PITANJE: Je li grad Pompeji stradao od djelovanja vulkana zbog toga što nije bio na „pravoj lokaciji“, ili je stradao jer je Bog na taj način uništio grad koji je bio pun gnusobe i mnogoboštva, ili je to djelo Sotone?
ODGOVOR: Smatramo da su oni koji se nađu na takvim potencijalno rizičnim lokacijama izazvanim elementarnim nepogodama, primjerice gdje su velike prognoze za potrese ili gdje se općenito dogode kataklizme i katastrofe, upravo tu gdje trebaju biti, odnosno da je sve to definitivno povezano sa sudom Božjim. Ljudi se sami nađu na pravoj lokaciji, a Bog svojevremeno pušta svoj sud. To je ono kad Biblija kaže da čovjek ima mnoge planove i naume, ali Bog je taj koji upravlja njegove korake – tako čovjek nije ni svjestan da samoga sebe vodi u propast. Pogledajmo bolje taj stih unutar konteksta:
„Bolje je malo s pravednošću negoli BESPRAVNI VELIKI PRIHODI. Čovjekovo srce smišlja njegov put, ali GOSPODIN upravlja njegove korake.“ /Izreke 16,8-9
Dakle, čovjek hrli za novcem, planira, stvara, gradi, uz to laže, krade, vara, a onda se sve sruši kao kula od karata – jer nije bilo vođeno Božjom rukom.
PO ČEMU JE BIO POZNAT POMPEJI?
Evo jedne zanimljive informacije sa Wikipedije:
„Podignut je na vulkanskoj stijeni koja se uzdiže 30 metara iznad mora. Kako je potpuno bez izvora vode, život je bio težak, no zbog strateškog položaja koji je omogućavao kontrolu plodne nizine iza grada i morskog zaljeva ispod grada, bio je PRIVLAČNA LOKACIJA za mnoge narode.“
Ovo puno govori o tome da su ti ljudi jako dobro znali da podižu grad na mjestu opasnom po život – vulkanskoj stijeni, ali su gledali samo stratešku lokaciju, to jest profit, što znači da su vjerojatno bili pohlepni i gramzljivi, uz naravno rimski poganizam. Svakako su primili zasluženu osudu. Bog ne griješi. Našli su se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ali su prije toga zasigurno imali brojne prilike kada su se mogli pokajati i vratiti Bogu.
Bog je dugo milostiv i strpljiv prema ljudima, gradovima, državama, nacijama, ali kako su nastavili „po svom“, kad su navršili svoju mjeru zla, bili su konačno osuđeni.
Ako malo podrobnije istražimo o gradu Pompeji, dolazimo do zaključka o kakvom se zapravo mentalitetu ljudi tamo radilo. Grad Pompeji je bio poznat po kaotičnom trgovinskom poslovanju, pun malverzacije i korupcije. Grad je nekoć bio slobodan dok nije došao pod rimsku okupaciju kada su podizali hramove u čast rimskim bogovima. Prvo naselje na toj lokaciji osnovali su Etruščani u 7. st. prije Krista, potom su zavladali Grci u 6. st. pr. Kr., zatim Samniti u 5. st. pr. Kr., a Rimljani konačno dolaze u 3. st. pr. Kr.
Pompeji su postali dio Rimsko-Italskog saveza u kojemu su sačuvali svoju autonomiju i započeli ubrzan razvitak, temeljen na trgovini vinom i uljem. Do 2. st. pr. Kr. sve važnije javne građevine su bile podignute i ukrašene, a forum je dobio dugu kolonadu s tri strane i postao je centar vjerskog, političkog i upravnog života grada. Gradom je vladao okrutni general i rimski konzul koji se klanjao božici Veneri.
Grad Pompeji je bio veoma popularna destinacija za bogataše. Rimska elita dolazila je u Pompeje na luksuzan odmor. Kockati, prostituirati se, zabavljati se, nešto na razini današnjeg Las Vegasa, ako ne i gore. Grad je imao sve karakteristike rimskoga grada – forum, amfiteatar za gladijatorske igre, tržnicu, hramove, barove, čak i bordel. Grad oslikan u erotskoj umjetnosti, pun pornografskog sadržaja i seksualnih suvenira nađenih u ruševinama. Eksplicitni seksualni sadržaj može se naći na zdjelama, šalicama, pa čak i kartama! Štoviše, poziva se na oprez ukoliko turistički vodite djecu sa sobom u Pompeje.
Kako su još živjeli građani Pompeja pogledajte u dokumentarcu:
Dakle, ilegalna trgovina, legalna prostitucija, prosperitet, nevjera, hedonizam, promiskuitet, razvrat, duhovni blud – treba li još nešto za sud?
BOŽJI SUD U JEDAN ČAS I BEZ MILOSTI
Erupciji Vezuva koja je zatrpala Pompeje prethodili su brojni potresi od kojih je najrazorniji bio onaj 67. godine, sedam godina prije katastrofalne erupcije. Pompeji su se brzo oporavljali zahvaljujući svojoj snažnoj ekonomiji, no neke od obnova su još bile u tijeku kada je Pompeje zadesila konačna smrt. Pompeji i obližnji Oplontis zatrpani su za samo nekoliko sati, a potresi i plimni valovi potrajali su sve do sljedećeg jutra. Na kraju je kiša stvrdnula impresivnu rijeku lave i pokrenula blatne lavine. Herkulanej je zatrpan impresivnom razinom blata od 20 metara, vjerojatno od jezera koje ispunjavalo krater vulkana prije eksplozije. Većina stanovnika Pompeja nije poginula od urušavanja zgrada, niti od vulkanskog kamenja s neba, već od otrovnih plinova iz vulkanskog kamenja.
Znamo da su Pompeji i okolni gradovi bili leglo poganizma i idolopoklonstva. Samo nekih 100-tinjak godina nakon katastrofe grad je potpuno zaboravljen. Bog ih je uništio u jednom dahu, toliko da se izgubio spomen na njih.
Tijekom 18. stoljeća počela su iskapanja kad su gradovi Pompeji i Herkulanej otkriveni i ubrzo postali turistička atrakcija. Ono što je žalosno jest da je na istom mjestu u novije doba (1925. g.) ponovno podignut poganski hram – kult štovanja Blažene Djevice Marije. Danas je turistička senzacija za brojne hodočasnike. Tako da ne bi čudila neka ponovna erupcija vulkana na istom mjestu. Ljudi se svojim postupcima sami vode do konačne osude, odbacujući Božju Riječ koja ih poziva na pokajanje i odvraćanje od grešnih puteva.
Na tisuće ljudi zakopani su živi. U svega 18 sati Pompeji je doslovno nestao pod milijunima tona vulkanskog pepela. Vrući zrak im je spržio pluća i rastopio mišiće.
Biblija nam govori kako je Bog puštao destrukciju na čitave gradove ili nacije, kao što su Sodoma i Gomora, Jerihon, Kanaan, Tir, Sidon, Babilon, umalo i Niniva da se nisu pokajali, i brojne druge. Tako da katastrofe kojima se Bog služi, od potresa, vulkana, tsunamija, tornada, poplava itd. nisu nimalo slučajne. Obično kad na vijestima vidimo katastrofe diljem svijeta, žalimo te ljude kao jadne i nevine žrtve, ali ono što ne znamo je koliko puta su odbacili Božju milost da se spase. Bog dobro zna što radi. Bog sve zna i Bog sve vidi. Ništa se ne događa izvan Njegove kontrole i bez Njegovog dopuštenja.
Bog je uvijek pravedan, čovjek je uvijek nepravedan – osim ako prihvati milost u Isusu Kristu.
„I odgovori Isus i reče im: ‘Mislite li da su ti Galilejci, zato što su tako stradali, bili veći grešnici od svih Galilejaca? Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete slično propasti. Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji žive u Jeruzalemu? Nipošto, kažem vam; nego, AKO SE NE POKAJETE, SVI ĆETE JEDNAKO PROPASTI.’“ /Luka 13,2-5
Više o tome kako je nastradao ovaj grad možete pogledati u dokumentarcu:
Dokumentarnu dramu „Pompeji: Posljednji dan“ iz 2003. s prijevodom možete pogledati OVDJE.
Više na temu arheologije na tagu: ARHEOLOGIJA.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.