Lažni adventistički argumenti za svetkovanje subote

Lažni adventistički argumenti za svetkovanje subote ispitani kroz Božju Riječ.

Pogledajmo nekoliko adventističkih argumenata za nametanje legalističkog držanja subote, ako izuzmemo da istu po svim osnovama krše. Jer držanje subote na način kako je Bog zapovjedio Izraelu nema nikakve veze s odlaskom u Adventističku crkvu.

# BOG JE BLAGOSLOVIO I POSVETIO SEDMI DAN.

Istina. Ali što to znači?

„I dovrši Bog sedmoga dana svoje djelo koje je učinio, i počinu sedmoga dana od svega djela koje je učinio. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga; jer je toga dana počinuo Bog od svega djela svojega koje je stvorio i načinio.“ /Postanak 2,2-3

Bog je posvetio i blagoslovio sedmi dan nakon stvaranja. Da je subota sedmi dan u tjednu nije uopće sporno. Da je Rimska crkva pokušala izmijeniti taj dan na nedjelju, isto nije sporno. No koje je dublje značenje i razumijevanje sedmoga dana iz stvaranja? Sedmi dan kada je Bog počinuo od svojih djela predstavlja vječnost. U šest dana vidimo vremenski koncept, dok u sedmom danu vidimo da je Bog počinuo od svojih djela. Bog nije ograničen na vremensku dimenziju; ne počiva u jednom danu, nego u vječnosti, što upravo povezuje kontekst Hebrejima 4 kada govori o novom danu kojeg Bog određuje – DANAS ili kontinuirana sadašnjost. Bog nije ograničen na vrijeme kakvo poznajemo u našoj ograničenoj tjelesnosti. Bog je transcendentan – izvan vremena i prostora.

Sam Isus demantira farizeje rekavši im da se Bog ne umara, nego konstantno radi.

„Zbog toga su Židovi progonili Isusa i htjeli ga ubiti, jer je to učinio u subotu. Ali Isus im odgovori: ‘Otac moj radi sve do sada, i ja radim.’ Zbog toga ga Židovi još više nastojahu ubiti; jer ne samo što je prekršio subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem izjednačujući sebe s Bogom.“ /Ivan 5,16-18

Zapovijed Izraelu o držanju Šabata dolazi tek s Mojsijevim zakonom, a ne s konceptom stvaranja iz Postanka. Adam i Eva su bili u sedmom danu, nije im trebao počinak. Prije pada u grijeh bili su u stalnoj Božjoj prisutnosti, nisu bili ograničeni na vrijeme. Vječnost ne poznaje kategoriju vremena. Tek nakon pada u grijeh, Bog proklinje zemlju i kaže da će se čovjek s mukom hraniti od nje.

# ZAPOVIJED O SUBOTNJEM ODMORU DANA U 10 BOŽJIH ZAPOVIJEDI.

Istina. Ali Biblija nam ne daje upute samo što da radimo, nego i kako.

„Spominji se subotnjeg dana da ga držiš svetim. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao, ali sedmoga dana je šabat GOSPODINA, Boga tvojega: taj dan nemoj raditi nikakav posao; ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni stranac koji je unutar tvojih vratâ.“ /Izlazak 20,8-10

U Izlasku i Levitskom zakoniku su jednako dani propisi kako Izraelci trebaju svetkovati Šabat.

Kao prvo, kalendar po kojem se ravnamo danas je poganski – gregorijanski (solarni), a ne biblijski (lunisolarni). Biblija jasno daje Mjesec za mjerenje vremena, a ne Sunce. Drugo, ukoliko držite izraelski Šabat, morate podjednako i sve starozavjetne blagdane i mlađake.

Treće, na Šabat ne smijete paliti vatru, što podrazumijeva da ne smijete ni paliti automobile da biste se odvezli do svoje crkve i slavili subotu. Ne smijete ići u shopping, pripremati ručak ili jesti svježi kruh.

Četvrto, ne smijete raditi apsolutno ništa, što podrazumijeva da ne smijete paliti svoje iPhone, mobitele, laptope i sl. i svađati se po portalima kako vi svetkujete subotu.

Peto, Mojsijev Zakon je vrlo jasan kad u istoj rečenici kaže da oni koji svetkuju Šabat, moraju zasipati kamenjem, to jest kažnjavati smrću sve one koji ne svetkuju Šabat.

# ISUS I UČENICI SU SVETKOVALI ŠABAT.

Istina. Ali zašto?

Isus je svetkovao Šabat kako bi ispunio sav Zakon. Tek na križu kad je rekao „Dovršeno je!“ i kad je razderana hramska zavjesa između Boga i nas, ispunjen je Zakon te sada po Kristu kao posredničko-pomirbenoj žrtvi za naše grijehe možemo doći Bogu. Sva starozavjetna bogoštovlja, svećenstva, uredbe, propisi zamijenjeni su Novim savezom kojeg imamo po Kristovoj prolivenoj krvi.

Ipak, argumenti koje adventisti najčešće koriste da dokažu kako je Isus svetkovao Šabat nisu validni. To su primjerice sljedeći:

„I dođe u Nazaret, gdje bijaše odrastao, te na dan subotnji, kao što mu bijaše običaj, uđe u sinagogu i ustade čitati.“ /Luka 4,16

Ovim događajem Isus službeno započinje svoju službu nagovijestivši Židovima samoga sebe kao Mesiju kojeg su čekali iz knjige proroka Izaije.

„I poče im govoriti: ‘Danas se ispunio ovaj odjeljak Pisma u vašim ušima.’“ /Luka 4,21

Nakon toga Isus govori kako nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. Zanimljivo je ponovno klasično izbjegavanje konteksta u opravdanju argumenta vezano za svetkovanje subote. Nakon što je Isus jasno obznanio samoga sebe u sinagogi, daljnji stihovi kažu da su se isti ljudi ispunili gnjevom i htjeli ga ubiti. Isusa poslije više ne vidimo po sinagogama na subotnji dan jer su ga isti religiozni ljudi progonili i bili mu za petama kako da ga optuže.

„Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše gnjevom pa poustajaše i izguraše ga iz grada; i odvedoše ga na rub brijega na kojemu bijaše sagrađen njihov grad, da ga strmoglave.“ /Luka 4,28-29

Štoviše, u evanđeljima nam se nigdje ne navodi da je Isus držao Šabat osim u slučaju kad su ga farizeji optuživali da čini ono što nije dopušteno subotom.

„Jedne subote dok je prolazio kroz polja žita, počeše njegovi učenici putem trgati klasje. I rekoše mu farizeji: ‘Gle, ZAŠTO SUBOTOM ČINE ONO ŠTO NIJE DOPUŠTENO?’ A on im reče: ‘Zar nikada niste čitali što je učinio David kada se našao u potrebi i ogladnio, on i oni koji bijahu s njim? Kako je u dane velikog svećenika Abijatra ušao u Dom Božji i jeo prikazni kruh, koji nije dopušteno jesti nikome osim svećenicima, te dao i onima koji bijahu s njim?’“ /Marko 2,23-26

Čak niti u Starom zavjetu gdje je bila stroga zapovijed o držanju subote, inače se kamenovalo one koji tako ne rade, oni koji nisu bili tek puke religioznosti (izvanjske pobožnosti), nego su imali veoma osoban i blizak odnos s Bogom razumjeli su jednostavnu istinu da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Isus je dopuštao svojim učenicima ono što religiozni farizeji nisu. Jer sam Isus je Gospodar subote! Čime je dodatno potvrdio svoju ulogu kao Kreatora.

„Sin čovječji Gospodar i subote.“ /Marko 2,28

# ISUS NALAŽE DA DRŽIMO NJEGOVE ZAPOVIJEDI.

Istina. Ali što su Isusove zapovijedi?

„Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi.“ /Ivan 15,10

Koje su Isusove zapovijedi? Pogledajte opet kontekst Ivana 15 o čemu nam Isus zapravo govori.

„Ovo je moja zapovijed: Da ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas. Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko svoj život položi za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako činite što vam god zapovijedam.“ /Ivan 15,12-14

Isus nam govori o ljubavi koja polaže život. To je Njegova zapovijed! Ukoliko nemate takvu ljubav, tada ne držite Isusove zapovijedi. Subota se u ovom slučaju čini prilično jednostavna, zar ne?

# APOSTOLI SU SLAVILI SUBOTU.

Laž. Crkva se okupljala upravo na nedjelju (o tome malo kasnije).

U Novom zavjetu ne postoji NITI JEDAN dokaz – stih da su apostoli držali subotu!

Pogledajmo koji se stihovi obično zloupotrebljavaju i manipuliraju:

„A oni, napustivši Pergu, dođoše u Antiohiju pizidijsku te uđoše u sinagogu u subotnji dan i sjedoše. Nakon čitanja Zakona i Prorokâ poslaše nadstojnici sinagoge po njih, rekavši: ‘Ljudi, braćo, ako imate kakvu riječ utjehe za narod, govorite.’ Tada Pavao ustade, dade im znak rukom te prozbori: ‘Izraelci i vi koji se Boga bojite, slušajte.“ /Djela 13,14-16

Naravno da je Pavao koristio subotu kako bi Židove našao na okupu u sinagogi i naviještao im Krista. One koji su krenuli za apostolima, nagovarali su ih da nastave u Božjoj milosti, a ne u Zakonu.

„A kada su Židovi izlazili iz sinagoge, zamoliše ih pogani da bi se iduće subote i njima govorile te riječi. Nakon što se skup razišao, mnogi Židovi i pobožni obraćenici na židovstvo pođoše za Pavlom i Barnabom, koji su ih, govoreći im, NAGOVARALI DA NASTAVE U BOŽJOJ MILOSTI. A iduće subote se gotovo sav grad okupio slušati Božju riječ. Ali kada Židovi ugledaše mnoštvo, ispuniše se zavišću pa, protiveći se i huleći, stadoše proturječiti onome što je govorio Pavao.“ /Djela 13,42-45

Ovdje je više nego jasno da se ne radi o okupljanju crkve, nego isključivo evangelizaciji nepokornih Židova, što im se nije svidjelo te su hulili i škrgutali zubima na Pavla. Nakon toga, Pavla više ne vidimo u sinagogi. Svjedočio je, odbačen je zbog Krista i okreće se poganima.

„Tada se Pavao i Barnaba osmjeliše i rekoše: ‘Vama je najprije trebalo govoriti riječ Božju: no budući da je odbacujete i ne smatrate se dostojnima vječnoga života, evo, okrećemo se poganima.“ /Djela 13,46

Naprotiv, kad su ga optužili da je vođa sekte i pravi bunu među Židovima, i sam je posvjedočio da ga nisu mogli naći po sinagogama.

„I nisu me našli u Hramu da s nekim raspravljam, ni da narod na bunu potičem, ni u sinagogama, ni po gradu, niti pak mogu dokazati ovo za što me sada optužuju.“ /Djela 24,12-13

„Ali ovo ti priznajem: da na tome Putu, koji oni nazivaju krivovjerjem, ja služim otačkome Bogu vjerujući sve što je napisano u Zakonu i u Prorocima imajući nadu u Boga, koju i oni sami prihvaćaju, da će biti uskrsnuće mrtvih, i pravednih i nepravednih.“ /Djela 24,14-15

Pozvavši se na Kristov Put kojeg su nazivali krivovjerjem i otpadom, Pavao potvrđuje da vjeruje u istoga Boga i svemu u Zakonu i Prorocima. Jer su upravo sav Mojsijev Zakon i sva starozavjetna proročanstva o Spasitelju ispunjeni u osobi Isusa Krista.

„Kada je on došao, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema te izniješe protiv Pavla mnoge i teške optužbe, koje nisu mogli dokazati. On u svoju obranu odgovori: ‘Ni u čemu se nisam ogriješio o židovski zakon, ni o Hram, ni o cara.’“ /Djela 25,7-8

Da se Pavao nije ogriješio o židovski zakon, ne može biti nikakav dokaz da je Pavao strogo držao subotu. Naročito kad znamo da su farizeji optuživali Isusa i učenike da krše subotu. Adventistički argument jednostavno ne priznaje da kršenje subote za kršćane NIJE GRIJEH. Jer bi u tom slučaju jednako bio grijeh ne kažnjavati smrću sve druge kršćane koji ne drže subotu. Nitko se ne ogrješuje o židovski zakon tko je prihvatio Krista u svoj život i slijedi ga.

„Šest dana neka se obavlja posao, a sedmi dan neka vam bude svet, subotnji počinak posvećen Gospodu. Tko god bi u taj dan obavljao kakav posao, neka se smrću kazni.“ /Izlazak 35,2

# HEBREJIMA 4 DOKAZUJE DRŽANJE SUBOTE.

Laž. Upravo suprotno.

Valjda je najveće nerazumijevanje u vezi poslanice Hebrejima, poglavlje 4. Kontekst cijeloga poglavlja govori o subotnjem počinku kao vječnom počinku s Bogom. No, kako bi izbjegli jasan kontekst i dokazali svoju poantu, adventisti stručno izdvajaju samo jedan stih – Hebrejima 4,9. Pogledajmo o čemu se radi kontekstualno.

„Jer u počinak ulazimo mi koji smo povjerovali…“ / Hebrejima 4,3

Koliko god držali Šabat, Izraelci ne ulaze u Božji počinak zbog nevjere u Krista.

„Jer rekao je negdje o sedmome danu ovako: ‘I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih’, a ovdje opet: ‘Neće oni ući u moj počinak.’“ /Hebrejima 4,4-5

U ovom odlomku jasno je da Bog povezuje sedmi dan s vječnim počinkom.

„On ponovno određuje jedan dan, rekavši u Davidu: ‘Danas’, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: ‘Danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca svoja.’“ /Hebrejima 4,7

U Božji počinak ljudi ne ulaze zbog nevjere i otvrdnulih srca. Bog ponovno određuje dan, a taj je dan Danas. Ne subota, nego Danas.

Ako pogledamo grčke riječi u Hebrejima 4,9, vidimo da postoje dvije različite riječi koje govore o odmoru:

„Jer da im je Isus dao POČINAK [katapauō], ne bi on nakon toga govorio o nekom drugom danu. Dakle, preostaje neki POČINAK [sabbatismos] narodu Božjemu.“ /Hebrejima 4,8-9

Drugim riječima, da je Isus Izraelcima dao odmor kroz štovanje subote, ne bi govorio o drugom danu. Taj drugi dan je DANAS – kontinuirana sadašnjost. Kontekst Hebrejima 4 jasno govori da je subotnji počinak ulazak u vječni počinak s Bogom. A da se u njega ne ulazi zbog nevjere.

„Jer onaj tko je ušao u njegov počinak, počinuo je od svojih djela kao i Bog od svojih. Potrudimo se, dakle, ući u taj počinak da tko ne padne po istome uzoru te nevjere.“ /Hebrejima 4,10-11

Dakle, adventističko krivovjerje o strogom držanju Šabata upravo pada na ovoj poslanici, a ne da im ide u korist.

# ISUS SPOMINJE MOGUĆNOST SUDNJEG DANA NA SUBOTU.

Istina. Ali o kome Isus govori?

„I molite da bijeg vaš ne bude zimi ni u subotu…“ /Matej 24,20

Kad Isus govori o posljednjim danima, to jest grozoti pustoši, služi se subotom kao danom odmora. Budući da ispred u Mateju 24,16 Isus poziva da tada oni u Judeji bježe u gore, ovo bi se konkretno moglo odnositi upravo na Židove koji drže Šabat. Judeja se u modernom smislu odnosi na područje Palestine. Kakogod, to opet ne dovodi u pitanje niti se negira subota kao sedmi dan kojeg je Bog dao čovjeku za odmor. Poanta Isusovih riječi je upravo u tome da ne budemo previše opušteni kako ne bismo bili zatečeni Njegovim dolaskom.

# ŽENE KOJE SU DOŠLE NA ISUSOV GROB MIROVALE SU U SUBOTU.

Istina. Ali ih je trebalo podsjetiti zašto je Krist umro.

„Zatim su se vratile i pripravile miomirise i pomasti; a u Subotu su mirovale po propisu.“ /Luka 23,56

Ovo opet nije argument za štovanje subote jer Isus još uvijek nije uskrsnuo da bi povjerovali u Njega. Naravno da su držali židovske zakone, kasnije ih je anđeo Gospodnji morao podsjetiti na Isusove riječi:

„I dok su one, prestrašene, oborile lica k zemlji, oni im rekoše: ‘Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji, rekavši: ‘Sin čovječji treba biti predan u ruke grešnih ljudi, i biti razapet, i treći dan uskrsnuti.’“ /Luka 24,5-7

# SUBOTA ĆE SE SVETKOVATI I NA NOVOJ ZEMLJI

„I bit će da će se od mlađaka do mlađaka, i od subote do subote, svako tijelo dolaziti klanjati preda mnom’, govori GOSPODIN.“ /Izaija 66,23

Kontekst Izaije 66 govori o proročanstvu o vječnosti. Sam stih ukazuje na vječnost u kojoj nema ni vremena, ni subota, ni dana. Vječnost je koncept koji ne poznaje brojanje. Uostalom, dobar argument da ako slavite subotu, onda podjednako morate i mlađake, jer i to se zapovijedalo Izraelu.

U Jakovljevoj 1,17 kaže da u Ocu svjetlilâ nema promjene ni zasjenjenosti zbog mijene. Ako nema Mjesečeve mijene, znači da nema ni mlađaka (mladog Mjeseca).

„I neće ondje više biti noći; i neće trebati svjetiljke ni svjetlosti sunca, jer ih obasjava Gospodin Bog: i vladat će oni u vijeke vjekova.“ /Otkrivenje 22,5

ZAKLJUČNO

Vrlo jaki argument koji adventistima ne ide u prilog jest činjenica da su se svi važni događaji odigrali upravo na „nesvetu“ nedjelju. Isus je uskrsnuo na prvi dan sedmice, Isus se ukazao učenicima na prvi dan sedmice, Duh Sveti je sišao na učenike (kada je nastala Crkva) na prvi dan sedmice, kršćani su se svaki puta okupljali na prvi dan sedmice; to jest biblijski, sve na nedjelju.

Dakle, argument subote u Novom zavjetu ni iz daleka nije na adventističkoj strani, mada ovdje ne zagovaramo držanje niti jednog dana. Jer Pavao kaže da se upravo ne sudimo po držanju dana, blagdana, jela i pića – da nas nitko ne stavlja natrag u jaram ropstva:

„Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svome gospodaru on stoji ili pada. A stajat će, jer je moćan Bog održati ga. JEDAN RAZLIKUJE DAN OD DANA, A DRUGI SMATRA SVAKI DAN JEDNAKIM. Samo neka je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Onaj tko pridaje važnost danu, čini to Gospodinu; i onaj tko ne pridaje važnost danu, Gospodinu to čini. Onaj tko jede, Gospodinu jede, jer zahvaljuje Bogu; a onaj tko ne jede, Gospodinu ne jede, i zahvaljuje Bogu.“ /Rimljanima 14,4-6

„No sada, nakon što ste upoznali Boga, zapravo, kada je Bog upoznao vas, kako se opet obraćate nemoćnim i bijednim počelima, kojima opet iznova hoćete robovati? OBDRŽAVATE DANE, i mjesece, i razdoblja, i godine. Bojim se za vas da se nisam možda uzalud trudio oko vas.“ /Galaćanima 4,9-11

„Neka vas, stoga, nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili u pogledu nekog blagdana, ili mlađaka, ili subotâ, koje su samo sjena onoga što ima doći, a tijelo je Kristovo.“ /Kološanima 2,16-17

Držanje izraelske subote bila je sjena do Kristovog dolaska. Sada je tijelo Kristovo. Što to znači? Znači da nije subota ta koja određuje vaše spasenje, nego nanovorođenje. Pripajanje Kristovom tijelu u Duhu. Nijedna denominacija nije Kristovo tijelo, nego pojedinci koji su povjerovali i primili Krista i dana im vlast da postanu djeca Božja.

Pavao odmah iza nastavlja sa štovanjem anđela, a poznato je da je osnivačica adventizma Ellen G. White „primila“ objave od anđela koje su postale temelj njezinih spisa i adventističkih doktrina. Biblija kaže da se takvi ne drže čvrsto glave, a glava je Krist. Glava im je Ellen G. White, a ne Krist. Tijelo bez Glave.

„Neka vas nitko prijevarno ne zakida za vašu nagradu svojevoljnom poniznošću i ŠTOVANJEM ANĐELÂ ZADIRUĆI U ONO ŠTO NIJE VIDIO, isprazno se nadimljući svojim tjelesnim razumom i ne držeći se čvrsto glave, od koje sve tijelo zglobovima i svezama opskrbljivano i zajedno povezano raste rastom Božjim.“ /Kološanima 2,18-19

Adventizam je upravo podlaganje propisima: Ne diraj; ne kušaj; ne dotiči; ne krši subotu… Njihova teologija ima samo izgled mudrosti u samovoljnu štovanju, poniznosti i zanemarivanju tijela, no uopće nisu na čast, nego SLUŽE ZA UDOVOLJAVANJE TIJELU.

„Ako ste, dakle, umrli s Kristom počélima svijeta, zašto se, kao da još živite u svijetu, podlažete propisima: (Ne diraj; ne kušaj; ne dotiči; koji će svi uporabom propasti) po zapovijedima i naucima ljudskim? koji imaju samo izgled mudrosti u samovoljnu štovanju, poniznosti i zanemarivanju tijela, no uopće nisu na čast, nego za udovoljavanje tijelu.“ /Kološanima 2,20-23

Ellen G. White je propovijedala tzv. evanđelje zdravlja – stroge propise o jelima kombinirajući Stari zavjet i vlastita uvjerenja.

„…licemjerno lažući ožigosani u vlastitoj savjesti, zabranjujući ženiti se i NAMEĆUĆI SUZDRŽAVANJE OD JELA koja je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i poznaju istinu. Jer svako je Božje stvorenje dobro i ne treba odbaciti ništa ako se uzima sa zahvalnošću, jer se posvećuje Božjom riječju i molitvom.“ /1. Timoteju 4,2-5

„Ne dajte se zanositi različitim tuđim naucima. Jer dobro je utvrđivati srce milošću, a ne jelima, koja nisu koristila onima koji su se njima bavili.“ /Hebrejima 13,9

Vezano za jelo, i općenito držanje Mojsijevog Zakona, u Djelima 15 možemo vidjeti da su se apostoli i starješine sastali kako bi razmotrili trebaju li obraćenici držati Mojsijev Zakon, te zaključuju da obraćeni Židovi ne sile obraćene pogane da drže Mojsijev Zakon, OSIM u pogledu suzdržavanja od jela žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva.

„Budući da smo čuli da su vas neki koji su izišli od nas zbunili riječima i uznemirili vaše duše, rekavši: ‘Morate se obrezati i držati Zakon’, a MI IM TO NISMO ZAPOVJEDILI…“ /Djela 15,24

Petar u Djelima 15,10-11 upravo govori o onima koji nameću Zakon da iskušavaju Boga stavljajući jaram kojeg ni sami ne mogu nositi. Ozbiljna opomena.

Kad vam netko donosi dodatnu objavu od anđela, a nema sklad u Božjoj Riječi, k tome svoje spise izjednačuje s autoritetom Božje Riječi, onda znate da se radi o prokletom anđelu, prokletom evanđelju i lažnom proroku ili proročici.

Dragi naši, ukoliko ste ponizni pred Bogom, te iskrenog i čistog srca tražite Boga da vam po svome Duhu rastumači svoju Riječ, ne možete nasjesti na raznovrsne manipulacije u kršćanstvu. Mnogi vukovi zloupotrebljavaju Božju Riječ i propovjedaonicu protiv vas.

„A glupa zapitkivanja, i rodoslovlja, i svađe, i SUKOBE O ZAKONU, IZBJEGAVAJ, JER SU BESKORISNI I ISPRAZNI. Krivovjerca nakon prvog i drugog upozorenja odbij znajući da je takav izopačen i griješi: sâm sebe osuđuje.“ /Titu 3,9-11

Detaljno na temu Šabata i Zakona još možete naći u članku: Šabat – naša vječnost u Kristu.

Na temu adventizma općenito možete naći na tagu: ADVENTIZAM.