Što je Bog radio prije stvaranja?

Jedan od razloga zašto ljudi odbacuju mladi svemir jest taj što misle da to nekako ograničava Boga. Uostalom, što je Bog radio sve to vrijeme prije stvaranja?

Radi mog stajališta o mladom svemiru, jedan čovjek mi je prišao i rekao: „Ali nema smisla vjerovati u mladi svemir. Uostalom, što je Bog radio sve to vrijeme prije nego što je stvarao?“

Upitao sam: „Na koje to vrijeme mislite?“

Osoba je odgovorila: „Pa nema smisla reći da je Bog oduvijek postojao, a da je svemir stvorio tek prije šest tisuća godina.“ Čovjeka je očito brinulo kako je Bog nekoć imao toliko mnogo vremena, a nije ništa radio.

Tada sam mu pokušao objasniti da upravo zato što je Bog oduvijek postojao, besmisleno je pitanje: „Što je Bog radio sve to vrijeme prije nego što je stvarao?“. Bez obzira na to koliko se vratite unatrag u prošlost, još uvijek ćete imati beskonačnu količinu vremena prije nego što je Bog stvarao! Dakle, čak i kad bi svemir bio star milijarde i trilijune ili kvadrilijune godina, opet biste mogli postaviti isto pitanje.

Vrijeme je stvoreno sa svemirom

Zatim sam odgovorio: „Zanemarili ste činjenicu da vrijeme nije postojalo prije Božjeg stvaranja.“

Vrijeme je zapravo stvoreni entitet. Prvi stih Biblije glasi: „U početku je Bog stvorio nebo i zemlju“ (Postanak 1,1).

Proučavanje ovog stiha otkriva da je Bog stvorio vrijeme, prostor i materiju prvog dana u tjednu stvaranja. Nijedno od ovoga zasebno ne može imati smislenu postojanost. Bog je stvorio svemir koji se sastoji od prostora-mase-vremena. Prostor i materija moraju postojati u vremenu, a vrijeme zahtijeva prostor i materiju. Vrijeme jedino ima smisla ako postoje fizički entiteti, a događaji se odvijaju kroz vrijeme.

„U početku…“ je mjesto kada je vrijeme započelo! Vrijeme nije postojalo prije nego što je stvoreno!

Bog je odvojen i od vremena i svemira

Kada podučavam djecu, volim to objasniti na ovaj način. Nije postojalo „prije“ nego što je Bog stvorio. Nije postojalo čak „ništa“! Tu je bio Bog koji postoji u vječnosti.

To je nešto što ljudi, kao ograničena stvorena bića, nikada ne mogu u potpunosti razumjeti. Zato nam Biblija jasno daje do znanja da je u našem razumijevanju Boga uvijek potreban aspekt „vjere“. Dakle, biblijska vjera nije protiv razuma, već se takve stvari nalaze izvan našeg razumijevanja.

„A bez vjere nemoguće je njemu ugoditi: jer onaj tko pristupa Bogu, mora vjerovati da on jest i da nagrađuje one koji ga revno traže“ (Hebrejima 11,6).

U Psalmu 90,2 čitamo: „Prije negoli su rođene planine, prije negoli si oblikovao zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti, Bože, ti si Bog.“

Dakle, što je bilo „prije“ stvaranja? Bog postoji od vječnosti do vječnosti – Bog postoji u vječnosti.

Sjećate li se što je Bog rekao Mojsiju, kada je pitao Boga koga bi im trebao reći da ga je poslao da izvede svoj narod iz egipatskog ropstva?

„I reče Bog Mojsiju: JA SAM KOJI JESAM; i doda: Ovako ćeš reći djeci Izraelovoj: ‘JA JESAM poslao me k vama.’“

Bog je veliki „JA JESAM“. On postoji u vječnosti. On nije stvoren.

U Otkrivenju 1,8 čitamo: „Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, govori Gospodin, onaj koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi: Svevladar.“

Izaija 43,10 bilježi ove riječi od Boga: „Vi ste moji svjedoci, govori GOSPODIN, i sluga moj kojega sam izabrao; da biste znali i vjerovali mi, i shvatili da sam ja taj: prije mene nije bio Bog načinjen, niti će nakon mene biti.“

Drugim riječima, pogrešno je govoriti o tome što je Bog radio „prije stvaranja“, jer koncept vremena (prije, tijekom i poslije) nije postojao sve do prvog dana u tjednu stvaranja. Bog postoji – On jest – On je vječni samo-postojeći Bog. On je izvan vremena.

Bog je želio da znamo Njegov plan za povijest – od početka do kraja

Biblija jasno pokazuje da je Božje postojanje potpuno odvojeno od povijesti ovog svemira, koje je započelo u Postanku 1,1.

Dakle, ne postoji takvo što kao što je „pretpovijesno“ vrijeme. Povijest je započela kada je prvi put zabilježena – to je prvi stih Postanka.

Sada kada ovo razumijemo, a zatim razumijemo i da je sve što je stvoreno, uključujući Postanak 1,1, ostvareno u šest dana, možemo izračunati koliko davno je Bog stvorio svijet.

Izlazak 20,11 jasno kaže da su nebo i zemlja (Postanak 1,1) i sve ostalo (sve što je navedeno u Postanku 1) stvoreni u šest dana: „Jer u šest dana je GOSPODIN načinio nebo, zemlju i more, i sve što je u njima, a sedmoga je počinuo: stoga je GOSPODIN blagoslovio subotnji dan i posvetio ga.“

Na temelju načina na koji je riječ „dan“ u Postanku 1 korištena, stvaranje je moralo biti u šest (oko 24-satnih) dana.

Nadalje, Biblija navodi vrlo specifična rodoslovlja, linije po kojima je došao Mesija, u Postanku 5 i Postanku 11. Rečeno nam je da je Adam bio star 130 godina kad mu se rodio Šet. Kada je Šet imao 105 godina, rodio mu se Enoš – i tako se ove liste nastavljaju. Kada se svi periodi i ostale vremenske reference kroz Pismo zbroje, tada je jasno da je „U početku…“ bilo prije nekih šest tisuća godina.

Neki kršćanski vođe danas tvrde da Biblija ne daje stvarno vrijeme stvaranja, stoga ne možemo znati koliko je kreacija stvarno stara. No naravno da Biblija ne daje datum stvaranja. Biblija je dovršena prije nekih 2.000 godina, i kad bi Biblija bilježila da je stvaranje bilo prije šest tisuća godina, to bi značilo da je kreacija stara 8.000 godina! I Biblija ne koristi izraze kao što su – prije Krista ili poslije Krista, jer su to izmislili ljudi na temelju Isusovog rođenja.

Međutim, Biblija nam daje nešto puno bolje od datuma – veoma specifičnu povijest koja nam omogućuje, ne samo da odredimo starost svemira, već da također znamo sve značajne detalje o Božjem planu otkupljenja od početka vremena, uključujući liniju obećanog Mesije.

Zaključak

I jedna završna pojedinost: Nigdje u Bibliji ne pronalazimo nikakvu sugestiju o milijunima ili milijardama godina. Vjerovanje u milijune godina zapravo je dio sekularne ljudske religije, koja pokušava objasniti život bez Boga, umjesto da vjeruje u istiniti izvještaj o porijeklu iz Postanka, koje počinje „U početku…“.

Naša sposobnost da vjerujemo u Božje obećanje o spasenju ovisi o našoj sposobnosti da vjerujemo u sve što kaže o povijesti, od početka do kraja. Ako ne možemo vjerovati u Njegove tvrdnje o prošlosti, kako možemo vjerovati u Njegova obećanja o budućnosti?

Srećom, služimo Bogu kojem možemo vjerovati u svakom detalju. Iako je izvan prostora i vremena, On se ponizio da bi postao čovjek i umro na križu za naše grijehe. Također nam je dao informaciju o toj povijesti u svojoj Riječi, tako da možemo znati što je stvarno istina.

Autor: Ken Ham; Izvor: Answersingenesis.org