Zašto je iskrenost pred Bogom važna?

Jedna od najvažnijih stvari u kršćanskom životu je iskrenost. Prvo što Bog traži od svake osobe nije čistoća, odricanje od grijeha ili pokajanje, nego iskrenost. Znamo dobro koliko su djeca iskrena. Samo takvi možemo pristupiti Bogu. Iskreni i jednostavni kao djeca. Ako započnemo s iskrenošću i ostanemo iskreni, imat ćemo ogroman napredak u svom kršćanskom životu. Moramo priznati kad nešto činimo krivo. To znači hodati u svjetlu – biti iskren.

Drugim riječima, ne pretvarajte se pred Bogom. Druga riječ za pretvaranje je licemjerje. Osoba koja je iskrena ne može se pretvarati, biti licemjerna ili dvolična. Neiskrenost je kad tražite krivicu u drugima dok ste vi ti koji ste krivi. Optužujete druge da su vas natjerali da sagriješite. Kao Adam koji je optužio svoju ženu da ga je nagnala na grijeh.

Neiskreni ljudi uvijek traže izgovore za pogrešne postupke, prebacuju krivicu, optužuju druge. Nisu ponizni, nego ponosni i kao takvi ne mogu doći Bogu. Jer Bog daje milost poniznima.

Iskrenost je jednostavno priznavanje krivice. Napredovat ćete u svom kršćanskom hodu jedino ako naučite biti iskreni. Mnogo je kršćana koji su neiskreni i to je razlog zašto duhovno ne rastu. A kad ih suočite da su neiskreni, uznemire se.

Iskrenost je izbor. Sve što je Bog tražio od Adama u vrtu jest da bude iskren. Lopov na križu je bio iskren, naučite od njega. Možete biti najveći kriminalac na svijetu, ali ako ste iskreni pred Bogom i zatražite oprost, zadobit ćete ga. Jer ako niste iskreni, ne možete doći Isusu. Razlog zašto niste iskreni je ponos, a ponos dolazi od đavla.

Molitva je iskreni razgovor s Bogom, a ne naštrebana fraza, nabrajalica ili recitacija od mnoštva lijepih riječi. Ako ste iskreni pred Bogom, molitva vam nikad neće biti dosadna. Zamislite koliko ste iskreni i detaljni kad idete liječniku. Žalosno, mnogi su iskreniji pred liječnikom nego pred Bogom. Više vjeruju liječnicima nego Bogu, zato ih Bog nikad ne može izliječiti. Jednostavno nisu iskreni.

Neiskrenost je također izvrtanje Božje Riječi i pokušaj da svoje mišljenje ugradimo u Božje mišljenje.

Na sličan način, ateisti nemaju problem s nevjerom koliko s neiskrenošću. Suština ateizma je da ne želi Boga u svom svjetonazoru, a ne da Bog ne postoji. Kad bi ateist došao Bogu i rekao: „Ne znam postojiš li, ali objavi mi se.“, Bog mu se objavio. Problem je u tome da ateist ne želi pristupiti Bogu. Njihova nevjera ne mijenja postojanje Boga, oni su ti koji pate i trpe posljedice toga. Bog ne gubi ništa, oni su ti koji gube.

Hodati na svjetlu znači biti 100% iskren s Bogom.

„Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.“ /1. Ivanova 1,6-7

Pred Bogom nema pretvaranja, hvaljenja, kolebanja, dvoličnosti, licemjerja. Bog proniče naša srca i zna sve. Ne možemo ga prevariti. Sotona je taj koji vam ubrizgava osjećaj da mislite da ste netko i nešto, dok ste zapravo ništa.

Mnogo je neiskrene molitve među kršćanima. Kad molimo u tajnosti, vrlo je lako biti slomljen, ponizan, iskren. Ali kad molimo u javnosti, molitva postaje drama, gluma, scena, pretvaranje. Zato Isus takve molitelje naziva licemjerima, jer većina javnih molitvi je upravo to – licemjerna, ima motiv da se pokaže drugima, želi da je se sluša, želi da joj se dive.

Molitva nerijetko postane formalnost ili ritual, pa čak i osobna molitva. Iskrena molitva je jednostavno izlijevanje srca pred Bogom. Molitva je odnos s Bogom, stalna svjesnost Njegove prisutnosti. Zato nam se i kaže da stalno molimo. Molitva nije samo određeno vrijeme, nego stalna praksa, dosluh, razgovor s Bogom.

„Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ /1. Solunjanima 5,17-18

Molitva nije mjesto na koje idete ako je Isus u vama.

„A tako nam i Duh pomaže u našim slabostima. Ne znamo naime što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas neizrecivim uzdisajima.“ /Rimljanima 8,26

Nije stvar u duljini naše molitve, nego u odnosu s Bogom. Ako odnos ne štima, ni molitva nije valjana. Jednako kao u braku, bez odnosa nemate ništa. Ako se pretvarate pred partnerom i niste iskreni, ni odnos neće valjati koliko god možda druga strana ispunjavala sve vaše zahtjeve.

Kad pristupate Bogu, prvo se pobrinite za grijeh kojeg niste priznali, kojeg skrivate ili se pravite kao da ne postoji. Molimo Boga za mnogo toga, ali koliko nas moli da budemo ispravni pred Bogom?

„Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, iskat ćete što god hoćete, i bit će vam.“ /Ivan 15,7

Ako stalno nešto tražite od Boga, primjerice da promijeni neku vašu okolnost, a niste sami ispravni i iskreni pred Njime, blokirani ste za odgovor.

„Da sam u srcu svojemu gajio bezakonje, ne bi me saslušao Gospodin. Ali Bog me saslušao: obazro se na glas molitve moje.“ /Psalam 66,18-19

Razumijete li koliko je važno biti čistog srca pred Bogom?

Dakle, kad pristupamo Bogu, na prvom mjestu je priznanje naših grijeha, bilo otkrivenih ili skrivenih u srcu. Svaki grijeh moramo priznati, svaki pogrešan postupak ili pristup prema nekome, inače gubimo naše vrijeme.

„Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.“ /1. Ivanova 1,8-9

Na drugom mjestu je molitva u vjeri. Molite se Bogu koji čini čudesa, koji rješava svaki problem, kojemu ništa nije nemoguće. Neodlučni, nepostojani, kolebljivi ne mogu primiti odgovor.

„Ali neka traži u vjeri, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskomu valu koji vjetar podiže i goni. Ta neka takav čovjek ne misli da će primiti što od Gospodina, čovjek duše dvolike, nepostojan na svim putima svojim.“ /Jakovljeva 1,6-8

Kolebljivci su neiskreni ljudi. Malo će vam govoriti jedno, malo drugo, nemaju čvrsti stav u odnosu s Bogom, a kao takvi nisu ispravni ni prema ljudima.

Više sadržaja na temu odnosa s Bogom na tagu: Kršćanstvo.