Trostruko ubojstvo u Splitu: Pravda u svoje ili Božje ruke?

Sad se već pročulo po cijeloj regiji za trostruko ubojstvo u centru Splita od prije nekoliko dana. Rekonstrukciju cijelog događaja možete naći na poveznici: Video rekonstrukcija masakra u centru Splita; također Ubio trojicu i pokucao Malvasiji na vrata: ‘Je li Jere doma?!’. Bez obzira na motiv ubojstva, opravdava li počinjena nepravda motiv? Kad razumijemo tko je nepravedan u cijeloj priči, ništa ne opravdava oduzimanje tuđeg života.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) izdalo je priopćenje vezano uz provođenje istrage protiv Filipa Zavadlava navodeći motiv ubojstava:

„Postoji osnovana sumnja da je okrivljeni 25-godišnjak 11. siječnja 2020. na području Županije splitsko–dalmatinske; prema prethodno donesenoj odluci i planu, a u cilju bezobzirne osvete prema većem broju osoba iz narkomanskog miljea koji su iznuđivali, prijetili i fizički napadali njegovog brata i njega osobno; na protupravan način nabavio automatsku pušku s većom količinom streljiva.“

„Kada se odabere naročito ofenzivno sredstvo, kao što je automatska puška, onda pokazuje čvrstu namjeru počinitelja da izvrši samo ubojstvo. Da je uzeto kraće vatreno oružje, pištolj, revolver, onda je i veća mogućnost promašiti samu žrtvu“, objašnjava kriminalistički stručnjak Dubravko Klarić.

KAD ŽRTVA POSTANE POČINITELJ

Osumnjičenika također prati dosje evidentiranih kaznenih i prekršajnih prijava zbog obiteljskog nasilja, krađa, teških krađa i prijetnji. Jednom je prilikom pretukao brata, a optužen je i za provalu u dvije crkve i otuđenje nešto imovine pri čemu mu je pomagala vlastita majka. Prema policijskim saznanjima, nije imao problema s drogom, no njegova oba brata jesu. Unatoč prijavljenim krađama, zanimljiva je činjenica da je jednom prilikom vratio pronađeni novčanik vlasniku, te na Facebook statusu iz 2017. napisao:

„…sa čovjekom sam razgovarao otprilike 10 minuta te je isti naveo kako će kontaktirati neke poznanike u svrhu da me ubaci na brod kako bih kompletirao kadeturu sa još 6 mjeseci obavezne duge plovidbe…ja vjerujem da će i ova balada imati sretan kraj te ćemo preko novčanika otići na brod.“

Mladić je očito pokušao živjeti normalno te zadnjih 14 mjeseci proveo radeći kao pomorac. Za Jutarnji list izjavu je dala i njegova majka:

„Jesam li ljuta zbog svega? Ne, nisam ljuta nego zabrinuta jer on od straha nije spavao 20-ak dana u komadu. I zločin je napravio rastrojen. Dečki koje je ubio maltretirali su ga i upadali mu u stan po noći i prijetili mu nožem. Uzeli su mu sav novac koji je imao pa mu je hitno trebao novi ukrcaj na brod jer nije imao ni za hranu. Smršavio je osam kilograma u mjesec dana. Na brod se, kao časnik palube, trebao ukrcati ove sedmice“, naglašavajući kako njezinom sinu treba liječnička pomoć, a ne zatvor.

Ubrzo su otkrivene informacije da se cijela obitelj godinama nalazi pod nadzorom Centra za socijalnu skrb.

Njegova majka je na splitskom Općinskom sudu osuđena na uvjetnu kaznu od 10 mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog zlostavljanja svojih sinova. Prema presudi, osam godina ih je u obiteljskom stanu učestalo udarala i grebala po glavi i tijelu, gotovo svakodnevno grubo vrijeđala i omalovažavala te prijetila. Najstarijem Filipu bilo je tek pet godina, a ostali su bili još mlađi. Prema onome što je utvrdio splitski sud, osumnjičeni za varoška ubojstva do trinaeste godine bio je izložen grubom nasilju vlastite majke koje je potrajalo punih osam godina. Etel Zavadlav osuđena je i što nije brinula o školovanju, zdravlju i higijeni djece. Odlazila je od kuće po više mjeseci, a nikome ne bi rekla gdje ide i kada će se vratiti. Proglašena je krivom za tri kaznena djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta i za svako je djelo pojedinačno dobila po šest mjeseci zatvora. Na suđenju je djelo priznala i izjavila da joj je žao. Obećala je da se više neće ponoviti.

Ono što zaključujemo iz svega jesu činjenice da je mladi Filip žrtva obiteljskog nasilja, da nadležne institucije nisu pravovremeno poduzele odgovarajuće radnje, da je bio pod višemjesečnim pritiskom zbog prijetnji i ucjenjivanja narkodilera, te da je u rastrojstvu počinio brutalno trostruko ubojstvo. Niz spleta životnih okolnosti doveo je mladića od žrtve do počinitelja teškog zločina.

Studije nam također govore da žrtva nasilja najčešće i sama postane nasilnik kasnije u životu. Na dječake osobito ima utjecaj uloga vlastite majke u njihovom životu, što određuje njihovo ponašanje kasnije.

Dječaci koji su trpjeli majčino maltretiranje i nedolično ponašanje ili bili svjedoci nasilja u obitelji, imaju sve predispozicije i sami postati nasilni u kasnijem životu, prenosi Miss7mama.24sata.hr.

„Znanstvena istraživanja i klinička praksa pokazuju da je jedan od najznačajnijih prediktora nasilnog ponašanja u adolescentskoj i odrasloj dobi upravo iskustvo nasilja u djetinjstvu u primarnoj obitelji. Djeca koja su fizički zlostavljana su četiri do 10 puta u većem riziku da postanu nasilni“ – izjavila je prof. dr. sc. Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba.

Dok psihologija to naziva začaranim krugom ponovnog nasilja, biblijski se karakterizira kao naslijeđe prokletstva ili generacijsko prokletstvo – stanje kad se grijesi prenose s generacije na generaciju, a koje se može slomiti isključivo kad osoba zadobije spasenje u Isusu Kristu.

„Gospod je spor na gnjev, a bogat milosrđem; podnosi bezakonje i prijestup, ali krivca nipošto ne ostavlja nekažnjena, kažnjavajući bezakonje otaca na djeci sve do trećega i četvrtoga koljena.“ /Brojevi 14,18; i još Izl 20,5; 34,7; Br 14,18; Pnz 5,9

UBOJICA ILI HEROJ?

Budući da se radi o narkomanskom miljeu, društvo je kolektivno podržalo ovakvo postupanje slaveći ubojicu kao nacionalnog heroja. Trojica ubijenih već su godinama poznati policiji i pravosuđu. Mnogi tako prebacuju odgovornost na nadležne institucije za propuste i neučinkovitost u radu i nepravodobnom sankcioniranju onih koji uopće ne zaslužuju biti na slobodi.

„Trojica ubijenih konstantno su maltretirali sve oko sebe. Dilali drogu, reketarili, tukli, prijetili… Svi koji sada daju podršku ubojici ne rade to zato što bi veličali ubojstvo, osvetu i kriminal. To rade iz revolta prema ovom nakaradnom sustavu. Jer da su policija i pravosuđe odradili ono što su trebali odraditi, ta trojica nesretnika bi danas bila živa jer bi bili tamo gdje trebaju biti – u zatvoru“ – izjavio je splitski gradski vijećnik Josip Markotić.

Podrška trostrukom ubojici za „pravedni“ čin poprima razmjere fenomena u društvu. Dolazi do masovne identifikacije s počiniteljem zločina koji je ujedno žrtva sustava.

Sve skupa ne postaje borba za zločin, već borba protiv korumpiranog sustava. Tako okrutni ubojica postaje žrtva koja je dovedena u bezizlaznu situaciju i predstavlja se u narodu kao „pravednik – osvetnik“. Nevina žrtva koja na nepravdu odgovara pravedno i preuzima ulogu spasitelja naroda od strane tlačitelja. Osniva se grupa podrške „Pravda za Filipa“ i angažira poznati hrvatski odvjetnik. U Splitu su osvanuli i leci koji ga glorificiraju s natpisom: „Filip Zavadlav heroj. Smrt dilerima, smrt kamatarima.“ A priprema se i prosvjed u znak podrške nesretnom Filipu.

„U Splitu su ubijene tri osobe. I to je čin koji nema nikakvo opravdanje. Međutim, činjenica da su u pitanju pripadnici splitske narko-scene odnos žrtve i zločinca kao da je promijenio strane u online diskursu. Kako objasniti takvu glasnu podršku nekome tko je na kraju ipak počinio zločin, a o kojem se sve okolnosti još ne znaju? Ponašanje javnosti u tom slučaju pojasnio je Čerenšek ističući da cilj ne opravdava sredstvo, ali nekad je bitnija namjera, koja je u ovom slučaju, postala motiv borbe protiv korumpirane i neefikasne vlasti.

Ipak, ono što se propušta uvidjeti su dvije stvari. Kao prvo, društvene mreže su snažan alat u aktivaciji građanskog pokreta (bez obzira kakve naravi i tematike), a o tome smo najbolje vidjeli na primjerima nekadašnjeg Arapskog proljeća ili trenutnih protesta u Hong Kongu. A druga, još važnija stavka jest – iako ovo je možda omanji slučaj, koji će utihnuti za koji tjedan – Filipov čin postaje značajan upravo jer se povezao s dubokim nezadovoljstvom sustavom“, prenosi Netokracija.com.

Sociološki fenomen „kulta štovanja ubojice“ svakako dolazi iz urođene potrebe da postupamo pravedno, budući da smo stvoreni na sliku Božju; odnosno biblijski izraz za takvo ponašanje glasi: „Oko za oko, zub za zub“.

U nama je savjest koja nam nalaže da nepravednik treba dobiti zasluženo. Ljudska savjest svjedoči o dobru i zlu. A kad sustav nije u stanju izvršavati pravdu na vrijeme, čovjek smatra legitimnim uzeti pravdu u svoje ruke i skratiti postupak. Ipak, način rješavanja situacije govori o teškom rastrojstvu počinitelja koji ne vidi drugačiji izlaz, već kako i sam navodi: „Ili ja ili oni.“ Problem nastaje kad nastojimo izvršavati pravdu, a nismo svjesni svoje nepravednosti.

„Jer kad pogani — koji nemaju Zakona — po naravi vrše što je u Zakonu, oni su — i nemajući Zakona — sami sebi Zakon; oni pokazuju djelo Zakona zapisano u srcima njihovim, a i savjest im njihova svjedoči, kao i međusobna prosuđivanja kojima se optužuju ili brane.“ /Rimljanima 2,14-15

Iako osvetnički princip jest biblijski u starozavjetnom smislu, Isus nam u Novom savezu donosi „teža“ učenja. Stoga, nije hrabar onaj koji se samoinicijativno osvećuje i izvršava pravdu, već onaj koji na zlo odgovori dobrim, a konačnu riječ i pravdu prepušta samome Bogu, kreatoru pravde i jedinome pravednom.

„I ako čovjek prouzroči manu bližnjemu svojemu, kako je učinio on, tako neka se učini njemu: prijelom za prijelom, oko za oko, zub za zub. Kako je on prouzročio manu čovjeku, tako nek se učini i njemu.“ /Levitski zakonik 24,19-20

„Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! I: Tko god ubije, bit će podvrgnut sudu.“ /Matej 5,21

„Čuli ste da je rečeno: Oko za oko i zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se zlomu! Naprotiv, udari li te tko po tvojemu desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ /Matej 5,38-39

JESMO LI PRAVEDNIJI U SUSTAVU ILI IZVAN SUSTAVA?

U isto vrijeme slušamo u medijima o bivšem policajcu, koji je u suradnji sa specijalcem, pokušao od poduzetnika iznuditi 100.000 €, pa zbog tuče završio u induciranoj komi. I ovdje bismo mogli reći da je pokvareni policajac primio ono što je zaslužio.

Činjenica jest da živimo u pravno neuređenoj državi u kojoj je najlakše ilegalno zarađivati novac i ne odgovarati za vlastite postupke ukoliko imaš pokriće „iznutra“. No, ako je sustav zakazao, ako se zapošljavaju lopovi i uhljebi umjesto pošteni, sposobni i stručni, ako pravosuđe ne sudi pravedno i mjerodavno, ako se zakoni ne primjenjuju adekvatno i pravovremeno; opravdava li to čovjeka da presuđuje drugima? Realno, nije sustav disfunkcionalan, već ljudi koji čine sustav. Nismo manje grešni izvan sustava.

Ako je sustav zakazao, treba li čovjek uzimati pravdu u svoje ruke? Ne, treba postati pravedan u Isusu Kristu i prepustiti pravdu Bogu.

Zamislite da svi uzimamo pravdu u svoje ruke. Kad bi Bog bio milostiv kao čovjek, odavno ne bi bilo nikoga od nas.

„Reče mu tada Isus: ‘Vrati svoj mač na njegovo mjesto! Jer svi koji se mača laćaju od mača će poginuti.’“ /Matej 26,52

Kakav god da je sustav, činjenica jest da su kršćani pozvani podlagati se autoritetima, a ne uzimati pravdu u svoje ruke. To naravno ne znači da poštujemo nepravedne odredbe i zakone, nego da nećemo izvršavati vlastiti sud nad zločincima. Vlast je Božji alat u smislu osuđivanja onih koji čine zlo.

„Svaka duša neka se podlaže višim vlastima. Jer nema vlasti osim od Boga, a vlasti koje postoje, od Boga su postavljene. Zato, tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; a koji se protive, primit će osudu na se. Vladari naime nisu strah za djela dobra, nego za zla. Hoćeš li ne bojati se vlasti? Čini dobro pa ćeš imati pohvalu od nje. Jer ona je služnik Božji — tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ta ne nosi uzalud mača! Jer ona je služnik Božji, osvetnik koji iskaljuje Božji gnjev na onomu koji zlo čini. Zato se treba podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.“ /Rimljanima 13,1-5

SVI SMO MI UBOJICE…

Je li ubojstvo opravdano u bilo kojem slučaju i kojem? Ubojstvo nikad nije opravdano. Ubojstvo je grijeh, jednako kao što je i mržnja, preljub, blud, krađa, zloupotreba opojnih sredstava, idolopoklonstvo, razdori, krivovjerja itd. /1. Kor 6,9-10; Gal 5,19-22

Grešnicima treba Isus Krist. Počinitelj zločina nije heroj, već žrtva sotonskog sustava koji ga drži zarobljenog u mreži svojih laži. Zatvor nije najgora moguća stvar koja se može dogoditi grešniku; to je zarobljenost u grijesima i vječna odvojenost od Boga. I u zatvoru možeš biti slobodan ako imaš Isusa Krista. A možeš biti i zarobljen izvan zatvora ako nemaš Isusa Krista. Kao što je netko rekao, moralnost te može držati podalje zatvora, ali samo te Isusova krv može držati podalje od pakla.

Ubojstvo je protuzakonito oduzimanje života. Život je osnovno ljudsko pravo koje nitko nema pravo oduzeti. No ubojstvo je i mržnja u srcu prema Božjem kriteriju i zakonu. Možda nismo prekršili ljudski zakon, ali zasigurno jesmo Božji. Svi smo ubojice u srcu i potencijalni ubojice ako se uzmu u obzir okolnosti u kojima se (igrom slučajnosti?) nađemo.

Istina je da se rijetko nađemo slučajno u nekoj situaciji, a da sami tome svojim ponašanjem nismo pridonijeli i/ili doveli do nepovoljnih okolnosti. Ako se sami upuštamo u nezakonite radnje ili smo okruženi ljudima koji se bave kriminalnim radnjama, tada možemo očekivati da ćemo i sami postati kriminalci. Što sijemo, to i žanjemo.

Možemo li kriviti pravosuđe, policiju, sustav, vlasti, ili čak obitelj za vlastite postupke? Tko je uistinu kriv? Tko je pravi počinitelj, a tko žrtva?

SVI SMO POČINITELJI I ŽRTVE

Svi smo počinitelji grijeha protiv Boga i svi smo žrtve sotonskog sustava u kojem smo osuđeni u vlastitim grijesima. Krivica je uvijek na nama kad sagledamo sami sebe u odnosu na Božji zakon. Ali Bog je tako ljubio svijet da nam je pružio milost za naše grijehe koja se nalazi u Isusu Kristu. Na Njega je svaljena sva naša krivica i nepravda kako bi Bog uklonio našu prijestupnicu protiv Boga. Dug je u cijelosti plaćen, na nama je samo da po vjeri primimo oslobađajuću presudu koja uklanja svu našu optužnicu.

Svi smo mi ubojice. Ubili smo Onoga koji nikakvo zlo nije učinio i mrzili ga nizašto.

„Krist Isus došao je na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.“ /1. Timoteju 1,15

Ubrzo će sve otići u zaborav, kao i svaki slučaj koji je do sada potresao naciju; ostaju uništeni mladi životi, a društvo će se i dalje suočavati s narkomanima i dilerima na ulicama, bilo u zatvoru ili van zatvora; ili mislite da se u zatvorima ne dila i ne drogira?

Istina jest da zatvor ne rješava problem ljudskog grijeha, samo ograničava vašu slobodu i krug kretanja, suzuje djelokrug grešnog djelovanja.

Ali i u zatvorima se prakticiraju kriminalne i grešne radnje. Zatvor ne rješava ni pitanje grešne savjesti, niti vas mijenja kao ličnost, samo vas sprječava od ponavljanja djela. Zato nije neuobičajeno da mnogi osuđenici kad odsluže zatvorsku kaznu ponavljaju djelo. Ponavljaju obrazac grešnog ponašanja.

Ljudi koji su preko društvenih mreža masovno podržali ovaj čin željni su pravednika i osloboditelja od nepravde u društvu, sustavu, državi, vlastima, narodu. Željni pravde, ali da sami ostanu nepravedni. Vide samo instant zadovoljenu pravdu na način na koji oni smatraju ispravnim. Kao da se radi o velikim „ribama“, a ne o sitnim dilerima i kriminalcima. Ne ulaze u um mladića koji je morao prolaziti pakao prije nego što se odlučio na takav krajnji potez. Niti dovode u pitanje mentalno (biblijski: demonizirano) stanje čovjeka koji je u stanju na tako brutalan način lišiti nekoga života.

Toliki su oduševljeni herojskim činom likvidacije „negativaca“, no pitanje koliko njih bi zapravo bilo spremno prijaviti se i odslužiti kaznu umjesto njega, kad bi to bilo moguće. Milost od naroda mu zasigurno neće pomoći; danas te slave, sutra te već razapinju. Nema tog čovjeka koji mu može pomoći, bio u zatvoru ili izvan zatvora. Nema tog pravednog sustava ili naroda ili odvjetnika. Njegov život je uništen osim ako ne spozna Isusa Krista, koji se dobrovoljno prijavio da odsluži kaznu umjesto njega.

Ljudima ne treba narodni heroj i spasitelj koji će zločin izbijati zločinom, već jedini Pravednik koji može odstraniti naš vlastiti zločin i nepravdu počinjenu protiv svetoga Boga.

Bez obzira na presudu, kriminal se time neće suzbiti, niti će se mladež prestati drogirati. Potreba za drogom postoji jer nije zadovoljena izvorna potreba mira duše. Potreba za grijehom jača je od čovjeka. Bez Krista nemamo silu nad grijehom. Naći će se neki drugi narkodileri i kamatari koji će zadovoljiti obostrane „gladne“ potrebe. Nije kriv samo onaj koji „ilegalno“ preprodaje drogu, već i onaj koji je konzumira. Preprodavači su krivi jednako kao i konzumenti. Roba na tržištu se nudi onakva kakvu potrošači potražuju. A svi trebaju pomoć samo iz jednoga izvora, Onoga koji zadovoljava svaku potrebu, bolju od svakog opijata i/ili profita.

Nije problem pravosudnog sustava ili zatvora, već neispunjene potrebe u ljudima koja će to i dalje ostati dok god nije ispunjena u Kristu Isusu.

PORUKA KRŠĆANIMA

Sve što osjećamo jest ogromna tuga, žaljenje, suosjećanje, milost i velika potreba za molitvom za sve aktere ovog događaja, od počinitelja do obitelji žrtava i počinitelja. Uzmimo u obzir i da su nečiji sinovi ubijeni dok masa viče da je na njih pala pravedna kazna.

Pozivamo kršćane da se udruže u molitvi za sve njih da spoznaju milost u Isusu Kristu i postanu slobodni od realne krivice i duhovne tamnice koja ih već osuđuje i vodi u vječnu propast, prije ili kasnije. Također molimo za mlade ljude koji posežu za opijatima, ili su na bilo koji način uključeni u kriminalne radnje, da spoznaju njihovu stvarnu potrebu. Nije kriv sustav ili društvo koliko mi koji činimo sustav i društvo. Krivnja je na nama samima. Bez osobnog pokajanja nema promjene na bolje nikome; samo uništenje, na ovaj ili onaj način.

Sjetimo se da su neke od najnadahnutijih biblijskih knjiga nastale u zatvoru. Apostol Ivan, zatočen na otoku Patmosu, napisao je proročku knjigu Otkrivenja o posljednjim događajima na zemlji i imao viziju samog Isusa Krista. Smatra se da je poslanica Filipljanima pisana s najvećom radošću, ipak napisana je u zatvoru. Naše okolnosti ne određuju naše raspoloženje kad imamo Krista. Bog se može poslužiti nama i proslaviti kroz nas svugdje, pa tako i u zatvoru.

Zatvor nije najgora moguća opcija koja vas može zadesiti. Najgora moguća opcija je proživljeni život i svršetak ovoga života bez Isusa Krista.

Nemojmo biti pristrani, jer ni Bog nije pristran, jednako ljubi dilere i ubojice dilera. Bog plače nad sudbinom svakog nepokajanog grešnika. Nitko od nas nije zaslužio veću Božju milost od bilo koga drugoga. Ljudi moraju shvatiti da imaju osobni problem grijeha, da njihove probleme ne rješava „Filip Zavadlav“ ili efikasan sustav, te da se ne smije glorificirati grijeh na grijeh, već Osloboditelja od svakog grijeha. Ako smo Kristovi sljedbenici, tada ne uzimamo stvar i pravdu u svoje ruke. To je poruka koju kršćani u ovoj situaciji trebaju prenositi.

PORUKA SVIMA ZA KRAJ: POBJEĐUJMO ZLO DOBRIM!

„O, Gospodine, Bože, kome pripada osveta, sijevni; o, Bože, kome pripada osveta, pokaži se. Ustani, ti suče zemlje, po zasluzi uzvrati oholima.“ /Psalam 94,1-2

„Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve prijestupke.“ /Izreke 10,12

„Nemoj govoriti: ‘Kako je on meni učinio, tako ću ja učiniti njemu; uzvratiti ću tom čovjeku prema djelu njegovu.’“ /Izreke 24,29

„Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom; i ako je žedan, napoji ga vodom. Jer ti ugljevlje ognjeno zgrćeš na glavu njegovu, i Gospod će ti platiti.“ /Izreke 25,21-22

„Ali vama koji slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas proklinju i molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udara po jednom obrazu, pružaj i drugi; i onomu tko ti uzima gornju haljinu, ne uskrati ni donju.“ /Luka 6,27-29

„Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svojega, a mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone, kako biste postali sinovima Oca svojega koji je na nebesima.“ /Matej 5,43-45

Samo Božja ljubav može slomiti zlo…

„Nikomu ne vraćajte zlim za zlo. Ako je moguće, koliko je do vas, sa svim ljudima budite u miru.“ /Rimljanima 12,17-18

„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu; jer pisano je: Moja je osveta, ja ću uzvratiti, govori Gospodin. Stoga: Ako je gladan neprijatelj tvoj, hrani ga; ako je žedan, poji ga. Jer to čineći, ugljevlje ognjeno zgrćeš na glavu njegovu.“ /Rimljanima 12,19-21

„Svaka gorčina i srdžba i gnjev i vika i hula, zajedno sa svom zloćom, neka se ukloni od vas! I budite jedni drugima dobrostivi, samilosni, opraštajući jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama.“ /Efežanima 4,31-32

„Gledajte da tko komu zlim za zlo ne uzvrati, nego uvijek težite za dobrim, i jedni prema drugima i prema svima.“ /1. Solunjanima 5,15

„Bog će uzvratiti osvetom onima koji ne znaju Boga i koji se ne pokoravaju evanđelju Gospodina našega Isusa Krista.“ /2. Solunjanima 1,8

„Ta znamo Onoga koji je rekao: Moja je osveta, ja ću uzvratiti — govori Gospodin, i opet: Gospod će suditi puku svojemu. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.“ /Hebrejima 10,30-31

Velika je milost ako trpimo nepravdu. Ugledajmo se na Krista…

„To je naime milost, ako tko radi savjesti pred Bogom podnosi žalosti trpeći nepravedno. Jer kakve li slave ako ste za grijehe udarani pa strpljivo podnosite? Ali ako, čineći dobro, trpite pa strpljivo podnosite, to je milost od Boga.“ /1. Petrova 2,19-20

Sve predajmo Onome koji jedini sudi pravedno…

„Ta na to ste pozvani, jer je i Krist pretrpio za nas i ostavio nam primjer da pođete za njegovim stopama. On koji grijeha ne učini niti se nađe prijevare na ustima njegovim; koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je sve predavao Onomu koji sudi pravedno.“ /1. Petrova 2,21-23

„Ne vraćajte zlim za zlo ni uvrjedom za uvrjedu, već naprotiv blagoslivljajte, znajući da ste na to pozvani, kako biste baštinili blagoslov.“ /1. Petrova 3,9

Zlo na zlo rađa prokletstvom, a dobro na zlo rađa blagoslovom. Budimo mudri i izaberimo blagoslov, a ne prokletstvo; ne slaveći osvetu kao svijet koji ne poznaje Boga, već čineći dobro i sve prepuštajući u pravedne Božje ruke.

Više na temu kriminalistike i zločina možete naći na linku: https://biblijaiznanost.net/tag/zlocini/.