Spasitelja sva od kuda, a spasenja ni od kuda!

Zlo se dogodilo. Brutalno premlaćivanje 2,5 godišnje djevojčice iz Nove Gradiške od strane vlastite 24-godišnje majke. Nekoliko se dana borila za život, no ipak nije izdržala teške ozljede glave. Sada su svi krivi i svi spasitelji. Spasitelja sva od kuda, a spasenja ni od kuda. U čemu je problem?

„Tužan epilog slučaja koji je duboko potresao čitavu Hrvatsku… Nadamo se da je naša mala pacijentica našla utjehu u vječnosti gdje će biti sigurnija i sretnija nego ovdje“, izjavio je ravnatelj Klaićeve bolnice.

Definitivno je našla utjehu u vječnosti. Sada je u sigurnim Božjim rukama. Za nju više nema zla, batina, boli, patnje, trauma. Sada uživa u vječnoj radosti i ljubavi našega Boga. U onome za što je i stvorena. Bog je rekao: „Dosta! Nitko više neće nauditi mom djetetu! Nikada nije ni bila vaša, nego moja, dao sam ju da ju ljubite, što ste to učinili?“

Što će biti kad Bog vama kaže dosta?

Opet nam sustav spašavaju „spasonosne“ inicijative, udruge, „Veljače“, „babe“, „rode“ i slični, dok se zanemaruje stvarni, duhovni problem društva. Pomračenog društva u kojem demoni vladaju ljudima. A demoni ne mogu istjerivati demone.

Prošli su blagdani, Isusa smo ostavili tamo negdje u jajima, zečevima, trpezama, a sada idemo rješavati probleme svijeta. Svi bi spašavali, a ni sebe ne mogu spasiti. Lažni mesije.

Je li djevojčica koju je vlastita majka pretukla na smrt mogla preživjeti da sustav nije pogriješio? Je li rješenje sustavno oduzimanje djece neadekvatnim roditeljima ili pomoć tim istim roditeljima? A što ili tko im može pomoći? Koje je trajno i najsigurnije rješenje? Koja to inicijativa, udruga, psihološko savjetovanje, edukacija ili zakonski propis? Cijelo je društvo posrnulo u grijehu i zlu, ovisnostima, nastranostima, hedonizmu, materijalizmu, sebeljublju, mržnji, nasilju. Tko to može zaustaviti globalno posrnuće? Kakav to učinkoviti sustav kad su ljudi neučinkoviti?

Na stranu ovakvi ekstremni slučajevi, ali tko danas uopće zaslužuje dijete? Koji su kriteriji dobrog roditeljstva? Tko to određuje obrazac uzornog roditelja? Tko to općenito određuje pravila ponašanja? Morate kopirati Pravednoga da biste se prikazali pravednima. Ili istinski povjerovati u Pravednoga da biste postali pravedni.

Evo što vam poručuje, vama koji biste istjerivali pravdu, a sami niste pravedni u Božjim očima:

„PLAČITE NAD SOBOM I NAD SVOJOM DJECOM. Jer, evo, dolaze dani u koje će govoriti: ‘Blagoslovljene nerotkinje i utrobe koje nikada nisu rodile i prsa koja nikada nisu dojila.’“ /Luka 23,28-29

Plačite nad sobom i nad vlastitom djecom, a ne nad tuđom. Sustav ne valja jer ljudi ne valjaju, a ni njihova djeca neće valjati. Ljudi ne valjaju jer ih kroz život ne vodi Onaj koji uistinu može spasiti i promijeniti, primarno pojedinca koji tek potom može utjecati na okolinu i sustav. Više na temu spasonosnih inicijativa u borbi protiv rupe bez dna – to jest nasilja u obitelji i općenitog nasilja, pisali smo prije nekoliko godina na linku: https://biblijaiznanost.net/inicijativa-spasime-protiv-nasilja/.

Što roditelja može navesti da izmlati i ubije vlastito dvogodišnje dijete, što sina može navesti da hicem u potiljak likvidira vlastite roditelje, što ženu može navesti da pospremi vlastitu sestru u škrinju, što mladića može navesti da batom ubije 92-godišnjeg susjeda, što sina može navesti da zatuče oca na spavanju, što majku može navesti da zadavi 3-godišnjeg sina i baci ga u plićak, što oca može navesti da pobaca vlastitu malodobnu djecu s balkona…? To je sve hrvatska realnost.

Kratko i jasno, odgovor kojeg mnogi ne prihvaćaju, ali je jedini ispravan i istinit: Demoni.

Odgovor sustava: Neuračunljivost. Psihijatrija/zatvor. Tabletomanija. Oduzimanje djece.

Demoni ostaju. Demoni ne izlaze iz čovjeka ako ga zatvorite u četiri zida i nakljukate tabletama. Demoni izlaze samo u prisutnosti Isusa Krista. A da biste se učinkovito riješili demona, prvo se morate riješiti vlastitih. Prvo morate pomoći sebi da biste učinkovito pomogli drugima. A bez Isusa Krista ne možete ništa osim glumiti pravdu i pravednost; mijenjati površinu, a ne suštinu.

Dakle, tko je kriv za smrt djevojčice? Svi smo krivi. Krivci koji traže krivnju u svima drugima osim u sebi. Nevjerničko društvo kojem je Isus tek blagdan, ofarbano jaje, uzrečica na ustima, nedjeljna misa, sakrament ili privjesak na lančiću, ali ne i Život koji se živi.

Život bez Krista najveća je osobna krivnja. A kolektivna odgovornost. Ako ćemo već kriviti, moramo krenuti od samih sebe. Spasiti sebe, pa ćemo i svoju djecu, a možda i tuđu. Jer samo ljubav Božja pokriva mnoštvo grijeha. I ta majka koja je ubila dijete treba Božju ljubav, pokajanje i Božji oprost, kao i svaka druga majka. A ne narod koji će ju proklinjati i djecu koja će ju sutra mrziti. I to povjerenstvo koje je odlučilo dijete vratiti nesređenoj obitelji, treba Božju milost, a ne kletvu i mržnju.

Zlostavljana djevojčica sada je s Isusom, zato je ne treba žaliti. Žaliti treba demonizirane roditelje. Žaliti treba ljude koji su živi, a nisu živi; koji bi rješavali, a nemaju rješenje; koji bi suzbijali nemir, a nemaju mir; koji bi vršili pravdu, a nisu pravedni. A za promjenu sustava prvo moramo mijenjati sebe. Odnosno dozvoliti da nas mijenja Onaj koji to jedino može. Preispitati se u odnosu na Božju pravdu prije nego što se počnemo mjeriti s „većim“ grešnicima.

KLJUČ: pokajanje od grešnih djela, nevjere, idolopoklonstva.

Iscjeljenje dolazi tek kad odlučimo slijediti stope Isusa Krista. Tek se tada možemo nadati kolektivnom dobru. A budući da nevjera raste, Boga se sve više ismijava i izbacuje iz svih pora društva, Božju Riječ odbacuje za savjetovanje i vodstvo jer smo „bolje“ mjerilo sami sebi, uz istovremenu masovnu pojavu lažnih spasitelja bez spasenja, možemo se nadati samo kolektivnom zlu i još gorem. Mi biramo.