Astronomija ukazuje slavu Božju

Mnoge su biblijske tvrdnje kad je u pitanju astronomija proturječile općeprihvaćenim učenjima iz prošlosti. Moderna znanost, međutim, potvrđuje ono što Biblija uči.

Nije nepoznato da su mnoge tvrdnje u Bibliji o astronomiji bile protiv općeprihvaćenih učenja toga doba. Nesumnjivo, mnogi su od ovih stihova izgledali proturječni, i teško je bilo u njih vjerovati kada su prvi puta napisani.

Moderna znanost, međutim, potvrđuje ono što Biblija cijelo vrijeme uči. Kao i u svemu, Biblija je apsolutno točna kad poučava o svemiru.

Zemlja je okrugla

Razmotrite stih iz Izaije 40,22 koji spominje „krug zemaljski“. Ovaj se opis zasigurno uklapa – osobito kada se Zemlja promatra iz svemira; Zemlja se uvijek pojavljuje kao krug, jer je okrugla.

Zanimljivo je da mnogi udžbenici iz astronomije pripisuju zasluge Pitagori (oko 570. do 500. god. pr.Kr.) kao prvoj osobi koja je tvrdila da je Zemlja okrugla. Međutim, općenito se priznaje da je Izaija napisan 700. god. prije Krista.

Sekularni astronomi prije doba Pitagore vjerojatno su mislili da je Biblija pogrešna u vezi s učenjem o okrugloj Zemlji, ali Biblija je upravo bila u pravu.

Zemlja pluta u svemiru

Vrlo zanimljiv stih za razmatranje jest Job 26,7 koji navodi da Bog „zemlju ne vješa ni o što“. Ovaj stih (poetično) izražava činjenicu da Zemlju ne podržava nijedan drugi objekt – nešto sasvim neprirodno što bi drevni pisci mogli zamisliti.

Doista, Zemlja pluta u svemiru. Sada imamo slike Zemlje snimljene iz svemira koje pokazuju da pluta u kozmičkoj praznini.

Širenje svemira

Biblija ukazuje na nekoliko mjesta da se svemir „rasteže“ ili širi. Na primjer, Izaija 40,22 poučava da Bog „razvlači nebesa kao zastor, i razastire ih kao šator da u njemu prebiva.“ To upućuje na to da se svemir zapravo po veličini povećava od trenutka kad je stvoren. Bog ga razvlači. Širi ga (i vjerojatno ga i dalje širi).

Ovaj stih je također morao izgledati vrlo čudno kada je napisan.

Zapravo, sekularni znanstvenici su nekoć vjerovali da je svemir vječan i nepromjenjiv. Ideja širenja svemira smatrala se glupošću većini znanstvenika iz prošlosti. Kršćani su vjerojatno bili na kušnji da odbace ono što Biblija uči o širenju svemira. Možda su neki kršćani pokušali „reinterpretirati“ Izaiju 40,22, i tumačiti ga na neprirodan način kako da ne bi trebali vjerovati u širenje svemira.

Kad svijet vjeruje u jednu stvar, a Biblija uči drugu, uvijek je kušnja misliti da Bog opisuje nešto pogrešno, ali Bog nikada nije u krivu. Danas većina astronoma priznaje da se svemir uistinu širi.

Broj zvijezda

Postanak 22,17 uči da će Bog umnožiti Abrahamove potomke „poput zvijezda na nebu i poput pijeska što je na obali morskoj.“ Postanak 32,12 jasno pokazuje da to predstavlja broj kojeg ljudi ne mogu izbrojati: „Poput pijeska morskoga što se od množine prebrojiti ne može.“

To su izvrsne analogije. Jasno je da ljudi ne mogu točno prebrojati morski pijesak i zvijezde u svemiru, iako se naravno, mogu grubo procijeniti.

Nije se uvijek vjerovalo da su zvijezde toliko brojne. Astronom Klaudije Ptolemej (150. g.) katalogizirao je 1.022 zvijezda u svom djelu Almagest.

Ukupni broj zvijezda koji se može jasno vidjeti golim okom (s obje polutke u idealnim uvjetima, uvjetima tamnog neba) jest oko 10.000.

Danas nam snažni teleskopi omogućuju procjenu koja kaže da naša jedinstvena galaksija sadrži više od 100 milijardi zvijezda. A astronomi vjeruju da u vidljivom svemiru postoji više galaksija nego što postoji zvijezda u našoj galaksiji. Moderna znanost zasigurno potvrđuje Postanak 22,17.

Potvrda Biblije

Danas se pouzdanost Biblije sve više napada. Možemo li se zaista pouzdati u naše moderno doba tehnologije i znanosti?

Kao što smo vidjeli, znanost nije neprijatelj Biblije. Naprotiv, moderna znanost je već potvrdila mnogo toga što Biblija uči kad je u pitanju astronomija. Mnoga biblijska učenja sada su prihvaćena u znanstvenim udžbenicima.

Kršćani se trebaju vratiti na ona područja znanosti, poput astronomije, koja su evolucionisti oteli kako bi promicali svoj svjetovni svjetonazor.

Autor: Dr. Jason Lisle; Izvor: Answersingenesis.org

Napomena urednika: ovaj je članak prilagođen prema poglavlju nove knjige dr. Lislea, Taking Back Astronomy. Iako neki ljudi smatraju da je astronomija slabo područje na temu izvora stvaranja, ova fascinantna knjiga sadrži dovoljno intrigantnog sadržaja da izazove čak i one najtvrđeg srca našeg doba da se zaustave i razmotre zaključke koji otvaraju oči.