Koliko je ljudskih rasa Bog stvorio?

2350
pregleda
rasa nacija boja kože genetika rasizam

Koliko ljudskih rasa zapravo postoji? Neki ljudi misle kako Biblija opravdava njihove rasističke stavove. Ipak, kada ispitamo što Biblija kaže o porijeklu različitih skupina ljudi, vidimo drugačiju priču.

Lako je vidjeti da ljudi postoje u svim oblicima i veličinama. Neki su niski, neki visoki, neki imaju crvenu kosu, neki imaju veliki nos… shvatili ste. Postoji nevjerojatna raznolikost ljudi.

Unatoč toj raznolikosti, skloni smo grupirati ljude prema jednoj ili više fizičkih značajki koje zajednički dijele. Ove grupe se često nazivaju „rasama“, a značajke koje ih definiraju „rasnim osobinama“.

Mnogi ljudi druge tretiraju drugačije, ovisno o tim navodnim rasnim karakteristikama. Smatraju da te razlike nisu samo površne i da utječu na njihovo vrednovanje ljudskih bića, pa čak i na njihovo mjesto prema „evolucionističkoj ljestvici“. Je li to opravdano? Koliko ljudskih „rasa“ zapravo postoji? Kako su nastale te razlike i opravdavaju li predrasude?

Biblijska osnova

Božja Riječ rješava taj problem. Postoji samo jedna rasa ljudi. To je jasno iz povijesti koju vidimo u Postanku.

U početku je Bog stvorio prvog čovjeka, Adama. Zatim je od čovjekovog rebra stvorio prvu ženu, Evu. Adam i Eva su bili naši izvorni roditelji, stvoreni na sliku Božju. Svi ljudi se mogu pratiti unazad do tih dvoje ljudi. To je itekako jasno u Postanku 3,20, gdje je Adamu rečeno da je Eva „majka svima živima“.

Dakle, ako smo svi potomci Adama i Eve, svi bismo trebali manje-više izgledati isto, zar ne? Kako onda možemo objasniti sve te razlike među ljudima?

Babilonska kula

Postanak 11 opisuje vrijeme kada su se ljudi pobunili protiv Boga tako što su se nastanili u Babilonu i odbijali se proširiti po svijetu. Zbog toga im je Bog pomiješao jezike, pa su se skupine ljudi razdvojile i udaljile jedne od drugih.

Kao posljedica Babilona, skupine ljudi se nisu mogle lako miješati. Postale su genetički izolirane, što znači da su se ženili i imali potomke prvenstveno unutar svoje određene skupine. Kako su godine prolazile, svaka je skupina razvila vlastitu kulturu i načine obavljanja poslova. Genetički izolirane, određene fizičke osobine u svakoj su skupini postajale sve važnije. Ove etničke karakteristike pogrešno se smatraju rasnim karakteristikama; ali u stvarnosti postoji samo jedna rasa, ljudska rasa. Svi ovi ljudi su bili jednostavno ljudi.

Boja kože

Koristit ćemo boju kože kako bismo ilustrirali proces.

Pigment koji je prvenstveno odgovoran za svačiju boju kože je melanin. U konačnici, svi imaju istu boju kože – samo imamo različite tonove kože. Dva oblika melanina su eumelanin (od smeđe do crne) i feomelanin (od crvene do žute). Njihov udio određuje ton kože.

Dakle, što uzrokuje da neki ljudi imaju jako tamnu kožu dok drugi imaju svjetliju kožu? Važno je mjesto gdje žive. Na primjer, tamnija koža na ljudima koji žive u područjima blizu ekvatora štiti ih od jakog sunčevog svjetla, čime se smanjuje rizik od raka kože. Ljudi u višim geografskim područjima gdje ima manje intenzivne sunčeve svjetlosti trebaju svjetliju kožu za učinkovito stvaranje vitamina D. U oba slučaja, oni koji su imali karakteristike pogodne za život ostali su i reproducirali se u regiji. Oni koji nisu ili su preselili ili izumrli.

Te su se poželjne karakteristike tijekom mnogih generacija prenosile genetikom, a manje poželjne osobine su otpadale. Dakle, genetička varijabilnost u izoliranim populacijama postupno se smanjuje. Tako da današnji ljudi s jako tamnom kožom obično imaju djecu s tamnom kožom, a ljudi s jako svjetlom kožom obično imaju djecu sa svjetlom kožom.

Međutim, ljudi sa „srednje smeđom“ kožom često imaju djecu s mnogo širim rasponom boje kože. Zašto? Zato što te „srednje smeđe“ skupine ljudi još uvijek imaju značajnu genetičku varijabilnost u pogledu boje kože.

Na temelju našeg razumijevanja nasljeđa boje kože, snažno vjerujemo da su Adam i Eva bili srednje smeđi. To bi dalo najširi spektar tonova kože njihovom potomstvu, od jako svijetle do jako tamne.

Rasne karakteristike

Osim boje kože, koriste se još neke karakteristike za razlikovanje jedne grupe ljudi od drugih. To uključuje ravnu kosu nasuprot kovrčave, debljinu usana i oblik očnih kapaka. Te su se značajke kroz generacije razvijale i postajale istaknutije u raznim izoliranim skupinama ljudi.

Nažalost, umjesto da dajemo Bogu slavu za razlike među nama, mi pali ljudi koristimo ove značajke kao izgovor da sudimo našim bližnjima. Zašto?

Evolucija i rasa

Problem je u tome što većina ljudi, uključujući mnogi kršćani, ne temelje svoj svjetonazor i vrijednosti na Bibliji. Umjesto toga, ignoriraju Božju istinu i usvajaju čovjekove ideje i vrijednosti. To je uvijek opasno, a može biti i vrlo destruktivno po pitanju ljudskog porijekla i posljedica na društveno ponašanje.

Najistaknutije gledište u vezi porijekla danas naziva se evolucija. Prema evolucionističkom svjetonazoru, ljudi su tijekom milijuna godina evoluirali od majmunolikog pretka. Nažalost, mnogi koriste ovu filozofiju i uče da su različite skupine ljudi evoluirale na različitom stupnju. To im omogućuje mišljenje kako su neke skupine ljudi „niže evoluirale“ od drugih, neke „rase“ bliže majmunima od drugih (naravno, uvijek postavljajući vlastitu „rasu“ na vrh ljestvice).

Iako evolucionističko razmišljanje zasigurno pojačava rasističke stavove, evolucija nije uzrok rasizma. Uzrok rasizma je grijeh. Čovjekova nehumanost prema svome bližnjemu postoji od pada u grijeh. Prvi grijeh koji je zabilježen nakon što je Adam uzeo zabranjen plod jest Kajinovo ubojstvo svoga brata Abela; a nekoliko stihova kasnije u istom poglavlju, Lamek se zapravo hvali ubojstvom čovjeka.

Međutim, evolucija se koristi kao opravdanje za rasizam. Nedavni profesor s Harvarda, Stephen Jay Gould je rekao: „Biološki argumenti za rasizam možda su bili uobičajeni prije 1859. godine [kada je objavljeno Darwinovo Podrijetlo vrsta], ali su se povećali zbog prioriteta važnosti nakon prihvaćanja teorije evolucije.“

Moderna genetika

Evolucionističke ideje u vezi rasa, koje se uče već mnogo desetljeća, sada su toliko ukorijenjene u razmišljanje nekih ljudi da je gotovo nemoguće ispraviti njihova iskrivljena shvaćanja. No, zapravo svi ljudi su potpuno ljudi. Niti jedna skupina ljudi nije sporije evoluirala od drugih. Ustvari, genetička razlika između bilo koje dvoje ljudi iznosi samo oko jednu desetinu od jedan posto, što je u najboljem slučaju zanemarivo. Zanimljivo, genetička varijacija među ljudima unutar određene etničke skupine često je veća nego između pripadnika različitih etničkih skupina!

Znanstvenici uključeni u preslikavanje ljudskog genoma izjavili su da postoji samo jedna rasa – ljudska rasa. Neki čak govore da je termin rasa besmislen.

Jedna krv

Božja Riječ je jasna. Postoji samo jedna rasa.

Djela 17,26 glasi: „I od jedne krvi [Bog] stvori svaki ljudski narod da prebiva po svem licu zemlje pošto omeđi unaprijed postavljena vremena i međe prebivanja njihova.“

S pravom možemo govoriti o skupinama ljudi, ali samo uz razumijevanje da te skupine predstavljaju ono što Biblija naziva „plemenima“ ili „narodima“. Ljudi imaju etničke i kulturne baštine koje se mogu poštovati i veličati.

No, svi smo jedna krv. Čak i usred naših razlika, svi smo jednaki.

Posljedice

Ideja o rasama nas poziva da postavimo ozbiljno pitanje: ukoliko postoje različite rase, za koju je onda rasu Krist umro? Odgovor ima vječne posljedice.

Sva ljudska bića su povezana. Svi možemo pronaći naše pretke unatrag sve do prvog čovjeka, Adama. Kao potomci Adama, svi smo grešnici. Kao grešnici, u potrebi smo za Spasiteljem (Rimljanima 5,12).

Isus Krist, posljednji Adam, rodio se kao čovjek, kao potomak Adama (1. Korinćanima 15,45). Zbog tog je rođenja mogao služiti kao naš Otkupitelj. Bio je razapet, umro i uskrsnuo. Pobijedio je smrt, a oni koji polože svoju vjeru i pouzdanje u Njega ne moraju se bojati smrti, jer nasljeđuju vječni život. „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni“ (1. Korinćanima 15,22).

Autor: Tommy Mitchell; Izvor: answersingenesis.org

Komentari

komentari