Pozvani na jedinstvo u Crkvi

1759
pregleda
jedinstvo Crkva ekumenizam
Foto: Pixabay

Često čujemo da kršćani govore kako moramo imati više jedinstva u crkvi. Jedinstvo u crkvi, što to uopće znači?

Nema sumnje da nas Biblija uči da kršćani trebaju biti ujedinjeni, bez podjela među nama (1. Kor 1,10). Trebamo biti kao jedno, kao što je Krist jedno s Ocem (Ivan 17,21) i biti voljni održati to jedinstvo u miru (Ef 4,3). No, kako to jedinstvo trebamo primijeniti kao kršćani? Svakako postoji velika količina prepiranja u vidljivoj crkvi. Povijesno imamo protestante koji se ne slažu s katolicima, karizmatike koji se ne slažu s onima koji tvrde da su darovi prestali, konzervativce koji se ne slažu s liberalima itd. Je li to poučno za Crkvu ili je smetnja koja odvlači pažnju od Evanđelja? Pa ukratko, odgovor je oboje. Evo zašto.

Prvo, krenut ću od toga što po definiciji Božje Riječi nije „jedinstvo“. Biblijsko jedinstvo među vjernicima ne kompromitira Božju Riječ samo radi vidljivog mira. U velikosvećeničkoj molitvi u Ivanu 17, Isus se moli Ocu i traži ga da podari jedinstvo među vjernicima kako bi svijet vidio to jedinstvo, i znao da su vjernici jedno kao što je On jedno s Ocem. No, ovdje je ključno sljedeće: „A ne molim samo za ove nego i za one koji će po riječi njihovoj uzvjerovati u mene“ (Ivan 17,20). Isus ne traži da ostavimo po strani naše značajne razlike u vjerovanju te pružimo ruke jedni drugima u ekumenskoj molitvi. Ne, On traži da svi budemo ujedinjeni u istini, u potpunom slaganju i jedne misli (Fil 2,1-3), da vjerujemo u iste doktrinarne istine i te istine prenosimo svijetu.

Postoji veliki otpor prema vjernicima koji su spremni opomenuti druge kršćane koji su u grijehu, ili čak lažne vjernike koji se pretvaraju da su kršćani. Obično je argument da to odvraća ljude od Isusove ljubavi. No, ljubav nije jedini Isusov atribut. Isus je došao donijeti istinu, to jest mač (Mt 10,34).

Isus nije došao kako bi svima rekao da mogu vjerovati što god žele, štovati kojekakve idole i tražiti kakvog god Boga žele, i dok god smo u jedinstvu, sve će biti dobro. Isus nam je zapovjedio da razotkrivamo lažne učitelje unutar crkve (Ef 5,11), koji zapravo nisu kršćani, već grabežljivi vuci u ovčjem odijelu (Mt 7,15). No, nažalost, postoje mnogi vuci koji se neobuzdano uvlače u evanđeoske crkve, u kojima je svega nekoliko njih spremno ustati i prozvati ih. Ipak, kad ih se prozove, vođe glavnih evanđeoskih struja obično viču na kršćane koji razlučuju po Duhu i nastoje biti poslušni Bogu.

Biblija nam govori da nemamo nikakvo zajedništvo s nevjernicima (2. Kor 6,14). To znači da ne pružamo ruke lažnoj crkvi u Rimu, ostavljajući dojam da smo braća i sestre u Kristu. Primjerice, sa ciljem unaprjeđenja i zaštite svetosti braka ili protesta protiv abortusa. Iako to mogu biti dobre stvari za koje se zalažemo, zbog njih ne smijemo kompromitirati Evanđelje. Moramo ustati protiv okrutnosti abortusa i zaštititi svetost braka pronoseći Božju Riječ izgubljenima, osuđujući svaki grijeh i propovijedajući svima dobru vijest o križu. Biti ujedinjeni u zabludi nije ono što Krist želi za svoju Crkvu, i biti ujedinjeni na lažnim premisama uopće ne znači jedinstvo.

Dakle, što onda stvara razjedinjenost u Crkvi ako to nisu prepirke, svađe i rasprave? Zabluda. Zabluda jest ono što stvara razjedinjenost u Crkvi, a zabluda se mora ispraviti kako bi se povratilo to jedinstvo. Pavao u Rimljanima 16,17 kaže: „Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji izazivaju razdore i sablazni protivno nauku koji ste vi naučili, i uklonite se od njih.“ Zapazite, ne kaže da se klonimo onih koji ispravljaju lažne nauke, nego onih koji unose lažni nauk, jer to uzrokuje razjedinjenost. Ne kaže da progledamo kroz prste i pridružimo se molitvenim skupovima u promicanju političkih ciljeva. Kaže da se uklonimo od njih, razotkrivamo ono za koga se predstavljaju – Sotonine alate koji uzrokuju razjedinjenost.

Nedostatak znanja isto stvara podjele. Prema proroku Hošei, ljudi propadaju zbog nedostatka znanja (Hošea 4,6). Ako stojimo sa strane i dozvoljavamo da ljudi vjeruju što god žele vjerovati, nikada ih ne ispravljamo i nikada ih ne suočavamo s njihovim grijehom, kraj im je konačna propast. Premda ovo privremeno može dati privid jedinstva, zapravo je prijevara. Da bismo bili u jedinstvu na način koji Krist želi, stalno moramo koriti greške i približavati ljude istini prema Pismu (2. Tim 3,16). Moramo ispravljati one koji pogrešno razumiju Pismo, baš kao što je Isus ispravljao Sotonu kada je iskrivljavao Pismo (Mt 4,5-7).

Za one koji se drže lažnih nauka i tome uče druge, Isus kaže da ga štuju lažno (Mt 15,9). Ako stojimo u molitvi s onima koji su uhvaćeni u lažnim crkvama, lažnim evanđeljima ili lažnim Isusom, moguće je da se i sami držimo tih lažnih uvjerenja. Potpisnici ekumenskog dokumenta, evanđeoski kršćani i katolici, očito ne razumiju taj koncept. Potpisivanje ovog lažnog ujedinjenja rezultira razvodnjenim Evanđeljem. I mnoge je nevjernike uvjerilo da su u pravom odnosu s Bogom, bez obzira na njihovu vjeru u drugačije evanđelje (2. Kor 11,4).

Moramo se ujediniti samo oko istine. Istina Pisma, Božje Riječi je sredstvo našeg jedinstva, a Isus Krist je jedini objekt našeg jedinstva. Ne možemo poznavati Isusa izvan njegove riječi koju nam je otkrio. Crkva treba biti stup i uporište istine (1. Tim 3,15). U tome moramo ostati ujedinjeni. Moramo ostati ujedinjeni u razotkrivanju lažnih učitelja i lažnih nauka. I moramo ostati ujedinjeni u našoj osudi grijeha, jer bez osude grijeha nema spasenja (Rim 6,23; Otk 21,8). Konačno, moramo ostati ujedinjeni u prenošenju Evanđelja svim narodima, krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetog, i biti za njih odgovorni.

„Gle, kako je dobro i kako je ugodno da braća žive zajedno u slozi! To je kao dragocjeno ulje na glavi što se slijeva niz bradu, bradu Aronovu, što se slijeva na skute halja njegovih. Kao rosa Hermona i kao rosa što se spušta na gorje Sion: jer ondje je GOSPODIN odredio blagoslov, to jest život dovijeka“ (Psalam 133).

Autor: Jeff Maples; Izvor: pulpitandpen.org

Komentari

komentari