Svjetovna psihologija temelji se na učenjima psihoanalitičara kao što su Sigmund Freud, Carl Jung i Carl Rogers. S druge strane, biblijsko ili evanđeosko savjetovanje temelji se isključivo na otkrivenoj Božjoj Riječi. Biblijsko savjetovanje smatra da je Biblija dovoljna za opremanje Božjeg djeteta za svako dobro djelo (2. Timoteju 3,17). Biblijski savjetnici uče da je osnovni problem čovjeka duhovne naravi; stoga, ateistički psiholozi, koji su sami duhovno mrtvi, nemaju pravi uvid u ljudsko stanje.
U svezi toga, ono što se obično naziva „kršćansko savjetovanje“ razlikuje se od „biblijskog savjetovanja“ u tome što kršćansko savjetovanje često pored Biblije koristi sekularnu psihologiju. To ne znači da kršćanski savjetnik nije ujedno i biblijski savjetnik, ali kršćanski su savjetnici često kršćani koji integriraju svjetovnu psihologiju u svoje savjetovanje. Biblijski ili evanđeoski savjetnici odbacuju sekularnu psihologiju u cijelosti.
Psihologija je uglavnom humanističke naravi. Sekularni humanizam promiče čovječanstvo kao najviši standard istine i morala, te odbacuje vjeru, nadnaravnost i Bibliju. Stoga, sekularna psihologija je ljudski pokušaj da razumije i popravi duhovnu stranu čovjeka bez upućivanja ili priznavanja duhovnog.
Biblija izjavljuje da je čovječanstvo jedinstvena Božja kreacija, stvorena na sliku Božju (Postanak 1,26; 2,7). Biblija se izričito bavi čovjekovom duhovnošću, uključujući njegovim padom u grijeh, posljedicama grijeha i trenutnim odnosom čovjeka s Bogom.
Svjetovna psihologija temelji se na idejama da je čovjek u osnovi dobar i da odgovor na njegove probleme leži unutar njega samog. Biblija daje veoma različitu sliku čovjekova stanja. Čovjek nije „u osnovi dobar“; on je „mrtav u prijestupima i grijesima“ (Efežanima 2,1), a neobraćeno srce je „prijevarno više od svega, i podlo“ (Jeremija 17,9). Stoga, biblijski savjetnik zauzima drastično drukčiji pristup: umjesto da traži rješenja za duhovne probleme unutar vlastitog uma, nastoji suočiti osobu s grijehom, zadobiti mudrost odozgo (Jakovljeva 3,17) i primijeniti Božju Riječ na situaciju.
Biblijski savjetnici, za razliku od psihoterapeuta i nekih kršćanskih savjetnika, vide Bibliju kao isključivi izvor sveobuhvatnog i detaljnog pristupa savjetovanju (2. Timoteju 3,15-17; 2. Petrova 1,4). Biblijsko savjetovanje se zalaže za dopuštanje Bogu da govori za sebe kroz svoju Riječ. Biblijsko savjetovanje nastoji služiti u ljubavi istinskog i živog Boga, ljubavi koja se bavi grijehom i rezultira poslušnošću.
Psihoterapija se temelji na potrebama. Potrebama za samopoštovanjem, ljubavlju i prihvaćanjem, te važnošću koja je sklona dominaciji. Ako su te potrebe zadovoljene, smatra se da će ljudi biti sretni, ljubazni i moralni; ako te potrebe nisu zadovoljene, ljudi će biti bijedni, mrzovoljni i nemoralni. Biblijsko savjetovanje uči da se istinsko zadovoljstvo i sreća mogu naći samo u odnosu s Bogom i težnji za pobožnošću. Primjerice, nikakva psihoterapija ne može učiniti da sebična osoba postane nesebična, no poslušni će Božji sluga biti zadovoljan svojim radosnim, nesebičnim davanjem (2. Korinćanima 9,7).
Dakle, kakve veze ima psihologija s biblijskim savjetovanjem? Nikakve. Svjetovna psihologija počinje i završava čovjekom i njegovim idejama. Istinsko biblijsko savjetovanje upućuje osobu na Krista i Božju Riječ. Biblijsko savjetovanje je pastoralna aktivnost, rezultat duhovnog dara ohrabrivanja, a cilj nije samopoštovanje, nego posvećenje.
Izvor: gotquestions.org
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.