Uči li Biblija „jednom spašen – zauvijek spašen“?

Jednom spašen – zauvijek spašen – što kaže Biblija?

Iako na ovom portalu možete naći dosta materijala na ovu temu, nikad nije previše iznova upozoravati na ovu sve rašireniju pogubnu crkvenu doktrinu. Dakle, uči li Biblija doktrinu „jednom spašen – zauvijek spašen“?

Ne, Biblija ne uči da jednom kad smo spašeni, ne možemo otpasti. Osoba koja je zadobila spasenje po vjeri u Isusa Krista itekako može izgubiti vjeru i spasenje. Biblija kaže da ostajanje u vjeri zahtjeva trud, ustrajanje i borbu.

„Ljubljeni, dok sam uložio svu revnost da vam pišem o zajedničkom spasenju, bio sam potaknut napisati vam i obodriti vas da se USRDNO BORITE ZA VJERU koja je jedanput zauvijek predana svetima.“ /Judina 1,3

Ako je ranim kršćanima bilo rečeno da rade na svom spasenju sa strahom i drhtanjem, zašto moderni kršćani misle da ne moraju?

„Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek poslušali, ne samo kao za moje nazočnosti, nego mnogo više sada za moje nenazočnosti, sa strahom i drhtanjem poradite oko svoga spasenja.“ /Filipljanima 2,12

Samo zato što ste spašeni jer ste prihvatili Isusa kao svog Spasitelja, ne znači da nećete imati iskušenja u životu koja morate nadvladati. Da, Isus je sve učinio za nas na križu – da bismo po vjeri u Njega imali život vječni, ali Sotona će vas kušati na razne načine da posrnete i padnete, svim silama će vas nastojati zavesti i odvojiti od Boga, na vama je da se žestoko borite.

Toliko često citirani stih od strane kršćana (a opet mnogi ne vide) u Ivanu 14,6 kaže: „Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.“ Dakle, Isus nije rekao da je samo istina i život, nego i put kojim morate hodati i dovršiti vašu vjeru u svetosti.

Zašto bi Biblija govorila o odlaganju grijeha i postojanom trčanju do cilja ako je sve svršeno jednom kad ste povjerovali?

„Stoga i mi, okruženi tako velikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret, i grijeh koji nas tako lako opsjeda, te postojano trčimo trku što je pred nama.“ /Hebrejima 12,1

„Jer promotrite njega koji je podnio toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da se ne premorite i ne klonete u svojim umovima. Još se niste do krvi oduprli boreći se protiv grijeha.“ /Hebrejima 12,3-4

Zar bi nas Biblija iznova upozoravala da trčimo, da se odupiremo grijehu, da ostajemo u Njemu, da možemo kloniti i umoriti se, da možemo promašiti, da možemo odlutati, ako je jednom kad smo prihvatili Krista završena stvar? Kad povjerujete evanđelje, vaša trka s Kristom do cilja tek započinje, a nažalost, izgubivši strah Božji ne dolaze svi do cilja. Započeli su s Kristom, ali ne završavaju s Kristom.

„Stoga trebamo to svesrdnije pripaziti na ono što smo čuli, kako ne bismo dopustili da nam to promakne.“ /Hebrejima 2,1

Dakle, postoje dvije kategorije vjernika, koje imaju isti start, ali ne i isti cilj:

• oni koji su jednom povjerovali ➔ otpali
• oni koji su jednom povjerovali ➔ i dalje vjeruju

U Galaćanima 5,19-26 se možete ogledati i vidjeti živite li po plodu tijela ili plodu Duha, jer se ovi stihovi vezano za djela tijela ne odnose samo na bezbožnike, nego i nazovi kršćane koji prakticiraju ove grijehe.

„A očita su djela tijela; to su: preljub, bludnost, nečistoća, razuzdanost, idolopoklonstvo, vračanje, mržnja, svađe, ljubomore, srdžbe, prepirke, razdori, krivovjerja, zavisti, ubojstva, pijanstva, pijanke i tome slično; za što vam unaprijed kažem, kao što vam već rekoh, da oni koji takvo što čine, neće baštiniti kraljevstvo Božje.“ /Galaćanima 5,19-21

Ako se spasenje ne može izgubiti, onda bi ovakva upozorenja kroz čitavu Bibliju bila besmislena, bespotrebna i suvisla. Umjesto toga, Biblija nam jasno daje do znanja da kršćani mogu nazadovati i upasti u ozbiljne grijehe. Nastaviti u grešnim praksama bez pokajanja i završiti otupjele savjesti.

„Jer ako svojevoljno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, ne preostaje više žrtva za grijehe, nego neko strašno iščekivanje suda i bijesa ognja koji će proždrijeti protivnike.“ /Hebrejima 10,26-27

„Jer nemoguće je one koji su jednom prosvijetljeni, i koji su okusili dar nebeski te postali dionicima Duha Svetoga, i okusili dobru riječ Božju i snage budućega svijeta, ako otpadnu, ponovno obnoviti na pokajanje, budući da sami iznova razapinju Sina Božjega i javno ga ruglu izlažu.“ /Hebrejima 6,4-6

Sam Isus naglašava važnost ostajanja u Njemu kad nas uspoređuje s lozama na trsu. Može li itko biti spojen na Krista a da ne vjeruje u Njega?

„Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti plod sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi AKO NE OSTANETE U MENI. Ja sam trs, vi ste loze. Onaj tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda: jer bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostaje u meni, izbaci se kao loza i osuši. Takve skupljaju i bacaju u oganj te one gore.“ /Ivan 15,4-6

Apostol Pavao u Rimljanima 11 potvrđuje ove riječi kad govori da se ne uznosimo iznad prirodnih grana koje su odlomljene zbog nevjere. Jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, koliko lakše ne mora poštedjeti nas koji smo pricijepljeni? Ako stojimo po vjeri, da se ne uznosimo, nego strahujemo.

Biblija nas iznova opominje na budnost, trezvenost, ustrajnost, postojanost, strah Božji. Sve to itekako možemo izgubiti, klonuti duhom, odustati, vratiti se u svijet i starim grešnim navikama.

„To više što shvaćate ovo vrijeme, da je već krajnje vrijeme da se od sna prenemo: jer sada je naše spasenje bliže negoli kada smo povjerovali. Noć je poodmakla, dan se približio: stoga odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla.“ /Rimljanima 13,11-12

Zašto bi Pavao na kraju svoga života izjavio da je sačuvao vjeru ako je ne treba sačuvati do kraja?

„Dobar boj sam vojevao, utrku sam svoju dovršio, vjeru sačuvao: stoga mi je pripravljen vijenac pravednosti, koji će mi u onaj dan dati Gospodin, pravedan sudac; i ne samo meni, nego svima onima koji ljube njegov dolazak.“ /2. Timoteju 4,7-8

Ili kad kaže da obuzdava, suspreže, usmrćuje svoje tijelo kako sam ne bi podlegao tjelesnim željama i bio odbačen od milosti.

„Ja, stoga, tako trčim, ne kao neizvjesno, tako se borim, ne kao onaj tko mlati zrak, nego obuzdavam svoje tijelo i dovodim ga u podložnost da, nakon što sam drugima propovijedao, ja sâm ne budem isključen.“ /1. Korinćanima 9,26-27

Stoga, ako ste spašeni vjernik nužno je da vašu vjeru dokažete djelima u poslušnosti Kristu, a ne samo riječima i ispovijedanjem vjere. Neće svatko tko zaziva Krista „Gospodine, Gospodine“ u Božje kraljevstvo, nego oni koji vrše volju Božju. Vršiti volju Božju podrazumijeva svakodnevno i cjeloživotno negiranje sebe i hodanje u pokornosti Božjoj Riječi. Kršćanstvo je svakodnevni stil života, osobni odnos s Kristom kao najboljim prijateljem. To nije ritualna praksa odlaska u crkvu, nanizanih molitvi, ispovijedanja grijeha, pričešćivanja i slično.

Zašto bi nam se reklo da ne odbacujemo pouzdanje u Krista ako ga ne možemo odbaciti? Biblija je puna ovakvih poruka i upozorenja, stoga svatko tko ih ne vidi, nažalost vođen je krivovjerjima i duhovno zaveden lažnim učiteljima i denominacijom. Negirati tolika upozorenja znači oduzimati od Božje Riječi, što je također grijeh za koji se treba pokajati, počevši od lažnih učitelja po crkvama jer takvi nikada ne mogu završiti dobro, s obzirom na mase koje su zaveli i odveli u lažnu sigurnost. Jedno zavodništvo vodi ubrzo u drugo, treće, četvrto, peto itd., i oslijepite učas ako se ne izbavite od vjerovanja i toleriranja laži. Svako krivovjerje prije ili kasnije vodi vas u još veća krivovjerja, i naposljetku propast.

Jednom spašen – zauvijek spašen SAMO AKO ustrajete do kraja. Čuvajte se denominacijskih zabluda! Vaš je život u pitanju, počnite tražiti Boga!

„Ne odbacujte, stoga, svoje pouzdanje, kojemu pripada velika naknada. Jer postojanosti vam treba da biste, izvršivši volju Božju, primili obećanje.“ /Hebrejima 10,35-36

Više na vezane teme na tagu: OSAS.