Pomrčina Sunca – znak apokalipse ili prirodni fenomen?

Je li pomrčina Sunca znak skore apokalipse ili uobičajeni prirodni fenomen? Zašto neki kršćani toliko govore o proročanskom značenju pomrčine Sunca?

Evo što kaže Greg Laurie:

„Osobno ne pridajem veliku važnost pomrčini Sunca. Postoje mnogi znakovi koje nam je Isus rekao da tražimo i koji nas upozoravaju na činjenicu da je Njegov dolazak blizu“, rekao je za Christian Post. „Činjenica je da su ti znakovi svuda oko nas. Samo bi bezumnik ignorirao ono što piše na zidu. Što se tiče pomrčine Sunca, osobno ne pridajem tome veliko značenje.“

Senzacija

Suprotno spektakularnim vijestima koje ste mogli vidjeti o tome kako kršćani reagiraju na pomrčinu, kršćanski vođe koje poznajem ne smatraju da je pomrčina znak skorog Armagedona. I zasigurno nije nešto čega se trebamo bojati.

Mediji često nastoje naći ljude koji tvrde da su kršćani, ali obično imaju malo više pozornosti od loše uređenog bloga i nekoliko Twitter sljedbenika koji masama „predstavljaju kršćanstvo“, a često su pomoću segmenta pretjerivanja osmišljeni kako bi kršćani ispali ludi.

Ovo smo već vidjeli: krvavi mjeseci, usklađivanje planeta, smak svijeta 2012. i drugi događaji koji su prihvaćeni kao znakovi za služenje političkim poenima ili za slanje poruke Božjeg predstojećeg suda. Poruka često izravno ne proturječi Svetom pismu (sud je stvaran), ali metoda komuniciranja i dokazivanja (tj. Božji sud u Americi zbog X događaja) postaje štetna, neugodna za kršćane svaki put kada se pokaže da je proročanstvo neistinito.

Evo nekoliko misli o tome:

1. Za one koji šire strah zbog pomrčine: Stvarate neugodnosti kršćanima i ne predstavljate Krista.

Ono što bih rekao tim malobrojnim kršćanima koji govore takve stvari jest da nanosite štetu Isusovom ugledu u svijetu koji vas okružuje. Mediji pogađaju i preuveličavaju vašu ekstremnu perspektivu kao normativ, a to narušava Isusa i njegovu Crkvu.

Vaša složena nagađanja o tome kako pomrčina ili trenutni događaji dokazuju da će svijet u tom trenutku završiti, odvlači ljude od jednostavne istine da su grešnici i da su bez Krista izgubljeni i nemaju nade.

Kršćanima koji donose takve zaključke: Prestanite, jer dan nakon pomrčine ispadate nerazumni. To samo još više daje razloga svijetu da preokreću oči i pretpostavljaju da je vaša ludost naša ludost.

Ali budimo iskreni. Mnogi to ne čine, pa idemo na drugi problem.

2. Novinarima koji nastoje istaknuti kršćane koji vide pomrčinu kao znak svršetka svijeta: Ne izvještavate pošteno.

To je neiskreno i nepošteno. Ne vidim niti jednog od tih izvora vijesti da traže hinduse i muslimane koji pravdaju svoje čudne ideje – ali to čine za kršćane.

Imamo neke kršćane koji pridaju kultnu važnost uobičajenim astrološkim događajima, ali ne predstavljaju glavno i normativno kršćanstvo.

Nitko u medijima ne vidi znak pomrčine u Americi kao sigurnost da svijet završava u ponedjeljak.

3. Svakome tko misli da je pomrčina koja se promatra u Americi znak kraja: Možete li ikako biti više američki centrirani?

U stvarnosti se pomrčina negdje na Zemlji javlja barem jednom svakih 18 mjeseci – činjenica da se to događa u St. Louisu ne čini ju eshatološkim znakom. Kada kršćanin misli da je pomrčina u SAD-u znak kraja, postaje američki nastrojen i biblijski netočan.

Nazivanje pomrčine znakom isto je što i nazivanje punog mjeseca znakom – pomrčina je samo manje uobičajena. Ona je predvidljiva, ali manje uobičajena. Samo zato što je nešto manje uobičajeno ne znači automatski da ga možete prihvatiti kao znak koji vam služi za određeni program ili poruku.

Fokusiranje na pomrčinu Sunca odvlači nas od fokusiranja na Krista

Dublji problem je u tome što ljudi iščitavaju vlastiti politički program i iskustva u Bibliji, a zatim pogrešno tragaju za vanjskim dokazima za svoje hermeneutički netočne stavove i konačno nastavljaju vikati s krovova iskrivljenu percepciju istine. Ljudi to rade umjesto da čitaju i dopuste da im govori Kristov program za Njegovo Kraljevstvo. Kad iskrivljujete Bibliju na način da ju prilagodite trenutnim događajima, govorite da su naša vlastita iskustva ovdje i sada važnija od Isusovog jednostavnog Evanđelja o Njegovom već postignutom djelu na križu, vašim grijesima i vašoj poziciji.

Istina je ovo: kršćani su oduvijek vjerovali da će se Isus vratiti – i može se vratiti u svakom trenutku. (To zovemo skori Kristov povratak.) Biblija nam objašnjava u Mateju 24 da će se nebeski znakovi dogoditi. No, kada se dogodi kumulativni događaj, to će biti neporecivo. Do tada, Isus nam govori: „A o onome danu i času nitko ne zna, ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo Otac. Pazite, bdijte i molite — jer ne znate kada je to vrijeme“ (Marko 13,32-33).

Naš je posao biti budan, pokajati se i vjerovati Evanđelju, voljeti naše prijatelje i bližnje, i govoriti drugima o Isusu. Ne trebamo pomrčinu da to činimo.

Ako želite znak Božjeg suda, ne morate gledati u nebo. Sve što moramo jest pogledati sebe i možemo ga vidjeti – kad pravim imenom ne možemo nazvati ​​zlo i kada ono što je ispravno nazivamo pogrešnim.

To je veći problem od pomrčine.

Što, dakle?

U ponedjeljak su neki ljudi koji vjeruju u Isusa ponovno ispali smiješni, a neki mediji su spremno tome pripomogli.

Pomrčina JEST znak… znak precizno uređenog svemira koji ukazuje na aktivnog tvorca.

Kometi dolaze i prolaze.

Pomrčine dolaze i prolaze.

I Isus će doći… u vrijeme koje odabere, koje nije povezano s tim stvarima.

Dakle, umjesto da vidimo znakove u pomrčini, mogli bismo slijediti 2. Petrovu 3,11-12:

„Budući dakle da će se sve to raspasti, kakvi onda vi trebate biti u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i požurujući dolazak dana Božjega, u koji će se nebesa goruća raspasti i počela se spaljena rastaliti?“

(Napomena: Znat ćete kada se nebesa raspadnu. To izgleda drugačije od pomrčine.)

No, ovdje je ključno kako živimo i kakvi bismo trebali biti u međuvremenu.

Znat ćete kada dođe kraj – vjerujte mi. Do tada, fokusirajmo se na Isusa i dajmo mu slavu.

Autor: Ed Stetzer; Izvor: christianitytoday.com