Pretvaranje ili licemjerje – grijeh koji Isus najviše mrzi

Pretvaranje ili licemjerje – grijeh koji Isus najviše mrzi.

Postoji grijeh u čovjeku koji Isus najviše mrzi. Na što se to Isus gnušao? Mnogi u svojim razumijevanjima imaju blijedo shvaćanje o pojmu grijeha. Nije im baš jasno što je grijeh.

Ako vam se kaže da ćete biti slobodni od gube, vi to znate. Ako vam se kaže ćete biti izbavljeni od tuberkuloze ili da ćete biti izvađeni iz jame u koju ste upali, to se jasno razumije. Ako vam se kaže da ste izbavljeni od neuspjeha na kontrolnom ispitu, to razumijete, ali kada kažete „izbavljeni od grijeha“, ono što time podrazumijevate ovisi od vaše definicije grijeha!

Ako mislite da je grijeh samo opijanje, kockanje, uzaludno trošenje svog novca, bludničenje s tuđim ženama i slično, i ako ne radite te grozne grijehe, mislit ćete da ste spašeni.

Znate, ako se ravnate prema deset zapovijedi, gdje se govori o strašnim grijesima poput ubojstva, preljuba, krađe, davanja lažnog svjedočanstva na sudu da bi povrijedio drugu osobu i slično, mislim da većina ljudi u svijetu, zapravo, mnogi ljudi bi rekli: „Dobro, mi ne radimo sve to. Nama ne treba spasenje.“

Ako su jedino te stvari grijesi, mnogim ljudima uopće ne treba Isus.

Licemjerje je bilo ono što je On tražio da osudi, zato što je rekao u Marku 7,6: „On im odgovori: Lijepo je o vama prorokovao Izaija kad napisa: ‘Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene.’“

Na što se to Isus gnušao? Pa na činjenicu da su mu oni govorili toliko mnogo profinjenih stvari svojim usnama, a njihova srca su bila DALEKO od Njega! Oni su izgledali posvećeni Gospodinu, ali su u svojim srcima bili zainteresirani za sebe, za svoj​​ novac i ostalo. Svugdje su tražili svoju korist, a pretvarali su se da su sveti.

Što su to prostitutke, lopovi i ubojice imali, a farizeji ne? Ne vanjštinu, nego iskrenost! Bili su ubojice i nisu se pretvarali da nisu ubojice. Prostitutka je priznavala da je prostitutka. Nije se pretvarala da je sveta.

Dakle, doznajemo da je Isus mrzio pretvaranje – riječi izgovorene usnama, svete riječi kada se molimo, riječi koje nas čine vrlo svetima i poniznima. To može biti laž! Biti licemjer znači biti lažov! To znači ponašati se tako da drugi ljudi stječu dojam da ste duhovni, dok zapravo niste istinski duhovni.

Znate, jedan od prvih grijeha koji djeca nauče i učine jest GRIJEH LAŽI. Djeca prvo ne učine ubojstvo ili preljub ili tako nešto, nego laž! Od rođenja, upravo od svojih najranijih godina počinju govoriti laži. Počinju varati svoje roditelje.

Kako odrastamo, razvijamo tu umjetnost varanja drugih tako što se ponašamo na takav način da drugi steknu dojam o nama koji nije istinit. Mi ih varamo! I kada postanete kršćanin, razvijate to još više nastojeći se ponašati tako da bi drugi stekli dojam da ste jako duhovni – kako biste ih impresionirali.

I to je grijeh koji Gospodin mrzi više nego bilo što drugo!

Sjećate se da je Gospodin ispričao priču o deset djevojaka koje su izašle ususret zaručniku. U čemu je bila razlika između njih? Gledano izvana, sve su bile djevojke. To znači da je vanjski život svih deset djevojaka bio dobar. Imale su iste bijele haljine i sve su krenule da sretnu ženika.

Nije bilo razlike među njima sve dok se samo to promatralo. Bile su potpuno iste! Ali bilo je mnogo razlika iznutra. Iznutra, možda negdje u džepovima tih ogrtača, pet djevojaka je imalo ulje – višak ulja kojim će napuniti lampe kada se počnu gasiti. Na početku svih deset djevojaka je imalo lampe koje svijetle, ali kada su se lampe počele gasiti, tada čitamo da je samo pet djevojaka imalo ulja.

Što nas ova priča uči? Ova priča nas uči da nas sâma vanjština ne priprema za susret s Gospodinom kada On dođe. Moramo imati i skriveni život! To je ono što predstavlja ulje u posudama – skriveni život hodanja s Bogom!

To ulje simbolizira Svetog Duha i unutarnji život u kojem hodamo s Bogom, u kojem je naša ljubav za Gospodina jasna, čista i svesrdna – u dodatku već postojeće lampe koja svijetli.

Autor: Zac Poonen

Više na vezane teme na tagu: LICEMJERJE.