Što kad vas radi Krista svi odbace?

846
pregleda
odbačenost konfrontacija

Konfrontacija ili osuda? Udobnost ili odbačenost? Isplati li se trpjeti radi Krista?

Danas sam se probudila u razmišljanju je li mi potrebno suočavati se s ljudima koji vjeruju u „drugo evanđelje“?

Vrijedi li svoju udobnost zamijeniti za osudu ljudi koji ne žele razumjeti, koji neće ni razmisliti o onome što im govoriš?

Ljudi su skloni vjerovati onima koji u društvu nešto „vrijede“, koji su po mjerilima svijeta poštovani.

Bolno je osjetiti samoću i odbacivanje. U tim trenutcima sam sebi rekla da svoj život tako ne želim provesti, ipak zaslužujem lagodniji put, put bez konfrontacije.

Ali sada shvaćam da je to bilo glupo razmišljanje.

Isplati se boriti za Evanđelje! Za istinsko evanđelje.

Juda nam u svojoj knjizi kaže da se borimo za vjeru koja nam je predana. Pa stoga i ja nastavljam u tom pravcu!

Promatram ljude oko sebe i primjećujem da oni koji su cijelim srcem prionuli za evanđelje i upozoravaju druge na lažne učitelje i lažne nauke, da su upravo oni ismijavani, ostavljeni, zaboravljeni. To ih je koštalo svega. Kad kažem SVEGA, onda to znači obitelji, prijatelja, zajedništva, ugleda, poštovanja…

Jedan brat mi je to doslovno rekao ovako: TO JE BORBA NA ŽIVOT I SMRT!

Istina puno košta. Mogu li ja kao Isusova učenica drugačije živjeti?

Naravno da mogu, ako ignoriram sve ono oko mene što vrvi od krivih nauka i lažnih učitelja. Ali kosti moje u meni viču i ne daju mi da šutim!

U ovom vremenu u kojem živim, vidim par ljudi koji su spremni na takav život. Oni vide vrijednost govorenja istine!

Jedan brat je doslovno umirao od tuge, jer su ga se tzv. braća odrekla.

Najveći primjer nam je naš Gospodin, Isus Krist, kojeg je prijatelj izdao poljupcem.

Kada dobro razmislim, sigurna sam da trebam i dalje slijediti stope moga Gospodina, proći taj put Golgote, koji je za sve one koji dobrovoljno ulaze u rizik da sve izgube.

„Ali ako i trpite zbog pravednosti, blaženi ste! No nemojte se uplašiti njihova zastrašivanja i ne dajte se uznemiriti!“ (1. Petrova 3,14).

Izvor: Putnica74.blogspot.hr

Komentari

komentari