Počivanje u duhu – ispunjenje Duhom ili zloduhom?

Počivanje u duhu? Možda u nekom duhu, ali ne Duhu Svetom.

Najveći uspjeh heretičnog propovjednika je kad položi ruku na vas, a vi padnete. Ako niste pali, niste primili, niste pomazani, nemate punu mjeru Duha, a takav propovjednik nije demonstrirao svoju silu. A znate li što niste primili? Niste primili lažni nauk.

Emocija je danas najveći problem u kršćanstvu. Kad temelj nije Božja Riječ i kad se ne propovijeda zdravo evanđelje, onda vam ostaju prijevarne emocije i lažna čudesa. Počivanje u zloduhu, a ne u Duhu Svetom. Sila Duha Svetoga nije padanje, bacanje, drhtanje, trzanje, počivanje, režanje, valjanje, skakanje, histerično smijanje i slično.

Duh Sveti se prima po vjeri u Isusa Krista, a ne kad progovorite u „drugim“ jezicima ili padnete na leđa.

Božja sila je u evanđelju koje je na spasenje svakome koji povjeruje. Evanđelje nije tjelesno iscjeljenje, već izbavljenje vaše duše od Božjeg gnjeva za vječni život. Najveće čudo danas je pokajanje i obraćenje od zlodjela. To čudo trebate tražiti. Takva nam riječ treba za propovjedaonicom, ona koja duboko reže i oštro razdvaja istinu od laži; ona koja poziva na pokajanje i posvećenje; propovijeda o paklu i razotkriva grijehe. Takva crkva će brzo biti prazna, a ne popularna. No, tko još želi praznu crkvu? Lakše je golicati uši i pričati bajke i puniti crkveni proračun.

Ovakva okupljanja u videu ispod nazivaju izgonom demona, no pravo je pitanje jesu li promijenjeni životi? Ili se samo traži dobra emocija i zamjenjuje za Božju prisutnost? Dragi vjernici, zar vam je emocija dokaz Božje prisutnosti? Božja prisutnost je kad slijedite Isusa Krista i činite ono što vam zapovijeda, a ne kad se tresete i padate obuzeti demonskim silama. Jer samo demoni žele da se ozlijedite i uništite. Ako je izgon demona u pitanju, onda je mnogo demona na jednom mjestu, i to unutar crkve, među onima koji se zovu kršćani. Nije li to malo čudno?

Samokontrola je plod Duha, a ovo je potpuno bez kontrole. Od nerednog govora u jezicima bez tumača do nekontroliranog padanja. Naš Bog je Bog reda, a ne nereda. Isus nam kaže da ne ponavljamo riječi u molitvi kao pogani koji misle da će zbog mnoštva riječi biti uslišani. Ništa od toga.

Ne budite naivni, nepostojani, kolebljivi, neutemeljeni vjernici. Sve ispitujte, sve provjeravajte je li u skladu s Božjom Riječi. Sam Isus nije prakticirao počivanje u Duhu. Apostoli i učenici nisu prakticirali počivanje u Duhu. Zašto bismo onda mi?

FENOMEN POČIVANJA U ZLODUHU

Dakle, fenomen pomazanja i padanja u Duhu nije biblijski. Navodno po „pomazanim“ propovjednicima možete primiti Duha. No, gdje su silna svjedočanstva o promijenjenim životima kad vas je dotakao Duh Sveti?

Božja prisutnost nije zanos i trans. Sila Duha Svetoga nije nikakvo mistično ili emotivno iskustvo. Božji Duh vas osvjedočuje o grijehu, potiče na pokajanje, poslušnost, naviještanje Božje Riječi. Karizmatski propovjednici vas uče krivo, igraju na vašu emociju, žele vam demonstrirati nadnaravno iskustvo prikazujući ga kao Božje djelo. Mjere svoj plod prema broju oborenih ljudi. To su šarlatani, lašci, skupljači slave.

U Bibliji ne postoje stihovi kojima se može dokazati da je počivanje u Duhu ispravna praksa. Nekolicina stihova govori da su uglavnom padali nevjernici, i to zbog doslovnog susreta s Bogom, straha Božjeg, otkrivenja o Isusu, a ne iz dobrog osjećaja.

I svećenički glavari su izgonili demone u Božje ime, ali s Isusom nisu imali ništa, mrzili su ga i na kraju razapeli. Tako i danas postoje ljudi koji se nazivaju kršćanima, pozivaju na Boga, izvode čuda, izgone zloduhe, ali nisu pravi Kristovi sljedbenici.

Krist nam je ostavio univerzalno pravilo je li netko Njegov sljedbenik: to nisu darovi Duha, nego PLODOVI Duha (Matej 15,7-20; Galaćanima 5,19-24).

ŠTO BACA LJUDE NA LEĐA – SILA DUHA SVETOGA ILI SILA ĐAVOLSKA?

Ovo su stihovi koje karizmatici najčešće uzimaju kao opravdanu osnovu za padanje/počivanje u Duhu. Pogledajmo o kojim se situacijama radi i kakvim jedinstvenim događajima. Treba napomenuti da su ljudi u Bibliji padali ničice ili na lice, a ne na leđa.

1) „Kad gle, nastade silan potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen s vrata te sjede na njega. A lice njegovo bijaše kao munja i ruho njegovo bijelo kao snijeg. A stražari UZDRHTAŠE OD STRAHA PRED NJIM I POSTADOŠE KAO MRTVI.“ /Matej 28,2-4

Ovdje se radi o Isusovom uskrsnuću. Prestrašili su se nevjernici koji su svjedočili da je Isus živ.

2) „Zbog toga sam i išao u Damask s ovlaštenjem i punomoći od velesvećenikā, kadli usred dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost sjajnija od sunca obasja mene i one koji su sa mnom putovali. A kad SVI POPADASMO na zemlju, začuh glas kako mi govori i kaže na hebrejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv bodila ritati.’“ /Djela 26,12-14

Pavao ovdje nije počivao u Duhu, već je imao otkrivenje Isusa Krista čije je sljedbenike do tada progonio. Dakle, razlog njegovog padanja je strahopoštovanje, Božja objava, istina; a ne kontemplacija i trans. Opet se radilo o nevjernicima.

3) „Stoga Isus, znajući sve što će doći na njega, izađe pa im reče: ‘Koga tražite?’ Odgovore mu: ‘Isusa Nazarećanina.’ Reče im Isus: ‘Ja sam.’ A stajao je s njima i Juda, izdajnik njegov. Kad im dakle reče: ‘Ja sam’, USTUKNUŠE I PADOŠE na zemlju.“ /Ivan 18,4-6

Ovdje su Isusa tražili opet nevjernici, na čelu s Judom, da ga predaju svećeničkim glavarima. Isus im se objavio kao Bog izjavljujući: „JA JESAM.“ Dakle, opet su pali iz strahopoštovanja.

4) „I kad ga [Isusa] vidjeh, PADOH do nogu njegovih kao mrtav.“ /Otkrivenje 1,17

Ivan je također pao iz strahopoštovanja kad je imao viđenje Isusa Krista. I to je bio jedinstveni događaj da zabilježi Njegovu slavu za sve nas koji vjerujemo u Njega.

A kakve vizije imaju popadali vjernici na karizmatskim skupovima?

Iz navedenih stihova vidimo da su padali nevjernici suočeni s Božjom prisutnošću, ili apostoli kad su imali ključne vizije. Karizmatici također koriste Pedesetnicu (Djela 2) da bi opravdali svoje neredno ponašanje. No, dan Pedesetnice je jedinstveni, povijesni događaj kad je Duh Sveti sišao na Zemlju da prebiva u svakome tko povjeruje da je Isus Krist bio razapet, umro za naše grijehe, uskrsnuo i uzašao na nebo.

Također čitamo i da đavolski duh obara ljude na zemlju. „A Isus mu zaprijeti govoreći: ‘Umukni i izađi iz njega!’ ZLODUH GA OBORI u sredinu te izađe iz njega ništa mu ne naudivši.“ /Luka 4,35

Ne brkajmo Božju slavu, prisutnost i istinu s našim emotivnim stanjima i ispadima. Ovi posebno „pomazani“ propovjednici manipuliraju i izvrću biblijske stihove da bi opravdali svoje kaotično ponašanje po crkvama.

„Ljubljeni, NE VJERUJTE SVAKOM DUHU, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga.“ /1. Ivanova 4,1

Padanje i počivanje u Duhu nije dokaz ispunjenosti Duhom Svetim; to je vaš posvećeni i predani život u potpunoj podložnosti Isusu Kristu i poslušnosti Božjoj Riječi.

Još jedno pitanje, po čemu se razlikuju karizmatska okupljanja u rimokatoličkim i protestantskim zajednicama? Pronađite razliku.

Usput, pogledajte kako je na 6. minuti prestrašeno i sablažnjeno dijete. Jao vama koji sablažnjujete djecu, koja naposljetku zbog krivih propovjednika postaju ateisti. Neka vam se Bog smiluje.

JOŠ NEKA LAŽNA KARIZMATSKA UČENJA

1) Učenje o davanju desetka

Davanje desetka (10% svojih prihoda) je starozavjetni nauk. Ako ćemo se držati Zakona iz Starog zavjeta, morali bismo držati svih 613 zapovijedi danih Izraelu, između ostaloga i kamenovanja homoseksualaca i neposlušne djece.

Danas trebamo sabirati za svece, a to znači davati kršćanima u potrebi (1. Korinćanima 16,1-2). Prvi kršćani su rasprodavali svu svoju imovinu i dijelili onima kojima je trebalo. A pohlepnim učiteljima ne treba. Koja to crkva danas ima jednaku raspodjelu sredstava na sve vjernike?

„A svi koji su vjerovali bijahu zajedno i SVE IM BIJAŠE ZAJEDNIČKO. I prodavali bi posjede i imovinu i dijelili ih svima, kako bi komu trebalo.“ /Djela 2,44-45

Razumijete li da vas lažni učitelji varaju s desetkom jer ugađaju svojim trbusima i požudama? Oni bi prvi trebali biti uzor svima i prodavati svoje viškove i dijeliti s vjernima u potrebi, a ne grabiti sebi vaše desetke i više.

Kršćani trebaju davati i pomagati prema svojim mogućnostima i potrebama drugih, i ono najvažnije veseloga srca.

„Svatko neka dadne kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu, jer Bog ljubi vesela darivatelja.“ /2. Korinćanima 9,7

Sjetimo se sirote udovice koja je dala više od sviju, jer je dala sve što je imala, a nije imala ništa. Bog gleda na naše srce i motive, a ne količinu koju smo dali.

„Zaista, kažem vam: ova je siromašna udovica ubacila više od svih koji su ubacili u riznicu. Jer svi su ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav žitak svoj.“ /Marko 12,43-44

2) Učenje da je govor u jezicima znak ispunjenja Duhom.

Govor u jezicima nije dokaz da ste primili Duha Svetoga. Duha Svetoga primate po vjeri u Isusa Krista i njegovo dovršeno djelo na križu.

„A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u ime njegovo.“ /Ivan 1,12

„Ako dakle vi, koji ste zli, znate dobre darove davati djeci svojoj, koliko će više Otac nebeski davati Duha Svetoga onima koji u njega išću!“ /Luka 11,13

Najčešće se vrši manipulacija sljedećim stihovima:

„A ovi će znaci pratiti one koji uzvjeruju: u moje ime izgonit će zloduhe; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati — i popiju li što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike polagat će ruke, i bit će im dobro.“ /Marko 16,17-18

To ne znači da svi govorimo u jezicima, ili da svi izgonimo zloduhe, ili da svi iscjeljujemo. Možda je najbolje pitati takve vjernike koliko su smrtonosnog otrova popili. Više o tome kako su darovi različiti i kako nemamo svi iste darove pročitajte u 1. Korinćanima 12,4-11; 1. Korinćanima 12,28-30; 1. Korinćanima 14.

3) Praksa govorenja u tuđim jezicima iako u crkvi nema tumača.

Najbizarnije od svega je da danas po crkvama ima toliko govora u jezicima, a tako malo ili nijednog tumača. O nerednoj praksi je suvišno govoriti. Gotovo da ne postoji karizmatska crkva u kojoj nije prisutna nebiblijska praksa govora u jezicima – svi u jedan glas i bez tumača. Ipak, Biblija nas upozorava:

„Ako tko govori drugim jezikom, neka to budu po dvojica, ili najviše trojica, i to po redu, a jedan neka tumači. Ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u crkvi i neka govori samomu sebi i Bogu.“ /1. Korinćanima 14,27-28

4) Učenje o čudima, a čuda nema nigdje.

Gdje su ta silna svjedočanstva i dokazi o iscjeljenjima i raznim čudima? Stalno slušamo kako se događaju čuda na takvim sastancima, ali za to nema dokaza. Zanima nas medicinska dokumentacija svih čuda i iscjeljenja na koja se pozivaju pojedini karizmatici. Izuzev reumatskih bolova, iščašenih zglobova ili otvaranja sluha ili zujanja na jedno uho, zanima nas konkretno podizanje oduzetih, invalida, progledavanje slijepih, kao i podizanje mrtvih, u skladu s onime kako su to radili apostoli kao što čitamo u Bibliji.

3) Učenje o pomazanju crkvenih vođa.

Ako vam pastori ili crkveni vođe na neki način impliciraju da su samo oni pomazani, onda vas lažu i zavode. Biblija nas jasno uči:

„A onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista, on nas i pomaza — Bog. On nas i zapečati i dade zalog u srca naša — Duha.“ /2. Korinćanima 1,21-22

„A vi imate pomazanje od Svetoga, i znate sve.“ /1. Ivanova 2,20

„A vi — pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas tko poučava. Nego kao što vas to isto pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostat ćete u njemu.“ /1. Ivanova 2,27

Dakle, svi nanovorođeni vjernici su pomazani, a ne samo posebno odabrani propovjednici.

5) Zastrašivanje prokletstvom i hulom.

Oni koji odlaze iz takvih crkvi ili se suprotstavljaju lažnim karizmatskim naucima zastrašuje ih se da će im se dogoditi nešto loše. Oni koji se ne slože i podrede njihovom nauku bivaju prozivani i bacaju se na njih kletve. Optužuje ih se da hule na Duha Svetoga i da čine neoprostiv grijeh.

„I kad dođe, on će ukoriti svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda: zbog grijeha — jer ne vjeruju u mene; a zbog pravednosti — jer idem k Ocu svojemu i više me nećete vidjeti; a zbog suda — jer je vladar ovoga svijeta osuđen.“ /Ivan 16,8-11

Ljubljeni, jedini neoprostivi grijeh je ako se ne pomirite s Bogom; ako se ne pokajete za svoje grijehe i ne prihvatite Isusa Krista koji vas jedini može spasiti od vječnog Božjeg gnjeva.

6) Učenje o prozivanju samog sebe apostolom.

Danas više nema apostola. Apostoli su bili uspostavljeni izravno od Boga!

„A strah dođe na svaku dušu, i mnoga su se čudesa i znaci događali po apostolima.“ /Djela 2,43

„Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, odijeljen za evanđelje Božje.“ /Rimljanima 1,1

„Pavao, pozvan za apostola Isusa Krista po volji Božjoj.“ /1. Korinćanima 1,1

„Jer mislim da je Bog nas apostole postavio posljednjima, kao osuđenima na smrt; jer postadosmo prizor svijetu i anđelima i ljudima.“ /1. Korinćanima 4,9

„Pavao, apostol — ne od ljudi niti po čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu.“ /Galaćanima 1,1

„Tako dakle više niste tuđinci i pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji, nadograđeni NA TEMELJU APOSTOLĀ i prorokā, a ugaonik je sam Isus Krist. U njemu je sva građevina sastavljena i raste u hram svet u Gospodinu, u njemu ste i vi sazidani za prebivalište Božje u duhu.“ /Efežanima 2,19-22

„Pavao, apostol Isusa Krista po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Gospodina Isusa Krista.“ /1. Timoteju 1,1

„I zidine grada imahu dvanaest temelja, a na njima imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.“ /Otkrivenje 21,14

Kakvi apostoli danas? Nismo pozvani uzdizati se iznad svih ostalih vjernika i sami sebe prozivati apostolima. Pozvani smo na poniznost jedni pred drugima. Sam Krist nas uči: „Jedan je vaš učitelj — Krist, a svi ste vi braća.“ /Matej 23,8

„A Isus im [apostolima], dozvavši ih, reče: Znate da vladari narodā njima gospodare i velikaši vladaju nad njima. No neka ne bude tako među vama! Nego tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude služnik. I tko god hoće biti prvi među vama, neka vam bude sluga.“ /Matej 20,25-27

„Nikakva suparništva ili isprazne slave, nego u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe.“ /Filipljanima 2,3

Po svemu što vidimo da se događa u današnjim karizmatskim crkvama možemo zaključiti da je ekumenistički duh na djelu – duh Antikrista koji razvodnjuje evanđelje i spaja sve karizmatske (rimokatoličke i protestantske) crkve kao uvod u jednu svjetsku religiju.

„Jao sinovima buntovnim“, objavljuje GOSPOD, „koji izvršuju naume što nisu od mene i sklapaju saveze koji nisu od mog Duha, da bi gomilali grijeh na grijeh.“ /Izaija 30,1

Više na temu počivanja u duhu možete naći: OVDJE.