Ljudi umiru bez Boga, a što kršćani rade?

693
pregleda
ljudi umiru crkva kršćani

Ima li vaša crkva najveći fokus na zadobivanju duša za Krista? Ima li vaša crkva primarno evangelizacijsku službu? Izlazi li na ulice propovijedati svakom stvorenju? Je li u vašoj crkvi najvažnije formiranje i obučavanje evangelizacijskog tima ili slavljeničkog tima? Čime se bavi vaša crkva? Ljudi umiru bez Boga, a što kršćani rade?

Ako vašoj crkvi nije prioritet konkretna evangelizacija, onda je vaša crkva mlaka i otpadnička, crkva koju će Krist ispljuvati iz svojih usta. Bolje bi joj bilo da je hladna i nevjernička, nego bljutavo kršćanska.

Današnja crkva je dostatna samoj sebi. Ne treba joj ništa. Misli da je duhovno bogata i ima sve, a zapravo nema ništa, duhovno je prazna, jadna, bijedna, siromašna, slijepa i gola… i na putu za vječnu propast.

„Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ovako, budući da si mlak — ni studen ni vruć — izbljuvat ću te iz usta svojih. Jer govoriš: Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi ne treba! A ne znaš da si baš ti jadan i bijedan i siromašan i slijep i gol. Savjetujem ti da kupiš od mene zlata u vatri žežena — da se obogatiš, i haljine bijele — da se zaogrneš i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i pomašću pomaži oči svoje da vidiš. Sve koje volim, ja korim i kažnjavam. Budi dakle revan i pokaj se!“ /Otkrivenje 3,15-19

Crkva treba biti radikalna u Duhu i sve svoje resurse i vrijeme ulagati u izgubljene, umjesto da spava dubokim snom, zatvorena u sebe i puna sebe.

Vođe i starješine crkve bi vas trebali podučavati vlastitim primjerom kako da svjedočite svijetu, kako da koristite svoje talente za spašavanje duša. A što oni rade? Spavaju za propovjedaonicom i uspavljuju vas. Evangeliziraju evangelizirane. Propovijedaju vam bajke i uspavanke. Propovijed koja vas ne potresa u Duhu, ne izaziva na promišljanje i pokajanje, ne osvjedočuje o grijehu, ne baca na koljena, nije nikakva propovijed. Dozvolili su da svijet napuni crkvu i sad imaju veći postotak nespašenih od spašenih. Realno, takva crkva se više ne može zvati crkvom. Koliko god bila službeno registrirana, priznata i financirana od države, ponosno nosila svoje ime, bila dobro sustavno uređena i organizirana, to nije crkva Isusa Krista. To je svijet u crkvi. To je crkva kršćanski premazana. To je mrtva i otpadnička institucija koja kroz ekumenu ide širokim putem u pakao.

Krist poziva crkve na pokajanje. Crkva treba ići u svijet naviještati Krista, a ne svijet u crkvu. Crkva ispunjena ljubavlju Božjom plače i vapi za izgubljenim narodom. Crkva Isusa Krista nije zadovoljna sobom.

Crkva koja je dozvolila svijetu da uđe u nju nije biblijski disciplinirana crkva, jer se ne drži biblijskog nauka o redu, vođenju i upravljanju crkvom. Uzalud joj sva formalnost kad ljudi koji se postavljaju za učiteljima i vođama nisu u stanju na biblijski način voditi crkvu.

Evo jednostavnog primjera:

„Napisah vam u poslanici da se ne družite s bludnicima, i to ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili s lakomcima, ili s razbojnicima, ili s idolopoklonicima, jer biste onda morali izaći iz svijeta. No sad napisah vama da se ne družite s onim koji bi, iako se zove brat, bio ili bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili psovač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvime ni jesti! Ta što je meni do toga da sudim i one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? A one vani sudi Bog. Stoga uklonite opakoga između sebe samih.“ /1. Korinćanima 5,9-13

Koliko u vašoj crkvi ima bludnika, preljubnika, pohlepnika, kriminalaca, idolopoklonika, psovača, ovisnika? To je previše radikalno za mnoge crkve, ali to kaže Božja Riječ. Bog takve ljude naziva opakima, neobraćenima, onima kojima je Krist na usnama, ali ne u srcu i svakodnevnom životu. Ne samo da se iz crkvi ne izbacuju ovakvi praktični grešnici, nego su nam preljubnici i bludnici za propovjedaonicom. Ako je vaša crkva puna ljudi koji trajno žive u neobraćenom i grešnom stilu života, to nije crkva Isusa Krista.

Kad bismo samo od ovoga ispraznili crkve, ostale bi prazne. Ovako su vođe dozvolili da svijet uđe u njihove crkve i istjera onu manjinu revnih koji gore za Krista. Ovakve crkve i njihovi vođe nemaju ljubavi za izgubljene, imaju ljubavi prema sebi i vlastitom dobitku. Dobro su situirani, uglađeni, lijepo odjeveni, odijelo, kravata… sve na mjestu. Imaju dobro plaćene pozicije i službe, i zadovoljni su sami sa sobom. Zadovoljni vođe, zadovoljni kršćani koji ih pohađaju i plaćaju njihove nedjelotvorne službe.

Crkva je danas luksuzna, umjesto progonjena. Fokus je na slavljeničkom timu, umjesto evangelizacijskom. Važno da diže ruke u zrak i slavi Boga. Važno je dobro se osjećati u crkvi. Važna je dobra atmosfera. A ljudi vani umiru bez Boga.

Kad kršćani nisu u crkvi, bave se sami sobom i svojim svakodnevnim životnim poslovima. Je li vam doista važno što ćete danas jesti, što ćete odjenuti, kakav auto voziti, kako ćete urediti kuću, kakav posao raditi, koliko zarađivati? Ako jest, niste umrli sebi i ne poznajete Božju ljubav.

Možete li zamisliti Pavla i apostole takvima? Bili su gladni i beskućnici za Krista. Bili su zadnji otpad ovoga svijeta. A mi govorimo o tome kakva crkva treba biti? Svake se nedjelje pojavljujete na službi, otpjevate par pjesama, poslušate mlaku propovijed, ritualno štujete Boga, uzimate Gospodnju večeru, dajete desetak, i obavili ste svoju nedjeljnu pobožnost. Zar smo doista zadovoljni time? Zar smo toliko postali hladni i bezosjećajni i ravnodušni na ljude oko nas koji umiru bez Boga?

„Sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i izudarani, i beskućnici, i mučimo se radeći svojim rukama. Vrijeđani blagoslivljamo, progonjeni podnosimo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postadosmo, izmet sviju sve dosad.“ /1. Korinćanima 4,11-13

Radije biramo biti beskućnici, nego služiti ovom sotonskom sistemu u kojem vam se cijeli život svodi na to da nekome drugome osigurate dobru zaradu. Sotona vam krade kratko vrijeme koje imate da služite Bogu. Sotona vas okupira materijalizmom da radite što više i da trošite što više. Sotona vas tjera da se brinete za zemaljsko, iako imate snažno obećanje od Boga da će se pobrinuti za vaše osnovne potrebe.

Tko je spreman na odricanje od apsolutno svega, pa čak i biti gladan i bez doma, odbačen do krajnjih granica? Onaj tko je spreman, taj poznaje Božje srce i čini ono što su svi kršćani pozvani.

Izgubljeni su vani. Ljudi umiru bez Boga. Crkvo Isusa Krista, izađi van! Izađi prvo iz duhovno mrtvih crkava i od duhovno mrtvih propovjednika pod čijim ste snažnim sedativima za spavanje. Izađi iz svojih denominacijskih okvira i naviještaj Krista svakom čovjeku na kojeg naiđeš. Ne možeš to ako prvo ne vapiš Bogu i ne tražiš da ti otkrije svoje srce.

Neka nas Bog slomi da mu poslužimo i ispunimo njegovu svrhu na ovom svijetu i u ovom kratkom životu. Jer ne živimo sebi, već Kristu. Ne umiremo sebi, već Kristu.

Što god je potrebno, Isuse.

Više o progonu uličnih evangelizatora na poveznici: Ulični propovjednici – najveći ološ za svijet.

Komentari

komentari