Znanstvenici koji su kroz povijest vjerovali u Bibliju

879
pregleda
znanstvenici povijest Biblija
Foto: Wikimedia Commons

Jedan od argumenata modernih evolucionista koji služi samo njima jest njihova vrlo arogantna tvrdnja da znanstvenici koji vjeruju u doslovno stvaranje prema Postanku nisu pravi znanstvenici. Bez obzira što veliki broj kreacionista posjeduje autentične doktorate u znanosti, zaposleni su na odgovornim znanstvenim pozicijama i objavljuju brojne znanstvene članke i knjige – ako su kreacionisti, nisu pravi znanstvenici! Primjerice, u pismu uredniku znanstvenog časopisa Geotimes, Steven Schafersman, sa Rice Svučilišta – Geološki odsjek, kaže: „Osporavam tvrdnje Henrya Morrisa da su na tisuće znanstvenika kreacionisti. Niti jedan znanstvenik danas ne dovodi u pitanje prošlu i sadašnju pojavu evolucije u organskom svijetu. Tih ’tisuće kreacionista’ s legitimnim postdiplomskim titulama i ostalim odgovarajućim kvalifikacijama nisu znanstvenici, upravo zato što su napustili znanstvenu metodu i znanstveno stajalište, što je kriterij koji je daleko važniji za definiciju znanstvenika od položaja ili trajanja nečijeg školovanja ili identiteta nečijeg poslodavca“ (Geotimes, kolovoz 1981., str. 11.).

Kršćani se isključuju kao znanstvenici

Stoga su moderni kreacionisti jednostavno isključeni kao znanstvenici tek po definiciji! Znanost ne znači „znanje“ ili „istina“ ili „činjenice“, kao što smo nekad mislili, već „naturalizam“ ili „materijalizam“, prema ovoj novoj definiciji. Sama mogućnost Stvoritelja zabranjena je većinom glasova iz znanstvenog društva, a onaj tko želi vjerovati u Boga mora se odreći svog članstva.

Pa, nema veze. Barem se mi znanstvenici koji vjerujemo u biblijsko stvaranje možemo utješiti činjenicom da su mnogi među najvećim znanstvenicima u povijesti bili kreacionisti, a zapravo su također bili i kršćani koji su vjerovali u Bibliju, ljudi koji su vjerovali u nadahnuće i autoritet Biblije, kao i u božanstvo i djelo spasenja Isusa Krista. Vjerovali su da je Bog nadnaravno sve stvorio, sve sa svojom složenom strukturom za svoju jedinstvenu svrhu. Vjerovali su da kao znanstvenici „misle kao što Bog misli nakon Njega“, proučavajući kako bi razumjeli i kontrolirali prirodne zakone i procese za Božju slavu i čovjekovo dobro. Vjerovali su i prakticirali znanost upravo na isti način kao što to čine i suvremeni znanstvenici kreacionisti.

I nekako ih taj stav nije spriječio u njihovoj predanosti „znanstvenoj metodi“. Ustvari, jedan od njih, sir Francis Bacon, zaslužan je za formuliranje i utvrđivanje znanstvene metode! Čini se također da su bili u mogućnosti zadržati ispravan „znanstveni stav“, jer su upravo istraživanja i analize tih ljudi (Newton, Pasteur, Linnaeus, Faraday, Pascal, Lord Kelvin, Maxwell, Kepler itd.) dovela do samih zakona i koncepata znanosti koji su iznjedrili naše moderno znanstveno doba. Mehanički znanstvenici današnjice su poput patuljaka u usporedbi s ovim intelektualnim velikanima prošlosti. Čak su i postignuća Einsteina (da ne spominjemo Darwina!) beznačajna u usporedbi s njihovima. Pravi proboji, nova područja, najkorisnija znanstvena otkrića zasigurno nisu usporavani (zapravo su vjerojatno ubrzani) kreacionističkom motivacijom ovih velikih utemeljitelja moderne znanosti.

TABLICA I.

ZNANSTVENE DISCIPLINE UTEMELJENE OD STRANE ZNANSTVENIKA KRŠĆANA

DISCIPLINA ZNANSTVENIK
ANTISEPTIČKA KIRURGIJA JOSEPH LISTER (1827.-1912.)
BAKTERIOLOGIJA LOUIS PASTEUR (1822.-1895.)
INFINITENZIMALNI RAČUN ISAAC NEWTON (1642.-1727.)
NEBESKA MEHANIKA JOHANN KEPLER (1571.-1630.)
KEMIJA ROBERT BOYLE (1627.-1691.)
KOMPARATIVNA ANATOMIJA GEORGES CUVIER (1769.-1832.)
RAČUNARSTVO CHARLES BABBAGE (1792.-1871.)
DIMENZIONALNA ANALIZA LORD RAYLEIGH (1842.-1919.)
DINAMIKA ISAAC NEWTON (1642.-1727.)
ELEKTRONIKA JOHN AMBROSE FLEMING (1849.-1945.)
ELEKTRODINAMIKA JAMES CLERK MAXWELL (1831.-1879.)
ELEKTROMAGNETIZAM MICHAEL FARADAY (1791.-1867.)
ENERGETIKA LORD KELVIN (1824.-1907.)
ENTOMOLOGIJA ŽIVIH INSEKATA HENRI FABRE (1823.-1915.)
TEORIJA POLJA MICHAEL FARADAY (1791.-1867.)
HIDROMEHANIKA GEORGE STOKES (1819.-1903.)
GALAKTIČKA ASTRONOMIJA WILLIAM HERSCHEL (1738.-1822.)
PLINSKA DINAMIKA ROBERT BOYLE (1627.-1691.)
GENETIKA GREGOR MENDEL (1822.-1884.)
GLACIJALNA GEOLOGIJA LOUIS AGASSIZ (1807.-1873.)
GINEKOLOGIJA JAMES SIMPSON (1811.-1870.)
HIDRAULIKA LEONARDO DA VINCI (1452.-1519.)
HIDROGRAFIJA MATTHEW MAURY (1806.-1873.)
HIDROSTATIKA BLAISE PASCAL (1623.-1662.)
IHTIOLOGIJA LOUIS AGASSIZ (1807.-1873.)
IZOTOPNA KEMIJA WILLIAM RAMSAY (1852.-1916.)
MODEL ANALIZA LORD RAYLEIGH (1842.-1919.)
PRIRODNA POVIJEST JOHN RAY (1627.-1705.)
NEEUKLIDSKA GEOMETRIJA BERNHARD RIEMANN (1826.- 1866.)
OCEANOGRAFIJA MATTHEW MAURY (1806.-1873.)
OPTIČKA MINERALOGIJA DAVID BREWSTER (1781.-1868.)
PALEONTOLOGIJA JOHN WOODWARD (1665.-1728.)
PATOLOGIJA RUDOLPH VIRCHOW (1821.-1902.)
FIZIKALNA ASTRONOMIJA JOHANN KEPLER (1571.-1630.)
OBRNUTA TERMODINAMIKA JAMES JOULE (1818.-1889.)
STATISTIČKA TERMODINAMIKA JAMES CLERK MAXWELL (1831.-1879.)
STRATIGRAFIJA NICHOLAS STENO (1631.-1686.)
SUSTAVNA BIOLOGIJA CAROLUS LINNAEUS (1707.-1778.)
TERMODINAMIKA LORD KELVIN (1824.-1907.)
TERMOKINETIKA HUMPHREY DAVY (1778.-1829.)
PALEONTOLOGIJA KRALJEŽNJAKA GEORGES CUVIER (1769.-1832.)

 

TABLICA II.

POZNATI IZUMI, OTKRIĆA ILI RAZVOJ OD STRANE ZNANSTVENIKA KRŠĆANA

DOPRINOS ZNANSTVENIK
APSOLUTNA TEMPERATURNA LJESTVICA LORD KELVIN (1824.-1907.)
AKTUARSKE TABLICE CHARLES BABBAGE (1792.-1871.)
BAROMETAR BLAISE PASCAL (1623.-1662.)
ZAKON BIOGENEZE LOUIS PASTEUR (1822.-1895.)
RAČUNALNI STROJ CHARLES BABBAGE (1792.-1871.)
KLOROFORM JAMES SIMPSON (1811.-1870.)
SUSTAV KLASIFIKACIJE CAROLUS LINNAEUS (1707.-1778.)
DVOJNE ZVIJEZDE WILLIAM HERSCHEL (1738.-1822.)
ELEKTRIČNI GENERATOR MICHAEL FARADAY (1791.-1867.)
ELEKTROMOTOR JOSEPH HENRY (1797.-1878.)
EFEMERIDSKE TABLICE JOHANN KEPLER (1571.-1630.)
KONTROLA FERMENTACIJE LOUIS PASTEUR (1822.-1895.)
GALVANOMETAR JOSEPH HENRY (1797.-1878.)
GLOBALNI ZVJEZDANI KATALOG JOHN HERSCHEL (1792.-1871.)
INERTNI PLINOVI WILLIAM RAMSAY (1852.-1916.)
KALEIDOSKOP DAVID BREWSTER (1781.-1868.)
ZAKON GRAVITACIJE ISAAC NEWTON (1642.-1727.)
RUDARSKA SIGURNOSNA SVJETILJKA HUMPHREY DAVY (1778.-1829.)
PASTERIZACIJA LOUIS PASTEUR (1822.-1895.)
REFLEKTIRAJUĆI TELESKOP ISAAC NEWTON (1642.-1727.)
ZNANSTVENA METODA FRANCIS BACON (1561.-1626.)
SAMOINDUKCIJA JOSEPH HENRY (1797.-1878.)
TELEGRAF SAMUEL F. B. MORSE (1791.-1872.)
TERMIONISKI VENTIL AMBROSE FLEMING (1849.-1945.)
TRANSATLANTSKI KABEL LORD KELVIN (1824.-1907.)
VAKCINACIJA I IMUNIZACIJA LOUIS PASTEUR (1822.-1895.)

 

Vjera u stvaranje po Bibliji ne ometa znanstvena otkrića

Također, nitko ne bi trebao pretpostavljati da je njihova predanost teizmu i kreacionizmu bila samo zato što još nisu bili upoznati s modernim filozofijama. Mnogi su bili jaki protivnici darvinizma (Agassiz, Pasteur, Lord Kelvin, Maxwell, Dawson, Virchow, Fabre, Fleming itd.). Čak su i oni koji su živjeli prije Darwina bili jaki protivnici ranih evolucijskih sustava, da ne spominjemo panteizam, ateizam i druge slične anti-supernaturalističke filozofije, koje su bile jednako rasprostranjene kao i danas.

Za ilustraciju kalibra i značaja tih velikih znanstvenika iz prošlosti pripremljene su Tablica I. i Tablica II. Naravno, ove tabele nisu potpuni popisi, ali su barem reprezentativne i ukazuju na apsurdnost modernih tvrdnji da nijedan pravi znanstvenik ne može biti kreacionist i kršćanin koji vjeruje u Bibliju.

Tablica I. navodi „očeve“ kreacionizma iz mnogih značajnih grana moderne znanosti. Tablica II. navodi znanstvenike kreacioniste koji su odgovorni za razne važne izume, otkrića i ostale doprinose čovječanstvu. Naravno, te su identifikacije do nekog stupnja pojednostavljene, jer čak i u ranim danima znanosti svaki novi razvoj uključivao je niz drugih znanstvenika, prije i poslije. Ipak, u svakom slučaju, glavna odgovornost može se pripisati pojedinom znanstveniku kreacionistu naznačenom na listi. U najmanju ruku, njegov doprinos je bio iznimno važan i stoga podržava našu tvrdnju da vjera u stvaranje i Bibliju pomažu, a ne da ometaju znanstvena otkrića.

Stvoritelj svima isti

U svakom slučaju, navedeni znanstvenici bili su strogi kreacionisti, koji su bezrezervno vjerovali u Bibliju i Boga Biblije. Neki su bili „progresivni kreacionisti“, ali po svemu sudeći nijedan nije bio teistički evolucionist. Došli su iz raznih denominacijskih pozadina i doktrinarnih uvjerenja, ali svi su bili barem kršćani, posvećeni temeljnim doktrinama kršćanstva. Nedavno sam sakupio dodatne biografske podatke u vezi njihovih kršćanskih uvjerenja i njihovih znanstvenih doprinosa za svoje poglavlje u budućoj knjizi i veliki mi je osobni blagoslov imati uvid u njihove živote i studije na ovaj način. Sami popis njihovih imena u ovim sažetim tablicama može se činiti neosoban, ali čak je i ova kompilacija sama po sebi impresivna.

Znanstvena dostignuća modernih znanstvenika kreacionista još uvijek se ne mogu mjeriti s onima ranih kreacionista (kao što se zapravo ne mogu mjeriti ni dostignuća modernih evolucionista), ali barem imamo ista uvjerenja, iste motive i iste duhovne resurse. Danas je mnogo teže prevladati utemeljene predrasude, ali Bog Roberta Boylea i Bog Clerka Maxwella i dalje je isti „Stvoritelj, koji je blagoslovljen uvijeke“ (Rimljanima 1,25).

„GOSPODE, tebi je ništa pomoći u borbi između silnoga i nejakoga. Pomozi nam, GOSPODE, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime pošli na ovo mnoštvo. GOSPODE, ti si naš Bog, ne daj da protiv tebe nadjača čovjek!“ (2. Ljetopisa 14,11).

Autor: Dr. Henry M. Morris; Izvor: icr.org

Komentari

komentari