VIDEO: Rimokatolička crkva i simbolika

528
pregleda

Mnogi misle kako je Rimokatolička crkva nastala u 1. stoljeću – nakon Kristovog života, smrti i uskrsnuća. No istina je da su Rimljani u prvih 280 godina proganjali rane kršćane, predavali ih lavovima, palili na lomačama, zatvarali, zlostavljali i mučenički ubijali. Kako se kršćanstvo sve više širilo, a Rimsko Carstvo počelo dijeliti, rimski car Konstantin navodno se 325. g. preobratio na kršćanstvo i osnovao religiju koja bi ujedinila i učvrstila Rimsko Carstvo.

Dakle, Rimokatolička crkva nastala je tek u 4. stoljeću, a ne u prvom. Tako je iz poganskih praksi u kojima se štovao kult Izide, Mitre, Artemide, Zeusa i ostalih rimskih bogova nastala nova religija kao mješavina izvornog biblijskog kršćanstva i rimskog poganizma – nazvana rimokatolicizam. Koliko se taj obrazac sustavnog štovanja rimskih poganskih bogova održao do danas pokazuje sama simbolika koja obiluje u Vatikanu i rimokatoličkim crkvama.

Mudar čovjek je jednom rekao: „Ako želiš sakriti nešto, stavi to ljudima ispred nosa.“

U predavanju iznad pogledajte kako su simbolika, obredi i prakse drevnih poganskih religija jednake onima u današnjem rimokatoličanstvu.

Biblijski stihovi o poganskim bogovima

U Bibliji se spominju razni bogovi, neki u obliku slike, rezbarija od drveta ili kipova; neki mitološki, a neki u obliku ljudi kao u knjizi Djela. Spomenimo neke od njih.

Amon – vrhovni egipatski bog.

„Govori GOSPOD Nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Ja ću, evo, kazniti svjetinu iz Noa i faraona i Egipat, i bogove njegove i kraljeve njegove i faraona i sve koji se u nj pouzdaju“ (Jeremija 46,25).

Aštoreta – vrhovno žensko božanstvo drevne Mezopotamije, božica zaštitnica gradova Ninive i Arbele u središnjem dijelu Asirije; nakon Ašura, glavno božanstvo Asiraca; božica rata i plodnosti; povezuju je s bogom Tamuzom.
Imena su joj još: Ištar u Babilonu; Aštarta ili Afrodita u Grčkoj; Venera u Rimu.

„A sinovi Izraelovi opet stadoše činiti što je zlo u očima GOSPODNJIM te su služili baalima i aštartama i bogovima sirijskim i bogovima sidonskim i bogovima moapskim i bogovima sinova Amonovih i bogovima filistejskim; a GOSPODA su ostavili i nisu mu više služili“ (Suci 10,6).

„Tada Samuel reče svemu domu Izraelovu govoreći: ‘Ako se vi svim srcem svojim vraćate GOSPODU, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove i aštarte, i upravite srce svoje GOSPODU i njemu jedinomu služite; i on će vas izbaviti iz ruke Filistejaca. Nato sinovi Izraelovi ukloniše baale i aštarte te služahu GOSPODU jedinomu“ (1. Samuelova 7,3-4).

„Jer dogodi se, kad je Salomon ostario, da mu žene njegove okrenuše srce prema drugim bogovima; i njegovo srce nije potpuno pripadalo GOSPODU, Bogu njegovu, kao srce njegova oca Davida. Jer Salomon je išao za Aštartom, božicom Sidonaca, i za Milkomom, gnusobom Amonaca“ (1. Kraljevima 11,4-5).

Štovali su je kao Kraljicu neba, što pokazuje veliku sličnost s današnjim štovanjem Majke Božje.

„Djeca kupe drva i očevi vatru pale, a žene mijese tijesto da naprave kolače Kraljici neba, i lijevaju ljevanice drugim bogovima kako bi me razjarile“ (Jeremija 7,18).

„Vi i žene vaše obrekoste svojim ustima i ispuniste svojim rukama govoreći: ‘Sigurno ćemo izvršiti zavjete svoje kojima se zavjetovasmo da ćemo kaditi Kraljici neba i lijevati joj ljevanice.’ Doista održaste zavjete svoje i doista zavjete svoje izvršiste!“ (Jeremija 44,25).

Tamuz – babilonski bog plodnosti.

„I povede me na ulaz dveri Doma GOSPODNJEGA što su prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene plačući za Tamuzom“ (Ezekiel 8,14).

Molek – vrhovno božanstvo Amonaca; bog vatre, kojem su pogani prinosili i žrtvovali vlastitu djecu.

„I ne dopusti da se ikoga od potomstva tvojega provede kroz oganj za Moleka, da ne oskvrneš ime Boga svojega. Ja sam GOSPOD“ (Levitski zakonik 18,21).

„I ja ću okrenuti lice svoje protiv toga čovjeka i istrijebiti ga isred puka njegova, jer je jednoga iz potomstva svojega dao Moleku da bi onečistio Svetište moje i oskvrnuo moje sveto ime“ (Levitski zakonik 20,3).

„A Bog se odvrati i predade ih da iskazuju štovanje vojsci nebeskoj, kao što je pisano u Knjizi proročkoj: Zar ste meni u pustinji četrdeset godina prinosili klanice i žrtve, dome Izraelov? I podigoste šator Molohov i zvijezdu boga vašega Remfana — likove koje načiniste da im se klanjate. I prognat ću vas dalje od Babilona“ (Djela 7,42-43).

Kemoš – štovali su ga Moapci, povezan s Molekom.

„Onda Salomon sagradi uzvišicu Kemošu, gnusobi moapskoj, na gori što je nasuprot Jeruzalema, i Moleku, gnusobi sinova Amonovih“ (1. Kraljevima 11,7).

„Ne posjeduješ li ono što ti je Kemoš, tvoj bog, dao da posjeduješ? Tako i sve ono što je GOSPOD, naš Bog, zaposjeo ispred nas, to mi posjedujemo“ (Suci 11,24).

„Budući da si se pouzdao u svoja djela i u blago svoje, i ti ćeš biti osvojen; a Kemoš će otići u prognanstvo zajedno sa svojim svećenicima i knezovima svojim… Postidjet će se tada Moab zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidje zbog Betela, uzdanice svoje“ (Jeremija 48,7.13).

Dagon – babilonski i filistejski bog; bog zemljoradnje, plodnosti navodnjavanja.

„I skupiše se filistejski knezovi da prinesu veliku žrtvu svojemu bogu Dagonu i da se provesele. Jer rekoše: ‘Naš bog predade nam u ruke Samsona, našega neprijatelja’“ (Suci 16,23).

„Potom Filistejci uzeše Kovčeg Božji i prenesoše ga u Dagonov dom te ga postaviše pokraj Dagona. I kad Ašdođani sutradan podraniše, gle: Dagon pade na lice svoje, na zemlju, pred Kovčeg GOSPODNJI. Stoga uzeše Dagona i vratiše ga na njegovo mjesto. Ali kad sljedeće jutro podraniše, gle: Dagon opet pade na lice svoje, na zemlju, pred Kovčeg GOSPODNJI. I glava Dagonova i obje šake ruku njegovih odsječene ležahu na pragu; samo trup Dagonov bijaše ostao od njega. Zato Dagonovi svećenici i svi koji ulaze u Dagonov dom ne staju na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjega dana.

Ali ruka GOSPODNJA nad Ašdođanima bijaše teška, i on ih opustoši i udari ih čirevima, Ašdod i područje njegovo. Pa kad ljudi iz Ašdoda vidješe da je to tako, rekoše: ‘Kovčeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas, jer je ruka njegova preteška nad nama i nad našim bogom Dagonom’“ (1. Samuelova 5,2-7).

„I oni ga [Šaula] svukoše te poniješe njegovu glavu i njegovo oružje i poslaše glasnike po zemlji filistejskoj, sve uokolo, da donesu vijest njihovim kumirima i puku. Potom su njegovo oružje stavili u dom svojih bogova, a njegovu glavu pribili u domu Dagonovu“ (1. Ljetopisa 10,9-10).

Baal – vrhovni bog („gospodar“) u drevnom Kanaanu i Feniciji, bog plodnosti i kiše; Ašera – Velika Majka, božica mora.

„I ostaviše GOSPODA, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, te pođoše za drugim bogovima između bogova onih naroda koji bijahu oko njih i stadoše im se klanjati; tako su razjarili GOSPODA. I ostaviše GOSPODA te stadoše služiti Baalu i aštartama“ (Suci 2,12-13).

„I ostavili su sve zapovijedi GOSPODA, Boga svojega, i načinili sebi livene likove — dva teleta; načinili su i Ašeru, i klanjali se svoj vojsci nebeskoj, i služili Baalu“ (2. Kraljevima 17,16).

„Eto, vi se pouzdajete u lažne riječi od kojih nema koristi. Zar ćete krasti, ubijati i činiti preljub, te lažno prisezati i paliti kȃd Baalu i ići za drugim bogovima kojih ne poznajete, a onda dolaziti i stajati preda mnom u ovome Domu koji se mojim zove imenom i govoriti: ‘Izbavljeni smo’ — da biste opet činili sve ove gnusobe?“ (Jeremija 7,8-10).

„I sagradiše uzvišice Baalu, što su u dolini Ben-Hinom, da svoje sinove i kćeri svoje provedu kroz oganj Moleku, što im ja nisam zapovjedio niti mi je na um palo da bi činili takvu gnusobu, da Judu navode na grijeh“ (Jeremija 32,35).

Baal-Zebub – popularno božanstvo Filistejaca; „gospodar muha“.

„Neki čovjek došao nam je u susret i rekao nam: ‘Idite, vratite se kralju koji vas je poslao i govorite mu: Ovako veli GOSPOD: Zar nema Boga u Izraelu da si ti poslao ljude da traže od Baal-Zebuba, boga ekronskoga? Zato nećeš sići s te postelje u koju si se popeo, nego ćeš sigurno umrijeti’“ (2. Kraljevima 1,6).

U Mateju 12,27, Isus je Sotonu nazvao „Beelzebubom“, čime je đavla povezao s Baal-Zebubom, filistejskim božanstvom (2. Kraljevima 1,2). Baalovi u Starom zavjetu bili su tek demoni, koji su se pretvarali da su bogovi.

Bel – vrhovno božanstvo u Babilonu; drugo ime za boga sunca Marduka. Nebo – bog učenja i pisanja, sin boga Marduka.

„Pognu se Bel, poguri se Nebo; kumiri njihovi bijahu na zvjeradi i na stoci. Tovari vaši bijahu otežali, opterećenje su za umornu marvu“ (Izaija 46,1).

„Objavite među narodima i razglasite i podignite stijeg; razglasite, nemojte zatajiti; recite: ‘Osvojen je Babilon, posramljen je Bel, razbijen je Merodak; posramljeni su idoli njegovi, razbijeni njegovi kumiri’“ (Jeremija 50,2).

„I kaznit ću Bela u Babilonu, i izvadit’ mu iz usta ono što je progutao; i narodi se više neće slijevati k njemu. I srušit će se zidine babilonske“ (Jeremija 51,44).

Nisrok – asirski bog, bog poljoprivrede.

„I dogodi se, dok se klanjao u domu svojega boga Nisroka, da ga njegovi sinovi Adramelek i Šarecer ubiše mačem; oni, potom, pobjegoše u zemlju araratsku. Tada se namjesto njega zakralji sin mu Esar-Hadon“ (Izaija 37,38).

Zeus – vrhovni starogrčki bog, vladar Olimpa, bog neba i grmljavine; Jupiter – Zeusov pandan u rimskoj mitologiji. Hermes – glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca; Zeusov i Marijin sin; Merkur – Hermesov pandan u rimskoj mitologiji.

„A kad mnoštvo vidje što učini Pavao, podigoše glas svoj govoreći likaonski: ‘Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!’ I nazivahu Barnabu Zeusom, a Pavla Hermom, jer je on vodio riječ“ (Djela 14,11-12).

Artemida – boginja Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda; Dijana – Artemidin pandan u rimskoj mitologiji. Štovanje ove božice poistovjećuje s rimokatoličkom Marijom, Majkom Božjom.

„Neki je naime srebrar, po imenu Demetrije, izrađivao srebrne hramiće Artemidine i pribavljao obrtnicima nemalu zaradu. On sabra one koji su se bavili takvim obrtom te reče:

‘Ljudi, vi znate da naše blagostanje dolazi od ovoga posla. A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego gotovo u svoj Aziji, uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nisu bogovi oni što su rukama načinjeni. Tako je u opasnosti ne samo da nam ovaj obrt dođe na loš glas nego će se i hram velike božice Artemide smatrati ništavnim te će se zatrti i veličanstvo one koju sva Azija i sav svijet štuju.’ A kad to čuše, ispuniše se gnjevom pa vikahu govoreći: ‘Velika je Artemida Efežanska!’“ (Djela 19,24-28).

„Tada gradski tajnik umiri mnoštvo i kaza: ‘Ljudi! Efežani! Ta ima li koji čovjek koji ne zna da je grad Efežana čuvar hrama velike božice Artemide i kipa koji je od Zeusa pao?“ (Djela 19,35).

Kastor i Poluks – Zeusovi sinovi, blizanci.

„A nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskim brodom, sa znakom Kastora i Poluksa, koji je prezimio na otoku“ (Djela 28,11).

Ne podsjeća li sljedeći odlomak na rimokatoličke svece koji se štuju po raznim krajevima?

„No svaki je narod načinio svoje bogove i postavio ih u domove na uzvišicama što su ih načinili Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima su oni živjeli. Tako ljudi iz Babilona načiniše Sukot-Benota, ljudi iz Kuta načiniše pak Nergala, a ljudi iz Hamata načiniše Ašimu; Avijci pak načiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvijci spaljivahu svoju djecu na ognju u čast Adrameleku i Anameleku, bogovima sefarvaimskim.

Bojali su se oni i GOSPODA, pa su si postavili najniže između sebe za svećenike uzvišica, koji su za njih prinosili žrtve u domovima uzvišica. Bojali su se GOSPODA, ali su služili i svojim bogovima po običaju onih naroda iz kojih su oni bili odvedeni. Do današnjega dana oni rade po svojim prijašnjim običajima…“ (2. Kraljevima 17,29-34).

„Tako su se ti narodi bojali GOSPODA, a služili svojim kumirima — i oni i sinovi njihovi i sinovi njihovih sinova; kako su činili očevi njihovi, čine i oni sve do današnjega dana“ (2. Kraljevima 17,41).

„Tuđim bogovima učiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. Žrtvovahu zlodusima, a ne Bogu, bogovima kojih nisu poznavali; novim bogovima koji dođoše nedavno, kojih se nisu bojali očevi vaši. Zanemario si Stijenu koja te rodila i zaboravio Boga koji te sazdao. I kad GOSPOD to vidje, u gnjevu odbaci svoje sinove i kćeri svoje“ (Ponovljeni zakon 32,16-19).

Samo jedan istinski Bog

„I dogodit će se, ako uistinu zaboraviš GOSPODA, Boga svojega, i pođeš za drugim bogovima te im staneš služiti i klanjati im se, svjedočim vam danas da ćete zacijelo izginuti“ (Ponovljeni zakon 8,19).

„GOSPOD je Bog naš, Gospod je jedan. Zato ljubi GOSPODA, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom“ (Ponovljeni zakon 6,4-5).

„Zato si velik, Gospodine GOSPODE; ta nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli“ (2. Samuelova 7,22).

„Među bogovima nema slična tebi, Gospodine, i nema djela kakva su tvoja. Svi narodi koje si stvorio doći će i poklonit’ se pred tobom, Gospodine, i slavit će ime tvoje. Jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog“ (Psalam 86,8-10).

„Dođite, kličimo GOSPODU; kliknimo stijeni našega spasenja! Izađimo sa zahvalnicom pred lice njegovo, kliknimo mu u pjesmama! Jer GOSPOD je Bog velik, i velik kralj nad svim bogovima… Dođite, padnimo ničice i poklonimo se; pokleknimo pred GOSPODOM, našim stvoriteljem!“ (Psalam 95,1-3.6).

„Nek se postide svi koji služe likovima, koji se hvastaju kumirima. Poklonite se njemu, bogovi svi!“ (Psalam 97,7).

„Jer pisano je: Klanjaj se Gospodu, Bogu svojemu, i njemu jedinomu služi“ (Matej 4,10).

„A ovo je vječni život: da poznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao — Isusa Krista“ (Ivan 17,3).

„Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi — čovjek Krist Isus“ (1. Timoteju 2,5).

„Dakle, što se tiče jedenja mesa žrtvovana kumirima, znamo da kumir u svijetu nije ništa i da nema nijednoga drugog Boga osim Jednoga. Jer sve kad bi i bilo nazovibogova — bilo na nebu ili na zemlji — kao što bogovi i jesu mnogi i mnogi gospodari, ali nama je jedan Bog Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu“ (1. Korinćanima 8,4-6).

Svi ovi starozavjetni bogovi poganskih naroda su demoni koji su varali ljude jer nisu htjeli priznati i služiti jedinome istinskom Bogu. I danas ljudi uživaju svoje lažne idole i bogove, i zato snose ogromne i tragične posljedice, a sve iz razloga jer odbacuju vrhovnog Boga, Stvoritelja i Spasitelja, Isusa Krista.

Video ispod također ukratko prikazuje pogansku simboliku prožetu u Rimokatoličkoj crkvi. Simbolika jasno ukazuje na poveznicu s drevnim babilonskim, egipatskim, te islamskim, hinduističkim, budističkim i drugim božanstvima.

Obrada: Biblija i znanost

Komentari

komentari