Bezumnik reče u srcu svojemu: „Nema Boga!“

I Psalam 14,1 i Psalam 53,1 kažu: “Bezumnik reče u srcu svojemu: ‘Nema Boga’.” Neki koriste ove stihove kako bi ukazali da su ateisti glupi, odnosno bez inteligencije. Međutim, to nije značenje hebrejske riječi koja se prevodi “bezumnik”. U ovom tekstu, hebrejska riječ je nabal, koja se više odnosi na “moralnog bezumnika”, npr. nekoga bez morala. Značenje teksta nije da „neinteligentni ljudi ne vjeruju u Boga“. Značenje teksta je da „nemoralni ljudi ne vjeruju u Boga“.

Inteligencija ili nemoral?

Mnogi ateisti su veoma inteligentni. Nije inteligencija ili nedostatak iste ono što osobu vodi ka tome da odbaci vjeru u Boga. Nedostatak morala je ono što vodi osobu ka tome da odbaci vjeru u Boga. Ljudi ne odbacuju ideju da postoji Stvoritelj. Umjesto toga, ljudi odbacuju ideju da postoji Stvoritelj koji zahtijeva moralnost od svog stvorenja. Kako bi imali čistu savjest i oslobodili se krivnje, ljudi odbacuju ideju o Bogu kao jedinom izvoru apsolutne moralnosti. Na taj način, ateisti sebi dozvoljavaju živjeti kako god izaberu — moralno ili nemoralno, ovisno od toga što žele — bez osjećaja krivnje za njihovo odbacivanje odgovornosti prema Bogu.

Nekoliko istaknutih ateista to priznaje. Kada se pitalo jednog poznatog ateista čemu se nada da će postići kroz ateizam, izjavio je da želi “piti alkohol i imati seksualne odnose sa ženama što je više moguće.” Vjerovanje u božansko Biće popraćeno je osjećajem odgovornosti i obavezi prema tom Biću. Dakle, kako bi izbjegli osudu savjesti, koju je samu po sebi stvorio Bog, osoba mora negirati da Bog postoji kako bi negirala moralnu silu savjesti.

Bez ograničenja

To ne znači da su svi ateisti nemoralni ljudi. Mnogi ateisti žive relativno moralno. Smisao stiha: “Bezumnik reče u srcu svojemu: ‘Nema Boga!'” jest u tome da nedostatak dokaza da Bog postoji nije pravi razlog zbog kojeg ljudi odbacuju vjeru u Boga. Ljudi odbacuju vjeru u Boga zbog želje da žive bez moralnih ograničenja koje On zahtijeva, te izbjegnu krivnju koju prati kršenje tih ograničenja. “Otkriva se naime s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može znati, očito im je…tako da nemaju isprike…postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo. Praveći se da su mudri, postadoše ludi…Zato ih Bog u požudama srca njihovih i predade nečistoći da obeščašćuju svoja tijela među sobom, njih što su istinu Božju zamijenili lažju” (Rimljanima 1,18-25 VB).

Izvor: gotquestions.org