Štovanje sunca u rimokatolicizmu

Štovanje sunca u rimokatolicizmu. Što nam otkriva simbolika u Vatikanu?

SIMBOLI VATIKANSKOG TRGA I SUNCA

Trg svetog Petra ima pet simbola koji prikazuju sunce; jedan može biti slučajnost, pet je pretjerano naglašavanje stvarnosti štovanja sunca u Rimskoj crkvi:

1. Baalov sunčani kotač s četiri kraka.
2. Sunčani simbol Šamaša, sunčani kotač s osam krakova.
3. Konstantinov križ izveden je iz simbola Šamaša.
4. Egipatski obelisk podrijetlom iz Heliopolisa, Egipat („osovina Bela“).
5. Raspored trga je takav da se istočni/zapadni krakovi sunčanog kotača s osam krakova poklapaju s ljetnim i zimskim solsticijem. Obelisk u sredini, baca svoju sjenu unutar linije istok/zapad pri zalasku i izlasku sunca na zimski i ljetni solsticij.

SUNČANI KOTAČI BAALA I ŠAMAŠA

Obratite pažnju na gornjoj slici – oko podnožja obeliska u središtu golemog sunčanog kotača s osam krakova je manji sunčani kotač s četiri kraka, isti simbol koji se nalazi na kamenu oltara u Baalovu hramu u Hatzoru. Bog mrzi ove simbole obožavanja sunca:

• I uništit ću vaše uzvišice, i oboriti vaše kipove, i baciti vaša trupla na lešine vaših idola, i moja će se duša gaditi na vas. (Levitski zakonik 26,30)
• I bit će pusti vaši žrtvenici i polomljeni vaši likovi; vaše ću poginule pobacati pred vaše idole. (Ezekiel 6,4)

Simbol sunca Konstantinovog križa:

Neki teolozi tvrde da simbol Chi-Rho (☧) kombinira prva dva grčka slova od Χριστῷ, što se prevodi kao „Krist“ na engleskom, sa slovom X postavljenim iznad korijena slova P. Dakle, prema njima, simbol samo predstavlja ime „Krist“ i stoga nije simbol sunca. Pri tumačenju značenja simbola chi-rho moramo zapamtiti niz činjenica:

• Ideja da je Knez mira, Isus, dao simbol Konstantinu koji je predstavljao „Krista“ (pomazanika), kao simbol pobjede u bitci koja se pokazala kao krvavi pokolj, nije vjerodostojna.
• Dokazi da se Konstantin nije obratio na kršćanstvo i da je ostao poganski obožavatelj sunca tijekom cijele svoje vladavine su ogromni.
• Baš kao što je Konstantin spojio Isusa s poganskim bogovima sunca kao što su Apolon i Sol, također je bio u mogućnosti manipulirati poganskim simbolom sunca kako bi dobio kršćanski značaj.
• Činjenica da je simbol chi-rho prikazan na tlocrtu Trga Svetog Petra snažan je dokaz da se radi o simbolu sunca, budući da kombinira Konstantinov simbol sunca s drugim poganskim simbolima sunca.

Obelisk je simbol sunca:

Car Gaj Kaligula bio je taj koji je dao kupiti obelisk na Trgu Svetog Petra Rimu 37. godine nove ere iz Egipta. Ideja da se premjesti na Trg Svetog Petra bila je ideja pape Siksta V. 1586. Postoje tri razloga zašto je to učinjeno:

Pomicanje posljednjeg preostalog obeliska u Rim koji se nije srušio od rimskog doba – izuzetno tehnički pothvat inženjeringa – bio bi dokaz genijalnosti čovjeka tijekom renesansnog razdoblja. Podignut je kao spomenik dostignućima čovječanstva. Vjerovalo se da pozlaćena kugla na vrhu obeliska sadrži pepeo Julija Cezara, prvog rimskog cara koji je proglašen Bogom. Prikladna kapa za spomenik veličini čovječanstva.

Simbolika obeliska odgovara namjeni Trga svetog Petra, okultnom obožavanju sunca. Egipatski obelisk je porijeklom iz Heliopolisa (Grada sunca) u Egiptu. Obelisk je ujedno prikaz zraka sunčeve svjetlosti i falusnog simbola (‘Belova osovina’). Ovaj poganski simbol postavljen u središte Vatikanskog trga zanemaruje Božju zapovijed:

• Onako kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili, nemojte raditi; ni onako kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim, nemojte raditi; i nemojte hoditi po njihovim odredbama. (Levitski zakonik 18,3)

Poganska povezanost s obeliscima bila je nešto što je Rimska crkva dobro razumjela. Isusovački učenjak Athanasius Kircher u svojoj knjizi Obeliscus Amphilius, objavljenoj 1650., daje prikaz drevnih pogleda na obeliske kao na digitus solis, ili „prst sunca“.

Treći razlog zbog kojeg je papa podigao spomenik bio je taj što je bio protureformacijski spomenik. Prikaz moći i veličine Rimske crkve. Papa je pokušao spriječiti ljude da se vrate Bibliji i saznaju Božji plan otkupljenja za čovjeka podižući spomenike bogu sunca!

SIMBOLI SUNCA U KATOLICIZMU

Gledajući gore u kupolu Svetog Petra, primijetit ćete vrlo očit sunčev kotač sa 16 zraka. Doista, sunčeva svjetlost struji u središnje čvorište kupole stvarajući pravu sliku sunčevih zraka obasjanu suncem u središtu kotača. Ovi simboli povezani su s obožavanjem sunca, što se u Svetom pismu oštro osuđuje. Pa zašto su simboli sunca tako prevladavajući u Rimokatoličkoj crkvi, ako su povezani s poganstvom i otpadništvom? Odgovor mora biti da je Crkva zaražena poganskim utjecajima cara Konstantina koji je obožavao boga Sunca.

Ispod je slika sunčeve svjetlosti na donjoj strani baldahina Berninijeva Baldacchina, velikog spomenika nalik baldahinu u katedrali svetog Petra, izravno iznad glavnog oltara svetog Petra i navodne grobnice svetog Petra.

• I uvede me u unutarnje predvorje GOSPODINOVA Doma, i gle, na vratima GOSPODINOVA hrama, između praga i žrtvenika, bijahu dvadeset petorica muškaraca leđima okrenuta GOSPODINOVU hramu, a licima prema istoku; i klanjahu se suncu prema istoku. Tada mi reče: “Jesi li vidio to, sine čovječji? Je li malenkost domu Judinu da provode gadosti koje ovdje čine? jer su ispunili zemlju nasiljem i vratili se da me na srdžbu izazivaju; i gle, granu si k nosu stavljaju. /Ezekiel 8,16-17

Jedan od najvidljivijih dokaza da se štovanje sunca nastavilo pod imenom kršćanstva nalazi se na prednjoj strani papine mitre; simbol je sunčev disk „Shamash“ (obožavanje sunca).

Obratite pozornost i na malteški križ uz papin ovratnik, to je još jedan poganski simbol sunca. Za potvrdu da je malteški križ simbol sunca, pažljivo pogledajte ogrlicu na prsima neoasirskog uspravnog kamena (stele/stela) koji prikazuje kralja Shamshi-Adad V, na slici ispod, (datira iz razdoblja oko 824.-811. pr. Kr.). Kralj nosi ono što se naziva križ Pattée, Cross Formée ili malteški križ. Bilo je to prije otprilike dvadeset osam stotina godina kada je ovaj oblik bio simbol poganskog obožavanja sunca.

Na donjoj slici papa također nosi sličan simbol oko vrata na crkvenom ruhu zvanom Pallium, koje također nose nadbiskupi, patrijarsi i biskupi, kao simbol dodijeljenih im jurisdikcijskih vlasti.

ŠIŠARKA – SIMBOL SUNCA

Gore navedeni štap od borove šišarke u Egipatskom muzeju Turino, Italija simbol je solarnog boga Tamuza i potječe iz Egipta; njegova Majka, Izida, štovana je kao Djevica Majka. Češer na drvetu života pokazuje kako polako sazrijeva žensko sjeme četinjača, a u kasnijim fazama češer se otvara kako bi oslobodio svoje zrele sjemenke. Ovaj proces simbolizira učinak sijanja na druge ljude i kulture zajedno sa širenjem svijesti.

Ideja proširene svijesti dolazi iz prikaza na gravuri dviju isprepletenih zmija koje se uzdižu da se sastanu na šišarki. Moderni učenjaci i filozofi primijetili su simbolične paralele štapa s indijskom „Kundalini“, duhovnom energijom u tijelu prikazanom kao uvijene zmije koje se uzdižu od početka kralježnice do Trećeg oka („Pine“ al Gland) u trenutku prosvjetljenja. Probuđena Kundalini predstavlja spajanje i usklađivanje čakri i kaže se da je to jedan i jedini način da se postigne „Božanska mudrost“ donoseći čistu radost, čisto znanje i čistu ljubav.

Gornja slika prikazuje asirskog krilatog boga sa šišarkom, koja predstavlja moć regeneracije; slika se može pratiti unazad do Tamuza iz Babilona. Rimokatolička praksa pravljenja znaka križa potječe iz Babilona dok su ljudi odavali počast svom mesiji, Tamuzu, koji je „umro za dobro svog naroda“. Njihova ljubav prema Tamuzu iskazana je stavljanjem znaka „T“. Sotona je ovaj znak za Tamuza prenio u Rimokatoličku crkvu, dok oni misle da prikazuju znak kršćanskog križa.

Žrtve su prinošene Tamuzu na drvenim konstrukcijama u obliku slova T; ovu su praksu usvojili Rimljani kao sredstvo pogubljenja. Egipatski ankh je kombinacija Tamuzovog „T“ i sunčevog diska.

Slika ispod otkriva grčkog boga Dioniza koji nosi štap od šišarki kao simbol plodnosti. Češeri i štapići češera vrlo su česti na poganskim kipovima i umjetnosti kao simboli plodnosti i regeneracije. Na djecu se uvijek gledalo kao na produžetke života ljudske vrste. Stoga je predvidljivo da bi češer trebao biti povezan s novim životom začeća djece.

Na donjoj slici prikazan je najveći češer na svijetu, u Dvoru češera u Vatikanu. Statua od 4 metra izvorno je stajala pokraj Izidinog hrama u blizini Panteona, ali je premještena na današnju lokaciju 1608. Veza kipa Borove šišarke s Izidinim hramom važna je jer su pogani oduvijek željeli vječni život i tražili su ga obožavajući i štujući mnoge predmete, uključujući i češerku. Mora se postaviti pitanje zašto je tako očigledan poganski kip premješten na svoje istaknuto mjesto u Vatikan?

Rimokatolička crkva koristi borove češere baš kao što bi to činila svaka dobra poganska religija. Ovo je još jedan dokaz da je rimokatolicizam daleko više poganski nego kršćanski. Zapravo, mogli bismo reći da je rimokatolicizam krivotvoreno kršćanstvo s poganstvom u srži. Borovi češeri česti su u rimokatoličkoj arhitekturi i svetim ukrasima.

Papa na svom štapu nosi borovu šišarku, izrazito poganski simbol. Budući da je krajnji cilj religije osiguranje vječnog života, ne treba se čuditi što papa nosi ultimativni poganski simbol vječnog života.

TONSURA

Neki povjesničari kažu da bi monaške frizure mogle biti povezane s drevnim običajem brijanja glava muških robova. Neki rani redovnici koji su dobrovoljno počeli brijati glave nazivali su se „Kristovim robovima“. Takve frizure bi tako pokazivale da osoba koja ulazi u redovnički život namjerava svoju volju podrediti volji Božjoj.

Međutim, djelomično brijanje vjerojatnije potječe iz starog Egipta, Grčke i drugih mjesta gdje su muškarci brijali okruglu ćelavu točku na vrhu glave u čast bogu sunca.

KATOLIČKI SVECI I AUREOLE

Slike i skulpture rimokatoličkih svetaca obično se prikazuju s krugom ili aureolom oko glave. Ovo je kopiranje onoga što su umjetnici i kipari drevnog Babilona prikazivali oko glave svake osobe koju su željeli prikazati kao boga ili božicu! Rimljani su Sola, boga sunca, prikazivali s krugom ili svjetlom sunca koji mu okružuje glavu. Zbog činjenice da su stare poganske religije i istočne religije prethodile kršćanstvu, te da su koristile aureolu za određivanje božanstva, kršćani bi trebali izbjegavati korištenje tog simbola. Značaj je u tome što je, prvo, to poganski simbol, a drugo, implicira božanstvo muškarca ili žene.

ZAKLJUČAK

S obzirom da je Rimokatolička crkva tako snažno povezana s poganskim štovanjem sunca, te njihovom upotrebom i štovanjem simbola sunca koji se odnose na poganskog boga Tamuza, logično pitanje koje bi se moglo postaviti bilo bi: Je li sin kojeg se obožava u Rimokatoličkoj crkvi Tamuz, a ne Isus? Ovo je ozbiljno pitanje s ekstremnim posljedicama. Potvrdan odgovor na pitanje stavlja štovanje sunca od strane rimokatolicizma uz štovanje Baala od strane biblijskog Izraela – praksu koju je Bog mrzio. Povezati štovanje sunca u rimokatolicizmu s poganstvom znači povezati rimokatolicizam s moćnim demonskim silama iza religijske pobune protiv Boga kod Babilonske kule. Korištenje simbola sunca i štovanje sunca također povezuje Rimokatoličku crkvu s lažnom religijom posljednjih vremena, Babilonskom bludnicom, Majkom prostitutki iz Otkrivenja 17.

• Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv vladarâ tame ovoga svijeta, protiv duhovne zloće u visinama. (Efežanima 6,12)

Izvor: Neiltaylorministry.wordpress.com