Nogomet, euforija i krunica

Na ovaj tekst me potaknuo novinski članak o izborniku hrvatske nogometne reprezentacije Zlatku Daliću i njegovoj vjeri. „Krunica je uvijek uz mene. Kad osjetim neki takav trenutak, stavim ruku u džep, stisnem je i onda sve stvari budu lakše“, rekao je Dalić.

Kad god mu je teško, stisne krunicu i bude mu lakše. Nažalost, nije jedini koji misli da taj lančić sa sitnim zrncima od drveta ili plastike ima čudesnu moć i dolazi od Boga. Krunica možda čak ima neku mističnu moć, ali definitivno nije od Stvoritelja, već od Sotone.

Praksa molitve i nošenja krunice

Dok sam bio rimokatolik i pripadnik ZNG-a i poslije HV-a, i sam sam dobio od svoje bake krunicu i nosio je oko vrata misleći da me može zaštititi. Danas radim na takvom mjestu gdje viđam katolike koji nose krunice oko vrata, a istodobno psuju Boga ili pričaju odvratne bezbožne priče. Možete ju vidjeti i u mnogim automobilima kako vise sa retrovizora. Ljudi misle da im taj predmet valjda može pomoći da se ne sudare ili ne budu ranjeni u ratu.

Od kad sam se obratio, shvatio sam da to zapravo nema veze s istinom. Kako ijedan predmet napravljen ljudskom rukom može nekome pomoći na takav način? Nije li to magija ili neki misticizam? Tako nešto može doći samo od Zloga da odvrati ljude od pouzdanja i vjere u Spasitelja. Ne kaže li Bog u Izlasku 20., 2. zapovjedi danoj Mojsiju da se ne pravi lik ni obličje ničega što je na zemlji ili nebu i da im se ne klanja niti služi? To je idolopoklonstvo. Ovdje doduše nije riječ o kipu ili slici, ali definitivno je predmet kojeg ljudi obožavaju i predstavlja im vjeru u Boga.

A molitva koja je povezana s tim predmetom zapravo je beskonačno nabrajanje jednih te istih riječi. Božja Riječ nam kaže: „A kad molite, ne ponavljajte jedno te isto, kao pogani. Oni naime misle da će s mnoštva riječi svojih biti uslišani“ (Matej 6,7).

Zašto moliti, to jest nabrajati te molitve kad se možeš obratiti direktno Gospodinu Isusu koji je sveprisutan i svemoguć, budući da je sam Bog?

Zašto se obraćati Mariji koja je običan čovjek i davno umrla? To je obraćanje mrtvima i gadost u Božjim očima. U Ponovljenom zakonu 18,11 izričito se kaže da se među vjernicima ne nađe nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. A i sama povijest krunice nam kaže da je ta molitva nastala tek u 15. stoljeću i godinama su je prepravljali i dorađivali dok je nisu „usavršili“, te sad postoji mnogo načina i vrsta te „molitve“.

Kako je samo Sotona lukav i odvodi ljude od štovanja živoga Boga i odvlači ih da štuju beskorisne predmete i mrtve ljude misleći da tako rade nešto dobro.

Kakve veze ima krunica i nogometni rezultati?

A sad još nekoliko riječi o nogometu i izborniku Daliću. Zar zbilja ima ljudi koji vjeruju da će nošenje tog predmeta i silno nabrajanje navesti na neki način Boga da pomogne molitelju kako bi baš njegova reprezentacija pobijedila u utakmicama i osvojila prvenstvo? Vjerujem da u većini država koje igraju na prvenstvu ima navijača katolika koji mole i nose krunice da njihovi igrači pobjede. Kad bi te molitve zbilja bile djelotvorne, što bi Bog odlučio? Zar je Bog pristran i bavi se našim sportskim natjecanjima i uspjesima? Je li mu uopće stalo do nekog sporta i tko će pobijediti?

Pa sam nogomet je idolopoklonstvo. Navijači obožavaju svoju reprezentaciju i dok navijaju, u većini slučajeva se alkoholiziraju, psuju i proklinju. To je još jedan dokaz da zapravo rimokatoličanstvo nema nikakve veze sa slijeđenjem Krista. Oni su sebi stvorili svoje bogove. Igrači i izbornici koji se bave tim „sportom“ uglavnom to rade zbog slave i novaca. Znamo da samo Bog zaslužuje svu slavu, a da je bogatstvo velika opasnost za dušu. „A Isus reče svojim učenicima: Zaista, kažem vam: teško će bogataš ući u kraljevstvo nebesko“ (Matej 19,23).

Znamo da su skoro svi pripadnici naše reprezentacije milijunaši i da je nogomet industrija novca, a nikakav pošteni sport. Poistovjećivati se s njima i navijati za njih, nositi njihove dresove i lijepiti njihove slike i postere je čisto idolopoklonstvo.

Dajući slavu čovjeku, oduzima se slava Bogu.

A to je kobno. Otpadate od Boga i gori ste od ateista koji ga bar ne priznaju za Gospodina i Spasitelja. A vi koji se kunete Bogom oduzimate mu slavu zbog čovjeka i sporta.

Dragi kršćani koji se stapate s ovim svijetom, razmotrite ozbiljne Božje riječi, i shvatite napokon što je Božja volja za vas. Mi trebamo ukloniti od sebe i usmrtiti svaku svjetovnu strast, štoviše jer nogometna euforija sa sobom povlači mržnju, gnjev, srdžbu, hulu i prostotu, o čemu nam upravo govore sljedeći stihovi:

„Umrtvite dakle svoje udove koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, STRAST, zlu požudu i lakomstvo, to jest idolopoklonstvo. Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposluha, među kojima ste i vi nekoć hodili kad ste živjeli u tome. Ali sada i vi odložite sve: gnjev, srdžbu, zloću, hulu, prostotu iz usta svojih“ (Kološanima 3,5-8).

Autor: Željko Špoljarić