Najveća laž ove generacije je fraza Društvena mreža. Jer zapravo uopće to nije, prije je Anti-društvena mreža. Zamislite grupu ljudi u društvu koji ignoriraju jedni druge da bi buljili u svoje ekrane na mobitelu. To je današnja realnost. I to nije socijalno ponašanje. Prekomjerna upotreba interneta može prouzročiti depresiju, tjeskobu, osjećaj izolacije – upravo suprotno od onoga za što je namijenjena u startu. Sami osnivači i kreatori priznaju da su toga bili itekako svjesni, no svejedno su proizveli mreže. Nestala je sva privatnost, mir, samokontrola. I ne možemo pobjeći od toga.
Pogledajmo činjenice ovog tehnološkog „napretka“:
– trećina nas koristi smartphone s obitelji i prijateljima za vrijeme jela
– 50% nas hoda ulicom gledajući u mobitele
– 11% nas priznaje da zapravo prelazimo cestu zureći u mobitele
– trećina nas unutar pet minuta nakon što se probudimo uzimamo mobitele u ruke
Posljedica svega toga su porast samoubojstava, depresije, usamljenosti, osjećaja niže vrijednosti, raznih bolesti – dijabetesa, karcinoma itd., jer ono što se zapravo događa jest da smo sve više usamljeni. Oslanjamo se na tehnologiju da ispuni tu prazninu, slično poput svake ovisnosti, primjerice alkohola ili droge. Sve više smo depresivni, pa pojačavamo dozu. Doslovno postajete antisocijalna osoba.
Snažni su negativni učinci prekomjernog trošenja vremena na društvene mreže: ugroženost fizičkog zdravlja, poremećaji zbog sjedećeg položaja, porast gojaznosti, porast socijalne izolacije i depresije, pad kvalitete na radnom mjestu i u školama, razdražljivost, promjene raspoloženja, i najvažnije, promjene u primarnim odnosima – između roditelja i djece, ili bračnih parova.
Podignite pogled sa vaših uređaja prema gore
Prije generacije mobitela, tko bi ikada pomislio da ćemo doći do točke u ljudskoj povijesti kada je potpuno normalno viđati ljude koji zure u elektronske uređaje, dok zajedno sjede za stolom i objeduju? Nije problem u uređajima, već u našem odnosu prema uređajima. Zarobljeni smo modernom tehnologijom. Paradoks u cijeloj priči jest da s napretkom zapravo nazadujemo.
Tog ropstva nas može osloboditi samo Isus Krist. Podignite pogled sa vaših uređaja prema gore – gdje je Pobjednik nad našim grijehom i smrću, „gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Za onim gore težite, ne za onim što je na zemlji“ (Kološanima 3,1-2).
Ne moramo više biti zarobljenici, već slobodni. Oslobođeni od grijeha. Oslobođeni za vječni život s Bogom.
Svi imamo u sebi tu prazninu – neutaživu čežnju za nečim, a ne znamo za čim. Ne može ju ispuniti nikakva moderna tehnologija, ni naš utjecaj ili dojam koji ostavljamo na svijet. Samo Isus Krist može zadovoljiti tu ljudsku potrebu – jer za Njega smo stvoreni; ne za sebe, ne za druge, već za Njega. Dok sve, sebe i svoje živote, ne podložimo u potpunosti Njemu, praznina ostaje. Ništa zemaljsko, ništa materijalno, ništa prolazno ne može utažiti našu glad i žeđ.
„Odgovori joj Isus i reče: Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i dao bi ti vode žive“ (Ivan 4,10).
„Odgovori joj Isus i reče: Svatko tko pije od ove [zemaljske] vode, opet će žeđati. A tko god pije od [nebeske] vode koju ću mu ja dati, NEĆE OŽEDNJETI DOVIJEKA. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni“ (Ivan 4,13-14).
„Ako je tko žedan, neka dođe k meni i neka pije! Tko vjeruje u mene, kao što Pismo reče, iz njegove će utrobe poteći rijeke vode žive“ (Ivan 7,37-38).
„Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak. Ja ću žednomu dati s izvora vode života bez naplate“ (Otkrivenje 21,6).
Kad na prvo mjesto stavimo Boga, kao što nam i kaže da ga ljubimo svim srcem, umom, snagom, dušom, tek tada ćemo moći ispravno ljubiti i naše bližnje.
Danas je najveća laž u svijetu da popularnost sadrži istinu. Svi žele biti popularni, da bi stekli ugled među ljudima. Isus nas ne poziva na popularnost, već na odricanje samih sebe, svojih sebičnih motiva i težnje za ispraznom slavom. Zapravo, Isus je bio najneuglednija i najomraženija osoba na svijetu. Isus je Istina, a ne popularnost. Zbog istine su ga razapeli.
PORUKA KRŠĆANIMA:
Pravo pitanje koje si kao kršćani trebamo postaviti glasi: Što radimo na društvenim mrežama? Što radimo na internetu uopće? Facebook, Twitter, Instagram, YouTube, Google itd. Jesmo li ovdje radi vlastite ili Božje slave? Koji su nam motivi svega što objavljujemo? Služimo li se modernom tehnologijom radi zabave, igrica, lajkova? Koristimo li dostupne resurse radi vlastitog ega, taštine, popularnosti, prihvaćenosti u društvu? Ili radi dosezanja ljudi za Krista? To su vrlo krucijalna pitanja za svakog kršćanina.
Jesmo li ovdje radi sebe ili radi Krista? Ako smo ovdje radi sebe, onda se još uvijek nismo odrekli sebe, i takvi ne možemo slijediti Krista (Matej 16,24). Jer ako smo ovdje da bismo promovirali sebe, a ne Božju Riječ, onda je pravo pitanje jesmo li uopće obraćeni kršćanin, koji razumije Božje motive, Božje srce i Božju volju.
Cijeli svijet leži na zlu, pa tako je i sotonska taktika da nas što više okupira da ne bismo imali vremena služiti Bogu. No trebamo biti mudri, ne trošiti uzalud ova pokvarena posljednja vremena, već iskoristiti tu taktiku protiv samoga Neprijatelja. Nadmudriti ga i okrenuti taktiku protiv njega, a to znači služiti se svime što je u vlasti Zloga na Božju slavu, a ne da se Zli služi nama. Resursi koji su nam na raspolaganju mogu biti od velike pomoći danas, tim više što se ubrzano širi evanđelje po cijelom svijetu, kao što je Isus i prorekao da će biti pred Njegov dolazak.
Sami kršćani su podložni da postanu ovisni o internetu. No ne dajmo se natrag u ropstvo kad nas je Krist oslobodio ropstva. Isus kaže: „Ako vi ostanete u riječi mojoj, uistinu ste moji učenici; i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi“ (Ivan 8,31-32). Samokontrola je plod Duha Svetog (Galaćanima 5,22-23). Ne dajmo mjesta đavlu. Radije koristimo sve dostupne resurse protiv njega. Dijelimo Božju Riječ. Za to smo poslani.
Poplave, požari, tornada, tuče, klizišta…