Biblija i globalno zatopljenje

959
pregleda
globalno zatopljenje vrućina

Itekako razumijem zašto neo-pogani poput Al Gora vjeruju da je, unatoč prekomjernim suprotnim znanstvenim dokazima, katastrofalno globalno zatopljenje najveća prijetnja planetu.

Ono što ne razumijem jest razlog zašto ljudi koji tvrde da vjeruju u Bibliju kao nepogrešivu, nadahnutu Riječ Božju vjeruju isto.

Još je teže shvatiti zašto su neki kršćani uhvaćeni u zamisli da su vlada i međunarodna akcija odgovarajuće metode za borbu protiv ove fantomske prijetnje.

Prije svega, u Postanku 8,21, Bog obećava da nikada više neće koristi globalne potopne vode kao sredstvo uništenja života na Zemlji. U tom obećanju, Biblija izričito navodi: „Nikada više neću prokleti zemlju zbog čovjeka, premda je namisao srca čovječjega od mladosti njegove zlo; niti ću ikada više uništiti sve živo kao što sam bio učinio.“

Drugim riječima, nema više kataklizmičkih poplava – rezultat kojeg Al Gore obećava u bliskoj budućnosti kao posljedicu globalnog zatopljenja. Jednako važno, postoji još jedno obećanje da hladnoća i vrućina neće prestati. „Sve dok zemlje bude, ni sjetva ni žetva, ni studen ni vrućina, ni ljeto ni zima, ni dan ni noć prestajati neće.“

Što to znači?

To znači da Bog kontrolira temperaturu Zemlje, a ne čovjek. Bog kontrolira klimu, a ne čovjek. Bog upravlja zemaljskim „ekosustavom“, a ne čovjek. Bog kontrolira naš okoliš, a ne čovjek.

Stoga je pretjerano i nadmeno od vjernika i nevjernika da misle kako čovjek upravlja nad sudbinom planeta koji je Bog stvorio za nas.

Ako je tako, ne bi li nas upozorio? Uz sva proročanstva u Bibliji, ne bismo li očekivali da nam kaže da su takva pitanja zapravo u našim rukama? Zašto bi nam bilo rečeno upravo suprotno kroz cijelo Sveto pismo?

Biblija nam ne govori da neće biti posljedica za naše ponašanje na planetu. Zapravo, to čini vrlo eksplicitno. Ali nije proizvodnja ugljičnog dioksida ono što Bog smatra uvredljivim. To je počinjenje grijeha. Nigdje u Bibliji Bog ne kaže da je proizvodnja CO2 grešna.

Imajte na umu da CO2 nije zagađivač. To je prirodni plin – baš kao i kisik. Bog je stvorio CO2, a ne čovjek. I Bog koji je stvorio prirodu i dalje ga proizvodi mnogo više od čovjeka.

U Izaiji 49, u odlomku za kojeg kršćani vjeruju da predstavlja Isusove riječi, postoji još jedno obećanje – da oni koji ga slijede neće nikada propasti od vrućine sunca.

„Neće gladovati ni žeđati, niti će ih moriti žega i sunce, jer će ih voditi onaj koji im je milosrdan i dovesti ih na izvore vodne“, kaže Izaija 49,10.

Ako kataklizmičko globalno zagrijavanje predstavlja stvarnu prijetnju vjernicima, bi li Bog dao takvo obećanje kroz Izaiju?

To ne znači da Bog nikada neće koristiti vrućinu kao sredstvo osude. Ustvari, Biblija kaže da će koristiti.

U Otkrivenju 16,9 nam je rečeno: „I silna je žega spalila ljude te su pohulili na ime Boga koji ima vlast nad tim pošastima — i ne pokajaše se da mu daju slavu.“

To znači da će se žega koristiti kao sud nad nevjernicima i, što je najvažnije, samo Bog ima moć nad takvim pošastima.

Da, dolazi vrijeme kad će Zemlja biti uništena – a intenzivna vrućina je mehanizam kojeg Bog koristi. No, ne govorimo o porastu od nekoliko stupnjeva tijekom stoljeća. Govorimo o vrućini toliko teškoj da topi same elemente koji čine Zemlju.

To dolazi uskoro, što primjećujemo u vremenu u kojem živimo. U 2. Petrovoj 3,3-14 se opisuje:

„Znajte ponajprije ovo: u posljednje će dane doći podrugljivci koji će hoditi po svojim vlastitim požudama i govoriti: ‘Gdje je obećanje njegova dolaska? Jer otkad Oci usnuše, sve ostaje tako kako je bilo od početka stvorenja.’ Ta oni hotimice zaboravljaju ovo: nebesa bijahu odavna i zemlja postade iz vode i po vodi, riječju Božjom. Po njima ondašnji svijet propade vodom potopljen.

A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena i čuvaju se za oganj u dan suda i propasti bezbožnih ljudi. Ali ono jedno, ljubljeni, ne zaboravljajte: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin s obećanjem, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema nama ne želeći da tko propadne, nego da svi prispiju k pokajanju.

No kao tat u noći doći će dan Gospodnji, u koji će nebesa s praskom proći i počela se — spaljena — raspasti, a zemlja i djela na njoj izgorjeti. Budući dakle da će se sve to raspasti, kakvi onda vi trebate biti u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i požurujući dolazak dana Božjega, u koji će se nebesa goruća raspasti i počela se spaljena rastaliti?

A mi, po obećanju njegovu, nova nebesa i zemlju novu iščekujemo, u kojima pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da vas nađe u miru, neokaljane i besprijekorne.“

Zaključak

Globalno zatopljenje je posljedica naših grijeha; a ne ljudskog faktora u smislu sve veće emisije stakleničkih plinova (CO2). Bog se služi vrućinama i žegom kao upozorenjem i pozivom na pokajanje, a u konačnici, sudom kad će se Zemlja od ekstremnih vrućina rastaliti i više ništa neće opstati. Iščekujemo Njegov slavni dan i povratak.

Autor: Joseph Farah; Izvor: wnd.com; Obrada: biblijaiznanost.net

Komentari

komentari