Šabat – naša vječnost u Kristu

Trebaju li kršćani držati subotu, odnosno Šabat? Za koga je subota stvorena? Je li subota ispunjena u Kristu?

Ovo je vrlo osjetljiva tema za adventiste, tzv. subotare koji su indoktrinirani ljudskom pameću i naucima da danas moraju svetkovati subotu kao što su je svetkovali i Izraelci u Starom zavjetu. Držanje subote je temelj njihove teologije. No problem je u tome što svetkuju subotu na dan kada subota to nije, jer se drže rimskog (gregorijanskog) kalendara, čime proturječe sami sebi, budući da se toliko protive rimskoj uspostavi računanja vremena i izmjeni sedmog dana sa subote na nedjelju, te nedjeljnim bogoslužjima koji se prakticiraju u Rimokatoličkoj crkvi i većini protestantskih zajednica. Štoviše, nedjelju smatraju žigom Zvijeri iz Otkrivenja, što je apsurd kad ni oni sami ne svetkuju subotu na dan kada ona biblijski pada.

Ako ćete svetkovati subotu, morate to prakticirati doslovno na način kao što je Bog zapovjedio Izraelcima u Starom zavjetu. Što to podrazumijeva? Pogledajmo samo neke biblijske citate, za koje se nadamo da adventisti također strogo drže. Ne možemo vaditi i držati zakone koji nam odgovaraju, a preostale zanemariti.

HEBREJSKI ≠ GREGORIJANSKI KALENDAR

Za početak, ako ćemo svetkovati izraelski Šabat, trebali bismo se držati biblijskog kalendara, koji se ravna prema lunarnom ciklusu, a ne gregorijanskom kalendaru kojeg je uspostavio rimski papa Grgur XIII. Prema hebrejskom kalendaru trenutno se nalazimo u 5779. godini.

Dakle, prema Bibliji, svaki mjesec započinje s mladim Mjesecom. Dan se mjeri prema kretanju Mjeseca. Godina ima 12 mjeseci, svaka druga ili treća godina ima 13 mjeseci, mjesec ima 29 ili 30 dana, a tjedan 7 dana, od kojih je sedmi dan Šabat ili subota. Dan ne počinje u ponoć i sekundu, već zalaskom sunca.

Postoje tri osnovna formata kalendara koristeći kretanje Sunca i Mjeseca: solarni, lunarni, lunisolarni.

1) Solarni kalendar – koristi isključivo Sunce za mjerenje trajanja godine. Godina ima 365 dana. Na njemu se bazira međunarodni gregorijanski kalendar kojeg od 16. stoljeća koristi većina svijeta.

2) Lunarni kalendar – mjeri Mjesečevu rotaciju. Bazira se striktno na lunarnom ciklusu. Nema prilagodbe solarnom ciklusu. Godina ima 354 dana. Zbog 12 mjesečevih mijena godina je kraća za 11 dana od solarne godine.

3) Lunisolarni kalendar – lunarni mjeseci su prilagođeni solarnoj godini. Bazira se na lunarnom i solarnom ciklusu; kretanje Mjeseca usklađeno je sa Suncem. Mjesečeve faze su prilagođene dužoj solarnoj godini tako da se dodaje 13-ti mjesec sedam puta u 19 godina. Svaka druga ili treća godina ima 13 mjeseci. Tjedni ciklus započinje sa svakim mladim Mjesecom. Svaki mjesec ima 4 puna tjedna.

Kalendar koji je Bog uspostavio pri stvaranju je lunisolarni. To je najtočniji i najjednostavniji kalendar. Budući da brojanje dana kreće od mladog Mjeseca, dani u tjednu uvijek padaju na iste datume u mjesecu. Svaki puta Šabat u Bibliji pada na 8., 15., 22. i 29. dan mjeseca (ako brojite od mlađaka). Biblija je jasna da je Mjesec stvoren specifično za mjerenje vremena.

„Stvorio je mjesec za razdoblja, sunce poznaje zalazak svoj.“ /Psalam 104,19

Video ispod je s adventističkog kanala. Pravi adventisti će se držati biblijskog kalendara, a ne solarnog. Inače, krivo prakticirajući Šabat, zapravo sami sebe osuđuju pogrešnim svetkovanjem i potpadaju pod osudu upravo za ono za što osuđuju druge.

U ovom 9. mjesecu 2019. slučajno se biblijske subote poklapaju s gregorijanskim kalendarom, ali prethodni 8. mjesec su padale na petak, sljedeći 10. mjesec subote padaju na nedjelju. Tako da subote koje adventisti slave po rimskom računanju vremena su apsurd i laž. Pogledajte biblijski kalendar za ovaj mjesec OVDJE. Kalendar za cijelu godinu možete naći OVDJE.

„Jer tko bude držao sav Zakon, a posrnuo u jednom, postao je kriv za sve.“ /Jakovljeva 2,10

BLAGDANI, MLAĐACI, SUBOTE

Nadalje, ako držite subote, onda morate držati i sve hebrejske blagdane, kao što su Pasha, Blagdan beskvasanih kruhova, Blagdan sedmica (Pedesetnica), Roš Ašana (Nova godina, Blagdan truba), Jom Kipur (Dan pomirenja), Blagdan sjenica (Sukoth), Hanuka, Purim. Više o svakom blagdanu na LINKU.

„Ovo su blagdani Gospodnji, sveti zborovi što ćete ih sazvati u njihovo određeno vrijeme: U prvome mjesecu četrnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Gospodu. A petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan neukvasanih kruhova u čast Gospodu: sedam dana jedite neukvasane kruhove. Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva težačkoga posla nemojte raditi. Onda sedam dana prinosite Gospodu žrtvu ognjenu. Sedmoga je dana sveti zbor, nikakva težačkoga posla nemojte raditi.’“ /Levitski zakonik 23,4-8

Pretpostavljamo da ni Novu godinu ne obilježavate kad i većina svijeta, već hebrejsku Roš Ašanu, koja se po hebrejskom kalendaru slavi na početku sedmog mjeseca, koji se zove Tišri. Većina Hebreja danas smatra Tišri kao početak godine. Roš Ašana ove godine započinje zalaskom sunca u nedjelju, 29. rujna, a završava dva dana kasnije zalaskom sunca u utorak, 1. listopada. To je početak židovskog mjeseca Tišrija, koji obično pada u rujnu ili listopadu po gregorijanskom kalendaru.

„Kaži sinovima Izraelovim govoreći: ‘U sedmome mjesecu, prvoga dana u mjesecu, neka vam bude subotnji počinak, spomen na jek trube, sveti zbor. Nikakva težačkoga posla nemojte raditi, nego prinesite Gospodu žrtvu ognjenu.’“ /Levitski zakonik 23,24-25

„A u sedmome mjesecu, prvoga dana u mjesecu, imat ćete sveti zbor. Nikakva težačkoga posla nemojte raditi. To neka vam bude Dan truba.“ /Brojevi 29,1

„Usto, u deseti dan toga sedmoga mjeseca bit će Dan pomirenja. To nek vam bude sveti zbor; a vi ćete moriti duše svoje i prinositi Gospodu žrtvu ognjenu. Upravo toga dana nikakva posla nemojte raditi. To je naime Dan pomirenja, kada će se za vas izvršiti pomirenje pred Gospodom, Bogom vašim. A svaka osoba koja bi radila bilo kakav posao upravo toga dana, takvu bih osobu istrijebio isred puka njezina. Nikakva posla nemojte raditi. To je odredba vječna u sve vaše naraštaje po svim nastanima vašim.“ /Levitski zakonik 23,27-31

Ako je subota vječna odredba koju treba svetkovati, kao što tvrde adventisti, onda je vječna odredba i Dan pomirenja (10. dan Tišrija, to jest 10. dan od početka Nove godine). Tako piše. Subota naravno jest vječna odredba, ali u duhovnom smislu. Subota je naša vječnost s Bogom. O tome malo kasnije.

Pretpostavljamo da slavite i mlade Mjesece (mlađake).

„I u dan radosti svoje i na blagdane svoje i početke mjeseca svojih zatrubite u trube nad svojim paljenicama i nad svojim žrtvama pomirnicama; i neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod, Bog vaš.“ /Brojevi 10,10

„Zatrubite u rog za mlađaka, za uštapa, na dan svetkovine naše!“ /Psalam 81,3

Pretpostavljamo da se po zimi subotom ne grijete, ne nosite drva i ne ložite vatru.

„A dok su sinovi Izraelovi bili u pustinji, nađoše jednoga kako kupi drva u subotnji dan… Tada Gospod reče Mojsiju: ‘Taj čovjek neka se smrću kazni! Neka ga izvan tabora kamenjem zaspe sva zajednica.’ I sva zajednica izvede ga izvan tabora i zaspe ga kamenjem te on pogibe, kako je Gospod zapovjedio Mojsiju.“ /Brojevi 15,32-36

„Ne ložite vatru u dan subotnji ni u kojem nastanu svojemu.“ /Izlazak 35,3

Pretpostavljamo da subotom ne idete u nabavku, ne spremate ručak i ne izlazite iz svog doma. Također svake sedme godine opraštate drugima sve dugove ukoliko ih imate.

„Gledajte, budući da vam je Gospod dao subotu, on vam zato šestoga dana daje kruha za dva dana. Neka svatko ostane na svojemu mjestu, neka nitko sedmoga dana ne izlazi iz svojega stana.“ /Izlazak 16,29

„I ako puci zemaljski donesu na prodaju robu ili kakvo god žito u dan subotnji, nećemo to od njih kupovati u subotu ili na sveti dan; i sedme godine odreći ćemo se ljetine i potraživanja svakoga duga.“ /Nehemija 10,31

„Ovako veli Gospod: Čuvajte duše svoje da ne nosite tereta u dan subotnji i ne unosite ga na dveri jeruzalemske. I ne iznosite teret iz svojih kuća u dan subotnji i nikakva posla ne radite, nego posvetite dan subotnji, kao što sam zapovjedio ocima vašim.“ /Jeremija 17,21-22

Pretpostavljamo da prinosite i žrtve paljenice kao što Bog zapovijeda u Starom zavjetu. Sve židovske svetkovine, blagdane, žrtve morate obdržavati, ne samo subotu. Isus je ispunio ili sav Zakon ili ništa od Zakona. Ili je Isus ispunio Zakon ili ćete ga ispuniti vi.

Pretpostavljamo da kažnjavate smrću sve koji se ne drže Šabata.

„Stoga držite subotu, jer ona je za vas sveta. Tko je oskvrne, bit će smrću kažnjen; jer tko god u njoj bude radio kakav posao, ta osoba neka se istrijebi iz puka svojega. Šest dana neka se obavljaju poslovi, a sedmoga je dana subotnji počinak, svet za Gospoda. Tko god u dan subotnji bude obavljao kakav posao, neka se smrću kazni.“ /Izlazak 31,14-15

„Šest dana neka se obavlja posao, a sedmi dan neka vam bude svet, subotnji počinak posvećen Gospodu. Tko god bi u taj dan obavljao kakav posao, neka se smrću kazni.“ /Izlazak 35,2

Pretpostavljamo da ni ne vozite auto subotom. Pošto su magarci bili prijevozno sredstvo u starozavjetno doba, danas su to automobili. I naravno, ne služite se ni ikakvim drugim prijevozom.

„Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao, a sedmoga je dana subota posvećena Gospodu, Bogu tvojemu. Nikakva posla tada nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, ni ikakva stoka tvoja, ni došljak koji se nađe unutar tvojih dveri, da bi sluga tvoj i sluškinja tvoja počinuli kao i ti.“ /Ponovljeni zakon 5,14

Pretpostavljamo da i ne pješačite. Udaljenost koju je prema židovskoj tradiciji bilo dopušteno putovati subotom bez kršenja zakona naziva se subotnji hod, a podrazumijeva 2.000 lakata, što je oko pola milje ili 900 metara.

„Izvan grada izmjerite i dvije tisuće lakata s istočne strane te dvije tisuće lakata s južne strane i dvije tisuće lakata sa zapadne strane i dvije tisuće lakata sa sjeverne strane, tako da grad bude u sredini. To neka im budu podgrađa gradova.“ /Brojevi 35,5

„Ali neka između vas i njega bude razmak od oko dvije tisuće lakata na mjeru. Nemojte mu se približavati, da biste znali put kojim ćete ići, jer tim putem dosad niste prelazili.“ /Jošua 3,4

„Tada se s gore zvane Maslinska, koja je blizu Jeruzalema, jednu subotnju hodnju, vratiše u Jeruzalem.“ /Djela 1,12

Pretpostavljamo da subotom ne palite svoje mobitele, iPhone, laptope i ne visite na Facebooku, ne čitate i ne pišete komentare. Ili uopće koristite struju.

Izdvojili smo samo neke zapovijedi i propise kako su Izraelci trebali obilježavati subote, mjesece, godine. Za sve nam ne bi bio dovoljan jedan članak. Stoga, ili se trebamo držati svih židovskih blagdana, mlađaka i subota na način kako biblijski spada ili se nemojmo držati uopće. Radi se o tome da je Isus ispunio sve blagdane, mlađake i subote, i više ih nismo dužni obilježavati i držati.

Dakle, kao što vidimo Izraelci nisu smjeli doslovno ništa raditi subotom, čak ni nositi drva za ogrjev ili spremati ručak ili ići u nabavku. Tko bi to činio bio je kažnjen smrću. Tako da poistovjećivanje subote s okupljanjem u organizaciji nema nikakve veze sa doslovnim svetkovanjem subote kako su to radili Izraelci. Ne možete se držati jedne jote Zakona, a prekršiti sve ostale zapovijedi.

Subota je bila znak Izraelcima, a ne kršćanima. A ispunjena je u Isusu Kristu.

Također, adventisti tvrde da je subota znak između Boga i kršćana, dok je u stvarnosti subota bila znak saveza između Boga i Izraela.

„A ti kaži sinovima Izraelovim govoreći: ‘Držite dakle moje subote, jer to je znak između mene i vas u sve vaše naraštaje, da biste znali da sam ja Gospod koji vas posvećuje.“ /Izlazak 31,13

„Zato će sinovi Izraelovi držati subotu, svetkujući subotu u sve svoje naraštaje kao savez vječan. Ona je znak između mene i sinova Izraelovih zanavijek. Ta šest je dana Gospod stvarao nebo i zemlju, a sedmoga je dana počinuo i odahnuo.’“ /Izlazak 31,16-17

„Usto, dadoh im i subote svoje da budu znak između mene i njih, kako bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem.“ /Ezekiel 20,12

ZAKON + PROROCI = ISUS

Adventisti obično tvrde da su ceremonijalni (obredni, žrtveni) zakon ispunjen, dok moralni zakon nije ispunjen. Tom logikom, Isusova žrtva nije dovoljna i Isus nije ispunio sav Zakon, već djelomični, što ide direktno kontra Njegovih riječi o tome da je ispunio SAV Zakon.

„Ne pomišljajte da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“ /Matej 5,17

„Zakon i Proroci su do Ivana. Otada se evanđeljem navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija.“ /Luka 16,16

Isus nije ukinuo Zakon, već ga u cijelosti ispunio. Svatko tko je primio Isusa Krista ispunio je Zakon; opravdan je milošću po vjeri, a ne vršenjem Zakona. Ako ćete držati 10 Božjih zapovijedi, morate držati sav Mojsijev zakon, konkretno svih 613 zapovijedi danih Izraelu.

Ono što adventisti u suštini ne razumiju jest da se od nas traži i više od pukog držanja Zakona.

„Jer kažem vam: Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti knjižnikā i farizejā, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ /Matej 5,20

Isusovo učenje nadilazi starozavjetni Zakon, naša pravednost mora biti veća od farizejskog držanja zakona. Dakle, grijeh nije samo ubojstvo, već mržnja u srcu; grijeh nije samo preljub, već požuda u srcu; grijeh nije samo klanjanje kipovima, već idoli u srcu. Ako ti neki brat nešto zamjera, trebaš se pomiriti s njime. Ako te netko udari ili uvrijedi, trebaš mu okrenuti i drugi obraz. Ako ti netko nešto otme, trebaš se dati oplijeniti. Ako netko nešto od tebe traži, trebaš mu dati bez preispitivanja i ne tražiti ništa zauzvrat. Zapovijed nije samo da ljubiš svoga bližnjega, već i smrtnog neprijatelja. Ono što se od nas zahtijeva jest da budemo savršeni kao što je savršen naš nebeski Otac. Proučite dobro Matej 5,17-48.

Dragi naši, prestanite sa Zakonom ako ne možete držati taj Zakon, inače ste licemjeri.

„Ti koji se Zakonom dičiš, prijestupom Zakona Boga obeščašćuješ?“ /Rimljanima 2,23

Svi smo prekršili Zakon u srcu. Svi možemo gajiti razne idole u srcu i početi služiti drugim bogovima. Svi možemo zatvoriti vrata svoga srca bratu ili sestri koji su nas povrijedili. Svi možemo pogledati nekoga s požudom. Svi možemo poželjeti nešto tuđe ili biti zavidni.

„I gle, neki zakonoznanac ustade, iskušavajući ga i govoreći: ‘Učitelju, što da učinim kako bih baštinio život vječni?’ A on mu reče: ‘Što je pisano u Zakonu? Kako čitaš?’ A on, odgovorivši, reče: ‘Ljubi Gospoda, Boga svojega, iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje i iz svega uma svojega, a bližnjega svojega kao samoga sebe.’ A Isus mu reče: ‘Prȁvo si odgovorio. To čini, i živjet ćeš.’“ /Luka 10,25-28

Koliko nas zaista ljubi bližnjega kao samoga sebe? Koliko ste puta slagali bližnjega? Svaka laž nije ljubav prema bližnjemu. Svi smo sagriješili i pogriješimo. Koliko god bi htjeli držati Zakon, posrćemo u mislima i srcu.

Ako ćete biti iskreni, koliko ste samo ljudi pobili u vlastitom srcu, a braći i sestri? Ni manje ni više nego zbog ljudskih počela i tradicija, zbog idoliziranja subote, denominacija, učitelja, doktrina. Bog mrzi vaše isprazno i ritualno štovanje ako ste puni bezakonja i bez ljubavi Božje.

„Ne donosite više ništavne prinose; kȃd — to mi je gnusoba. Mlađaci i subote, sazivi zbora — ne mogu podnijeti bezakonje i zborovanja. Vaše mlađake i blagdane vaše mrzi duša moja; oni su mi teret, izmorih se podnoseć’ ih.“ /Izaija 1,13-14

UMRLI SMO ZAKONU, OŽIVJELI U KRISTU!

Po Zakonu samo spoznaja da ste grešnik i osuda za grijehe, a milost po Isusu Kristu koji je položio život za naše grijehe. Zakon je za bezakonike, bezbožnike i grešnike. U Duhu smo oslobođeni ropstva Zakona i služimo u novosti života. Po Zakonu se nijedno tijelo ne može opravdati jer smo svi prekršitelji Zakona u srcu.

„Jer svi koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i svi koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.“ /Rimljanima 2,12

„A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i sav svijet bude kriv pred Bogom, jer se po djelima Zakona pred njim neće opravdati nijedno tijelo: po Zakonu je naime samo spoznaja grijeha. Sada se pak bez Zakona očitovala pravednost Božja, koju svjedoče Zakon i Proroci, pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve i na sve koji vjeruju.“ /Rimljanima 3,19-22

„Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, onomu koji je od mrtvih uskrišen, da donesemo rod Bogu.“ /Rimljanima 7,4

„Jer dok bijasmo u tijelu, grješne su strasti, izazvane Zakonom, djelovale u našim udovima da smrti donesu rod. A sada smo riješeni od Zakona, umrijevši onome što nas je sputavalo, da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.“ /Rimljanima 7,5-6

Zakon ukazuje na grijeh koji rađa smrću. Zakon traži smrt; milost daje život.

„Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego grijeha ne upoznah osim po Zakonu; ta ni za požudu ne bih znao da Zakon ne govoraše: Ne poželi! Grijeh je pak, uhvativši prigodu, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu; jer bez Zakona grijeh je mrtav. A ja sam nekoć živio bez Zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje, a ja umrijeh. I zapovijed, koja bijaše dana za život, nađoh da je na smrt.“ /Rimljanima 7,7-10

Tijelo se ne može pokoriti Zakonu i ugoditi Bogu. Ako je Kristov Duh u nama, tijelo je mrtvo zbog grijeha.

„Jer težnja tijela je neprijateljstvo prema Bogu; Zakonu se naime Božjemu ne pokorava, jer se ni ne može. Oni pak koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov. No ako Krist jest u vama, tijelo je, doduše, mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.“ /Rimljanima 8,7-10

Zakon nas osuđuje u grijesima. Zakon nije za pravednike u Kristu, već za nevjernike.

„A znamo da je Zakon dobar ako se tko njime zakonito služi, znajući ovo: Zakon nije za pravednika postavljen, nego za bezakonike i nepokornike, bezbožnike i grješnike, nesvete i svjetovne, ocoubojice i materoubojice, ljudomorce, bludnike, mužoljube, trgovce ljudima, lašce, krivokletnike i ako ima što drugo što se protivi zdravomu nauku.“ /1. Timoteju 1,8-10

Slobodni u Duhu nismo više pod ropstvom Zakona. Pravednost Zakona se ispunjava u onima koji hodaju po Duhu.

„Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu, koji ne hode po tijelu, nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti. Jer što je bilo nemoguće Zakonu, u čemu je po tijelu bio nemoćan, Bog je učinio poslavši Sina svojega u obličju grješnoga tijela, te za grijeh osudio grijeh u tijelu da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.“ /Rimljanima 8,1-4

Ne možete se opravdati Zakonom i milošću u isto vrijeme. Ili vršite sav Zakon ili prihvatite milost u Kristu.

„Stojte dakle u slobodi kojom nas Krist oslobodi i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! Evo, ja Pavao kažem vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. A svjedočim ponovno svakom čovjeku koji se obrezuje: dužan je izvršiti sav Zakon. Odmakoste se od Krista, svi vi koji se Zakonom opravdavate; otpali ste od milosti.“ /Galaćanima 5,1-4

Zašto adventisti izbjegavaju poslanice Rimljanima i Galaćanima? Zato što opisuje upravo njih koji robuju Zakonu. Adventisti su moderni Galaćani koji su započeli u Duhu, a dovršavaju u tijelu.

„Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista, i mi u Krista Isusa uzvjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona, jer se po djelima Zakona nijedno tijelo neće opravdati.“ /Galaćanima 2,16

„Po Zakonu naime ja Zakonu umrijeh da Bogu oživim. S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega koji me uzljubi i predade sama sebe za mene. Ne dokidam milost Božju! Jer ako pravednost dolazi po Zakonu, onda je Krist umro zalud.“ /Glaćanima 2,19-21

„O bezumni Galaćani! Tko li vas opčini te se ne pokoravate istini, vas pred čijim je očima Isus Krist bio među vama otprije opisan kao Raspeti? Ovo bih samo htio naučiti od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po poruci vjere? Tako li ste bezumni? Započevši u Duhu, zar sada u tijelu dovršujete?“ /Galaćanima 3,1-3

„Jer koji su god od djelā Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet svaki koji ne ustraje da u svemu izvrši ono što je napisano u knjizi Zakona. A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je — jer: Pravednik će od vjere živjeti. Zakon pak nije od vjere, nego: Čovjek koji ih izvrši, po njima će živjeti.“ /Galaćanima 3,10-12

„Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom. Jer pisano je: Proklet svaki koji visi na drvetu, da na pogane dođe blagoslov Abrahamov u Kristu Isusu; da bismo obećanje, Duha, primili po vjeri.“ /Galaćanima 3,13-14

„I u [Kristu] se nađem — ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego onom po vjeri u Krista, pravednošću od Boga, na vjeri utemeljenoj.“ /Filipljanima 3,9

Primili smo obećanje Duha po vjeri, a ne po Zakonu. Novi savez u Kristu ne dokida Zakon i ne poništava obećanje. Zakon je ukazivao na milost. Zakon je ukazivao na obećanje o Spasitelju.

„Braćo, po ljudsku govorim: čak i ljudski ovjerovljen savez nitko ne poništava niti mu što nadodaje. /Galaćanima 3,15

„A ovo kažem: Saveza, otprije od Boga ovjerovljenog u Kristu, ne dokida Zakon koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne poništava obećanje. Jer ako je baština od Zakona, nije više od obećanja. A Abrahama je Bog po obećanju obdario. Čemu onda Zakon? Pridodan je zbog prijestupaka dok ne dođe Potomak kojemu je obećanje namijenjeno; postavljen je po anđelima rukom posrednika.“ /Galaćanima 3,17-19

„Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživiti, pravednost bi doista dolazila od Zakona. Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje po vjeri u Isusa Krista dade onima koji vjeruju.“ /Galaćanima 3,21-22

Zakon je bio nadziratelj do Krista. Pravednost ne dolazi od Zakona, već dokazuje naše grijehe. Da pravednost dolazi od Zakona, Krist bi nam bio suvišan.

„A prije dolaska vjere pod Zakonom bijasmo čuvani, zatvoreni za vjeru koja se imala objaviti. Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista, da se po vjeri opravdamo. A otkako je došla vjera, više nismo pod nadzirateljem. Svi ste naime sinovi Božji, po vjeri, u Kristu Isusu.“ /Galaćanima 3,23-26

NOVI SAVEZ U KRISTU

Pavao kaže da je Zakon služenje smrti i služenje osude, a ipak je bilo slavno; koliko je više slavnije sada služenje Duha i služenje pravednosti.

„Bog nas i osposobi za služnike novoga saveza — ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljava. Ako li je služba smrti — slovima uklesana u kamenju — bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli uprti pogled u lice Mojsijevo zbog slave lica njegova, koja je bila prolazna, kako li neće još više služba Duha biti u slavi? Jer ako je služba osudbe bila slavna, mnogo više obiluje služba pravednosti u slavi.“ /2. Korinćanima 3,6-9

„Isus je postao jamcem boljega saveza.“ /Hebrejima 7,22

„A sada je zadobio to uzvišeniju službu koliko je i posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. Da je naime onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugomu tražilo mjesta. Da je naime onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugomu tražilo mjesta.“ /Hebrejima 8,6-7

„Kad veli novi, zastari onaj prvi. A što zastarijeva i stari, blizu je iščeznuća.“ /Hebrejima 8,13

„I radi ovoga je posrednik Novoga saveza: da smrću za otkupljenje od prijestupaka iz prvoga Saveza pozvani prime obećanje vječne baštine. Jer gdje je oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. Oporuka je naime valjana tek nakon smrti, budući da je izvan snage dokle god oporučitelj živi. Stoga ni onaj prvi nije bez krvi ustanovljen.“ /Hebrejima 9,15-18

Novi savez je u krvi Kristovoj.

„Ovo je krv moja, krv novoga saveza, koja se za mnoge prolijeva.“ /Marko 14,24

„I gotovo sve se po Zakonu krvlju čisti, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.“ /Hebrejima 9,22

„Nego ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, i mirijadama anđela, svečanom zboru i crkvi prvorođenaca zapisanih na nebesima, i Bogu, sucu svega, i duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima i posredniku novoga Saveza, Isusu, i krvi škropljeničkoj koja govori o boljem nego Abelova.“ /Hebrejima 12,22-24

„Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa.“ /Hebrejima 13,20

LJUBAV ISPUNJAVA ZAKON!

„Sve dakle što hoćete da ljudi čine vama, to činite i vi njima. Jer to je Zakon i Proroci.“ /Matej 7,12

„Najvažnije u Zakonu: pravda i milosrđe i vjernost.“ /Matej 23,23

„NOVU ZAPOVIJED vam dajem: Da ljubite jedan drugoga. Kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugoga.“ /Ivan 13,34

„Nikomu ništa ne dugujte, osim da LJUBITE JEDNI DRUGE. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon. Jer: Ne počini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! Ne poželi! — i ako ima koja druga zapovijed, obuhvaćena je ovom riječju, to jest: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Ljubav bližnjemu zla ne čini. PUNINA DAKLE ZAKONA JEST LJUBAV.“ /Rimljanima 13,8-10

„Jer mi po Duhu iz vjere iščekujemo nadu pravednosti. Ta u Kristu Isusu niti što vrijedi obrezanje niti neobrezanje, nego VJERA KOJA KROZ LJUBAV DJELUJE. Dobro ste trčali; tko li vam zapriječi da se ne pokoravate istini? Taj nagovor nije od Onoga koji vas zove.“ /Galaćanima 5,5-8

„Ta vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlika tijelu, nego LJUBAVLJU SLUŽITE JEDNI DRUGIMA. Jer sav se Zakon ispunja u jednoj riječi — u ovoj: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!“ /Galaćanima 5,13-14

„A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost, uzdržljivost. PROTIV OVIH NEMA ZAKONA.“ /Galaćanima 5,22-23

„Nosite bremena jedni drugih, i tako ispunite zakon Kristov!“ /Galaćanima 6,2

„A svrha te zapovijedi je LJUBAV IZ ČISTA SRCA i dobre savjesti i neprijetvorne vjere. U tome su neki, promašivši, zastranili u praznorječje; htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što uporno tvrde.“ /1. Timoteju 1,5-7

„Ako doista izvršujete kraljevski zakon prema Pismu: LJUBI BLIŽNJEGA svojega kao samoga sebe, dobro činite; ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas prekorava kao prijestupnike. Jer tko bude držao sav Zakon, a posrnuo u jednom, postao je kriv za sve. Jer Onaj koji reče: Ne počini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako li ne počiniš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode.“ /Jakovljeva 2,8-12

„I sada te molim, gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: DA LJUBIMO JEDNI DRUGE. A ta je ljubav ovo: da hodimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj hodite.“ /2. Ivanova 1,5-6

IZAZOV: Nađite zapovijed u Novom zavjetu da se svetkuje subota.

Isus nije držao subotu, apostoli nisu držali subotu, zašto bismo mi držali subotu? Ne postoji nijedan novozavjetni stih koji ponavlja starozavjetnu zapovijed o držanju subote. Izazivamo vas da ga pronađete, ne samo da ga nećete pronaći, već ćete naći da su Isus i njegovi učenici kršili subotu.

Vezani članak na temu: Kršćani nisu dužni držati subotu.

Samo su farizeji napadali Isusa da krši subotu kad je iscijelio invalida i naredio mu da učini ono što je subotom bilo zabranjeno, nosi svoju postelju; ili kad je otvorio oči slijepcu; ili kad je ozdravio čovjeka s hendikepiranom rukom; ili kad je ozdravio ženu koja je dugo bolovala; ili kad je dozvolio svojim učenicima da trgaju klasje i jedu.

„I gle, bijaše ondje neki čovjek s usahlom rukom pa ga upitaše govoreći: ‘Je li subotom dopušteno ozdravljati?’, kako bi ga optužili. A on im reče: ‘Koji to od vas čovjek koji ima jednu ovcu, ako ova i subotom upadne u jamu, ne bi je uzeo i izvadio? Koliko je onda čovjek vrjedniji od ovce! Tako, DOPUŠTENO JE SUBOTOM ČINITI DOBRO.’“ /Matej 12,10-12

„I dogodi se da je u subotu prolazio kroz usjeve; a njegovi učenici počeše putem trgati klasje. I farizeji mu govorahu: ‘Gle! Zašto U SUBOTU ČINE ŠTO NIJE DOPUŠTENO?’“ /Marko 2,23-24

„A u jednoj od sinagoga naučavao je u subotu. I gle, neka je žena imala duha bolesti osamnaest godina. I bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. A kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: ‘Ženo, oslobođena si od svoje bolesti!’“ /Luka 13,10-12

„A nadstojnik sinagoge, srdit što ju je Isus u subotu ozdravio, odgovorivši, govoraše mnoštvu: ‘Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite da budete ozdravljani, a ne u dan subotnji!’ Tada mu Gospodin odgovori i reče: ‘LICEMJERU! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala i vodi da ga napoji? Nije li onda i ovu kćer Abrahamovu koju Sotona sveza, evo već je osamnaest godina, trebalo odriješiti od te spone u dan subotnji?’“ /Luka 13,14-16

„Ode čovjek i javi Židovima da je Isus taj koji ga ozdravi. I zbog toga su Židovi PROGONILI ISUSA i gledali da ga ubiju, JER JE TO UČINIO U SUBOTU. A Isus im odgovori: ‘Otac moj sve do sada radi, i ja radim.’ Zbog toga su dakle Židovi još više gledali da ga ubiju, jer ne samo što je KRŠIO SUBOTU nego je i Boga nazivao Ocem svojim, izjednačujući sebe s Bogom.“ /Ivan 5,15-18

„A bijaše subota kad je Isus načinio kal i otvorio mu oči… Stoga neki od farizeja govorahu: ‘Ovaj čovjek nije od Boga jer NE DRŽI SUBOTU.’“ /Ivan 9,14.16

Čak je i David kršio subotu, također i starozavjetni svećenici u Hramu, a svi su bili BEZ KRIVNJE.

„A farizeji mu, vidjevši to, rekoše: ‘Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.’ Ali on im reče: ‘Niste li pročitali što učini David kad ogladnje on i oni koji bijahu s njim? Kako uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove, koje ne bijaše dopušteno jesti ni njemu ni onima s njim, nego samo svećenicima? Ili niste pročitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu oskvrnjuju subotu, a bez krivnje su? A kažem vam: Ovdje je jedan veći od Hrama.“ /Matej 12,2-6

Samo su farizeji nametali držanje Zakona. Tako i adventisti vjeruju u Krista, ali i dalje zapovijedaju držanje Mojsijevog Zakona. Sve crkve koje tako naučavaju su farizejske sekte.

„Tada neki od onih iz farizejske sljedbe koji bijahu uzvjerovali ustadoše govoreći: ‘Treba ih obrezivati i zapovjediti im da drže Zakon Mojsijev.’“ /Djela 15,5

No Petar im je u vezi pogana uzvratio da iskušavaju Boga stavljajući na ljude teret kojeg ni sami ne mogu podnijeti.

„I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih dajući Duha Svetoga njima kao i nama. I nije pravio nikakve razlike između nas i njih: vjerom očisti srca njihova. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojega ni oci naši ni mi ne mogosmo ponijeti? Naprotiv, vjerujemo da smo po milosti Gospodina Isusa Krista spašeni baš kao i oni.“ /Djela 15,8-11

PRIPAZITE SE OSUĐIVANJA I PROGONA NEDUŽNIH!

Idolopoklonici subote prakticiraju subotu da zadovolje legalističku formu i udovolje tijelu. Uvjereni da ih spašava držanje 10 Božjih zapovijedi, a sve su ih prekršili u srcu.

„Da ste pak znali što znači ono: Milosrđe hoću, a ne žrtvu, ne biste osudili ove nedužne. Ta Sin Čovječji gospodar je i subote.“ /Matej 12,7-8

Bog ne treba vaša žrtvovanja i svetkovine, već ljubav i milosrđe. Nemojte biti moderni farizeji i napadati Kristove učenike jer krše subotu. Isus takve koji osuđuju one koji ne drže subotu opisuje kao farizeje, legaliste i licemjere.

„Kako se u međuvremenu skupilo na tisuće ljudi, tako da su GAZILI JEDNI DRUGE, poče najprije govoriti svojim učenicima: ‘Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.“ /Luka 12,1

„Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu gospodaru stoji ili pada. A stajat će jer je Bog uzmožan održati ga. Netko razlikuje dan od dana, drugi pak svaki dan smatra jednakim. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko misli na dan, Gospodinu misli; i tko ne misli na dan, Gospodinu ne misli.“ /Rimljanima 14,4-6

„No sada, kad ste Boga upoznali — štoviše, Bog je upoznao vas — kako se opet vraćate nemoćnim i bijednim počelima kojima opet iznova hoćete robovati? Dane obdržavate.“ /Galaćanima 4,9-10

„Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili pilu, ili u pogledu blagdana ili mlađaka ili subota. To je tek sjena onoga što dolazi, a tijelo je Kristovo.“ /Kološanima 2,16-17

Tko nas danas sudi po tome što jedemo i pijemo? Tko nameće propise o hrani, vinu, subotama? Adventisti kojima je temelj učenja Zakon, a ne Isus Krist koji je ispunio sav Zakon. Naravno, ako smo pod milošću, to ne znači da smo slobodni u našim grijesima; naprotiv, slobodni smo od grijeha, slobodni smo od Zakona koji nas je osuđivao u našim grijesima.

Grijeh ne gospodari onima koji su pod milošću, nego onima koji su pod Zakonom.

„Ta neće grijeh vama gospodariti! Jer niste pod Zakonom, nego pod milošću.“ /Rimljanima 6,16

Odmah iza ovih stihova o hrani, piću i suboti, slijede prigodni stihovi za lažnu proročicu Ellen White koja je imala objavu anđela i stvorila adventistički kult:

„Neka vas nitko ne podcjenjuje svojevoljnom poniznošću i štovanjem anđelā, zadirući u ono što nije vidio, bezrazložno se oholeći tjelesnom pameću svojom, a ne držeći se Glave, Njega od kojeg sve tijelo, zglobovima i svezama opskrbljeno i povezano, raste rastom Božjim. Ako ste dakle s Kristom umrli za počela svijeta, zašto se, kao da u svijetu živite, podređujete odredbama: ‘Ne dotiči, ne okusi, ne diraj’? Sve će to uporabom propasti — uredbe i nauci ljudski, koji u samovoljnom bogoštovlju i poniznosti i trapljenju tijela doduše imaju izgled mudrosti, ali to nema nikakve vrijednosti osim za zadovoljenje puti.“ /Kološanima 2,18-23

Ovi stihovi točno opisuju adventizam = nastao na objavi anđela, ljudski nauk, pravila i propisi, samovoljno štovanje, ima izgled mudrosti, a zapravo je tjelesno zadovoljenje. Izvanjska revnost bez vrijednosti. Misle da su ugodili Bogu, dok su zapravo samo zadovoljili svoje tijelo svetkujući subotu.

ŽIDOVSKA SINAGOGA ≠ KRISTOVA CRKVA

Nadalje, kako bi opravdali svetkovanje subote, adventisti se često pozivaju na novozavjetne stihove koji se odnose na evangelizaciju, a ne crkveno okupljanje. Primjerice, stih kad je Isus ušao u sinagogu propovijedati. Ali nije ušao u sinagogu poučavati učenike, već Izraelcima navijestiti evanđelje, samoga sebe koji dolazi u ime Oca, Mesiju kojeg su čekali. Židovska sinagoga i crkva nije isto.

„I on, slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen, pa po svom običaju u dan subotnji uđe u sinagogu te ustade čitati. I dadoše mu knjigu proroka Izaije. Razvije knjigu i nađe mjesto gdje bijaše pisano: Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje…“ /Luka 4,15-19

Isus je svoju službu započeo upravo tamo da posvjedoči za sebe, da potvrdi Pisma koja govore o Njemu kao Spasitelju kojeg je Izrael čekao. Kad je Izrael čuo riječ koju im je Isus govorio:

„I svi se u sinagogi, čuvši to, napune gnjevom pa ustanu, izbace ga izvan grada i odvedu ga na obronak gore na kojoj je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe posred njih i ode.“ /Luka 4,28-29

K svojima je došao, onima koji su ga naviještali i čekali, ali su ga odbacili. Dakle, ovo nema veze s okupljanjem Kristovih učenika.

Ili za argument koriste stihove kada su apostoli naviještali evanđelje Izraelcima:

„Oni [Pavao i učenici] pak, krenuvši iz Perge, stigoše u Antiohiju pizidijsku. Uđoše u sinagogu u dan subotnji i sjedoše. I nakon čitanja Zakona i Prorokā nadstojnici sinagoge pošalju glas k njima govoreći: ‘Ljudi, braćo, ima li u vas kakva riječ utjehe za puk, govorite!’ A Pavao usta, dadne znak rukom i reče: ‘Ljudi, Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte!’“ /Djela 13,14-16

„A dok su Židovi izlazili iz sinagoge, pogani su molili da se sljedeće subote njima govore te riječi.“ /Djela 13,42

„A u dan subotnji izađosmo izvan grada, prema rijeci, gdje je običavala biti molitva. Sjedosmo i počesmo govoriti okupljenim ženama.“ /Djela 16,13

„A prošavši Amfipol i Apoloniju, dođoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. I Pavao po svom običaju uđe k njima te je tijekom triju subota raspravljao s njima polazeći od Pisama.“ /Djela 17,1-2

„A svake je subote [Pavao] raspravljao u sinagogi uvjeravajući i Židove i Grke.“ /Djela 18,4

Ne postoji NIJEDAN jedini stih u Novom zavjetu koji govori da su se Kristovi učenici okupljali u subotu. Ali imamo dokaz da su se okupljali na prvi dan tjedna.

„Kada dakle bijaše večer onoga dana, PRVOG U TJEDNU, a vrata gdje su učenici bili skupljeni bijahu zatvorena zbog straha od Židovā, dođe Isus te stade u sredinu pa im reče: ‘Mir vama!’“ /Ivan 20,19

„A u PRVI DAN TJEDNA, kad se učenici sastadoše razlomiti kruh, Pavao im je govorio te je, kako je sutradan kanio otići, produžio besjedu sve do ponoći.“ /Djela 20,7

„A što se tiče sabiranja za svete, kako odredih galacijskim crkvama, tako i vi učinite. Svakog PRVOG DANA U TJEDNU neka svaki od vas kod sebe stavlja na stranu skupljajući koliko god uspije, da se ne sabire istom kada dođem.“ /1. Korinćanima 16,1-2

Uostalom, prvi učenici nisu ovisili ni o jednom danu, jer su bili u zajedništvu svaki dan.

„I SVAKI BI DAN postojano i jednodušno bivali u Hramu i po kućama lomili kruh te uzimali hranu u radosti i prostodušnosti srca, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega puka. A Gospodin je danomice pridruživao crkvi one koji se spasavahu.“ /Djela 2,46-47

„Nego se hrabrite međusobno SVAKI DAN, dok se još zove ono ‘danas’, da ne otvrdne tko od vas zavodljivošću grijeha.“ /Hebrejima 3,13

„I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela, da ne propuštamo svojega sastanka, kako je nekima običaj, nego se hrabrimo, i TOLIKO VIŠE koliko vidite da se bliži Dan.“ /Hebrejima 10,24-25

KONCEPT VJEČNOSTI

Adventisti tvrde da je Bog uspostavio Šabat prije pada čovjeka u grijeh. Ali Biblija nam to ne govori. Bog kaže da je nakon stvaranja počinuo. To nije bila zapovijed čovjeku. Čovjeku prije pada nije ni bio potreban odmor, bio je cijelo vrijeme s Bogom. Tek nakon pada u grijeh, Bog proklinje zemlju i kaže:

„S mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega… U znoju lica svojega ti ćeš kruh jesti dok se u zemlju ne vratiš.“ /Postanak 3,17.19

Zapovijed o držanju Šabata dolazi tek po Mojsiju.

„I sišao si na goru Sinaj i s neba s njima govorio, i dao im pravične propise i istinite zakone, dobre uredbe i zapovijedi. Obznanio si im i svoju svetu subotu, i izdao im zapovijedi i odredbe i Zakon preko Mojsija, sluge svojega.“ /Nehemija 9,13-14

Institucija sedmog dana prilikom stvaranja ima samo jedan značaj – vječni počinak. Bogu ne treba odmor niti se umara, jer i sam Isus kaže: „Otac moj sve do sada radi, i ja radim.“ /Ivan 5,17

„Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Vječni Bog, Gospod, Stvoritelj krajeva zemaljskih, nije se umorio niti je iznemogao. Njegov je razbor nedokučiv.“ /Izaija 40,28

Kad Bog kaže da je počinuo od svega što je stvorio, znači da je završio s kreacijom. Na isti način čovjek je pozvan odustati od vlastitih napora da izvrši Zakon i odmori se u Kristu. Uđe u vječnost i odmori s Bogom. Zato je taj dan u duhovnom smislu blagoslovljen i posvećen. Taj dan je Danas. /Hebrejima 4

„A sedmoga dana dovrši Bog djelo svoje što ga učini. I počinu u sedmi dan od svega djela svojega što ga učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svega djela svojega što ga stvori i učini Bog.“ /Postanak 2,2-3

Bog je stvorio materiju, prostor i vrijeme, ali je izvan svoje kreacije. Da, sedmi dan je stvoren kako bi čovjek odmarao na ovoj zemlji, a ne kao simbol štovanja. Dan kojeg su Izraelci morali svetkovati ukazivao je na Krista, kao i sve proročke slike i zakoni. Sedmi dan duhovno predstavlja vječnost s Bogom.

Adventistički koncept stvaranja i razumijevanja bi se mogao izraziti ovako:

6 + 1 = 7

Dok bi se Božji koncept stvaranja matematički mogao izraziti ovako:

6 + ∞ = ∞

Bog je stvorio čovjeka za vječnost, a ne za ograničeno vrijeme u kojem postoje brojevi. U vječnosti ne postoji vrijeme. U vječnosti ne postoje dani. Vrijeme postoji samo dok smo na ovoj zemlji. Zemaljski koncept odgovara 6 + 1 = 7. Nebeski koncept je da kroz vrijeme uđemo u vječnost po Isusu Kristu.

U matematici, beskonačnost nije stvaran broj, jer se ne „ponaša“ kao broj. Brojevi se mogu brojiti, no beskonačnost ne može. Danas filozofi smatraju beskonačnost apstraktnim konceptom. No, mi vjernici beskonačnost smatramo Božjim konceptom. Nema ništa apstraktno ni misteriozno u beskonačnosti za koju smo stvoreni. No padom u grijeh izgubili smo tu priliku živjeti vječno. Zato je sam Bog došao iz vječnosti u naše ograničeno vrijeme i prostor da bi usmrtio grijeh u tijelu i porazio smrt koja je vladala nama.

Po Isusu Kristu ulazimo u vječnost; On je naša premosnica između vremena i vječnosti. Šabat je naša vječnost u Kristu.

ZAKLJUČAK

Sve hereze nastaju kad se izuzme jedan ili nekolicina stihova iz konteksta cijele Biblije, i to najčešće bude Stari zavjet. Stari zavjet je plodno tlo za svakovrsne hereze. Neka vam to uvijek bude na umu.

Problem adventista je sličan kao kod katolika, predugo su indoktrinirani ljudskim naucima i propisima, umjesto da sami traže Boga i istražuju Božju Riječ. To je kad se Bog poistovjeti sa crkvom, pa ti crkva (ljudi) postanu jednaki autoritet kao i Božja Riječ. Njima na osudu.

Niste spašeni dok se ne odreknete svojih idola i krivovjerja i služite samo Isusu Kristu, a ne ljudskim doktrinama i „guruima“ poput Ellen White. Nikakva subota, koju uopće ne prakticirate biblijski ispravno, neće posredovati za vas pred Bogom.

Božje zapovijedi nisu samo Mojsijev zakon. Svi smo prekršitelji Zakona u srcu. Ne možete toliko dobro vršiti Zakon izvana koliko ga iznutra možete kršiti. Zato nam je i potrebna Božja milost koja se nalazi samo u Isusu Kristu.

Božji zakon je ispunjen – u cijelosti. Nije ukinut, već ispunjen. To znači da ga nitko od nas nije u stanju držati, inače je Kristova žrtva uzaludna. Zakon ne može opravdati ni spasiti nikoga, samo milost u Kristu koji je ispunio sav Zakon. Po Zakonu samo osuda za grijehe, a milost za grijehe po Kristu.

„Jer Zakon bijaše predan po Mojsiju, a milost i istina došla je po Isusu Kristu.“ /Ivan 1,17

„I svaki koji vjeruje u Njemu se opravdava od svega od čega se ne mogoste opravdati Zakonom Mojsijevim.“ /Djela 13,39

„Jer svršetak je Zakona Krist — za pravednost svakomu koji vjeruje.“ /Rimljanima 10,4

Bog u Novom zavjetu nigdje ne zapovijeda da se svetkuje subota. Novi zavjet ponavlja sve zapovijedi, samo ne subotu. Bog je stvorio dan odmora da bi služio čovjeku, kao obrazac za čovječanstvo, a ne da čovjek napravi sveti idol od dana. Isto tako, sam Isus je činio dobra djela na taj dan, dok su mu farizeji bili za petama da ga optuže za kršenje subote.

Isus je na Šabat položio svoj život i postao naš Šabat. A na prvi dan tjedna je učinio najveće djelo, uskrsnuo.

Ukoliko želite obilježavati dan, slobodni ste; jednako kao što su drugi slobodni ne obilježavati. No problem nastaje kad ljudi nameću svetkovanje subote, a ne drže se ni 10% od onoga kako su to morali raditi Izraelci. Nameću subotu kao zapovijed, a za one koji je ne drže smatraju da su u grijehu. I to je krivo. Zakon se ispunjava u samo jednoj riječi – LJUBAV. Ljubav koja polaže život.

Dakle, subota je ispunjena u Isusu Kristu. Isto kao i svi blagdani i mlađaci koje je Bog zapovjedio Izraelu da ih obilježava. Izađite iz Zakona u Kristovu milost; iz ropstva religije u Duh slobode; iz legalizma u ljubav Božju. Bog je odredio novi dan – Danas. Danas je dan spasenja. Izađite iz vremena i uđite u vječnost. Uđite u vječni počinak i nemojte zakasniti, jer svi koji se Zakonom žele opravdati pred Bogom ispali su iz Božje milosti.

„On ponovno određuje jedan dan govoreći u Davidu Danas, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: Danas, ako glas mu čujete, ne otvrdnjujte srca svoja. Jer da je njih Jošua uveo u počinak, ne bi nakon toga govorio o DRUGOME DANU. Dakle, preostaje neki subotnji počinak puku Božjemu. Jer tko uđe u počinak njegov, i sam je počinuo od djela svojih, kao što je i Bog od svojih.“ /Hebrejima 4,7-11

Spasenje = Isus Krist;

Spasenje ≠ Isus + Zakon.

Pomirite se s Bogom, ali samo po vjeri u Isusa Krista, a ne po djelima Zakona. Ako ste započeli u Duhu, dovršite u Duhu, a ne u Zakonu.

Za kraj, vrlo koristan stih svima nama prije nego što se upustimo u raspravu u vezi Zakona:

„A ludih se raspri i rodoslovljā i svađa i sukobā oko Zakona kloni, jer su beskorisni i isprazni.“ /Titu 3,9

Dragi adventisti, padnite na koljena i zavapite u suzama da vam Bog otkrije značenje poslanice Hebrejima, 4. poglavlje. Prestanite robovati danima. Subota je stvorena radi vas, a ne vi radi subote. Niste stvoreni da biste služili suboti, već subota služi vama. Isus je gospodar subote, stoga proslavite Isusa, a ne subotu. Proslavite Kreatora, a ne kreaciju. Isusa slavimo svaki dan, 24/7, u duhu i istini, a ne jedan dan u tjednu.

Religija ne spašava, rituali ne spašavaju, držanje subota nikoga ne spašava. Treba vam vječni počinak u Isusu Kristu! Dođite i odmorite se od religioznih praksi koje vas ne mogu spasiti.

Više na temu adventizma: Adventizam.