Neugodna istina o 11. rujna koju nitko ne želi priznati

Istina o 11. rujna koju mnogi ne znaju ili ne žele priznati.

Kako uklopiti smrt i patnju s Bogom punim ljubavi? Zašto Bog dopušta terorističke napade, katastrofe, tragedije u životima ljudi? Gdje je Bog kad čovjeka zadesi nevolja?

Kako povezati smrt i patnju s Bogom koji nas voli? Nikako! Zato što nije Bog odgovoran za smrt, patnju, bolesti, potrese, ratove i sve ostale strahote koje viđamo u ovom palom svijetu. To sve je samo posljedica već palog i otpalog čovjeka od Boga – po Adamu.

Božja Riječ nam daje odgovor. Knjiga Postanka nam daje povijest da bismo razumjeli u kakvom okruženju živimo. Kada je Bog stvarao svijet, sve je opisao kao veoma dobrim. U početku nije bilo smrti, ni patnje, ni boli. Biblija opisuje smrt kao neprijatelja.

• Posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt; /1. Korinćanima 15,26

Smrt nije bila u Božjem planu stvaranja.

Dakle, što se dogodilo? Knjiga Postanka, 3. poglavlje nam kaže da se prvi čovjek Adam pobunio protiv Boga. Napustio Božju volju i odlučio po svom – da neće slijediti Božje zapovijedi, iako ga je Bog strogo upozorio da neposlušnost donosi smrt.

• ali sa stabla spoznaje dobra i zla ne jedi, jer ćeš onoga dana kada budeš s njega jeo, zasigurno umrijeti.” /Postanak 2,17

Zbog toga što je Adam sagriješio, grijeh je ušao na svijet. Svi smo Adamovi potomci, dakle, svi smo grešnici. Otuđeni od svog Stvoritelja.

• Zbog toga, kao što je po jednome čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili. /Rimljanima 5,12

Živimo u palom, slomljenom svijetu zbog grijeha. Grijeh čovječanstva sve više raste. Ljudi se nemilosrdno ubijaju. Bešćutnost, brutalnost, monstruoznost su naša svakodnevnica. Mržnja, nasilje i zlo – baš kao što nas je Isus upozorio. Bit će kao u doba Noino, a kakvo je bilo doba Noino?

• Zemlja bijaše iskvarena pred Bogom i bijaše zemlja puna nasilja. /Postanak 6,11

Kada ljudi odbacuju Božji autoritet, sposobni su za strašne stvari. Kad se dogodi tragedija, ljudi se obično pitaju: „Zašto su stradali? Što su učinili da su to zaslužili?“

Isus je izravno odgovorio na ovo pitanje u Luki 13. Ne zato što su bili veći grešnici od ostalih.

• ako se ne pokajete, svi ćete jednako propasti.” /Luka 13,5

Svaka tragedija nam treba biti podsjetnik da je smrt stvarna, nezaobilazna i vrlo blizu. Nitko ne zna koliko mu je vremena preostalo. Svi ćemo stradati na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije. Svi smo u pobuni protiv Boga, a kazna za grijeh je smrt.

Budući da je Bog pravedan i svet, mora osuditi grijeh. I to je već učinio u svome Sinu na križu. Prije vremena i uopće pada čovjeka u grijeh, Bog je providio rješenje. Pružio način da se čovjek pomiri s Njime.

• On [Krist] je, doduše, bio predodređen prije utemeljenja svijeta, ali se očitovao u ovim posljednjim vremenima za vas koji po njemu vjerujete u Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih i dao mu slavu; da vjera vaša i nada bude u Bogu. /1. Petrova 1,20-21

Isus Krist, Sin Božji, u tijelu je postao jedan od nas kao Adamov potomak. Živio savršenim životom kakvim mi nikad ne bismo mogli. I na križu dobrovoljno podnio smrt kako bi preuzeo kaznu za grijehe umjesto nas. A onda je pobijedio smrt uskrsnuvši od mrtvih. Kao što u Adamu svi umiremo, u Njemu ćemo svi biti oživljeni – koji vjerujemo u Njega.

• pravednost Božja po vjeri Isusa Krista prema svima i na svima koji vjeruju; /Rimljanima 3,22

Zamislite, Bog kojeg ljudi optužuju za patnju i smrt je isti Bog koji je došao na svijet da nas izbavi od smrti. U nevjerojatnom iskazu svoje ljubavi i milosti providio je žrtvu – svog jedinorođenog Sina da plati cijenu grijeha i ponudi spasenje kao besplatni dar. To je poruka križa. Poruka praznog groba. Nada koju kršćani imaju u svijetu punom patnje.

Kao kršćani, osim ovog odgovora, moramo posjedovati još nešto: suosjećanje. Tugovati s onima koji tuguju. Pomagati onima u potrebi. Iskazivati suosjećanje.

No u konačnici, najveća poruka koju možemo dati svijetu koji pati je poruka evanđelja.

U vašoj nevolji nitko vam nije bliže nego Isus Krist. Nitko više ne suosjeća u našim slabostima.

• Milostiv je GOSPODIN i pun sućuti, spor na srdžbu i velika milosrđa. GOSPODIN je dobar svima, i njegova nježna milosrđa nad svim su njegovim djelima. /Psalam 145,8-9
• Ali kada vidje mnoštvo, sažali se nad njima, jer bijahu iscrpljeni i raspršeni kao ovce bez pastira. /Matej 9,36
• Jer nemamo velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego iskušavanoga u svemu poput nas, no bez grijeha. /Hebrejima 4,15

Prošlo je 25 godina od terorističkog napada na Svjetski trgovački centar (WTC) u New Yorku, zgrade poznate kao Blizanci. Mlađim generacijama može djelovati kao daleka prošlost, ali nešto se nije promijenilo. Ljudska bića su i dalje grešnici. Naš svijet je i dalje slomljen. Ljudi i dalje pate. Ljudi i dalje umiru. Ljudi su i dalje u potrebi za spasenjem.

Svaka generacija se suočava s istim pitanjima: Zašto Bog dopušta zlo? Zašto se tragedije događaju „dobrim“ ljudima? Zašto katastrofe pogađaju mnoge?

Odgovor se nalazi u Božjoj Riječi i nigdje drugo. Za sve otvorenog uma i iskrenog srca koji žele znati odgovore. Ostali ostaju zarobljeni u tami, neznanju, filozofijama koje ne nude ništa. Ispraznostima, besmisli i depresiji ovog svijeta.

Smrt nema posljednju riječ; Isus Krist ima.

U svijetu koji očajnički traži odgovore i nadu, kršćani imaju oboje. Imamo Božju Riječ i dobru vijest spasenja. Nemojte zadržati za sebe istinu koja je sve potrebnija ranjenom svijetu.

Više na vezane teme na tagu: TERORIZAM.