Neizbrisiv trag u beskraju

797
pregleda
Oliver Dragojević trag u beskraju

Umro jedan od najpoznatijih glazbenika na našim područjima, Oliver Dragojević. Odaje mu se počast i u tijeku je grandiozan ispraćaj. Očekivano jer je bio teško bolestan, ali opet bolno za mnoge koji su voljeli njegov osebujan repertoar pjesama.

Koliko god osoba bila slavna ili neslavna u svijetu, sve nas to čeka. U smrti smo svi jednaki. No nismo pred Bogom svi jednaki. Pred Bogom smo ili krivi ili nismo krivi.

„Jer, svako je tijelo kao trava i sva slava čovječja kao cvijet travni: usahnu trava i cvijet njezin otpade, ali riječ Gospodnja ostaje dovijeka. A ta riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno“ (1. Petrova 1,24-25).

Neke izjave koje čujemo ovih dana:

„Ma nisi ti dvaput umra. Nisi nijednom, tako mi svega! Uz sve što smo uz tebe proživjeli, nisi definitivno!“

„Bio je veliki čovjek, takvi ljudi ne umiru.“

„Živiš vječno u našim srcima.“

„Nisi umro, živiš u nama.“

„Hvala ti, Olivere, kralju.“

„Čovjek koji je živio glazbu, more i svoju Dalmaciju.“

„Otišao je iscjelitelj pjesmom, čovjek čije su se pjesme pokazale kao terapija.“

„Nama glazbenicima on je bio svjetionik, putokaz kojim putem krenuti, kako istovremeno biti najveći i najskromniji.“

„Hvala ti prijatelju na vrimenu koje si provodio s nama i svojim postojanjem dokazao besmrtnost i vječni život.“

„Oliver je ostavio neizbrisiv trag u beskraju i otišao u vječnost.“

Bez sumnje, Oliver je za mnoge ostavio neizbrisiv trag i nastavlja živjeti vječno. No pravo je pitanje kakav je trag ostavio za Boga i nastavlja li živjeti vječno za Boga. Nemalo puta je izjavio i pokazivao da je glazba njegov život. Živio je glazbu i živio je za glazbu.

No, je li živio za Isusa? Je li ikada za svoj uspjeh dao slavu Bogu? Je li njegov život proslavio Boga? To je ono što zaista ostaje važno za njega, kao i svakoga od nas kad odemo sa ovog svijeta.

Isus kaže: Nebo, zemlja, čovječanstvo – sve će proći. Svi naši uspjesi, postignuća, priznanja, djela – sve će proći. Samo Božja Riječ ostaje zauvijek. Samo Isusove riječi neće proći nikada (Luka 21,33). Pa što nam onda na ovom prolaznom svijetu treba biti važnije od Isusa? Neka Isus postane naš život, tada ćemo zaista živjeti vječno.

Pa i bolest koja dolazi u nečiji život je Božje dopuštenje i poziv čovjeku da se ponizi i shvati koliko je slab i nemoćan i nema kontrolu nad svojim životom, ne bi li u svojoj nevolji i boli tražio i zazvao Boga. Samo jedan iskreni vapaj Bogu dijeli vas da se pomirite s Bogom i određuje vašu čitavu vječnost.

Živjet ćemo vječno SAMO AKO smo prihvatili Isusa Krista. Isus nas poziva da ga slijedimo. A da se mrtvi bave mrtvima.

„Isus mu reče: ‘Pusti mrtve neka pokopaju svoje mrtve! A ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje!’“ (Luka 9,60).

Duhovni mrtvaci pokapaju tjelesne mrtvace. Živi ljudi bez Krista bave se mrtvim ljudima bez Krista. A što mi radimo?

„Probudi se, ti što spavaš, i ustani od mrtvih — i zasvijetlit će ti Krist“ (Efežanima 5,14).

Smrt je neprirodna svakom živom biću, inače bismo se radovali i slavili kad netko umre. Čovjek nikad nije spreman na smrt. Smrt je uvijek teška, bolna, strašna, mračna, nepomirljiva za one koji ostaju, ali potpuno zaslužena zbog naše pobune protiv Boga.

Ali to nikada nije ni bio Božji scenarij. Bog je stvorio čovjeka da s Njime uživa u vječnosti. Nismo stvoreni za smrt, već za vječni život u Isusu Kristu. Neka u našim srcima zaživi i zasvijetli Isus Krist, Jedini koji je umro i živi. Jedini koji posreduje za naš slučaj pred Bogom, Jedini koji je preuzeo na sebe našu krivicu, Jedini koji je platio cijenu da imamo slobodan prolaz između smrti i vječnoga života. Jedini Iscjelitelj, Kralj, Svjetionik, Putokaz i Život. Jedini koji zaslužuje svu zemaljsku i nebesku slavu.

„Reče joj Isus: ‘Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li ovo?’ Reče mu: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet’“ (Ivan 11,25-27).

Komentari

komentari