FILM: “Slučaj za Krista” – od skeptika do vjernika

Objavio

14/12/2024

1109

pregleda

Film „Slučaj za Krista“ (The Case for Christ) je američka kršćanska drama iz 2017. koju je režirao Jon Gunn i napisao Brian Bird, temeljena na istinitoj priči i inspirirana istoimenom knjigom Leeja Strobela iz 1998. godine. Film prati novinara ateista koji nastoji opovrgnuti postojanje Boga nakon što mu žena postane kršćanka.

Godine 1980. Lee Strobel, nagrađivani istraživački novinar – i uvjereni ateist – primjenjuje svoje dobro izbrušene novinarske i pravne vještine kako bi opovrgao novopronađenu kršćansku vjeru svoje žene. Međutim, suočava se s neočekivanim rezultatima koji mijenjaju život. Nakon detaljnog prikupljanja informacija i ispitivanja dokaza očevidaca, dolazi do nedvosmislenog zaključka da je Isus iz Nazareta Bog u ljudskom obliku. Na temu istrage napisao je knjigu koja je postala svjetski bestseler i upečatljiv dokaz o postojanju i božanstvu Isusa Krista. Nakon što je završio temeljitu istragu koja je trajala gotovo dvije godine, pronalazi povijesne dokaze za Isusa, a zatim i sam postaje nanovorođeni vjernik.

Film možete pogledati OVDJE.

ČETIRI KLJUČNA DOKAZA DA JE ISUS KRIST STVARAN

Koja su četiri najsnažnija dokaza za Isusovo postojanje? Raspeće, rani izvještaji, prazan grob, očevici.

Je li Isus bio mrtav nakon raspeća? Apsolutno da. Ne postoji dokaz da je itko ikada preživio rimsko razapinjanje. Čak je i sekularna znanstvena istraga na temelju medicinskih i povijesnih dokaza potvrdila Isusovu smrt, čak i prije nego mu je probijen bok. Čak su i neki ateistički istraživači Novog zavjeta potvrdili da je Isusova smrt neosporna.

Zanimljivo je da kada istražujete nešto iz povijesti, možete biti sretni ako imate jedan ili dva izvora koji bi potvrdili određenu činjenicu. No za Isusovu smrt ne samo što imamo višestruke izvještaje iz prvog stoljeća kroz Novi zavjet, također imamo pet povijesnih izvora izvan Biblije koji jasno potvrđuju da je Isus umro. Rimljanin Tacit, Josip Flavije, Mara Bar-Serapion, Lucijan iz Samostate, čak i židovski Talmud, samo su neki koji priznaju Njegovu smrt.

Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist, prema Pismima, umro za naše grijehe i da je bio pokopan, i da je treći dan, prema Pismima, uskrsnuo, /1. Korinćanima 15,3-4

Je li Isus uistinu uskrsnuo? Imamo rane zapise o tome da jest. Mnogi skeptici misle da je uskrsnuće legenda. Mitološke priče, legende, bajke razvijaju se tek nakon stotina godina od događaja. Zašto to nikako ne možemo tvrditi za Isusovo uskrsnuće? Zato što imamo izjave (svjedočanstva) izravnih svjedoka – ranih kršćana na licu mjesta. Nema vremenskog odmaka da bi se nešto ustvrdilo kao istina.

Istina se zasnovala na temelju izvještaja očevidaca koji su tvrdili isto, čak 500 ljudi u isto vrijeme. U ono vrijeme svatko je mogao provjeriti i razgovarati sa svakim od njih.

i da ga je [uskrslog] vidio Kefa, a zatim Dvanaestorica. Nakon toga ga je odjednom vidjelo više od pet stotina braće; od kojih je većina dosad ostala, no neki su usnuli. Nakon toga ga je vidio Jakov, a zatim svi apostoli. Naposljetku sam ga, kao nedonošče, vidio i ja [Pavao]. /1. Korinćanima 15,5-8

Imate dokaz iz prve ruke, vjeroispovijest očevidaca (evanđelja) koja je nastala u okviru nekoliko mjeseci od Isusovog uskrsnuća, a zatim i nekoliko godina od ukazanja Isusa Savlu koji će postati apostol Pavao – a koji je imao susret sa dva izravna svjedoka Isusovog uskrsnuća – Petar i Jakov. Ovo je prekratko razdoblje od događaja da bi nastala legenda. Za legende nisu dovoljne čak ni dvije generacije.

Ako primamo svjedočanstvo od ljudi, svjedočanstvo Božje je veće; jer to je svjedočanstvo Božje kojim je on posvjedočio za svoga Sina. Onaj tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi; onaj tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, zato što nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio za svoga Sina. A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj život je u njegovu Sinu. /1. Ivanova 5,9-11

Čak i da niste živjeli u to doba kada ste fizički mogli vidjeti uskrslog Isusa svojim očima, posjedujete Božje svjedočanstvo u sebi – ako vjerujete.

Reče njemu Isus: “Toma, povjerovao si jer si me vidio: blagoslovljeni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.” /Ivan 20,29
I mnoga druga znamenja učinio je Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi; a ova su zapisana da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovu imenu. /Ivan 20,30-31

Evanđelja su snažan povijesni dokaz na osnovu kojeg svatko može vjerovati.

Dokaz za prazan grob? Čak su i Isusovi protivnici priznali da je grob prazan optuživši učenike da su ukrali tijelo. Svećenici su potkupili stražare da svjedoče lažno o krađi Isusovog tijela. Ne optužuješ nekoga za krađu nečega što nikad nije postojalo.

Dok su one odlazile, gle, neki od stražara odoše u grad i dojaviše svećeničkim glavarima sve što se zbilo. A ovi, kada su se okupili sa starješinama i održali vijećanje, uzeše mnogo novca i dadoše vojnicima, rekavši im: “Kažite: ‘Njegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali.’ /Matej 28,11-13

Dakle, svi su priznali da je grob prazan, to nije u pitanju. Pitanje je kako je ostao prazan.

Nitko ne umire za ono što zna da je laž. A prvi Isusovi učenici su svi polagali život za ono što su znali da je istina. Da su ukrali tijelo, kad-tad bi priznali i zasigurno ne bi dali život za laž.

Postoji čak sedam drevnih izvora, od kojih su šest izvan Biblije, koji nam potvrđuju da su učenici živjeli pod progonom i trpljenjem zbog svjedočanstva da je Isus živ.

Neki falš argumenti kažu da se tijela pogubljena raspećem nisu pokapala, nego bacala u jamu, što opovrgavaju izvještaji iskopina grobnica s tijelima čije ozljede ukazuju da su prethodno bila razapeta. Još neki lažni argumenti tvrde da su sve to bile vizije i halucinacije Isusovih učenika. Jedan ateistički istraživač Novog zavjeta rekao je da je povijesno sigurno da su Petar i drugi učenici imali iskustva ukazanja Isusa nakon Njegove smrti, međutim kao ateist smatra da su to bile halucinacije.

Međutim, svaki iskreni psiholog će vam na temelju svih tih povijesnih izvještaja reći da to nije moguće. Priroda halucinacija je poput snova. Događa se u umu pojedinca. Ne šire se poput zaraze. Jedino ako su svi očevici onog vremena imali isti san. A to je očito nemoguće. Najraniji zapis kaže da je barem 500 svjedoka susrelo uskrslog Isusa. Kao da kažete da je 500 ljudi imalo istu halucinaciju u isto vrijeme. To je apsurdno! To bi bilo veće čudo od samog uskrsnuća. Uz to, ako su to bile halucinacije, vraćamo se na to da bi Isusovo tijelo i dalje bilo u grobu.

Ako kažete da su učenici imali strastvenu želju da ponovno vide Isusa, pa imali vizije, imate problem kako objasniti „viziju“ Isusovog polubrata koji je bio skeptik za vrijeme Isusovog života? Drugi je dokaz apostol Pavao koji je bio religiozni fanatik koji je mrzio kršćane. Iz kakve strasti i želje je on trebao imati viziju? Nema smisla.

Očevici su snažan dokaz, ako ne i ključan. Primjerice, na sudu, svjedoci su ti koji najviše određuju istinitost događaja. Validno je ako je negdje nešto zapisano i ako je netko nešto vidio. Kao što je iznad rečeno, barem devet povijesnih zapisa potvrđuju Isusovo postojanje, raspeće i uskrsnuće, što je neusporedivo više nego ostali povijesni izvještaji na temelju jednog ili dva izvora.

Da je Isus Krist postojao, umro i uskrsnuo je najsigurnija povijesna činjenica – na temelju zapisa i svjedoka. Dakle, dokazi nisu u pitanju, pitanje je hoćete li vjerovati?

Kao što vjerujete da je živio Aristotel, Napoleon Bonaparte, William Shakespeare, Leonardo da Vinci, Albert Einstein, Abraham Lincoln, Karl Marx, Adolf Hitler, Nelson Mandela ili bilo koja druga povijesna ličnost. Nitko od njih nije rekao za sebe da je Istina, a da je sve drugo u svijetu laž. A ipak više vjerujete u njih i njihove izjave, nego Isusa Krista.