Kao u dane Noine… ukrcajte se na brod!

553
pregleda

Važan znak da smo na kraju ovoga doba i da Krist ubrzo dolazi je paralela s Noinim dobom. Isus dolazi u čas kad mnogi neće biti spremni. Ukrcajte se na brod prije nego što Bog zatvori vrata.

„A kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Jer kao što su u danima prije potopa jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kad Noa uđe u korablju, a da nisu ništa ni znali dok nije došao potop i odnio sve, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega“ (Matej 24,37-39).

Isus govori o bezbrižnosti i nesvjesnosti onoga što dolazi.

„Bdijte dakle jer ne znate u koji čas Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi kućegospodar znao o kojoj straži dolazi tat, bdio bi i ne bi dopustio da mu kuću potkopa. Zbog toga i vi budite pripravni, jer u čas u koji i ne mislite Sin Čovječji dolazi“ (Matej 24,42-44).

Isus dolazi u trenutak kad mnogi neće biti spremni. Društvo će u ovim posljednjim danima biti posve izopačeno i sotonizirano.

Kako je izgledalo u dane Noine…

„I vidje GOSPOD da je velika zloća čovjekova na zemlji, i svaki naum mislī srca njegova vazda je samo zloća… A zemlja se pred Bogom iskvarila i napunila se zemlja nasiljem“ (Postanak 6,5.11).

Danas se u našoj kulturi prihvaća nasilje. Slave se ubojice. Laganje je uobičajeni standard života. Više nigdje nema morala.

Ljudi zlo nazivaju dobrim, i obrnuto. Abortus, homoseksualizam, pedofilija… ljudi se bore za izopačena prava. Živimo u vremenu kada se iskreni vjernici pitaju kako Bog može biti toliko milostiv prema iskvarenom naraštaju.

Državni zakoni su se nekad temeljili na judeo-kršćanskom moralu. Postojao je vrijednosni sustav, znalo se što je brak, spol, abortus. Zakoni su se temeljili na Božjoj Riječi. A danas kad smo izbacili Boga iz institucija i škola, postali smo divljaci puni mržnje i nasilja, puni sebeljublja i koristoljublja, bezosjećajni, izdajice, umišljeni, narcisi, hedonisti.

Nalazimo se u teškim vremenima, kao što je Pavao rekao.

„A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Jer ljudi će biti sebeljupci, srebroljupci, hvalisavci, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalni, nesveti, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdani, surovi, nedobroljubivi, izdajice, nepromišljenici, umišljenici, ljubitelji užitaka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali su se sile njezine odrekli. I njih se kloni!“ (2. Timoteju 3,1-5).

Najgore od svega je što su takvi religiozni izvana, ali bez sile Božje. Neobraćenici. Lažni vjernici.

Lažna religija zapakirana u lažni osjećaj samopravednosti.

Čuje li danas još itko Božji glas?

„Danas, ako glas mu čujete, ne otvrdnjujte srca svoja“ (Hebrejima 4,7).

Ako osjećate nelagodu u ovom svijetu, odazovite se na Božji poziv i uđite na taj posljednji ukrcaj na brod koji neće potonuti s ovim svijetom. Ili vam je srce toliko otvrdnulo da ga više ne možete čuti? Nema goreg mjesta na kojem možete biti.

U Noino doba bilo je malo onih koji su čuli Božji poziv, isto kao i danas. A poruka koju je Noa pronosio da se ljudi spase nije bila laka.

„Tada Bog pogleda na zemlju, i gle — iskvarila se; jer svako tijelo iskrivi svoj put na zemlji. Pa reče Bog Noi: ‘Dođe kraj svakomu tijelu preda mnom, jer se zemlja po njima napunila nasiljem; i evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom“ (Postanak 6,12-13).

„Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, pobojavši se, sagradi korablju na spasenje doma svojega. Time osudi svijet i postade baštinikom pravednosti po vjeri“ (Hebrejima 11,7).

„Ako i staroga svijeta [Bog] ne poštedje, nego sačuva osmoga — Nou, propovjednika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožnika“ (2. Petrova 2,5).

Noin život je postala poruka. Noina vjera i poslušnost je osudilo svijet. Je li vaš život poruka? Jeste li poruka u vašem domu, na vašem poslu? Slijedite li svim srcem ono što se tiče Boga? Je li Božje kraljevstvo vaša primarna opsesija u životu? Živite li za Njega? Tražite li najprije Njegovo kraljevstvo i pravednost? Činite li ono što Bog kaže da je ispravno, a uklanjate se od onog što Bog kaže da je pogrešno?

Da, borimo se i padamo, ali vaši ukućani znaju činite li ono što je ispravno. Ako i pogriješite, bude vam žao i oni to znaju. Noa nije bio savršen, ali njegova poslušnost je postala poruka koja je osudila nepokajane grešnike. Stotinama godina Noa je izgrađivao ovaj brod i mnogi su se zaustavljali i izrugivali ga i nisu mu vjerovali. Kiša još nije bila pala na zemlju, atmosfera je bila drugačija. Isto kao što danas još uvijek nije vatra počela padati s neba.

Ljudi ne vjeruju da će Bog uništiti ovu zemlju. Ljudi ne vjeruju ni da je Noin potop uništio ondašnju zemlju.

„Ta oni hotimice ZABORAVLJAJU ovo: nebesa bijahu odavna i zemlja postade iz vode i po vodi, riječju Božjom. Po njima ondašnji svijet propade vodom potopljen. A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena i čuvaju se ZA OGANJ U DAN SUDA I PROPASTI bezbožnih ljudi“ (2. Petrova 3,5-7).

Društvo je bilo toliko utvrđeno u lažnim svjetonazorima i filozofijama da nisu mogli slušati istinu. Nije li isto danas? Probajte u javnosti iznijeti evanđelje i vidjet ćete samo reakciju i otpor ljudi. Nitko se ni na što toliko ne buni kao na Kristovu poruku spasenja.

Nekoliko stvari je Noa pokušavao prenijeti iskvarenom naraštaju. Pokušavao je reći ljudima da su im misli i djela zla. Nisu htjeli slušati. Sjetite se izvornog grijeha čovječanstva. Ljudi su mogli postati bogovi i suci onoga što je dobro i zlo. U Noino doba, kao i danas, ljudi su odbijali vjerovati da je seks izvan braka zlo u Božjim očima. Odbijali su vjerovati da je brak zajednica između jednog muškarca i jedne žene, i da je to zauvijek. Kradljivci, klevetnici, lažljivci, bludnici… odbijali su vjerovati da dolazi Božji sud na takve.

Drugi element Noine propovijedi bio je da postoji samo JEDAN način kako mogu biti spašeni. Zamislite koliko je to sablasna poruka danas u političko-religioznoj kulturi? I danas je još uvijek samo JEDAN put, kao i u Noino doba.

„Reče mu Isus: Ja sam put i istina i život. NITKO ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14,6).

Nitko! Možete činiti što hoćete, biti moralni, upražnjavati svoje religije, izmišljati svoje filozofije, ali u vječnost ne idete bez živog odnosa sa Sinom Božjim koji je umro za vas.

Treća stvar koju je Noa propovijedao bila je da će Bog uskoro suditi čitav svijet.

„Znajte ponajprije ovo: u posljednje će dane doći PODRUGLJIVCI koji će hoditi po svojim vlastitim požudama i govoriti: ‘Gdje je obećanje njegova dolaska?’“ (2. Petrova 3,3-4).

Možda je bilo ljudi koji su vjerovali da dolazi Božji sud, ali su toliko bili okupirani sobom i svojim lagodnim životima da nisu imali vremena ulagati u Božje kraljevstvo poput Noe. Bavili su se zemaljskim stvarima umjesto nebeskim. Život im je nudio toliko toga, trebalo se odricati za Božje kraljevstvo, a mnogi se nisu htjeli odreći sebe i svojih života, svojih projekata, karijera, novaca, obitelji.

Noa je sigurno bio najizrugivaniji čovjek svoga doba, kojeg su toliko ismijavali da su izmišljali viceve o starom luđaku koji tamo gradi neki brod. Danas se isto smiju svima onima koji svim srcem revnuju i služe Bogu, koji su se odrekli sebe da bi ulagali u Božje kraljevstvo. Mnogi se danas ne žele odreći svjetovnog načina života da ne budu izrugani.

Uviđate li gdje vam je fokus? Pa što ima veze da vas izruguju? Radi se o vječnosti. Uskoro će svemu doći kraj. Uskoro ćete se naći u slavi. Zašto se onda povlačiti iz straha od odbacivanja i ismijavanja? Radi se o izgubljenim dušama kojima imate priliku svjedočiti tu slavu koja dolazi.

Ako ste spašeni i još živi, onda vas Bog treba ovdje. Ne da se zabavljate, igrate igrice, spavate, brinete za ono što svijet brine. Probudite se kršćani, trgnite se iz dubokog sna. Gradite taj brod i pozivajte druge da ulaze na njega i spase svoje duše. Vremena je jako malo.

Postoje ljudi koji su tako blizu broda i misle da ima vremena i da se stignu spasiti. To su ljudi kojih su pune crkve, neobraćeni grešnici. Tako blizu, a tako daleko od Krista. Vjeruju razumski sve, ali ne odriču se svojih grešnih načina življenja. Vjeruju, ali se stapaju sa svijetom. Ne žele biti ismijani od svijeta, žele biti prihvatljivi svijetu. Misle da će stići ukrcati se u zadnji čas.

Dragi kršćani, nema vremena. Zapravo ste u najgoroj mogućoj poziciji jer će vam se vrata zalupiti pred nosom. Ostat ćete prvi pred vratima… ali s pogrešne strane.

Isus govori o toj nespremnosti mnogih i iznenadnom Božjem sudu.

„Šeststote godine Noina života, drugoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu — U TAJ DAN rastvoriše se svi izvori velikoga bezdana i otvoriše se okna nebeska“ (Postanak 7,11).

To je dokaz da sud nije došao postupno, već iznenada u jednom danu.

„I uđoše k Noi u korablju, dvoje po dvoje, od svakoga tijela u kojemu je dah života. A oni što uđoše — mužjak i ženka od svakoga tijela — uđoše kako njemu zapovjedi Bog. I Gospod ZATVORI ZA NJIM“ (Postanak 7,15-16).

Pogledajmo kad Isus govori jednoj od crkvi:

„Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov, Onaj koji otvara i nitko ne zatvara, i zatvara i nitko ne otvara“ (Otkrivenje 3,7).

„Kad kućegospodar ustane i zaključa vrata, a vi počnete vani stajati i kucati na vrata govoreći: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ I on će vam, odgovorivši, reći: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Jeli smo pred tobom i pili, i po našim si ulicama naučavao!’ I on će reći: ‘Kažem vam, ne znam vas odakle ste! Odstupite od mene, svi vi počinitelji nepravde!’“ (Luka 13,25-27).

Razumijete li da se radi o vjernicima koji su slušali o Isusu, išli svake nedjelje u crkvu, ali nikad nisu ostvarili osobni odnos s Isusom? Nikada mu istinski nisu zavapili da im se otkrije i da vrše Njegovu pravdu.

Tako je bilo kad su se zatvorila vrata Noine arke; Noa ih s druge strane nije mogao otvoriti koliko god su mu lupali na vrata i shvatili da je cijelo vrijeme govorio istinu. Bilo je prekasno za pokajanje.

Koja stravična situacija kad Bog zatvori vrata…

U Mateju 25, Isus govori o nespremnosti kršćana i kako su neozbiljno shvatili Božji poziv.

„No kako je ženik kasnio, sve zadrijemaše te spavahu. A usred noći nasta vika: ‘Eno, ženik dolazi! Izađite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. A lude rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svojega ulja jer nam se svjetiljke gase!’ No mudre odgovore govoreći: ‘Nipošto! Ne bi dostajalo nama i vama. Već radije pođite k onima koji prodaju i kupite za se.’ A dok su one otišle kupiti ulja, dođe ženik. I koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu. I ZATVORE SE VRATA. A poslije dođu i ostale djevice govoreći: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on, odgovorivši, reče: ‘Zaista, kažem vam, ne znam vas!’ (Matej 25,5-13).

Ljudi su odbacivali poruku, izrugivali glasnika; vjernici bezbrižno spavali, zabavljali se sa svijetom, svi su mislili da imaju dovoljno vremena. Nemate vremena. Ne znate hoćete li preživjeti dok ovo pročitate i poslušate do kraja. Ne znate koliko vam je još vremena preostalo.

Vrlo je teško ispraviti stvari s Bogom kad se nađete u panici. Onda je kraj.

Ljudi koji vam donose poruku spasenja, pogledajte ih malo bolje, oni nisu fokusirani na svoje karijere, uspjehe, promocije i nagrade, već na vaše duše. Progonjeni su, ismijavani, ali osvojit će vas Isusovim karakterom s fokusom na Božje, a ne na zemaljsko. Oni grade Božje kraljevstvo.

Gdje ste vi u cijeloj priči? Daleko od broda ili blizu broda, izvan boda ili na brodu? Gledatelji ili graditelji Božjeg kraljevstva?

Komentari

komentari