Što je važnije – gdje ili kako štujemo Boga?

Je li važnije gdje, ili kako štujemo Boga? Idemo u crkvu, ali nam nema veze kako živimo pred Bogom?

Ne postoji određeno mjesto štovanja Boga. Istinski štovatelji Boga štuju Boga u duhu i istini. Naš životni stil, svakodnevni hod s Bogom i odnos prema bližnjima odražava naše istinsko štovanje.

„Ali dolazi čas, već sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini: jer takve klanjatelje traži Otac.“ /Ivan 4,23

Crkveno štovanje i štovanje Boga u suštini nije ni blizu isto. Možete imati crkveno štovanje bez istine i bez Duha. To nazivamo religijom.

„Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorenim hramovima; kao što je rekao prorok: ‘Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje mojim nogama: kakav dom da mi sagradite?’ govori Gospodin, ili: ‘Koje je mjesto moga počinka? Nije li moja ruka načinila sve to?’ Vi tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetome: kako vaši oci, tako i vi.“ /Djela 7,48-51

Ne razumiju to religiozni ljudi, tvrde šije i neobrezanih srca, neobraćenih umova.

Za štovanje Boga vam ne treba posebna zgrada, institucija ili organizacija registrirana u državni registar koje danas nazivaju crkvama. Za Kristovu crkvu morate biti nanovorođeni – rođeni od Boga. Crkva je okupljanje vjernih, i ono može biti bilo gdje.

„Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tamo sam ja među njima.“ /Matej 18,20

Naravno da okupljanje u građevini nije krivo, ali kad zgrada postane ključna za našu pobožnost, zamjena za Boga, ritualno štovanje, hram pun kipova, ili mjenjačnica, zalagaonica, trgovina, teološko obrazovna institucija, mjesto interesa i zarade, plaćeničkih službi, koristoljublja, tada ta institucija postaje prebivalište demona i pogubna distrakcija od toga što znači štovati Boga u jednostavnosti srca. Sablazan svijetu i promašena pobožnost.

„Bog, koji je načinio svijet i sve u njemu, budući da je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima, niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi što trebao, kada sâm svemu daje život i dah i sve ostalo.“ /Djela 17,24-25

Naš Bog ne prebiva u rukotvorenim hramovima, nego među siromašnima, potrebitima, jadnima, bolesnima, odbačenima, usamljenima, prezrenima, nepriznatima, gladnima Božje Riječi; više bi volio da tim novcem hranimo gladne i beskućnike, da vrijeme posvećujemo zatočenima u tamnici/grijesima i lažima, nego da punimo džepove neskromnih crkvenih vođa koji žive u luksuzu i komforu.

Više na vezane teme na tagu: ŠTOVANJE.