Povijest Uskrsa: Je li poganski blagdan?

1093
pregleda
Uskrs povijest Uskrsa

Što je Uskrs? Kako se računa datum Uskrsa? Koja je povijest Uskrsa? Je li Uskrs poganski blagdan? Odakle je preuzeta uskršnja tradicija?

„Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi ispred tebe narode na koje ti ideš da ih zaposjedneš i ti ih zaposjedneš pa se nastaniš u njihovoj zemlji, pazi da ne padneš u zamku idući za njima nakon što budu uništeni ispred tebe i da ne tragaš za njihovim bogovima govoreći: ‘Kako su ovi narodi služili svojim bogovima, da tako i ja činim?’ Nemoj tako postupati prema Gospodu, Bogu svojemu, jer svaku gnusobu, koju Gospod mrzi, oni su činili svojim bogovima… Pazite da izvršite svaku riječ što vam je ja zapovjedih; tome ništa ne domeći niti što od toga oduzimlji.“ /Ponovljeni zakon 12,29-32

Ovo je Bog zapovjedio Izraelu kad ih je doveo do Obećane zemlje. Dok su zauzimali zemlju drugih naroda, zapovjeđeno im je da ne slave Boga na isti način kao i pogani svoje bogove. Kroz stoljeća je ova poruka od Boga otišla u zaborav, a ono što kršćani rade jest da dodaju Božjim zapovijedima.

Mnogo toga činimo pod izgovorom u Božje ime samo da udovoljimo tuđim bogovima. U našim se očima nešto čini ispravno makar ide izravno protiv Njegove Riječi. Bog nam nigdje ne zapovijeda da slavimo blagdane kao što su Božić, Uskrs, Noć vještica, Valentinovo i brojne druge tradicije koliko god se to nama činilo ispravno.

Svi ti „sveti“ dani su ljudski produkt, usvojena tradicija iz drugih naroda i nemaju veze s Bogom. Činimo upravo ono što nam Bog zapovijeda da ne činimo. Slijedimo obrasce poganskih naroda, to jest neobraćenih ljudi.

Bog nam ne dopušta da ga štujemo na bilo koji „svoj“ način koji nama ugađa, a osobito ne na način na koji ateisti i lažni kršćani služe svojim bogovima. Naša je odgovornost da preispitamo ljudske tradicije u odnosu na Božju Riječ. Ne možemo uzeti poganske običaje i uvrstiti ih u kršćanstvo zato što nama tako odgovara; to je dodavanje Božjoj Riječi i vršenje vlastite volje.

Većina takvih ljudi su uvjereni da su ispravni pred Bogom i obično kažu: „Bog poznaje moje srce.“ A to je ništa drugo nego izlika pred Bogom da možete činiti ono što želite. Ako ste povjerovali u Krista kao svog Spasitelja, onda vam je jasno da su uska vrata i uski put koji vodi u Božje kraljevstvo.

„Uđite na uske dveri! Jer široke su dveri i prostran je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji na njih ulaze. Jer uske su dveri i tijesan je put koji vodi u život, i malo ih je koji ih nalaze.“ /Matej 7,13-14

Mnogi pokušavaju ući kroz široka vrata misleći da mogu raditi što žele, jer Bog poznaje njihova srca. Da, Bog poznaje vaša srca, i ona su zla i prijevarna. Zato nas iznova Božja Riječ upozorava:

„Uzdaj se u Gospoda svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Misli na nj na svim svojim putima, i on će poravniti tvoje staze. Ne budi mudar u vlastitim očima: boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla.“ /Izreke 3,5-7

ŠTO JE USKRS?

Rječnik kaže da je Uskrs kršćanski blagdan kojim se svake godine obilježava uskrsnuće Isusa Krista, i to prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca proljetne ravnodnevice, izračunato na temelju tablica zapadnjačkih crkava prema gregorijanskom kalendaru, kao i pravoslavnih crkava prema julijanskom kalendaru.

Tog se dana kršćani prisjećaju da je naš Spasitelj uskrsnuo od mrtvih i pobijedio smrt otkupivši nas od grijeha. Uskrsnuće je temelj kršćanskog vjerovanja. To nije nešto što trebamo slaviti na specifičan datum u godini, već nešto što slavimo svakoga dana. Nešto što je u našem umu stalno. Ne treba nam Uskrs da bismo se sjetili što je Isus učinio za nas.

„Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li ovo?“ /Ivan 11,25-26

Slavite Isusa svaki dan! Zahvaljujte mu svaki dan! Vjerujte mu svaki dan! Isus Krist je život koji se živi, a ne dan u godini.

USKRS ILI PASHA?

Raspeće i uskrsnuće se dogodilo u vrijeme blagdana beskvasnih kruhova, poznato kao Pasha.

„I kada dođe čas, sjede za stol, i dvanaestorica apostola s njime. I reče im: ‘Željno sam poželio ovu pashu blagovati s vama prije svojega trpljenja.“ /Luka 22,14-15

„A pred blagdan Pashe, znajući da mu je došao čas da prijeđe s ovoga svijeta k Ocu, Isus, uzljubivši svoje koji su u svijetu, uzljubi ih do kraja.“ /Ivan 13,1

Dakle, Isus je razapet u vrijeme Pashe. To je važno razumjeti, jer je Isus naša Pasha. Pashalno janje žrtvovano za nas jednom zauvijek. A ako želimo stvarno obilježavati dan Kristovog uskrsnuća moramo to činiti da dan Pashe, a ne Uskrsa. Taj dan svake godine pada drugačije. Kada je Pasha? Odgovor se nalazi u Levitskom zakoniku.

„Ovo su blagdani Gospodnji, sveti zborovi što ćete ih sazvati u njihovo određeno vrijeme: U prvome mjesecu četrnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Gospodu. A petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan neukvasanih kruhova u čast Gospodu: sedam dana jedite neukvasane kruhove.“ /Levitski zakonik 23,4-6

Dan Pashe računa se prema lunarnom ciklusu, a ne solarnom na kojem se bazira kalendar kojeg mi pratimo. Prvi mjesec prema hebrejskom kalendaru je Nisan. Znači, ako već slavimo Kristovo uskrsnuće, to mora biti na ispravan dan; ukoliko izuzmemo činjenicu da su svi starozavjetni blagdani ispunjeni u Isusu Kristu i više ih nismo dužni obilježavati.

KAKO SE RAČUNA DAN USKRSA?

Blagdan Uskrsa uspostavila je Rimokatolička crkva na Nicejskom saboru 325. godine. Na tom su sazivu odlučili da Uskrs bude prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca proljetnog ekvinocija. Pojednostavljeno, prema gregorijanskom kalendaru obilježavamo 21. ožujka kao prvi dan proljeća. Prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca obilježava se Uskrs. Pasha nekada slučajno pada na isti dan, a nekad je čak mjesec dana razlike. Zašto onda kršćani slave rimokatolički datum, a ne pravi datum Kristovog uskrsnuća? Zašto bi ljudi koji tvrde da slave uskrsnuće našeg Spasitelja, slavili ga na dan koji nema veze s Božjom Riječju? A ako je Rim odredio kada trebamo slaviti Uskrs, odakle su to izvukli i zašto se većina kršćana podlaže Rimu?

KOJA JE POVIJEST USKRSA?

Vratimo se malo dublje u povijest. Kao što znamo, svi poganski putovi vode unazad do Babilona i Nimroda. Nimrod je otac poganizma, štovan kao bog Sunca, a javlja se pod raznim imenima. Na hebrejskom je Baal i Molek. Njegovi su sljedbenici bili idolopoklonici, štovatelji demona, ljudskih žrtvovanja i drugih okultnih praksi. Nakon Nimrodove smrti, Nimrodova majka Semiramida ostala je trudna po njegovom duhu.

Semiramida je zapravo bila božica Mjeseca, koja je došla sa Mjeseca na Zemlju u velikoj ljusci jajeta koje je palo u rijeku Eufrat. Još je zovu kraljicom Babilona, a javlja se u raznim kulturama pod raznim imenima, kao što su Madona, Ištar, Semiramida itd. Rodila je Tamuza, „sina božjega“ za kojeg je tvrdila da je reinkarnirani Nimrod. Njegovo se rođenje slavi na dan 25. prosinca. Semiramida se štovala i kao božica plodnosti.

Od početka čovječanstva pogani su kopirali biblijsko proročanstvo o dolasku Mesije i prinosili žrtve svojim božanstvima. Izvorni poganski blagdan „Uskrs“ bila je seksualna orgija koja je slavila reinkarnaciju – ponovno rođenje Tamuza putem začeća Semiramide (Ištar). Štovatelji drevne babilonske religije slavili su začeće; ne rođenje, već začeće Tamuza prve nedjelje nakon punog mjeseca proljetnog ekvinocija. Pekli bi kolače u čast Ištar, opijali se, prakticirali orgije u njenom hramu. Žene koje su je štovale morale su lijegati sa svakim muškarcem koji bi htio. Prinosila su se i djeca kao žrtve u zamjenu za hedonizam (danas abortusi).

Uskršnja jaja su ekvivalent Ištarinim jajima koja su se uranjala u krv novorođenčadi na oltaru plodnosti božice Ištar. Uskršnja jaja su se lijegala na dan 25. prosinca, devet mjeseci poslije, na isti dan kad se trebao roditi njen sin Tamuz, reinkarnirani sin božji.

Poganska korizma i žalovanje za Tamuzom

Legenda još kaže da je nakon smrti Tamuza kojeg je ubila divlja svinja, po sili Semiramidinih suza Tamuz uskrsnuo u obliku nove vegetacije na zemlji. Semiramida je uspostavila period od 40 dana žalovanja kada se nije smjelo jesti meso, što je ekvivalentno rimokatoličkoj korizmi. Na dan kada se slavi Uskrs slavila se Ištarina nedjelja koju su obilježavali zečevi, jaja i kolači. Semiramida je također proglasila da se te nedjelje mora jesti svinja (šunka), pošto je Tamuza ubila svinja.

U to je vrijeme, prije nego što je Izrael osvojio Obećanu zemlju i prije Isusovog rođenja, poganski svijet štovao uskrsnuće boga Sunca, kao i božicu Mjeseca ili plodnosti pod raznim imenima kroz povijest, kao što su Diana, Ištar, Izida, Semiramida, Artemida itd.

„Tada mi reče: ‘Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj odaji? Jer vele: ‘Nas Gospod ne vidi. Gospod je napustio zemlju.’’I reče mi: ‘Okreni se opet, vidjet ćeš još veće gnusobe što ih oni čine.’ I povede me na ulaz dveri Doma Gospodnjega što su prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene plačući za Tamuzom. Tad mi reče: ‘Jesi li vidio, sine čovječji? Okreni se opet, vidjet ćeš još veće gnusobe od ovih.’“ /Ezekiel 8,12-15

„Zar ti ne vidiš što oni čine po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim? Djeca kupe drva i očevi vatru pale, a žene mijese tijesto da naprave kolače Kraljici neba, i lijevaju ljevanice drugim bogovima kako bi me razjarile. Zar oni mene razjaruju?’ riječ je Gospodnja. ‘Zar ne sebe, na sramotu lica svojega?“ /Jeremija 7,17-19

„A kad mi Kraljici neba palimo kȃd i lijevamo joj ljevanice’, rekoše žene, ‘zar joj, štujući je, bez znanja svojih muževa pravimo kolače i lijevamo joj ljevanice?“ /Jeremija 44,19

Semiramida koju su štovali je ta Kraljica neba, a poznaje se pod brojnim imenima – božica plodnosti, majka Božja, babilonska Bludnica, Aštarota itd.

„A sinovi Izraelovi opet stadoše činiti što je zlo u očima Gospodnjim te su služili baalima i aštartama i bogovima sirijskim i bogovima sidonskim i bogovima moapskim i bogovima sinova Amonovih i bogovima filistejskim; a Gospoda su ostavili i nisu mu više služili. Tada Gospod gnjevom planu na Izraela te ih proda u ruke Filistejaca i u ruke sinova Amonovih.“ /Suci 10,6-7

„Jer Salomon je išao za Aštartom, božicom Sidonaca, i za Milkomom, gnusobom Amonaca. I činio je Salomon što je zlo u očima Gospodnjim i nije potpunoma išao za Gospodom kao njegov otac David.“ /1. Kraljevima 11,5-6

Običaji vezani za Uskrs dolaze iz ovih poganskih štovanja. Nemaju veze s Isusom Kristom. Imaju veze s prisjećanjem na začeće reinkarniranog boga Sunca rođenog 25. prosinca.

Rimljani su bili pogani prije nego što su se obratili na kršćanstvo. Isto su vjerovali u Boga Oca, Majku Božju i Sina Božjega, koji su proizašli iz vjerovanja drevnog Babilona. Samo su zamijenili imena; Boga nazvali Ocem, Mariju Majkom Božjom, a Isusa Krista njihovim sinom.

I tada su proslavljali poganske blagdane, sada su ih samo zamijenili Uskrsom i postavili na prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca početkom proljeća. Sada više ne slave uskrsnuće Tamuza, već uskrsnuće Isusa Krista.

Dakle, sviđalo se nama ili ne, Uskrs je poganski blagdan unatoč izgovoru da imamo opravdani razlog zašto slavimo taj datum. Mnogi poganski običaji povezani s proslavama proljeća (cvjetanja, rađanja, izlaska Sunca) s vremenom su postali kršćanski simboli Isusovog uskrsnuća.

Uskrs je izvorna proslava Ištar, asirijske i babilonske božice plodnosti i seksa. Njeni simboli (poput jaja i zečeva) do danas su simboli plodnosti i seksa. Ili ste stvarno mislili da jaja i zečevi imaju neke veze s uskrsnućem?

Možemo li povezati ime „Ištar“ s Uskrsom?

Engleska riječ „Easter“ dolazi od drevne riječi „Eostre“, anglosaksonskog imena poganske božice proljeća i plodnosti, čija je proslava bila na proljetnu ravnodnevicu. Eostre ili Ostara ekvivalent je imena Ištar, Inana, Aštarta ili Aštarot. Legenda kaže da je Ostara našla pticu kako umire od zime. Izmijenila ju je u zeca kako bi zadržala njenu toplinu. Možda je ovo razlog zašto uskršnji zec nosi jaja djeci na Uskrs. Tradicionalno, njemačkoj se djeci govori da uskršnji zec nosi sva uskršnja jaja.

Kakve veze imaju Uskrs, zečevi i jaja s Kristovom smrću?

Nikakve! Zapravo, sve je to idolopoklonstvo. Običaji poganskih naroda, to jest neobraćenih ljudi. Odavanje časti božici plodnosti. I to crkve jako dobro znaju, no svejedno su odlučile legalizirati poganštinu u ime kršćanstva. Ipak, to ne mijenja činjenicu što se uistinu slavi. Postoji pogrešna interpretacija da su nevjernici preuzeli ove običaje radi komercijalizacije, ali istina je da su kršćani preuzeli poganske običaje, a ne obrnuto.

ODAKLE JE PREUZETA USKRŠNJA TRADICIJA?

Uskršnja jaja

Uskršnja jaja su simbol ponovnog rađanja u proljetno doba. Jaja su od pamtivijeka univerzalni simbol povezan s novim životom, rođenjem, plodnošću, uskrsnućem i potencijalom rasta.

Ištarina nadnaravna jaja sada se smatraju amblem koji regenerira život, bolje poznata kao uskršnja jaja. Uskršnje jaje je referenca na žensku reprodukciju ili plodnost. To ima smisla budući da je Ištar božica plodnosti. U drevno doba su svećenici prinosili novorođenčad kao žrtvu bogovima, s obzirom da se mnogo djece rađalo nakon seksualnih orgija u vrijeme proljetne proslave Ištar. Svećenici su uzimali jaja kao simbole plodnosti i potapali ih u krv novorođenčadi.

Ukoliko sudjelujete u praksi farbanja ili lova na jaja, zapravo prihvaćate drevne poganske kulture koje su prakticirale žrtvovanje prolijevanjem krvi u čast svojoj božici. Ako vas crkva podučava ovim ritualima, onda preispitajte svoje mjesto u tim crkvama.

Uskršnji zec

Poveznica između zeca i jaja je apsurdna jer zečevi ne nose jaja. Zec je još jedan simbol plodnosti. Zec je inače jedno od najplodnijih bića na zemlji, i zato se smatra nečim svetim još od Semiramide i Babilona. Ironično, Levitski zakonik naziva zeca nečistom životinjom.

Uskršnja šunka

Zašto svi jedu šunku na Uskrs, pa i većina kršćana? Ukoliko ih pitate, vjerojatno neće znati odgovor. Poput svih slijepo slijede tradiciju. Sjetimo se Tamuza kojeg je ubila divlja svinja. Semiramida je naredila da se mora jesti svinja te nedjelje kao sjećanje na njegovu smrt.

Peciva sa znakom križa

Ovisno od razvoja kulture, svaka je zemlja nadodala svoje recepture u tradicionalna uskršnja jela. Ali sav se uskršnji jelovnik može sažeti u stihove koje smo ranije naveli iz Jeremije i Ezekiela koji govore da pogani peku kolače Kraljici neba.

ZAKLJUČAK

Dakle, sa svime ovime na umu svakom iskrenom vjerniku treba biti jasno da se radi o svjetovnim ritualima koji nemaju veze s Božjom Riječju. Uskrs je proslava uskrsnuća ili ponovnog začeća poganskog boga Tamuza. Jedini razlog zašto većina kršćana obilježava ovaj dan jest infiltracija Rimokatoličke crkve koja je pokrstila poganske tradicije i uvrstila ih u kršćanstvo; preuzela babilonske proslave, promijenila im ime i nazvala ih kršćanskima.

Rimska je crkva morala spustiti kriterije kako bi privukla mase u novu opoganjenu kršćansku religiju. Mnogi nisu bili spremni odreći se svojih bogova, pa ih je najlakše bilo preimenovati, a običaje zadržati. Rimokatolicizam je plagijat kršćanstva. Uslijed ubrzanog rasta kršćanskih sljedbenika, vođe  Rimskog carstva odlučili su pomiješati poganska i kršćanska vjerovanja, te stvoriti potpuno iskrivljeno vjerovanje i štovanje Isusa Krista.

Kroz cijeli Stari zavjet čitamo kako Bog ne želi da se Njegov narod miješa i suobličava s poganim tradicijama i običajima.

„Govori sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ja sam Gospod, Bog vaš. Ne činite kao što se čini u zemlji egipatskoj u kojoj ste boravili, i ne činite kao što se čini u zemlji kanaanskoj kamo vas ja vodim, i ne hodite po njihovim odredbama. Vršite moje uredbe i držite moje odredbe hodeći po njima. Ja sam Gospod, Bog vaš.“ /Levitski zakonik 8,2-4

Kao Njegova djeca moramo se odvojiti od svjetovnih običaja, a ne štovati Boga na način na koji pogani štuju svoje bogove. Bog se protivi ljudskim predajama, tradicijama i filozofijama.

Uskrs kojeg su proglasili najvećim kršćanskim blagdanom i „svetim“ danom nema veze sa svetošću i odvojenošću od praksi ovoga svijeta. Pogledajte samo okultnu praksu koju sprovodi papa i njegovi svećenici na svaki Uskrs. Koliko samo duhovne tame i žrtvovanja demonima u ove dane.

„I nemajte udjela u besplodnim djelima tame, već ih radije razotkrivajte.“ /Efežanima 5,11

Ne zavaravajte se, na Uskrs i Božić ne slavite svog Spasitelja i Gospodina, već sotonske rituale. Novi zavjet nam nigdje ne govori da obilježavamo dan Kristovog rođenja ili uskrsnuća. Ne možemo slaviti Boga na način koji se nama sviđa i godi našim emocijama. Bog želi da ga štujemo u duhu i istini, i nemamo udjela u besplodnim djelima tame. Ako se već želite prisjećati Kristove žrtve, obilježavajte Pashu, koja svake godine pada na drugačiji dan, a ponekad slučajno na dan Uskrsa. Ako već želite obilježavati dane, onda biste trebali držati sve starozavjetne blagdane.

Umjesto Uskrsa i Pashe proslavite Krista koji je naše pashalno janje bez mane, koji se prinio kao konačna žrtva za naše grijehe jednom zauvijek i ispunio Pashu. Ako imate Krista, onda vam ne trebaju blagdani i određeni dani u godini da biste slavili nešto što ionako slavite svaki dan.

Isus nije blagdan. Isus nije jedan dan u godini. Isus nisu farbana jaja, čokoladni zečevi, kuhana šunka, pogača, kolači. Isus je uskrsnuće i život.
Isus je obilna duhovna trpeza, ona od koje nisi opet gladan i žedan. Dođite za taj stol koji ostaje vječno.

„Evo, stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ /Otkrivenje 3,20

Mnogi kršćani zbog ponosa ne žele mijenjati poganske navike. Umjesto da se mole i traže Boga po ovom pitanju; kad im ukažete, gnjeve se i odbacuju poruku jer se ne uklapa u njihov emocionalni okvir razumijevanja. Vaše srce mora biti iskreno pred Bogom i vaša želja mora biti jedino kako da ugodite Bogu, a ne svijetu.

„Dokidate riječ Božju svojom predajom koju sami predadoste. I mnogo tome sličnoga činite.“ /Marko 7,13

„Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će se istinski klanjatelji Ocu klanjati u duhu i istini. Jer Otac i traži takve klanjatelje svoje. Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini.“ /Ivan 4,23-24

„I ne suobličujte se s ovim svijetom, nego se preobrazujte obnovom svoga uma da uzmognete rasuđivati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno.“ /Rimljanima 12,2

„U prijestupima i grijesima ste nekoć hodili po dobotijeku ovoga svijeta, po vladaru vlasti zraka, duhu koji sada djeluje u sinovima neposluha.“ /Efežanima 2,2

„Pazite da vas tko ne odvuče mudroljubljem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na počela svijeta, a ne na Krista.“ /Kološanima 2,8

„Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine.“ /2. Timoteju 2,15

„Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe.“ /Hebrejima 10,26

Kršćani, budimo iste misli i istog duha dok hodamo uskim putem i kroz uska vrata koja vode u vječni život.

Više na temu Uskrsa nađite na tagu: USKRS.

Komentari

komentari