Uskrs – povijest, tradicija i simbolika

420
pregleda

Uskrs – povijest, tradicija i simbolika. Istražimo što zapravo stoji u pozadini proslave Uskrsa. Postoji jedan ustaljeni obrazac iz poganizma.

Ovih se dana milijuni ljudi pripremaju i slave Uskrs, okupljaju oko stola, uče djecu da farbaju jaja, jedu čokoladne zečeve, nose ukrašena jaja i ostalu uskršnju hranu na posvećenje svećeniku itd. Zapravo, ti običaji nemaju ništa zajedničko s raspećem, smrti i uskrsnućem Isusa Krista ili Crkvom uopće.

Istražimo zajedno povijest tradicije i običaja koji stoje u pozadini Uskrsa. Postoji jedan ustaljeni obrazac koji pokazuje da većina tradicija potječe iz Babilona i Semiramide. Tko je bila Semiramida? Bila je poznata po tome što je rodila zlog kralja Nimroda. Nimrod je bio poznat po tome što je stvorio prvu globalnu vladavinu i ujedinio sve nacije. On je značajna figura u ovoj priči jer se većina simbolizma vrti oko njegovog imena. Također je poznat po osnivanju slobodnih zidara (masonerije) prema masonu Albertu Mackey (izvor: Enciklopedija). Nimrod je bio prvi kralj s krunom koja predstavlja Sunce i prosvjetljuje one oko njega. Kako je zadobio ovu krunu i svoje kraljevstvo? Tako što je počinio incest i oženio svoju majku i primio tzv. svevideće oko.

Kako se Babilonsko carstvo širilo po svijetu tako je Semiramida mijenjala svoja imena kroz povijest. Neka od tih imena su:

Izida u Egiptu, Herta u Njemačkoj, Devaki u Indiji, Kibela u Aziji, Fortuna ili Venera u Rimu, Singma u Kini, Aštarta u Izraelu, Ištar u Babilonu, Disa u Skandinaviji, Kolumbija, Nana, Afrodita, Ceres, Indrani, Irena, Minerva, Atena, Tera itd. Primjerice, Kip slobode u SAD-u također predstavlja Semiramidu.

Po biblijskim pojmovima poznata je kao Babilonska Bludnica.

PORIJEKLO I SIMBOLIKA TRADICIJE USKRSA

Kad pogledamo najučestalije simbole Uskrsa – Uskršnjeg zeca i jaja, moramo se pitati odakle to dolazi? Istražujući neminovno dolazite do priče o babilonskoj božici Semiramidi. Legenda kaže da nakon što je Semiramida umrla, uzašla je na nebo i vratila se na zemlju u velikom jajetu koje je palo u rijeku Eufrat. Jaje je na obalu odgurnuo golub, te je izašla iz jajeta kao Ištar ili Easter na engleskom. Još je poznata kao božica Mjeseca. Da bi pokazala zahvalnost golubu, Semiramida ga je pretvorila u zeca koji nosi jaja.

Sva jaja iz onoga doba simbolički označavaju plodnost. Još jedan znak plodnosti iz Babilona je obelisk koji predstavlja falus Ozirisa ili Nimroda. Navodno kad je Nimrod umro, njegovo tijelo je izrezano na 14 dijelova, ali njegov falus je dostavljen Semiramidi koja je oživjela falus i bezgrešno začela Tamuza, reinkarniranog Nimroda. Potom je zapovjedila ljudima da štuju Sunce u spomen moćnog vladara, i odatle porijeklo Nedjelje (eng. Sunday) – dan Sunca ili Sina Božjega.

Inače, obelisk je poznati simbol u Vatikanu na trgu sv. Petra.

Zapazite sličnosti između ove priče i priče o Ozirisu, Izidi i Horusu. Ono što ljudi slave je proljetni ekvinocij prema obrascu drevnih štovatelja Sunca kada je Sunce ponovno izašlo nakon zime, kada je božica Ištar oplođena pod vlašću Marta i počela donositi plod proljeća i žetve. Čak se i u maju obelisk ili podsjetnik na muški reproduktivni organ koristi se za ritual plodnosti, tzv. Svibanjski stup – ukrašeni stup oko kojeg djevojčice plešu.

Činjenica je da nijedan od tih rituala nema veze s pravim kršćanstvom i Crkvom. Kako je onda do toga došlo? Kad se Rimsko carstvo počelo dijeliti i osjećati prijetnju zbog širenja kršćanstva, car Konstantin je odlučio ujediniti poganstvo i kršćanstvo. Ne odrekavši se svojih rimskih poganskih bogova i prava, car je htio održati Rimsko carstvo na okupu, a kršćane podrediti caru. Zato je službeno legalizirao kršćanstvo koje je samo izvana zamaskiralo pogansku religiju, čiji je simbolizam u rimokatolicizmu do danas više nego očit. Konstantin je zapravo bio štovatelj Sunca, a spajanjem poganstva i kršćanstva oformio je neku vrstu iskrivljenog kršćanstva zaogrnuvši štovanje Sunca Sinom Božjim. Prema zodijaku bog Sunca je također započeo službu u 30. i umro u 33. To ima veze i s masonerijom najvišeg reda 33. stupnja.

Kakve veze ima uskršnji zeko s Isusovim uskrsnućem? Nikakve! To je izmišljeni lik, isto kao i Djed Božićnjak, sv. Nikola, sv. Valentin i ostali likovi koje narod voli slaviti.
Bog mrzi naše blagdane koje smo si sami odredili. Bog traži naše ponizno i pokajničko srce, našu poslušnost; da vršimo Božju pravdu, a ne da prinosimo žrtve i posvećujemo dane i hranu.

„Nemojte više donositi isprazne prinose; kȃd mi se zgadio, mlađake i subote, sazivanje skupova, ne podnosim; sve je to opačina, čak i zbor svečani. Vaše mlađake i vaše propisane blagdane duša moja mrzi: tegobni su mi, preumoran sam da ih nosim. Kada svoje ruke širite, ja ću sakriti svoje oči od vas; jest, kada molitve množite, ja neću slušati. Ruke su vam pune krvi. Operite se, očistite se; uklonite zlo svojih postupaka ispred mojih očiju; prestanite zlo činiti. Učite se činiti dobro; tražite pravdu.“ /Izaija 1,13-17

„Ja mrzim, ja prezirem vaše blagdane, i ne želim udisati miris na vašim svečanim skupovima. Ako mi i prinesete paljene prinose i svoje jestive prinose, neću ih prihvatiti; niti ću se osvrnuti na pomirbene prinose od vaše ugojene živine. Ukloni od mene buku svojih pjesama; jer neću slušati napjev tvojih gusala. Nego neka pravda kao voda poteče i pravednost kao moćna bujica.“ /Amos 5,21-24

Više na temu Uskrsa i uskrsnuća nađite na linku: https://biblijaiznanost.net/tag/uskrs/.

Komentari

komentari