Arheološki dokaz: Kako su otkriveni Kumranski spisi?

Kumranski spisi ili Svitci s Mrtvog mora sastoje se od oko 900 dokumenata, uključujući i tekstove iz hebrejske Biblije (Stari zavjet), koji su otkriveni između 1947. i 1956. u 11 špilja u okolici Kumrana u blizini drevnog naselja Khirbet Qumran, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora.

KAKO SU OTKRIVENI KUMRANSKI SPISI?

Dana 25. studenog 1947., četiri dana prije UN-ovog plana podjele Palestine i proglašenja državnosti Izraela, u vrijeme kad su se podizale tenzije između izraelsko-arapskog sukoba i pripremali se za rat, u starom dijelu Jeruzalema našla su se dva čovjeka, čiji će susret obilježiti povijest, opovrgnuti brojne ateističke kritike i potvrditi autentičnost Biblije.

Eleazar Sukenik, izraelski profesor i arheolog, našao se s preprodavačem aramejskih antikviteta koji je posjedovao drevne fragmente sa hebrejskim spisima. Tog je dana Sukenik zabilježio: „Hebrejska knjiga nađena je u posudi. Pokazao mi je fragment napisan na pergamentu.“ (Genizah, arhivirana kolekcija fragmenata židovskih rukopisa).

Sukenik je bio prvi koji je prepoznao vrijednost ovih fragmentiranih starina, kojim je započelo veliko otkriće u spiljama Mrtvog mora. Prepoznao je sličan rukopis kakav su imali spomenici oko Jeruzalema, ali nije imao pojma da će biti od tako velikog povijesnog značaja.

Svitci s Mrtvoga mora su najvažnije arheološko otkriće 20. stoljeća. Za kršćane su najsnažniji dokaz o vjerodostojnosti Biblije.

Nekih godinu dana ranije tri beduinska pastira vodili su svoje ovce i koze na ispašu na sjeverno-zapadnoj strani Mrtvoga mora. Ovi pastiri bi po navici istraživali pustinjske spilje. Jedan od njih je bacio kamen u spilju smještenu iznad platoa gdje su njegove ovce pasle. Kad je bacio kamen u spilju, čuo je zvuk razbijanja, ušli su u spilju i pronašli prvih sedam Svitaka s Mrtvoga mora. Nisu imali pojma koje je značenje i kolika je vrijednost onoga što su našli. Te su svitke potom distribuirali dok nisu došli u ruke židovskog profesora Sukenika kod Jaffa vrata u Jeruzalemu.

U narednom desetljeću pronađeno je na tisuće fragmenata koji su razotkrili otprilike 900 različitih svitaka. Većina ih je napisana na hebrejskom jeziku, preciznije 80% na hebrejskom, 20% na aramejskom i nešto malo fragmenata na grčkom. Ovi spisi sadrže jedine poznate preživjele kopije biblijskih spisa, od kojih su najraniji svitci Tora (starozavjetni Zakon), a većinom datiraju između 150. pr. Kr. i 70. nakon Kr.

POHRANA NEBESKE MANE S NEBA

Drevni pergamenti otkriveni su u 11 različitih pećina u blizini ruševina drevnog naselja kojeg lokalno stanovništvo naziva Kumran. Postoje opsežni dokazi koji povezuju svitke s drevnim naseljem. Svitci se podudaraju kronološki prema onome što znamo iz arheologije, proučavanja spisa i metode datiranja. K tome, tu se nalazi i skup keramičkih posuda u kojima su se nalazili svitci, a koje možemo datirati. Radi se o velikim posudama koje su inače služile za skladištenje hrane. Zanimljivo za te posude jest da ih ne možemo naći gotovo više nigdje. Ali su pronađene u ogromnom broju u tim spiljama i ruševinama.

Bog je pospremio pravu hranu s neba u te posude koje su upravo za to i služile.

„Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.“ /Matej 4,4

„Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu… A Isus im reče: ‘Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ /Ivan 6,33-35

S obzirom na ogromnu primjenu hebrejskog i aramejskog jezika, mnogi su pergamenti upravo primjerci dijelova Biblije, najstariji poznati primjerci koje imamo.

„Riječi Gospodinove su riječi čiste; kao srebro u zemljanoj peći pretopljeno, sedam puta pročišćeno. Ti ćeš ih čuvati, Gospodine; ti ćeš ih OČUVATI od ovoga naraštaja zauvijek.“ /Psalam 12,6-7

Bog je očuvao svoju Riječ od naraštaja do naraštaja, sve do danas. Kao što je Božjim Duhom pisana, tako je i očuvana, a tako se i tumači.

„A naravni čovjek ne prima što je od Duha Božjega jer mu je to ludost, i ne može razumjeti jer se to duhovno prosuđuje.“ /1. Korinćanima 2,14

Kumranski spisi su dokaz istinitosti i autentičnosti Biblije. Dokaz Božje intervencije u očuvanju Njegove Riječi. Dokaz protiv kojeg ateisti i skeptici ne mogu ništa.

Koga zanima više, može pogledati dokumentarac iz sekularne perspektive ispod:

Više na temu povezanosti arheologije i Biblije na tagu: ARHEOLOGIJA.