Jao onome po kome dolazi sablazan!

Što znači „sablazan“? Na grčkom jeziku doslovce znači kamen koji neko baca na javni put, i prolazeći tuda bezbrižni prolaznik sapleće se o taj kamen, pada i povrijedi se. Sablazan je, dakle, prepreka na javnom putu.

Sablazan za dijete postaju loši roditelji, kada ne paze i pred nevinim djetetom govore pogrdne riječi, psovke i svađaju se neprestano.

Sablazan je i kada se učitelj u školi podsmijeva crkvi, ruga se Bogu i poučava ateizam.

Još veća sablazan su crkvene starješine i duhovnici koji propovijedaju evanđelje, a ne žive po istom, kada kao episkopi i duhovni pastiri zauzimaju tron, ne da bi poučavali narod, već da bi sakupljali materijalno bogatstvo. Sve to duboko sablažnjava i udaljava mnoge ljude od vjere i crkve.

Sablazan postaje i vladar, koji je na vlasti, ali se ne bavi općim narodnim dobrom.

Sablazan postaje svatko svome bližnjem kada ne pazi na svoj život.

Čine li sablazan episkop ili pastir, ili majka ili otac, ili oficir ili predsjednik, ili bilo tko drugi, sablazan je veliki grijeh. Toliko je veća sablazan što je na uzvišenijem mjestu onaj koji sablažnjava.

Nije nas Bog pozvao da krštavamo ljude a potom da ih „raskrštavamo“ našim sablaznima. Nije nas doveo na ovaj svijet da bismo bili mrak, nego da budemo svjetlo. Svaki kršćanin treba da bude „svjetlo“ i „sol“ (Mt 5:13-14), da nastoji svojim životom i druge dovesti na put Božji.

Evo koja je najveća prepreka u širenju evanđelja, sablazni „kršćana“. Otišli misionari u Afriku da poučavaju o kršćanstvu. Da je sve bilo u redu, danas bi bila kršćanska ne samo Afrika, nego i čitav svijet. Međutim, mnogi ljudi vidjeli su nedosljednosti i sablazni takozvanih „kršćana“, i rekli: Dobro je evanđelje, predivan je Krist, ali čuvajte se „kršćana“!

Tako da je posljedično najveća prepreka kršćanskoj misiji naš licemjerni život. I ovdje na Balkanu, kada bismo svi kršćani bili kvalitetno svjedočanstvo evanđeoskog života, naše države bi bile nebesko carstvo. Zbog naših sablazni, naši narodi odlaze u ateizam, nevjeru i duhovnu provaliju.

Zato Krist naglašava odgovornost za sablaznitelje. Ne želim da slušate mene, poslušajte što govori Gospod. Isus strogo opominje da se ne čine sablazni. Za Judu, Krist je rekao: „Bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek“ (Mt 26:24). Još je i kasnije dodao: „Teško svijetu od sablazni“, kao i: „A koji sablazni jednog od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da objesi kamen vodenični o vrat, i da potone u dubinu morsku“ (Mt 18:6-7).

Što želi reći Krist ovim riječima?

Ako je netko postao javna sablazan i ako je uznemirio čitavo društvo ili zajednicu vjerujućih, treba da se povuče iz službe, da ode i da više ne spotiče narod. Sada se dešava potpuno suprotno, veliki sablaznitelji imaju čast da se nalaze na crkvenim tronovima i na mjestu vlasti, premijera, poslanika i sl.

Recite mi, dragi moji, postoji li netko tko nikada nije sablaznio nikoga?

Sumnjam. Svi smo mi na neki način sablaznili bližnjega, ili riječima, ili djelima, ili našim ponašanjem. Svi smo mi sablaznitelji, samo se razlikujemo u tome koliko očigledno to radimo.

Kako se može izbjeći i kako se može izliječiti od sablazni?

Apostol Pavao, koji je stigao do velikih duhovnih visina posvećenja, govori da je i sam zbog pažnje i osjetljivosti prema slabijoj braći činio velike žrtve: „Zato, ako čak i jelo sablažnjava brata mog, neću jesti meso dovijeka, da ne sablaznim brata svog“ (1. Kor 8:13).

Imajmo na umu ove riječi Pisma, razmišljajmo o njima, i uz pomoć Gospodnju budimo duhovno zreliji. Živimo vjerom i posvećenjem, sa uzdržljivošću, sa pravednošću, a prije svega sa mnogo više ljubavi. Živimo na ovom svijetu kao svijetle zvijezde, a kada dođe čas da odemo sa ovog svijeta i stignemo u Kraljevstvo nebesko, neka nas sve udostoji Gospod da čujemo tamo Njegov glas: „Hodite blagoslovljeni Oca mog, primite Carstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta“ (Mt 25:34). Amen.

Više od ovog propovjednika na tagu: IVAN ZLATANOVIĆ.