5 zabluda o Bibliji

1549
pregleda
biblija zabluda mit
Foto: Pexels

Ateisti misle da je Biblija mit. Istina, postoje neke zablude u vezi Biblije.

Biblija je najutjecajnija knjiga svih vremena. S obzirom na njezin utjecaj na književnost, povijest, vladu, filozofiju i mnogo više, ne treba čuditi da postoje mnoge zablude u vezi njezine prirode. Kršćani trebaju izbjegavati te zablude, kao što je Pavao rekao: „Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine“ (2. Tim 2,15).

Isto tako je ključno da nekršćani izbjegavaju te zablude. Uostalom, u mom iskustvu i istraživanjima, mnogi nevjernici odbacuju kršćansku vjeru zbog jedne od tih zabluda. Ako će nevjernici odbacivati kršćanstvo, trebaju barem znati što ono stvarno naučava, a ne ga odbacivati zbog pogrešnog predstavljanja.

Ovo su pet zabluda u vezi Biblije:

MIT #1: Biblija je magična knjiga.

Ljudi često koriste Bibliju kako bi pronašli Božju volju za svoje živote nasumičnim otvaranjem stranica i izvlačenjem zaključaka iz prvog stiha kojeg pročitaju. Vidio sam kako ljudi naslijepo otvaraju Bibliju, ukažu prstom na neki stih, a potom u njemu pronalaze značenje za svoje trenutne neprilike. Takav pristup je više poput magije nego dobro tumačenje Biblije. Budući da Biblija osuđuje uporabu magije (Mal 3,5; Otk 22,15), ali potiče pažljivo proučavanje (Titu 1,9), trebamo ju izbjegavati koristiti na takav mističan način.

MIT #2: Biblija je doslovna knjiga.

Biblija nesumnjivo uključuje činjenični materijal, što znači da činjenice treba uzimati doslovno, kao što je tvrdnja da je Ivan propovijedao krštenje pokajanja za vrijeme vladavine cara Tiberija (Luka 3,1-3) ili da je Isus doživio raspeće (Marko 15). No, Biblija također ima poetski i metaforički jezik kojeg ne treba uzimati doslovno. Na primjer, Izaija 52,10 kaže: „Ogolio je GOSPOD svoju svetu mišicu na oči svim narodima, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega.“ „Mišica“ Gospoda ne odnosi se na Božju fizičku ruku i ne shvaća se doslovno. Umjesto toga, odnosi se na Njegovu snagu protiv neprijatelja. (1) Biblija često koristi razne književne načine u izražavanju važnih istina.

MIT #3: Biblija je bezvremenska knjiga.

Biblija nesumnjivo ima bezvremenska načela i primjenu, ali je pogrešno zaključiti da je svaki stih u Bibliji napisan na bezvremenski način za sve ljude, na svim mjestima i za sva vremena. Primjerice, u svojoj Propovijedi na gori, Isus je koristio određene kulturne i religiozne ideje kako bi dao širu poruku. Prema R. T. France, „blaženstva stoga pozivaju one koji su Božji narod da se ističu kao drugačiji od onih oko njih, i obećava im da oni koji tako čine u konačnici neće biti gubitnici.“ (2) Iako je ova istina transcendentna, oslanja se na određena kulturna shvaćanja. Biblija ima bezvremensku primjenu, ali je pisana na način da bude razumljiva svojim suvremenicima.

Paul Woolley je to dobro rekao: „Sve biblijske tvrdnje treba razumjeti i primijeniti u svjetlu uvjeta i okolnosti koje su bile namijenjene za opisivanje ili pod kojima su izvorno napisane. Istina ovih tvrdnji, u strogom smislu, ne ovisi o tim okolnostima, ali značenje ovisi, i istina se može razumjeti samo ako se razumije značenje.“ (3)

MIT #4: Biblija je znanstvena knjiga.

Biblija je pisana (ugrubo) između 1.600-3.000 godina prije znanstvene revolucije. Iako je postojala preteča suvremene znanosti u kulturama kao što su stara Grčka, moderna znanost je nastala barem tisućljeće i pol nakon zaključivanja biblijskog kanona. To ne znači da ne postoji neki sklad između Biblije i moderne znanosti – kao što je tvrdnja da je svemir imao početak (Post 1,1) ili da su životinje stvorene svaka prema svojoj vrsti (Post 1,25) – ali trebamo pripaziti da nismo previše željni pronalaženja znanstvene potvrde iz knjige koja je pisana u različitim vremenima.

MIT #5: Biblija je pravilnik.

Biblija svakako ima pravila koja usmjeravaju ljude kako trebaju živjeti. I Izraelci u Starom zavjetu i moderna crkva dobili su zapovijedi da vladaju svojim ponašanjem (npr. Izlazak 19; Efežanima 5,1-21). Ali Biblija nije primarno pravilnik, kao što su Pravila i osnove šaha. Umjesto toga, Biblija na prvom mjestu govori o Bogu koji ulazi u odnos sa svojim narodom. Naravno, u njoj su zapovijedi koje trebamo slijediti da bismo imali odnos sa svetim Bogom, ali pravila postoje kao produžetak Božjeg karaktera kako bismo mogli biti u odnosu s Njime i drugima, koji je pun ljubavi (Matej 22,34-40).

Autor: Sean McDowell; Izvor: seanmcdowell.org

(1) John N. Oswalt, The Book of Isaiah, Chapters 40–66 (The New International Commentary on the Old Testament; Grand Rapids, MI: Wm. B. Eerdmans Publishing Co., 1998), 371.
(2) R. T. France, The Gospel of Matthew (The New International Commentary on the New Testament; Grand Rapids, MI: Wm. B. Eerdmans Publication Co., 2007), 159.
(3) Paul Woolley, “The Relevancy of Scripture,” in The Infallible Word, ed. N.B. Stonehouse & Paul Woolley, 2nd edition (New Jersey: P&R Publishing, 1967), 213.

Komentari

komentari