Opomena ili osuda – koja je razlika?

Opomena ili osuda – koja je razlika? Zašto se kršćani vrijeđaju na zdravu opomenu?

Kršćani su danas postali toliko osjetljivi da im ništa ne možete reći ili ukazati na ono što vjeruju krivo, odmah se vrijeđaju. Znak duhovne nezrelosti je kad kršćanin ne može primiti zdravu kritiku i razmotriti je u pokornosti Bogu kroz Njegovu Riječ, nego brzopleto reagira odbijanjem, blokiranjem ili čak odbacivanjem osobe koja ga upozorava u nedostatku bilo kakve samokontrole. A što je paradoksalno budući da je Bog onima koji su primili Krista dao duha snage, ljubavi i razboritosti, to jest samokontrole.

Duhovna nezrelost – kad se zdrava kritika miješa s osudom; kada se svaki vid upozoravanja na grešne prakse, lažne nauke ili lažne učitelje vidi kao osuđivanje. Kroz čitavu Bibliju čitamo koliko je konstruktivna kritika među kršćanima nužna; štoviše, po život opasna ukoliko je ispravno ne prakticiramo među sobom.

Ispravljanje, korigiranje, opominjanje, upozoravanje nije osuda, nego rasuđivanje i prosuđivanje na koje smo pozvani, kao i djelovanje u ljubavi. Poslušajmo samo nekoliko stihova…

„Sine čovječji, učinio sam te stražarom domu Izraelovu: stoga slušaj riječ iz mojih usta i upućuj im opomenu od mene. Kada zlome kažem: ‘Zasigurno ćeš umrijeti’, a ti ga ne opomeneš, i ne govoriš mu kako bi zloga odvratio od njegova zla puta, da mu život spasiš, taj će zli čovjek umrijeti u svojoj krivici, ali njegovu ću krv tražiti iz tvoje ruke. No ako opomeneš zloga, a on se ne odvrati od svoje zloće ni od svoga zloga puta, on će umrijeti u svojoj krivici, ali si ti izbavio svoju dušu.“ /Ezekiel 3,17-19

„Ponovno, kada se pravednik odvrati od svoje pravednosti te čini nepravdu, a ja postavim zapreku pred njega, on će umrijeti: zbog toga što ga nisi opomenuo, on će umrijeti u svome grijehu, a pravednost koju je činio neće se spominjati, ali njegovu ću krv tražiti iz tvoje ruke. No ako ti opomeneš pravednika, da ne griješi pravednik, i on više ne griješi, on će doista živjeti, zato što je upozoren; a i ti si izbavio svoju dušu.”“ /Ezekiel 3,20-21

Uviđate li koliko je ova pozicija za kršćanina ozbiljna? Dužan je upozoravati/opominjati kako nevjernika u svijetu, tako i vjernika u Kristu. Velika je odgovornost na nama za duše!

„Kada se pravednik odvrati od svoje pravednosti i počini nepravdu, zbog toga će umrijeti. Ali ako se zli odvrati od svoje zloće i učini ono što je zakonito i ispravno, zbog toga će živjeti.“ /Ezekiel 33,18-19

„Neka me udari pravednik, bit će to milosrđe; i neka me on ukori, bit će to ulje izvrsno, koje mi neće glavu slomiti: .“ /Psalam 141,5

„Onaj tko kori čovjeka, kasnije nalazi više naklonosti negoli onaj tko laska jezikom.“ /Izreke 28,23

Ukor, opomena, upozorenje onih koji srljaju u grijehu, krivovjerju ili lažnom zajedništvu je čisto milosrđe. Ili biste radije da vam se laska, laže i ulizuje? Takav nema ljubavi za vas, nego vas mrzi.

„Stoga se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite. Molimo vas, braćo, prepoznajte one koji se trude među vama i nad vama su u Gospodinu i opominju vas, i cijenite ih nadasve u ljubavi zbog njihova rada. I budite u miru međusobno.“ /1. Solunjanima 5,11-13

„Braćo, zaluta li tko od vas od istine i netko ga obrati, neka zna da će onaj tko obrati grešnika od zablude njegova puta spasiti jednu dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.“ /Jakovljeva 5,19-20

Velika je razlika između opomene i osude; nažalost, mnogi kršćani ne uviđaju razliku između toga dvoje.

Osuda uvijek ima za cilj djelovati destruktivno, opomena uvijek ima za cilj djelovati na izgradnju. Osuda je usmjerena na ličnost čovjeka, opomena se fokusira na počinjeno djelo. Osuda ima za cilj odbaciti, opomena ima za cilj izgraditi i prihvatiti u ljubavi.

Onaj koji vas je odbacio, on vas je osudio, a ne opomenuo u duhu Kristove ljubavi. Pismoznanci (teolozi) i farizeji su osudili preljubnicu; zapazite, preljubnika nema, a Stari zavjet je zahtijevao kamenovanje oboje preljubnika (Levitski zakonik 20,10), dakle, farizeji u startu krše Zakon, a traže primjenu. Za razliku od farizeja koji su je osudili, Isus ju je korigirao kad je rekao: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi.“ /Ivan 8,11

Ne smijemo zaboraviti da zdrava kritika uvijek mora ići s ogromnom mjerom ljubavi – toliko da ste spremni položiti život za one koje korigirate. Samo ljubav pokriva mnoštvo grijeha. Dakle, kršćani se vrijeđaju na zdravu opomenu iz dva razloga: ili su duhovno nezrela djeca koja nisu u stanju primiti upozorenje (previše ponosni, samouvjereni i samodostatni), ili opomena nije izrečena u duhu Božje ljubavi. Ukoliko nemate ljubavi koja polaže život za onoga kome ukazujete na greške, niste mjerodavni vršiti bilo kakvu korekciju.

Više iz ove propovijedi na linku: https://www.facebook.com/gani.saciri.98/videos/779493073106236/.

Više na vezane teme na tagu: OSUĐIVANJE.