Zov svemira – što svemir otkriva o Bogu

Dokumentarac „Zov svemira – što svemir otkriva o Bogu“, odnosno kako astronomija dokazuje Boga.

Apollo 8 bio je prva svemirska letjelica s posadom koja je lansirana izvan Zemljine orbite 1968. g. Nećemo ulaziti u to jesu li stvarno dospjeli do Mjeseca i kružili oko njega bez slijetanja, koliko je ključna poruka koja je poslana čovječanstvu iz svemira.

„U početku Bog stvori nebo i zemlju. I bijaše zemlja bezoblična i pusta, i bijaše tama nad bezdanom; i Duh je Božji lebdio nad vodama. I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bî svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i odijeli Bog svjetlost od tame.“ /Postanak 1,1-4

Ako želite imati uvid u veličanstvo i slavu Božju shvativši koliko je čovjek mali, pogledajte u svemir. Ugledat ćete slavu Božju i Božji prst u kreaciji. To su upravo vidjeli ovi astronauti sa Apolla 8. Nebesa (svemir) ukazuju na slavu Božju.

„Nebesa slavu Božju objavljuju i djelo ruku njegovih prikazuje svod nebeski.“ /Psalam 19,1

Kad su jednog od njih pitali zašto je čitao iz Biblije, posvjedočio je svoju vjeru: „Željeli smo ljudima približiti osjećaj bliskosti sa Stvoriteljem svega.“

Svemir je mnoge znanstvenike i istraživače približio Bogu, od kojih su mnogi utemeljitelji suvremene astronomije, kao što su Nikola Kopernik, Galieo Galilei, Sir Isaac Newton, Johannes Kepler. Na njihovim se otkrićima temelje moderna dostignuća.

Veličina neistraženog svemira pokazuje koliko je čovjek mali u odnosu na Boga. Koliko iz naše ograničene perspektive ne možemo imati potpuni uvid u veličanstvo koje nadilazi ono što uopće možemo razumjeti. Ne postoji ta digitalna tehnologija i zoom koji bi nam mogao približiti veličinu svemira. A i kad razvijemo napredniji teleskop, Bog nam iznova pokaže koliko smo daleko od onoga što ne vidimo.

Bog je u početku stvorio svjetlost koja dijeli tamu; ta ista svjetlost treba doprijeti do ljudskih srca po slavnom evanđelju.

„…bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđelja Krista, koji je slika Božja… Jer je Bog, koji je zapovjedio da iz tame zasvijetli svjetlo, zasvijetlio u našim srcima da dade svjetlo spoznaje slave Božje na licu Isusa Krista.“ /2. Korinćanima 4,4-6

Kroz virtualno putovanje u svemir upoznajte veličinu samoga Boga. Boga koji je toliko nezamislivo velik da stvori svemir takvih ogromnih dimenzija kakve ne možemo ni pojmiti. A opet, prema riječima proroka Izaije, može sve zvijezde prebrojati prstima i zove ih po imenu.

„S kime ćete me onda prispodobiti ili kome ću biti jednak?’ govori Sveti. Podignite uvis oči svoje i gledajte tko je to stvorio, tko na broj vojsku njihovu izvodi: veličinom svoje moći on ih sve zove po imenima, jer je jak u snazi; ni jedan ne izostaje.“ /Izaija 40,25-26

Matematika i fizika ne mogu izračunati jačinu Božje sile i veličine. Jer je svemoćan, vječan i beskonačan. Bez početka i bez kraja. Koliko je bezuman čovjek da takvom Bogu van svih dimenzija pravi hramove, oltare, kipove – kao da bi ga mogli smjestiti u njihove male tvorevine i po mogućnosti ga nositi.

Nevjera u Boga ne može nikoga ispričati. Lakše je ne vjerovati, nego biti odgovoran. Ali to što ne vjerujete neće vas lišiti odgovornosti pred Bogom. Svemir je dokaz samoga Boga.

„Jer se ono njegovo nevidljivo, to jest njegova vječna moć i Božanstvo, jasno opaža od samog stvaranja svijeta i shvaća po onome što je stvoreno, tako da su bez isprike:“ /Rimljanima 1,20

Moderna znanost je otkrila da svemir ima početak, što je samo jedan od niza sekularnih otkrića u skladu s Biblijom. Astronomija, kao i svaka znanstvena disciplina, iznova dokazuje Božju Riječ.

„U početku [vrijeme] Bog [koji je izvan vremena, prostora i materije] stvori [prostor] nebo i zemlju [materiju].“ /Postanak 1,1

Tijekom 1920-tih otkrivena su dva najvažnija znanstvena otkrića – naš svemir se širi, što je vidljivo prema galaksijama koje se udaljavaju jedna od druge. Ako se naš svemir konstantno širi, onda je morao imati početak, točku u vremenu kada je sve počelo. Ako postoji početak, onda neminovno postoji Stvoritelj. Znanost je u ovom trenutku opet urušila ateizam i agnosticizam. Ljudi mogu potisnuti istinu, praviti se kao da ne postoji, ali ne mogu oboriti ove jasne znanstvene činjenice. Istinu možete prihvatiti ili odbaciti, ali ju ne možete negirati.

Biblija nam govori o širenju svemira:

„Ovako govori Bog, GOSPODIN, on koji je stvorio nebesa i RAZAPEO ih, on koji je rasprostro zemlju i ono što iz nje dolazi, on koji daje dah ljudima na njoj i duha onima koji po njoj hode.“ /Izaija 42,5

Drugo otkriće je da je svemir stvoren ni iz čega, da njime upravljaju zakoni fizike i kemije, fino uređeni kako bi omogućili složen život na zemlji.

Znanstvenik koji negira Boga u onome što opaža i istražuje, uvijek je na početku, nema polazišnu točku s koje bi mogao objasniti ono na što dokazi upućuju. Nesretna pozicija svakog znanstvenika koji se bavi Božjom kreacijom, a ne poznaje Kreatora. Primjerice, ako vas zanima kako funkcionira sat, kome ćete ići po znanje ako ne onome tko ga je izumio? Od koga ćete bolje naučiti? Sekularni znanstvenici tek tapkaju u mraku, bave se mrvicama, dok mogu imati izobilje znanja, mogu imati objašnjenje za mnoge teorije. Samo kad bi se ponizili pred svojim Stvoriteljem.

Zaista, svemir može izazvati samo divljenje i hvalu našem Svemogućem Bogu. Ne možemo pojmiti kolika je Njegova veličina i sila. Koncept teško razumljiv običnom čovjeku koji je ograničen na vrijeme, prostor i materiju. Ponos ga drži slijepim na veličanstvenu kreaciju.

A ipak, koliko nas Bog voli poslavši nam svoga Sina u svijet da pretrpi kaznu umjesto nas. Teško je uopće zamisliti takvu ljubav za tako malenog, a tako ponosnog čovjeka, koja nadilazi svaku spoznaju. Čovjeka koji ne zaslužuje ništa, a Božja ljubav nam je dala sve.

„Kada gledam tvoja nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti odredio; Što je čovjek, da ga se ti spominješ? i sin čovječji, da ga ti pohodiš?“ /Psalam 8,3-4

„Takvo znanje za mene je previše čudesno; visoko je, ne mogu ga doseći. Kamo da odem od duha tvojega? ili kamo da pobjegnem od tvoje prisutnosti? Ako se na nebo popnem, ondje si; ako si u paklu ležaj načinim, gle, ondje si. Uzmem li krila jutra i naselim se na krajnjim dijelovima mora, I ondje će me ruka tvoja voditi i desnica me tvoja držati.“ /Psalam 139,6-10

David je bio svjestan Božje sveprisutnosti i svemoćnosti. Dok se ne ponizimo i priznamo svoju grešnost, nemoćnost i malenkost, nećemo shvatiti veličinu Božju. Nećemo mu dati slavu.

„On broj zvijezda određuje; sve ih naziva njihovim imenom. Velik je naš GOSPODIN i snage je goleme; razum njegov je bezgraničan.“ /Psalam 147,4-5

Ako smo samo produkt nasumičnih procesa, prepušteni sami sebi u bespuću svemira, bez ikakve svrhe i nade, onda smo na vrlo usamljenom i nesigurnom mjestu. Ali ako Bog drži sve pod kontrolom i vjerujemo u Njegova obećanja, tada smo u Njegovim sigurnim rukama i nema straha ni od čega. Čak i kad zvijezde počnu padati s neba i zemlja se tresti od Njegove žestine, nismo prepušteni sami sebi ako smo primili Njegova Sina za svoje spasenje i ako nas On vodi kroz život.

Imamo Krista koji nas vodi doma!

Još mnogo više na temu pomrčine sunca, Sunčevog sustava, složenog života, polarne svjetlosti (aurore), broju zvijezda i dr. pogledajte u izvrsnom dokumentarcu.

Više na vezane teme na tagu: ASTRONOMIJA.