Muhamed se nikada ne spominje u Bibliji

Muslimani često koriste argument kako se Muhamed na više mjesta spominje u Bibliji. Pogledajmo je li to uistinu tako.

Sura Al-Araf 7,157:

„Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu (Tori) i Indžilu (evanđeljima), zapisana nalaze.“

Ovaj stih, zajedno s nekoliko drugih, poslužio je kao glavni pokretač za temu kojoj ćemo se posvetiti. I to je: Spominje li se Muhamed u biblijskim spisima? Muslimani neprestano tvrde da se njihov prorok, bez imalo sumnje, spominje i unutar Starog i Novog zavjeta.

Dakle, da bih razotkrio relativni argument, koristit ću djelo koje je napisao najistaknutiji svjetski islamski učenjak dr. Zakir Naik kao temelj na kojem podvrgavamo te tvrdnje kroz ispitivanja. Razmotrit ćemo sljedeće točke:

1. Spominje li se Muhamed u Evanđelju po Ivanu?

2. Spominje li se Muhamed u Pjesmi nad pjesmama?

3. Je li Muhamed prorokovan u knjizi Izaije?

4. Spominje li se Muhamed u knjizi Ponovljenog zakona?

SPOMINJE LI SE MUHAMED U EVANĐELJU PO IVANU?

Dakle, što se tiče ove točke, muslimanska zajednica koristi 4 stiha kako bi pokušala dokazati svoju teoriju. Služe se sljedećim stihovima:

„I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek“ (Ivan 14,16).

„A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene“ (Ivan 15,26).

„No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama“ (Ivan 16,7).

„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama“ (Ivan 16,12-14).

Zašto muslimani vjeruju da ovi stihovi govore o Muhamedu?

Znam, znam, to zvuči prilično čudno, budući da znamo točno na koga se odnose ti stihovi. Ali dajmo im korist od sumnje i pogledajmo kakvo je njihovo objašnjenje i što stoji iza takvog teološkog rasuđivanja.

Prvo, muslimani tvrde da budući da je Sveti Duh već bio prisutan i unutar Staroga i u Novom zavjetu, to se ne bi moglo odnositi na Njega, nego na proroka Muhameda.

Drugo, muslimani tvrde da je grčka riječ za tješitelj, paraclytos, vrlo identična grčkom pojmu periclytos, koja znači onaj koji hvali ili je hvaljen, a to je ono što naziv Muhamed zapravo znači (ovo ćemo obraditi sa sljedećom točkom).

I treće, taj Duh neće govoriti o sebi, nego što god čuje od Oca, On će govoriti. Prema muslimanima, to zvuči vrlo identično kao priča o Muhamedu: naime, govorio je samo Kuran, koji mu ga je Bog dao.

Zašto ti stihovi ne mogu govoriti o Muhamedu?

Sada kada smo vidjeli islamska objašnjenja iza ovih stihova, dopustite nam da damo kršćanske razloge zašto se to ne može odnositi na Muhameda.

1. U Ivanu 14,26, Isus kaže: Tješitelj, KOJI JE DUH SVETI. Drugim riječima, sam Isus nam otkriva identitet Tješitelja. To nije Muhamed, već Duh Sveti.

2. U Ivanu 14,16, odlomku koji su koristili sami muslimani, piše da će Tješitelj biti s nama zauvijek. Također u Ivanu 16 i 12-14, znači odlomcima koje su koristili muslimani, Isus je rekao da će nas ovaj Duh istine učiti o svemu i voditi nas prema svakoj istini. Dakle, iako je primjenjiv i na nas, Isus se obratio svojim učenicima. Ali problem je u tome što Muhamed nije rođen sve do 570. godine. Kako bi onda Tješitelj mogao biti Muhamed ako je Isus rekao da će biti s učenicima ZAUVIJEK? Je li Muhamed postojao i prije? Je li Muhamed bio živ za vrijeme Kristovih učenika? I je li Muhamed vječan? Reći takvo nešto o bilo kojem proroku služi kao ozbiljan grijeh unutar islamske religije. Dakle, očito je da ovaj stih ne govori o Muhamedu.

3. U Ivanu 15,26 i 16,17, znači onim odlomcima koje koristi muslimanska zajednica, Isus je rekao da će ON poslati Tješitelja. Dakle, ako je Tješitelj bio posljednji i konačni prorok, to znači da ga je Isus poslao, što znači da je Isus Bog jer Kuran kaže da je Alah poslao Muhameda. A reći da je Isus Bog je najveći grijeh islama.

4. U grčkom je Duh Sveti Pnevma to agion ili agio pnevmato. Riječ „agion“ znači sveto. Drugim riječima, ovo buduće biće bit će bezgrešno i čisto. Ipak, Muhamed je opisan kao grešnik u Suri 40:55, 48:2 i 47:19.

Stoga, ako je Muhamed bio dolazni tješitelj o kojem je Isus govorio, onda je Muhamed trebao biti vječan, pred-postojeći, bezgrešan, a Isus je sigurno bio onaj koji ga je poslao. Vjerovanje u takve stvari ide protiv samog Kurana.

SPOMINJE LI SE MUHAMED U PJESMI NAD PJESMAMA?

Sada pogledajmo točku broj 2. Muslimani tvrde da je Muhamed zapravo spomenut u Starom zavjetu. Naime, služe se sljedećim stihom:

„Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske“ (Pjesma nad pjesmama 5,16).

Zašto muslimani vjeruju da ovaj stih govori o Muhamedu?

Islamska zajednica tvrdi: Izraz u ovom odlomku „sav od ljupkosti”, kada se čita na hebrejskom jeziku, zapravo govori „Muhamadim“. IM se koristi kao množina za poštovanje. Dakle, kao što možemo vidjeti, Muhameda se spominje u ovom odlomku kršćanskih spisa.

Zašto ovaj stih ne može govoriti o Muhamedu?

1. Izvorna fraza „sav od ljupkosti“ se ne čita kao „Muhammadim”, već kao „Machmadim“.

2. Pjesma nad pjesmama je kratka pjesnička knjiga o ljubavnom, fizičkom odnosu između Salomona i njegove nevjeste, te duhovna slika između Boga i Njegove nevjeste. Zapravo, mnogi muslimani ukazuju na ovu istu knjigu kako bi pobili inspiraciju Biblije zbog načina na koji Salomon i njegova nevjesta govore o tijelima jedni drugih. Ipak, kao što možemo vidjeti, čini se da idu prema tome kad služi njihovom cilju. Štoviše, Pjesma nad pjesmama uopće ne prorokuje nikoga. Pročitajmo ovo navodno islamsko predviđanje u punom kontekstu:

„Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske“ (Pjesma nad pjesmama 5,10-16).

Pogledajmo nekoliko točaka vezanih za navedene stihove.

1. U ovoj istoj knjizi, poglavlje 7, stih 11, piše: „Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.“ Dakle, u odlomku koji koriste muslimani, osoba o kojoj je riječ (za koju vjeruju da je Muhamed) opisana je kao njezin voljeni. Naše pitanje je sljedeće: Kako je Muhamed mogao željeti Salomonovu ženu ako nije uopće postojao u to vrijeme? I kako je Salomonova nevjesta mogla pripadati Muhamedu i biti njegov prijatelj ako u to vrijeme nije bilo Muhameda?

2. Ako se machmad odnosi na Muhameda, onda je prema Starom zavjetu, Muhamed bio Ezekielova žena u Ezekielu 24,16, jer je u tom stihu upotrjebljena riječ machmad. Nadalje, u Ezekielu 24,21 Bog kaže: „Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti!“ Riječ „radost“ ovdje je također machmad. Dakle, ako machmad znači Muhamed, onda je Muhamed bio Ezekielova žena, i Bog je obećao da će ga uništiti u Ezekielu 24,21.

3. I posljednje, ali ne manje važno, dosljednost. Ako ćemo se upustiti u tvrdnju da se Muhamed spominje samo zato što riječ „machmad“ zvuči slično Muhamedu, ili „periclytos“ (hvaljeni) zvuči slično „Paraclytos“ (Tješitelj), onda bismo trebali uzeti u obzir sljedeće: Jeste li znali da Alah na hebrejskom doslovno znači prokletstvo (http://biblehub.com/hebrew/422.htm). I da akbar u hebrejskom doslovno znači miš? (http://biblehub.com/hebrew/5909.htm). Znači li to da Alahu akbar, umjesto značenja „Bog je velik“, zapravo znači „prokleti miš“? Znači li to da filmska kletva iz 1987. i lov na miša iz 1997. govore o Alahu? To bi bilo tako ako se koristi muslimanska logika.

JE LI MUHAMED PROROKOVAN U KNJIZI IZAIJE?

Ovaj argument je malo manje popularan, ali je sve više u porastu tijekom godina. Riječ je o sljedećem stihu:

„A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: `Čitaj to!` – on će odvratiti: `Ne znam čitati`“ (Izaija 29,12).

Zašto muslimani vjeruju da ovaj stih govori o Muhamedu?

Sada se pitate kakve to veze ima s Muhamedom. Pa muslimani vide jasnu paralelu između Izaije 29,12 i Sahih Buharija 1:3 koji kaže:

„Išao je u osamu u pećinu Hira, gdje je neprestano štovao (Allaha) mnogo dana prije svoje želje da vidi svoju obitelj. Sa sobom je ponio hranu za putovanje i potom se vratio (svojoj supruzi) Khadiji kako bi ponovo ponio hranu, sve dok se istina iznenada nije spustila na njega dok je bio u pećini Hira. Anđeo mu je došao i zamolio ga da pročita. Poslanik je odgovorio: `Ne znam čitati`.“

Zašto ovaj stih ne može govoriti o Muhamedu?

Zapravo, kad čitamo ovaj stih u svom punom kontekstu, mislim da bismo voljeli da se ovaj odlomak odnosi na Muhameda. Zašto? Pa da vidimo.

„Stanite, skamenite se od čuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posrću, ali ne od silna pića. Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše – proroke, zastro glave vaše – vidioce. Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: `De, čitaj to!` – on će odgovoriti: `Ne mogu jer je zapečaćena. A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: `Čitaj to!` – on će odvratiti: `Ne znam čitati`“ (Izaija 29,9-12).

Dakle, dok čitamo cijelo poglavlje, vidimo da je to sud bačen na Izrael zbog njihove pobune protiv Najvišeg. I zbog njihove prosudbe, njihov primjer će biti KAO osoba kojoj je rečeno da čita, a ona odgovara govoreći: „Ne mogu“. Stoga, stih koji koriste muslimani služi kao primjer kakvi će biti Židovi zbog toga jer je Bog izlio svoj sud na njih.

Primijetite također da se u istom odlomku govori o osobi koja može čitati. Pa zašto onda izvući jedan stih tvrdeći da govori o Muhamedu samo zato jer jedan stih kaže da određeni ljudi neće znati čitati, a ipak odbijaju pročitati stih prije koji govori o ljudima koji znaju čitati?

SPOMINJE LI SE MUHAMED U KNJIZI PONOVLJENOG ZAKONA?

A sada idemo na našu konačnu točku. Spominje li se Muhamed u knjizi Ponovljenog zakona? Ovaj odjeljak glasi kako slijedi:

„Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim“ (Ponovljeni zakon 18,18).

Zašto muslimani vjeruju da ovaj stih govori o Muhamedu?

Pa zbog izbora termina, muslimani vjeruju da je Muhamed bio prorok koji je bio sličniji Mojsiju nego Isus. Na primjer: Oboje su imali oca i majku, dok se Isus rodio čudesno bez muške intervencije. Obojica su bili u braku i imali djecu, dok se Isus prema Bibliji nije ženio niti imao djecu. I Muhamed i Mojsije umrli su prirodnom smrću. Ipak, Isus je podignut živ itd. (Ovo nije izmišljeno. Ovo su stvarni primjeri koje navode kad brane svoje teološko stajalište o ovom odlomku).

Zašto ovaj stih ne može govoriti o Muhamedu?

1. Kada čitamo stih koji prethodi Ponovljenom zakonu 18,18, možemo jasno vidjeti što je bilo predviđeno u kontekstu. Ovako odlomak izgleda u cjelini:

„Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: `Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!` Nato mi reče Jahve: `Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim“ (Ponovljeni zakon 18,16-18).

Glavni problem u ovom odlomku za muslimane, a kojeg uporno izbjegavaju sagledati, jest što Bog kaže da će podići proroka između njihove braće (prorok će poteći iz židovskih redova). Je li Muhamed bio židovske krvi i je li općenito imao ikakve veze sa Židovima? Nije! Stoga, samim time što Muhamed nije bio židovske krvi, niti dolazi iz židovskih redova („između njihove braće“), Muhamed automatski otpada kao prorok na kojeg bi se možda mogao odnositi ovaj stih.

2. Nadalje, jeste li se ikad zapitali što znači biti kao Mojsije? Pa Bog odgovara na ovo pitanje u istoj knjizi.

„Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice! – po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela“ (Ponovljeni zakon 34,10-12).

Drugim riječima, biti prorok poput Mojsija odnosi se na dvije stvari:

1. Poznavanje Boga licem u lice,

2. Izvođenje znakova koje je Bog izvršio po Mojsiju.

Ipak, kad čitamo Kuran, vidimo da Muhamed nije činio nikakva čudesa poput onih koje je činio Mojsije.

„Zašto mu (Muhamedu) nije dato onako isto kao što je dato Musau (Mojsiju)?“ (Sura 28:48).

ZAKLJUČAK

Dakle, govore li svi ovi stihovi zaista o nadolazećem proroku islama? Pa ako ste pretpostavili da govore, nadamo se da vam je ovaj članak pomogao u rasvjetljavanju tog pitanja. U sva četiri slučaja pokazali smo da je potrebna teška pogrešna interpretacija i izvlačenje stihova van konteksta kako bi čak i nagovijestili takvu tvrdnju.

A po našem mišljenju, donekle možemo suosjećati s tim zašto su takvi pokušaji napravljeni. Jer ako se Muhamed spominje u biblijskoj priči, onda to daje barem neki kredibilitet njihovom spisu. Iako to nije tako, Kuran ih je prisilio na tešku teološku dilemu. Ali ako sagledamo sve činjenice, prema biblijskim spisima Muhamed je ništa drugo nego lažni prorok koji se predstavljao kao službenik svjetla, a zapravo je u sebi nosio duh Antikrista i ljude odvodio od pravog Boga (2. Korinćanima 11,14-15; 1. Ivanova 2,22-23).

Izvor: Reasons for Jesus

Na temu pročitajte još: 6 velika razloga zašto je islam lažan.