isus ne bi to potvrdio, nego bi vjerojatno ukorio Tomu.

„Budući da u njemu [Kristu], stanuje stvarno sva punina božanstva…“ (Kološanima 2,9)

Koliko božanstva stanuje u Kristu? Odgovor je: Sva punina. Dakle, on nije manji Bog, niti pola Boga, nego sva punina.

U sljedećim stihovima vidjet ćemo da se Krista treba štovati kao i Oca:

„Da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.“ (Ivan 5,23)

Isus ovdje govori da ga se treba štovati kao što se štuje Oca. Ako Isus nije Bog, ovo bi bila hula nad hulama. U Starom zavjetu možemo vidjeti da se za štovanje idola (ljudi, kipova itd.) Jahve razgnjevio i osudio Izrael. Stari zavjet nam jasno govori da je Jahve jedini koga smijemo štovati, ali Isus ovdje traži isto štovanje koje ima i Otac i samim time Isus dokazuje da je jedna od osoba u Jahvi.

U 6. poglavlju knjige proroka Izaije, Izaija opisuje viđenje koje je imao. Kaže da je vidio Gospodina Jahvu nad Vojskama govoreći sljedeće:

„Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!“ (Izaija 6,5)

Dalje kaže da je čuo glas Gospodnji kako mu kaže:

„Tad čuh glas Gospodnji: Koga da pošaljem? I tko će nam poći? Ja rekoh: Evo me, mene pošalji!“ (Izaija 6,8)

Ovo je tekst iz Starog zavjeta. Pogledajmo kako to tumači apostol Ivan. U Ivanu 12,37-43 govori da je Krist činio mnoga čudesa pred narodom, ali mu nisu vjerovali. Dalje citira tekst iz Izaije koji smo gore naveli. Ivan ga tumači na sljedeći način:

„To reče Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio.“ (Ivan 12,41)

Svima nam je jasno da Ivan ovdje govori o Kristu, dakle Ivan kaže da je Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da sam Izaija kaže da je vidio Jahvu nad Vojskama.

Za apostola Ivana, Krist je Jahve, Bog Svemogući.

„Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati.“ (Izaija 45,22-23)

„…da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: ‘Isus Krist jest Gospodin!’ – na slavu Boga Oca.“ (Filipljanima 2,10-11)

Jahve u Izaiji kaže da će se pred njim prignuti svako koljeno, dok u poslanici Filipljanima vidimo da će se pred Isusom prignuti svako koljeno.

Isus je, dakle, Jahve pred kim će se pokloniti svako koljeno.

„I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima.“ (Otkrivenje 2,23)

U Jeremiji čitamo da Jahve kaže:

„Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.“ (Jeremija 17,10)

Isus u Otkrivenju kaže da je on taj koji istražuje bubrege i srca, dok u Jeremiji Jahve kaže da je on taj koji istražuje bubrege i srca. Znači, tu je opet jasno da je Isus Jahve.

Isus kaže u Ivanu 14,14:

„Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.“

Vidimo da Isus ima sposobnost uslišavati molitve.

„Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Matej 18,20)

Ovdje pak vidimo da Isus ima mogućnost biti sveprisutan.

Dakle, tko to ima osobine sveprisutnosti i moć ispunjavanja molitvi? Takve osobine ima jedino Bog Jahve. A takve osobine ima i Isus, što je samo još jedan od brojnih dokaza da je Isus jedna od osoba u Jahvi.

„Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva.“ (Hebrejima 1,7-8)

Ovdje se Bog Otac obraća Sinu: „Prijestolje je tvoje, Bože“. Dakle, Bog Otac Isusa Krista naziva Bogom.

„A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.“ (Mihej 5,1)

Iz ovog starozavjetnog proročanstva o Isusu možemo vidjeti da je Isus „od vječnih vremena“. Znači, Isus je vječan i nije stvoren.

I za kraj, jedan od najjačih stihova koji govore da je Isus Jahve.

„I izlit ću na dom Davidov, i na sve stanovnike Jeruzalema, duha milosti i molitava; i gledat će na mene koga su proboli, i oplakivat će ga kao onaj tko oplakuje svoga jedinoga sina, i bit će u gorčini zbog njega kao onaj tko gorko žali za svojim prvorođencem.“ (Zaharija 12,10)

U Zahariji 12,10, Bog Jahve za sebe kaže da će njega probosti, a gdje je to Jahve bio proboden? Pitanje za antitrinitarce: Ako je jedino Otac Jahve, neka nam pokažu gdje je to Bog Otac bio proboden? Nigdje! Jedino tko je bio proboden bio je Gospodin Isus Krist. Isus je taj Jahve koji se obraća u Zahariji 12,10.

„Glas viče: Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.“ (Izaija 40,3)

„Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ (Marko 1,1-3)

Ovi stihovi jasno govore da je evanđelist Marko smatrao Isusa starozavjetnim Jahvom kojem treba pripraviti put i poravnati mu staze. Isus je osoba u Jahvi Staroga zavjeta i to je jasno biblijsko učenje.

Antikršćanski kult

Jehovini svjedoci su masonski antikršćanski kult. Vjerojatno se pitate kakve veze imaju Jehovini svjedoci s masonima? Imaju velike veze jer je sam osnivač Jehovinih svjedoka Charles Taze Russell bio visoko rangirani mason. To možete vidjeti po njegovom grobnom mjestu koje je u obliku piramide.

Piramida je poznati masonski simbol. Na sebi ima križ s nakrivljenom krunom, a to je također poznati masonski simbol kojeg su koristila mnoga masonska tajna društva poput Templara i drugih. Iako se na ovoj slici to ne može vidjeti, ali u pozadini groba je veliki masonski centar u Pittsburghu. Da je Charles Taze Russell bio mason ne dokazuje samo njegovo grobno mjesto, nego i njegova vlastita priznanja. A ako netko želi vidjeti cijelo njegovo priznanje, na YouTube-u postoji dokumentarac pod nazivom Know Your Enemy Jehovah Witnesses. Nažalost, dokumentarac nije preveden na hrvatski jezik. Ukratko, izjavio je da je počašćen što govori pred masonima; također se pozdravljao s masonima; rekao da nema namjeru reći niti jednu riječ protiv masona i tako dalje.

Vjerujemo da svi znate da su masoni Luciferijanska sotonistička organizacija. Masoni su ljudi koji štuju Sotonu i koji mrze Krista i kršćanstvo, te nije čudno što su u 19. stoljeću pokrenuli religijske pokrete koji imitiraju kršćanstvo, a koji poriču sve temeljne biblijske istine bez kojih spasenja nema.

Osnivači Jehovinih svjedoka bavili su se lažnim izračunavanjem kada će točno doći Isus Krist da osudi svijet i došli su do zaključka da će doći 1914. godine. Naravno, Krist nije došao 1914. godine, pa su osnivači Jehovinih svjedoka rekli da je Isus došao, ali u nekoj nevidljivoj formi, te je razlog njegova dolaska bio 2. svjetski rat. Dakle, vidimo da Jehovini svjedoci niti ne vjeruju u vidljivi dolazak Isusa Krista, a sama Biblija kaže da će Isusa vidjeti svako oko kad se vrati.

Iskrivljeni prijevod Jehovinih svjedoka

Mogli bismo još puno toga napisati o antibiblijskim vjerovanjima Jehovinih svjedoka, ali ćemo se radije malo posvetiti prijevodu Biblije koji koriste. Jehovini svjedoci koriste svoj iskrivljeni prijevod Biblije koji se naziva „Novi svjetski prijevod“. Sud u SAD-u je službeno odbacio njihov prijevod kao netočan prijevod originala Svetog Pisma. Jehovini svjedoci su namjerno krivo preveli mnoge biblijske stihove gdje se jasno vidi da je Isus Bog, a sada ćemo dati neke primjere.

Iskrivljeni prijevod Jehovinih svjedoka:

„A ti, Betleheme Efrato, koji si premalen da budeš među tisućama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu, koji potječe iz davnine, iz dana pradavnih.“ (Mihej 5,1)

Pravi, točan biblijski prijevod ovog stiha:

„A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.“ (Mihej 5,1)

Svi znamo da nam ovaj stih proriče Isusa. Stih govori da je Isus od vječnih vremena, što znači da je Isus vječan i samim time Bog. No, Jehovini svjedoci su namjerno riječi „od vječnih vremena“ preveli „iz dana pradavnih“. Ako je Isus iz dana pradavnih, znači da je postojao puno prije svega, ali ne i oduvijek. U svim prijevodima Biblije, osim u prijevodu Jehovinih svjedoka, ovaj se stih prevodi „od vječnih vremena“. Jehovini svjedoci su vidjeli da ovdje jasno piše da je Isus vječan, pa su želeći maknuti Isusovo božanstvo namjerno krivo preveli stih da bi zaveli ljude koji čitaju njihov lažni prijevod.

Iskrivljeni prijevod Jehovinih svjedoka:

„Isus im je odgovorio: Zaista, zaista, kažem vam, prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.“ (Ivan 8,58)

Pravi, točan biblijski prijevod ovog stiha:

„Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!“ (Ivan 8,58)

Isus u ovom stihu koristi riječ „Ja jesam“, koja označava Jahvu Staroga zavjeta. Jehovini svjedoci su također i ovdje svjesni da Isus za sebe tvrdi da je Jahve, te su namjerno želeći ukinuti Isusovo božanstvo, riječi „Ja jesam“ preveli kao „ja sam postojao“. Riječ koja se ovdje koristi jest ego eimi. Ego eimi nikada niti u jednom prijevodu nije prevedena kao „ja sam postojao“, nego kao „Ja jesam“.

Iskrivljeni prijevod Jehovinih svjedoka:

„Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ako ne vjerujete da sam ja ono što kažem da jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.“ (Ivan 8,24)

Pravi, točan biblijski prijevod ovog stiha:

„Stoga vam i rekoh: `Umrijet ćete u grijesima svojim. Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.“ (Ivan 8,24)

Isus ovdje jasno kaže da onaj tko ne povjeruje da je on Jahve (Ja jesam = Jahve) da će umrijeti u grijesima svojim. Jehovini svjedoci, opet znajući da Isus za sebe kaže da je Jahve, ovaj su stih namjerno krivo preveli te su umjesto riječi „Ja jesam“ stavili riječi „ja sam ono što kažem da jesam“. Naravno, njihov prijevod je opet totalno iskrivljen i nema nikakve veze s pravim prijevodom iz originala. Ovdje se ponavlja riječ ego eimi koja znači „Ja jesam“, a ne „ja sam ono što kažem da jesam“. Također, u Ivanu 8,24 i Ivanu 8,58 u originalu se koristi ista riječ ego eimi, a Jehovini svjedoci su tu istu riječ u dva stiha različito preveli i to svaki put krivo.

Iskrivljeni prijevod Jehovinih svjedoka:

„Jer svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen.“ (Rimljanima 10,13)

Pravi, točan biblijski prijevod ovog stiha:

„Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.“ (Rimljanima 10,13)

U ovome stihu, Pavao kaže da svatko tko prizove ime Gospodnje bit će spašen. Kada se pročita cijelo poglavlje jasno se može vidjeti da je Gospodin na kojeg misli apostol Pavao zapravo Isus Krist. Jehovini svjedoci to znaju, pa su namjerno umjesto „ime Gospodnje“, stavili „ime Jehovino“. Zašto? Ne zato što Isusa smatraju Jahvom Staroga zavjeta, već zato što znaju da svatko tko čita njihov prijevod, Jehovu smatra Bogom Ocem, ali ne i Isusom. Dakle, oni u svom prijevodu zapravo kažu da svatko tko prizove ime Oca, bit će spašen, ali to je totalno pogrešan prijevod i totalno izvrtanje ovog stiha.

Cilj lažnog prijevoda Biblije

Dalo bi se navesti još dosta stihova gdje Jehovini svjedoci namjerno krivo prevode riječi samo da bi maknuli božanstvo Isusa Krista. Kada pogledamo prijevod Biblije Jehovinih svjedoka, izgleda kao da je dijete uzelo već neku prevedenu Bibliju, pa je samo izmijenilo stihove. Tko god da je prevodio Bibliju za Jehovine svjedoke, ne poznaje jezike na kojima je Biblija pisana. Ono što je jako zanimljivo jest da su izmijenjeni samo oni stihovi u kojima je očito Isusovo božanstvo.

Dakle, možemo vidjeti da je cijeli cilj tog lažnog prijevoda Biblije zapravo da se makne božanstvo Isusa Krista. Čini se kako vođe te sekte mrze Krista te su spremni učiniti sve samo da maknu njegovo božanstvo. Vođe Jehovinih svjedoka služe se metodama zastrašivanja i svojim članovima „ispiru mozgove“ time što im govore da će svatko tko se ne nalazi u njihovoj sotonskoj organizaciji zvanoj Stražarska kula ići u pakao. Dakle, vođe Jehovinih svjedoka također propovijedaju spašavanje djelima, što je još jedna antibiblijska doktrina. Mogli bismo još mnogo toga napisati o tom antikršćanskom kultu, ali ovo je dovoljno.

Zaključak

Iako postoje mnogi stihovi gdje se jasno vidi da su Isus i Duh Sveti Jahve, gore navedeni stihovi jasno pokazuju da su Isus i Duh Sveti osobe u Jahvi. Dokazali smo iz Starog i Novog zavjeta da je Jahve Bog jedini, Bog u kojem ima više osoba. A to su:

Stari zavjet           Novi zavjet

YHWH                       Bog Otac

Anđeo Jahvin        Sin Isus Krist

Duh Jahvin             Duh Sveti

Jehovini svjedoci i ostali antitrinitarci nemaju nikakve validne argumente iz Pisma pomoću kojih bi mogli reći da je samo Bog Otac Jahve. Antitrinitarci su većinom ljudi koji ne poznaju Pismo ili ljudi koji ne poznaju povijest kršćanstva. Evanđelisti i apostol Pavao smatrali su Isusa i Duha Svetog Jahvom Staroga zavjeta. Isus i Duh Sveti su osobe u Jahvi zajedno s Ocem. Antitrinitarci ne shvaćaju pojam trojstva. Smatraju da je trojstvo vjera u 3 Boga, ali su u krivu! Trojstvo je vjera u jednog Boga u kojem se nalaze 3 božanske osobe. I u Starom i u Novom zavjetu vidjeli smo trojstvo. Također smo dokazali da je Jahve jedan Bog koji je ujedinjen, tj. Bog u kojem se nalazi više osoba (echad = ujedinjeno jedinstvo). Isus kaže da svatko tko ne povjeruje da je on Jahve, umrijet će u svojim grijesima!

„Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam [YHWH]` posla me k vama.“ (Izlazak 3,14)

„Stoga vam i rekoh: `Umrijet ćete u grijesima svojim.` Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam [YHWH], umrijet ćete u grijesima svojim.“ (Ivan 8,24)

Braćo i sestre u Kristu, molimo Gospodina našega Isusa Krista za Jehovine svjedoke i antitrinitarce, jer su zavedeni lažnom nebiblijskom naukom. Antitrinitarci govore da je trojstvo poganska nauka izmišljena od strane Rimokatoličke Crkve, ali to je velika laž. Trojstvo je jasna biblijska apostolska nauka i već su prvi kršćani vjerovali u trojstvo, što smo dokazali u ovome članku. Milost Gospodina našega Isusa Krista bila sa svima vama.

Autor: David Babić