Kako je nastao svemir?

2142
pregleda
svemir
Foto: Pixabay

Je li svemir počeo s „Big Bangom“?

Veliki prasak ili „Big Bang“ obično se opisuje kao slučajni događaj. Neka nestabilnost navodno se razvila u prvobitnoj „jezgri“ ogromne energije, i svemir se nakon toga naglo raširio u svim pravcima. Biblija izričito odbacuje ovakav scenarij slučajnog nastanka. Korigirani pogled na teoriju „Velikog praska“ govori da je Bog odredio trenutak kada se eksplozija dogodila. Ovo se naziva teistička evolucija i ovakva ideja teži ka tome da pronađe kompromis između onoga što govori Biblija i onoga što govore evolutivne teorije koje zastupaju duge vremenske periode. Mnogi kreacionisti ju odbacuju zato što nije u suglasnosti s poretkom događanja kako je to opisano u knjizi Postanka. Sljedeća lista uspoređuje neke kronološke nelogičnosti između biblijskog opisa stvaranja i teorije „Velikog praska“.

BIBLIJA:

  • svi elementi su stvoreni istovremeno
  • Zemlja je stvorena prije zvijezda
  • biljke su stvorene prije Sunca
  • ptice su stvorene prije gmazova i sisavaca
  • Sunce je stvoreno četvrtog dana, nakon Zemlje
  • Sunce, Mjesec i zvijezde su stvoreni u isto vrijeme

VELIKI PRASAK:

  • elementi nakon vodika i helija nastajali su tijekom nekoliko milijuna godina
  • Zemlja je stvorena puno kasnije od zvijezda
  • biljke su se razvile nakon nastanka Sunca
  • ptice su se razvile iz gmazova
  • Sunce je nastalo prije Zemlje
  • Sunce je nastalo od starijih zvijezda

Kreacionisti tvrde da je Bog na početku rekao: „Jer on reče — i postade, on zapovjedi — i nasta“ (Psalam 33,9)! Sve zvijezde u svemiru nastale su u isto vrijeme i natprirodno. Biblija ne spominje eksploziju iako je svemir doživio iznenadni, „eksplozivni“ upliv uređene energije. Umjesto toga, možda neke astronomske događaje koji prividno potvrđuju teoriju Velikog praska, kao npr. „Crveni pomak“ ili pozadinsku radijaciju, treba promatrati kao dokaze naglog stvaranja. Jedna sekularna varijanta Velikog praska govori o „inflatornom Velikom prasku“ i predlaže ideju da se svemir razvio vrlo brzo u prvim trenucima svog nastanka. U ovoj konkretnoj teoriji čini se da je sekularna znanost napravila jedan korak u pravcu kreacionizma. Zanimljivo će biti vidjeti daljnji razvoj teorije i istraživanja u ovoj oblasti.

„Veliki prasak“, onako kako se shvaća danas, nedovoljna je teorija. U njoj postoji veoma mnogo fundamentalnih problema koji se vrlo rijetko spominju u popularnoj literaturi. Ovdje navodimo neke od „nedostajućih segmenata“:

Nedostatak porijekla

Teorija „Velikog praska“ pretpostavlja prvobitnu koncentraciju energije. Odakle ova energija? Astronomi govore o porijeklu koji je imao početak u „kvantnoj mehaničkoj fluktuaciji u vakuumu“.

Međutim, prema teoriji „Velikog praska“, prije eksplozije nije postojao nikakav vakuum. U stvarnosti ne postoji konzistentna sekularna teorija porijekla, pošto je svaka misao zasnovana na prethodnom postojanju materije ili energije.

Nedostatak „inicijalnog okidača“

Što je prouzročilo veliku eksploziju? Koncentracija tvari koja se navodi u ovoj teoriji ostala bi zauvijek ograničena kao univerzalna crna rupa. Gravitacija toj masi ne bi dozvolila širenje.

Nedostatak formiranja zvijezda

Nije pronađen nikakav prirodan način kojim bi se objasnilo formiranje planeta, zvijezda i galaksija. Eksplozija bi u najboljem slučaju prouzročila širenje plinova i radijacije. Ovi plinovi bi se sve više i više širili i gubili koncentraciju, a ne obrnuto, to jest ne bi formirali planete, zvijezde i čitave galaksije.

Nedostatak antimaterije

Neke inačice teorije „Velikog praska“ zahtijevaju jednaku produkciju materije i antimaterije. Međutim, u svemiru su pronađene samo male količine antimaterije, kao što su pozitroni i antiprotoni.

Nedostatak vremena

Neki eksperimenti pokazuju da bi svemir mogao biti veoma mlad, recimo nekih 10.000 godina. Ako je to istina, onda to nije dovoljno vrijeme koje je potrebno za razvoj posljedica teorije „Velikog praska“. Kratak vremenski period ne omogućuje postepeni razvoj zvijezda ili života na Zemlji.

Nedostatak tvari

Mnogi znanstvenici smatraju da će svemir u jednom trenutku prestati sa širenjem te započeti obrnuti proces – sakupljanje. Onda će se u jednom trenutku ponovno dogoditi velika eksplozija i nastavit će se oscilacijski tip neprestanog pomicanja. Ova je misao pokušaj da se izbjegne objašnjenje porijekla i sudbine svemira. Međutim, da bi se dogodila bilo kakva oscilacija, svemir mora imati određenu gustoću ili distribuciju tvari. Dosadašnja mjerenja su pokazala da je koncentracija tvari oko 100 puta manja od očekivane. U stvarnosti postoje indikacije da se svemir sve brže i brže širi, a ne da se taj proces usporava. Ne postoje nikakve naznake da se svemir naizmjenično širi i skuplja, odnosno oscilira. Nedostaje potrebna masa ili „tamna materija“.

Nedostatak života

U svemiru koji se razvija, život bi se trebao razvijati posvuda. Svemir bi trebao biti pun radio signala koji potiču od inteligentnih oblika života. Gdje su svi ti signali?

Nedostatak neutrina

Ove male čestice koje potječu iz sunčeve fuzije trebale bi preplaviti Zemlju. Međutim, jako je malo ovih čestica pronađeno, pa se postavlja pitanje o izvoru sunčeve energije i cjelokupnom ljudskom shvaćanju svemira. Kako onda znanost može sebi dopustiti tvrdnju o „porijeklu“ s bilo kakvim autoritetom?

Autor: Dr. Donald B. DeYoung; Izvor: christiananswers.net

Komentari

komentari