Zloupotreba biblijskih stihova

Zloupotreba i izvrnuto tumačenje pojedinih biblijskih stihova propovijeda neko drugo evanđelje. U nastavku donosimo nekoliko stihova koji se najviše pogrešno tumače u kršćanstvu.

Zloupotreba stiha #1:

„Znamo pak da ONIMA KOJI LJUBE BOGA sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani.“ /Rimljanima 8,28

Ovaj stih je obećanje vjernicima. Pravim vjernicima. Onima koji žive za Krista. Ne onima koji tvrde da vjeruju u Boga, ali žive poput đavla.

Zloupotreba stiha #2:

„Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu, KOJI NE HODE PO TIJELU, nego po Duhu.“ /Rimljanima 8,1

Vrlo često se citira samo prvi dio stiha, što implicira da je dovoljno vjerovati u Krista, a živjeti u grijehu. Dakako, osude nema onima u Isusu Kristu, kojima je oprošteno i primili su vječni život, no upravo je dokaz takvih vjernika taj što ne hodaju po tijelu, već po Duhu.

Zloupotreba stiha #3:

Stih koji se najviše koristi van konteksta definitivno je sljedeći:

„Sve mogu u onomu koji mi snagu daje — Kristu.“/Filipljanima 4,13

Što SVE? Živjeti skromno, gladovati i oskudijevati, kaže Pavao u prethodnom, 12. stihu.

Možda bi pojedini kršćani radije trebali početi govoriti:

Sve mogu u Kristu koji mi daje snagu… OSIM živjeti sveto i izbjegavati grijeh.

Zloupotreba stiha #4:

„Ne osuđujte da ne budete osuđeni. Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni.“ /Matej 7,1

Pogledajte cijeli kontekst: Matej 7,1-4. Isus govori o licemjernom suđenju. Licemjerno suditi znači suditi nekome za nešto što isto radimo. Isus kaže da izvadimo prvo brvno iz vlastitoga oka, a onda ćemo ispravno moći ukazivati drugima. To ne znači da trebamo biti savršeni da bismo donosili ispravan sud.

Sud i osuda nije isto. Samo Bog ima pravo osuditi i to će učiniti na Sudnji dan. No sudimo/prosuđujemo/rasuđujemo na svakodnevnoj bazi, i sitnice i velike stvari. Ne trebamo biti savršeni da bismo opominjali ili razotkrivali grijehe. Donositi sud znači razlikovati između dobra i zla, i na to smo pozvani. Uostalom, odakle nam pravo da govorimo nekome da ne sudi, a upravo smo sudili nekome da ne sudi? To je isto licemjerje.

Da je Isus mislio da ne sudimo apsolutno nikada ništa, onda nam ne bi na brojnim drugim mjestima rekao da upravo to trebamo činiti. Ali da sudimo PRAVEDNO – prema standardu Božje Riječi. Samo neki stihovi da trebamo suditi su sljedeći: Ivan 7,24; Levitski zakonik 19,15; Psalam 58,1; Psalam 82,2; Izreke 18,5; Izreke 31,9; Ezekiel 22,2; Zaharija 7,9; Zaharija 8,16; 1. Korinćanima 2,15-16; 1. Korinćanima 5,3.12; 1. Korinćanima 6,2-3.5; 1. Korinćanima 14,29.

Zloupotreba stiha #5:

„Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. No vjeran je Bog, on neće dopustiti da budete kušani preko onoga što možete, nego će s kušnjom dati i ishod da je možete podnijeti.“ /1. Korinćanima 10,13

Ovaj se stih vrlo često tumači na način da nam Bog ipak daje više nego što možemo podnijeti. Zloupotreba na zloupotrebu. No stih je jednostavan i treba ga iščitavati onako kako piše. Pogledajte kontekst, stihove ispred.

Ako je u nama Duh Sveti, nikada kušnja na grijeh ne može biti jača od sile u nama. Nijedna kušnja ne može biti veća od sile Duha Svetoga u nama. To je jednostavno nemoguće. Ovaj stih nam govori da se apsolutno svakoj kušnji možemo oduprijeti. Možemo se oduprijeti kušnji u punoj Božjoj opremi i molitvom. /Efežanima 6,11-18

Svakoga mami i privlači njegova tjelesna požuda, ali Bog nam daje ishod i rješenje. Njegova milost nas ne spašava samo od grijeha, već i od kušnje na grijeh.

„Blažen čovjek koji podnosi kušnju; jer kad bude prokušan, primit će vijenac života što ga Gospodin obeća onima koji ga ljube.“ /Jakovljeva 1,12

Zloupotreba stiha #6:

„GOSPOD je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zla.“ /Izreke 16,4

Ovo ne znači da je Bog stvorio zle ljude ili zlo uopće. Stih odmah iza kaže: „Mrzak je GOSPODU svatko srca ohola; odista, neće ostati nekažnjen.“

Zar je Bog stvorio opake da ih mrzi? Ili bi mrzio opakoga kojeg je prvotno sam stvorio? Nijedno. Bog je stvorio čovjeka koji je opak, ali nije ga učinio opakim. Stih se obično krivo tumači da postoje ljudi, i to većina, koja je predodređena za zlo i uništenje. Bog nikoga nije odredio za uništenje, već za vječnost u Isusu Kristu. Naša je slobodna odluka što želimo – vječnost s Bogom ili bez Boga.

Postoji još jedan sličan stih kojeg određene skupine ljudi često koriste da opravdaju mišljenje kako zlo dolazi od Boga:

„Ja tvorim svjetlost i stvaram tamu, uspostavljam mir i stvaram nesreću; ja, GOSPOD, činim sve to. /Izaija 45,7

Da, Bog je stvorio Lucifera koji je bio savršeno biće dok se slobodnom voljom nije odlučio uzdići i pobuniti protiv Boga. Bog ne može zadobiti ničije štovanje ako svojim stvorenjima nije dao slobodnu volju.

„Ti savršen bješe na putima svojim od dana kada si stvoren, dok se u tebi ne nađe bezakonje.“ /Ezekiel 28,15

Ako se u Luciferu našlo bezakonje, znači li to da je Bog kreator bezakonja i grijeha? Naravno da ne. Bog je ostavio prazan prostor (vakuum) za zlo i bezakonje u svojim stvorenjima, a taj prostor nazivamo slobodna volja. Bez tog prostora Bog ne može zadobiti štovanje i ljubav od svojih stvorenja.

„Neka nitko, kad je kušan, ne kaže: ‘Bog me iskušava.’ Jer Bog ne može biti iskušavan zlom niti pak sȃm ikoga iskušava. Nego svakoga iskušava njegova požuda koja ga privlači i mami. Zatim požuda, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh, izvršen, rađa smrt. Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svako dobro darivanje i svaki savršen dar odozgo je, silazi od Oca svjetlila u koga nema promjene ni sjeni od mijene.“ /Jakovljeva 1,13-17

Ako je Bog dozvolio zlo, ne znači da ga je doslovno stvorio. Ako je Bog u stvorenju ostavio prostor za zlo, onda možemo reći da je Bog stvorio zlo. No izjaviti da zlo dolazi od Boga ili da nas je natjerao na zlo znači izjaviti da smrt dolazi od Boga. Tom logikom nismo mi krivi za vlastite grijehe, nego sam Bog, a to su teške hule.

„Tada reče GOSPOD, Bog: ‘Evo, čovjek postade kao jedan od nas, spoznavši dobro i zlo. Ali, da ne bi sada pružio ruku svoju te uzeo i s drveta života pa pojeo i živio dovijeka’, zato ga GOSPOD, Bog, izagna iz edenskoga vrta da obrađuje zemlju iz koje je uzet.“ /Postanak 3,22-23

Čovjek je postao poput Boga kad se odlučio na neposlušnost po slobodnoj volji – spoznao je razliku između dobra i zla. U tom smislu je Bog stvorio zlo. Zlo je postojalo prije pada čovjeka.

Zloupotreba stiha #7:

„Srce čovječje smišlja svoj put, ali GOSPOD upravlja korake njegove.“ /Izreke 16,9

„Mnoge su namisli u srcu čovječjemu, ali što GOSPOD naumi, to će biti.“ /Izreke 19,21

„A što GOSPOD Nad Vojskama naumi, tko će osujetiti? I kad se njegova ruka ispruži, tko će je odvratiti?“ /Izaija 14,27

To ne znači da je Bog odgovoran za vaše grešne navike i pogrešne odluke. Božji plan za vas egzistira dok god se podlažete Njegovoj volji.

Ne postoji dobar plan za vaš život; postoji Božji plan, a on je najbolji kad ostajemo u Njegovoj volji.

BOG IMA DOBAR PLAN ZA VAŠ ŽIVOT?

Najveća laž koju možete čuti među kršćanima, a nije u skladu s Biblijom, i svime što su prolazili starozavjetni proroci, Ivan Krstitelj, Isus, apostoli, Pavao, rana crkva, kao i istinski Kristovi sljedbenici danas, jest sljedeća:

„Bog ima dobar plan za vaš život!“

Je li Bog imao dobar plan za život apostola i prvih učenika koji su bili mučeni, zlostavljani, bacani lavovima, spaljivani na lomači, rezane im glave i sl.? Kakav je Bog imao plan za Pavla? Pogledajmo…

„Jer ja ću mu pokazati koliko mu treba za ime moje pretrpjeti.“ /Djela 9,16

U 2. Korinćanima 11,19-28 čitamo da je Pavao prolazio žestoka progonstva, izrugivanja, uvrede, udaranja, odbačenost, mržnje, hule, lažne optužbe, tamnice, izmorenosti, napore, nespavanja, smrtne pogibli, udarce, šibanja, kamenovanja, glad, žeđ, golotinju.

Čini se jako dobar plan, zar ne? Zapazite što Pavao kaže: „Svakodnevna navala na me…“ /2. Korinćanima 11,28

Pavao se svakodnevno izlagao progonstvima, sve dok na naposljetku nije osuđen na smrt odrubljivanjem glave. Pavao je učinio mnogo za Boga, propovijedao poganima, i nije nimalo čudno ni slučajno da je pogubljen upravo u Rimu. Progonstva nemaju mlaki i neutvrđeni kršćani koji teže dobrom planu za svoj život; već oni koji radikalno i beskompromisno naviještaju evanđelje i Božju Riječ. Provjerite sami sebe gdje ste vi u toj priči.

Čuvajte se svih teologija koje škakljaju uši i ostavljaju vas nespremne, nepripremljene i uspavane na velika progonstva, sablasti i otpad od vjere koji dolaze. Mnogi će kršćani otpadati kao od šale suočeni sa smrću poradi Krista.

Ne varajte se, kroz mnoge nevolje nam valja ući u Božje kraljevstvo (Djela 14,22). Život kršćanina nije lak, ali se u konačnici isplati i ostaje za čitavu vječnost.