Što je to u nacijama da misle da su bolje od drugih?

Memorijalni dan je američki praznik koji se obilježava 25. svibnja kad su groblja diljem zemlje ispunjena američkim zastavama i ceremonijama u čast vojnika poginulih u američkim ratovima. Uzmimo u obzir činjenicu da je SAD većinu ratova vodila van svojih teritorijalnih granica. Što je to u nacijama da misle da imaju veća prava od drugih nacija?

Brojni kršćani nasjedaju na zamku proslave grešnih nacija. Konzumirani nacionalističkim idolopoklonstvom i štovanjem grešne nacije – vezani za zemaljsko kao da ne postoji nebeska domovina. Kao da je Krist umro samo za njihove nacije i idole.

Pojedine se nacije ponašaju kao da im je dana sva vlast odozgor od Boga da izvršavaju Božju pravdu i sud nad drugim nacijama. A ljudi tu idolatriju masovno podržavaju i slave. Slave ljude koji su poslani da ginu za tuđe interese i odluke uvjereni da je to nužno za njihovu osobnu, nacionalnu, državnu slobodu. Je li moguće da kršćani toliko nasjedaju na ovu zamku?

„A pitahu ga i vojnici govoreći: ‘A mi, što da učinimo?’ I reče im: ‘Nikomu ne činite nasilja i nikoga lažno nemojte optužiti i budite zadovoljni svojom plaćom.“ /Luka 3,14

Kršćani su tako lakovjerni i povodljivi u mnogočemu, pa tako i da se bezrezervno i bezuvjetno moraju pokoravati vladinim odlukama zloupotrebljavajući Rimljanima 13. Biblija nam jasno govori da nikoga ne optužujemo lažno i ne napadamo, a koliko smo samo ratova i nasilja podržali na vlastitim ili tuđim teritorijima uvjereni da je posve ispravno donositi sud o nekome, lišavati druge narode njihovih prava i sloboda, plijeniti tuđa nacionalna dobra, uništavati tuđu imovinu, traumatizirati narode, ubijati druge i polagati živote za one koji vas šalju da to činite. A onda ih proglašavamo psihički bolesnima i proslavljamo kao najveće heroje.

Svijet radi ono što mora, jer pod sotonskom obmanom drugačije ne zna, nesposobni za svako razlučivanje dobro od zla, ali kad kršćani ne razumiju ono na što su pozvani, onda je to tragično i žalosno.

Kao kršćani smo pozvani hraniti svoje neprijatelje, a ne ih ubijati. Koliko ste puta nahranili one koji vas mrze i žele vam zlo? Pozvani smo tvoriti mir i dobro, a ne sijati i potencirati mržnju i gnjev.

„Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu; jer pisano je: Moja je osveta, ja ću uzvratiti, govori Gospodin. Stoga: Ako je gladan neprijatelj tvoj, hrani ga; ako je žedan, poji ga. Jer to čineći, ugljevlje ognjeno zgrćeš na glavu njegovu. Ne daj zlu da te svlada, nego pobjeđuj zlo dobrim.“ /Rimljanima 12,19-21

Što je to u nacijama da misle da su bolje, snažnije, moćnije od drugih? Ponos i oholost.

„Ne govorite više tako ponosito, neka drskost iz vaših ne izlazi usta; jer Gospod je Bog znanja i on odmjerava djela.“ /1. Samuelova 2,3

„Ima naraštaj koji je čist u vlastitim očima, a nije još opran od svoje prljavštine.“ /Izreke 30,12

Ostavimo sud Bogu umjesto da uzimamo pravdu u svoje ruke, uzdižemo se i hvalimo sami sobom. Nemamo se čime pohvaliti osim posramiti vlastitom grešnošću. Uzdizanje bilo koje nacije pokazuje ponos čovjeka.

„Bog će suditi svijetu u pravednosti, pošteno će presuditi narodima.“ /Psalam 9,8

„Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.“ /Izreke 14,34

„I on će suditi među narodima i prekoriti mnoge pukove; a oni će svoje mačeve prekovati u plugove, i svoja koplja u srpove. Narod na narod neće mača dizati niti će se više učit’ ratovanju.“ /Izaija 2,4

Nacionalizam je snažna utvrda u mnogim kršćanima. Slavimo ljude koji su polagali živote za interese moćnika i elite uvjereni da je to za našu osobnu slobodu. Dođite Kristu i budite slobodni od lažnih utvrda, ispolitiziranih stavova i indoktriniranih mišljenja. Sloboda je samo u Isusu Kristu. Robovi smo samih sebe i svojih grijeha, a ako nas Krist ne oslobodi, nikad nećemo biti slobodni.

Kršćani, trebate biti slomljeni za vaše nacije da dođu Kristu, a ne slaviti njihove smrti za ljudske ideologije i ideale. Bog ne želi da narodi propadaju, nego da se spase. Kršćani su pozvani ne hvaliti se ničim drugim OSIM križem raspetim. Boga ne zanima naša nacionalnost, nego naša svetost.

„A meni se ničim nije hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je svijet meni razapet i ja svijetu.“ /Galaćanima 6,14

Bog ljubi svaki narod i nije pristran prema našim nacionalnostima ili rasama, već traži onoga kome je srce usmjereno na Njega. Traži duše koje traže Njega da im pruži oproštenje i život vječni.

„Blažen je narod kojemu je Gospod Bog, puk koji izabra sebi za baštinu! Gospod motri s neba, on gleda sve sinove ljudske. S mjesta na kojemu prebiva motri na sve stanovnike zemaljske: on je srca sviju načinio, RAZABIRE SVA DJELA NJIHOVA. Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, junaka ne izbavlja snaga velika. Konj je varava nada za spas i nitko se njegovom velikom snagom ne izbavlja. Gle, oko je Gospodnje nad onima koji se njega boje, nad onima koji se uzdaju u milosrđe njegovo: da im dušu od smrti spasi i da im sačuva život u danima gladi.“ /Psalam 33,12-19

„Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj koji se njega boji i čini pravdu.“ /Djela 10,34-35

„Iz svih naroda i plemena i pukova i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine, a u rukama im palme.“ /Otkrivenje 7,9

Da ne bi bilo zabune, ovdje se ne radi u ujedinjenju nacija koje vode u Novi svjetski poredak s Antikristom na čelu. Kad su se planirale ujediniti, Bog je raspršio nacije po cijelome svijetu od Babilonske kule.

„I od jedne krvi stvori svaki ljudski narod da prebiva po svem licu zemlje pošto omeđi unaprijed postavljena vremena i međe prebivanja njihova, da traže Gospodina ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas.“ /Djela 17,26-27

Upravo zato što smo svi od jedne krvi, ne bi trebalo biti ponosa, mržnje i netrpeljivosti između nacija, rasa, kultura. Kršćani bi trebali raspoznavati samo izgubljene i spašene, i razumjeti da su na ovoj zemlji stranci, pridošlice, prolaznici, kao što nam Biblija govori, a doma tek idemo.

Izvan Krista su brojne grešne nacije. U Isusu Kristu je samo JEDNA nacija – posvećena, sveta, oprana, opravdana, pravedna, pobjednička, uzdignuta iznad svih nacija, svjetlo svim nacijama na zemlji koje vas poziva da dođete na istinsko Svjetlo.

„Jer strašan je Gospod Svevišnji, kralj velik nad zemljom svom. Puke je nama podložio i narode stavio pod noge naše.“ /Psalam 47,2-3

Neka vas Bog uzvisi, a ne sami sebe!

„Čekaj na Gospoda i drži se puta njegova, on će te uzvisiti te ćeš baštiniti zemlju; vidjet ćeš kako se istrjebljuju opaki.“ /Psalam 37,34

„Jer svaki koji [samoga sebe] uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje [pred Bogom], bit će uzvišen.“ /Luka 18,14

Kome odajemo počast? Ljudima koji nisu više na ovoj zemlji, kamenim spomenicima, kostima u grobovima koji ne znaju što se na zemlji događa. Ovakvi memorijalni dani su samo još jedni u nizu dana zazivanja mrtvaca – koje Bog najstrože osuđuje. Mnogi od ovih ljudi su na putu za pakao jer su služili zemaljskim idolima i ljudskim mišljenjima. Svi ovi ljudi koji su poginuli u ratovima jednoga dana će uskrsnuti na vječni život ili vječnu osudu, ovisno kome su služili, čovjeku, tradiciji, ideologiji, naciji – ili Bogu.

To je pravo pitanje koje trebamo postaviti sami sebi, sada i ovdje – kome mi služimo? Jer nakon naše smrti više nema povratka i ispravnih odluka. Kad dođemo pred Božji tron položiti račun, neće stajati nacionalna zastava između nas i Boga, nego Krist ukoliko smo mu se predali za ovoga života.

Više na temu nacionalizma možete naći na tagu: NACIONALIZAM.