6 velika razloga zašto je islam lažan

U okviru vjerske rasprave i teološkog dijaloga, islam polako postaje poznat kao religija koju podupiru suvremena znanstvena i povijesna otkrića. Čak i oni koji statistički ne prihvaćaju nikakav oblik vjerskog uvjerenja, pokušavaju podržati kuransku priču da je savršeno očuvana i povijesno točna.

No, je li Kuran stvarno riječ Božja? Je li Muhamed doista glasnik Svemogućeg? Kao što se ispostavlja, ova religija je puna rupa koje treba shvatiti ozbiljno prije zaključka da je jedina prava religija. U ovom ćemo članku sagledati samo 6 od mnogih razloga zašto je islam lažan. A to su:

• Kuran potvrđuje da je Biblija riječ Božja.
• Znanstvene netočnosti.
• Povijesne netočnosti.
• Kuran je kopija kršćanskih krivotvorina.
• Muhamed je dopustio svojim pisarima da naprave izmjene u Kuranu.
• Islamski izvori pokazuju da je Muhamed vjerovao da je opsjednut demonom.

1) KURAN POTVRĐUJE DA JE BIBLIJA RIJEČ BOŽJA

Da. Dobro ste pročitali. Kada netko počne proučavati kuranski tekst, brzo će otkriti da Kuran potvrđuje božansko nadahnuće i nepogrešivost Biblije. Mnogi muslimani, međutim, tvrde da se takvi odlomci odnose na „PRAVU“ Bibliju. Drugim riječima, prije navodne izmjene.

Pa ipak, kad čitamo sljedeće stihove, postaje vrlo jasno da su „Alah“ i njegov prorok smatrali da Biblija nije izmijenjena i nadahnuta U VRIJEME MUHAMEDA:

Sura 5:43: A otkud da oni traže od tebe da im sudiš KAD IMAJU TEVRAT [TORU], U KOME SU ALLAHOVI PROPISI? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu nikakvi vjernici.

Sura 5:46-47: Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina [Isusa, sina Marijinog], koji je priznavao Tevrat [TORU] PRIJE NJEGA OBJAVLJEN, a njemu smo dali Indžil [EVANĐELJE], U KOME JE BILO UPUTSTVO I SVJETLO, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, I SLJEDBENICIMA INDŽILA [EVANĐELJA] SMO BILI NAREDILI DA SUDE PREMA ONOME ŠTO JE ALLAH OBJAVIO U NJEMU. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici.

Sunan Abu Dawud, Knjiga 38 (Kitab al Hudud, Propisane kazne), broj 4434: Propovijedao Abdullah Ibn Umar: Grupa Židova došla je i pozvala Alahovog apostola (neka je mir s njim) u Quff. Stoga ih je posjetio u njihovoj školi. Rekli su: AbulQasim, jedan od naših ljudi počinio je preljub sa ženom; pa su izrekli sud na njih. Namjestili su jastuk za Alahovog poslanika (neka je mir s njim) koji je sjeo na njega i rekao: „Donesite Toru.“ Potom su donijeli. A ONDA JE POVUKAO JASTUK ISPOD SEBE I STAVIO TORU I REKAO: VJERUJEM U NJU I U NJEGA KOJI JU JE OBJAVIO.

Evo nekoliko stvari koje treba imati na umu:

• U Suri 5:43, Židovi IMAJU Toru (sadašnje vrijeme). U NJOJ je Alahova zapovijed.
• U Suri 5,46-47 piše da je U NJOJ UPUTSTVO. Štoviše, Alah nas upućuje da SUDIMO (sadašnje vrijeme) po evanđelju.
• Muhamed je smatrao Toru koja je postojala u NJEGOVO vrijeme Božjom riječju.

Dakle, u svjetlu islamskih dokaza, segment muslimanske zajednice izmislio je teoriju da je Biblija iskrivljena NAKON Muhamedova doba. To je jednostavno nemoguće, budući da imamo rukopise Biblije koji datiraju prije i za vrijeme Muhameda.

Drugim riječima, točno znamo što je Biblija rekla kroz nastanak i razvoj islamske religije:

• Papirus II. Chester Beatty: 100. g.
• Rukopis Ivana Rylanda: 130. g.
• Kodeks Vaticanus: 325-350. g.
• Kodeks Sinaiticus: 375-400. g.
• Kodeks Washingtonianus: 450. g.

Budući da znamo da Biblija nije iskrivljena pozivanjem na ove drevne dokumente i papiruse, vidimo da je islam dokazano zaključan unutar ozbiljne dileme. Ako je Biblija iskrivljena, onda je Kur’an lažan jer potvrđuje njezinu nepromjenljivost i nadahnuće. Ali ako Biblija NIJE iskrivljena, Kur’an je SVEJEDNO lažan jer jasno proturječi biblijskom zapisu po gotovo svakom značajnom pitanju.

2) ZNANSTVENE NETOČNOSTI

Sperma:

Kuran netočno navodi da sjeme dolazi s mjesta između kralježnice i rebara, Sura 86:6-7. Međutim, znanost pokazuje da sperma dolazi iz testisa, a sjeme iz raznih žlijezda iza i ispod mjehura.

Ravna zemlja:

Kuran je krcat stihovima koji upućuju na dojam „ravne“ zemlje. Sura 13:3, 15:19, 50:7, 51:48, 71:19, 20:53 i još mnogi ajeti pišu da je zemlja „rasprostrta“, „položena“, „ravna“ ili „poput tepiha“. Ipak, suvremeno znanstveno otkriće potvrđuje da je Zemlja zapravo u obliku kruga ili sfere.

Za daljnju razradu te točke, jeste li ikada primijetili kako islamski Salat neizravno ukazuje na koncept ravne zemlje? Muslimane diljem svijeta upućuje se da se mole prema Kabbi pet puta dnevno. To bi imalo smisla samo ako živimo na ravnoj zemlji. Međutim, ako bi islam podržao vjerovanje u sferični planet, imali bismo sljedeću dilemu.

Sve je stvoreno u parovima:

U Kuranu, Suri 51:49, piše da je SVE stvoreno u parovima. Ipak, danas znamo nešto što se zove aseksualna reprodukcija. Aseksualna reprodukcija je vrsta reprodukcije kojom potomstvo dolazi iz jednog organizma. Služi kao glavno sredstvo kojim se formiraju jednostanični organizmi. Takvi primjeri uključuju Archaeu, bakterije, različite biljke i gljive.

Padanje zvijezda su rakete za izbacivanje demona:

Kuran uči da su zvijezde požari postavljeni na nebu kako bi čuvali Nebo od demona. Demoni žele čuti što Bog govori kako bi se ušuljali u nebo. Ako se nađu tamo, čuvari neba će bacati zvijezde na njih da ih otjeraju: 15:16-18, 37:6-10, 67:5 i 72:8-9.

Međutim, dilema je da Kuran brka „zvijezde“ sa „zvijezdama koje padaju“. Kao što znamo, zvijezde su zapravo sunca. S druge strane, zvijezde koje padaju su meteoriti ili galaktičke krhotine. Ako ćemo ozbiljno shvatiti Kur’an, svaki put kad vidimo „padajuću zvijezdu“, trebamo pretpostaviti da je to zapravo sunce koje probija nebo u progonu demona.

Sunce se smiruje u mutnom izvoru:

U Suri 18:86, Kuran opisuje da sunce zalazi u jedan mutan izvor. Ipak, suvremeno znanstveno otkriće kaže da položaj sunca uzrokuju kružna i rotacijska svojstva našeg planeta. Ne postoji mjesto gdje se sunce fizički „postavlja“.

3) POVIJESNE NETOČNOSTI

Samarija:

U Suri 20:85-88. 95 čitamo o priči proroka Mojsija i izraelskoj pobuni u štovanju zlatnog teleta. Zanimljiva stvar u ovom odlomku jest da su Samaritanca optužili za odvraćanje naroda od Alaha.

Priča o Mojsiju i zlatnom teletu datira oko 1400. godine prije Krista. Ipak, Samaritanci tada još NISU postojali, nego tek 530 godina NAKON Mojsija. Samariju je osnovao kralj Omri 870. godine prije Krista. Samaritanci su nastali tek nakon progonstva Sjevernog kraljevstva Izraela i naseljavanja područja pod kraljem Sargonom II. 722. g. prije Krista.

Zato se postavlja pitanje: Kako je Samaritanac mogao odvratiti Mojsijev narod kada Samaritanci nisu ni postojali za vrijeme Mojsija?

Raspeće:

Prema Suri 12:41, Kuran piše da se za vrijeme Josipa (u Starom zavjetu) prakticirala smrt razapinjanjem. Ne samo to, već Kuran piše u Suri 7:124, 26:49 i 20:71 da je faraon prijetio raspećem čarobnjacima koji su vjerovali u Mojsija.

Glavni problem s ovim tvrdnjama iz Kurana je da nema arheoloških ili povijesnih dokaza da su Egipćani koristili raspeće kao oblik kazne u vrijeme Josipa ili u vrijeme Mojsija. Raspeće je postala kazna tek mnogo kasnije u povijesti.

Aleksandar Veliki:

U Suri 18:83-98 čitamo o čovjeku po imenu Dhul-Qarnayn. Sada je jako teško pronaći učenjaka islamske religije koji neće reći da to ukazuje na Aleksandra Velikog. Ovo su samo neki od tih ljudi: Baydawi, 399. str., al-Jalalan, 251. str., al-Tabari, 339. str., al-Zamakhshari, 2. dio al-Kash-shaf, 743. str.

Međutim, problem je u tome što Kuran opisuje Aleksandra kao „pravednog čovjeka koji se boji Boga“; da je Alah onaj koji ga je vodio i da je vodio ljude u islamsku vjeru.

Ipak, čak i kad malo istražimo istinskog i povijesnog Aleksandra, vidimo da je bio idolopoklonik, tvrdeći da je sin egipatskog Boga Amuna. Vrlo malo njih ga je uopće moglo smatrati imalo pravednim ljudskim bićem.

Marija, kuranska zbrka:

Prema answeringIslam.org:

Na mnogim mjestima Kur’an spominje Mariju kao sestru Mojsija i Arona i kćer Imrana. Kur’an je pobrkao Isusovu majku s Aronovom sestrom, jer obje imaju isto ime, iako je između njih period od nekoliko stoljeća.

Kur’an ukazuje da je Marija (Kristova majka) imala brata čije je ime Aron (poglavlje 19:28) i oca čije je ime Imran (poglavlje 66:12). Njihovu majku nazvali su „Imranovom ženom“ (poglavlje 3:35) što uklanja svaku sumnju da je Marija, Isusova majka, istovremeno Marija, Aronova sestra.

Evanđelje Isusa Krista:

U Suri 4:157, Kuran nam besramno govori da Krist nikada nije ubijen, niti razapet, već da im se pričinilo. Umjesto toga, Alah je uzdigao Krista sebi. Tradicionalno tumačenje ovog stiha glasi da je Alah zamijenio Isusa s Judom na križu, stoga BILO KAKVA povijesna potvrda ovog događaja ne bi uspjela odbaciti islamsku poziciju, jer uopće ne vjeruju da se raspeće dogodilo, već da je to bio Juda koji je preuzeo Kristovo obličje.

Ipak, kada sagledamo povijesni zapis, vidimo kako uspješno razrješava ovu nejasnoću, jer je 10 od 12 apostola bilo mučeno zbog vjerovanja u Isusovo UBOJSTVO I USKRSNUĆE. Povijest pokazuje da su čvrsto vjerovali da je sam Isus koji je ubijen, ustao od mrtvih.

U „Povijesnom Isusu“ (The Historical Jesus: Lecture Transcript and Course Guidebook, 2000.), Ehrman kaže:

„Jedna od najsigurnijih činjenica u povijesti jest da je Isus razapet na zapovijed romanskog prefekta Judeje, Poncija Pilata“. (162. str.)

Ateistički profesor Ranog kršćanstva sa Sveučilišta Gottinggen Gerd Ludemann kaže:

„Isusova smrt kao posljedica raspeća je neosporna.“ (In the resurrection of Christ: a Historical inquiry, 2004., 50. str.)

Imamo barem 11 izvora u vezi Isusovog raspeća: Pripovijetka o raspeću prije Marka, Q, Ivan, Pavao, Hebrejima, 1. Petrova 2,24, Klement Rimski, Ignacije, Mučenik, Josip Flavije i Kornelije Tacit. Pripovijetka o raspeću prije Marka i Q vrlo rano datiraju unutar nekoliko godina od stvarnog raspeća.

Ostali manje vrijedni izvori kao što su Lucijan, Mesa Bar Serapion (ovisno o datiranju), Thallus i Talmud svi potvrđuju postojanu tradiciju Isusova raspeća.

Ako je to stvarno bio Juda na križu, onda bi oni zasigurno znali. Sasvim SIGURNO apostoli ne bi bili spremni umrijeti zbog nečega što su znali da je laž. Dakle, ako uzmemo u obzir gore navedeno tumačenje, islamu preostaju slijedeća dva problema:

1. Ako je to stvarno bio Juda na križu, onda islam automatski proturječi povijesnim izvorima koji nam govore da je Isus bio razapet i svi koji su ga poznavali su mu vjerovali i umrli zbog uvjerenja da je razapet.

2. Ako je Alah preobrazio Judu u Isusa, onda je pogreška islama, koji je navodno stvorio kršćanstvo, Alahova krivnja. Po tome je Alah odgovoran za to što je obmanuo mase, a potom izmijenio izvještaj stotinama godina kasnije.

Sada postoje i druga tumačenja poput: „Krist nije umro, već se samo onesvijestio“. Ipak, svi posrću kada ih se podvrgne proučavanju onoga što povijest ima za reći o Isusovom raspeću.

4) KURAN JE KOPIJA KRŠĆANSKIH KRIVOTVORINA

Kada počnemo čitati priču o Isusu koja se nalazi u Kuranu, brzo dolazimo do dva posebna događaja koja su nekako neobična:

1. Isus govori još od kolijevke: Sura 3:46, 19:28-34 i 5:110.
2. Isus pretvara glinene ptice u prave ptice: Sura 3:49 i 5:110.

Problem je u tome, međutim, što znamo točno odakle dolaze ove bajke. I to su doista bajke jer dolaze iz kršćanskih krivotvorina za koje se zna da su kružile u doba islamskog proroka.

Priča o Isusu koji govori još od kolijevke potječe iz lažnog Evanđelja po djetetu Isusa Krista koje piše:

Isus je govorio kad je bio u kolijevci i rekao svojoj majci: „Marija, ja sam Isus Sin Božji, Riječ, koju si stvorila prema objavi anđela Gabriela, a Otac me poslao za spasenje svijeta.“

Priča o Isusu koji preobražava glinene ptice u stvarne ptice, dolazi iz Evanđelja po Tomi Izraelca, koje kaže:

Dijete Isus, kada je imao pet godina, igrao se na cesti pored prljavog potoka tekuće vode; i kad se izlilo u jarak, odmah ga je pročistio i očistio; izgovarajući jednu riječ. Zatim, nakon što je namočio nešto zemlje, oblikovao je dvanaest vrabaca. A bio je subotnji dan kad je to učinio. Bilo je tu još mnogo druge djece koja su se igrala s njim. Jedan Židov, vidjevši što je Isus činio, igrajući se na šabat, ode do (Isusova) oca Josipa.

Rekao je: „Evo, tvoj sin je na potoku prljave vode, a nakon što je uzeo nešto blata napravio je od toga dvanaest vrabaca, i tako prekršio subotu.“ Na to je Josip otišao tamo i viknuo: „Zašto si to učinio u subotu, što nije dopušteno?“ Isus potom pljesne rukama prema vrapcima i vikne im: „Idite!“ Stoga su odletjele. Židovi koji su to vidjeli zaprepašteni su otišli i obavijestili svoje vladare o tome što su vidjeli da Isus radi.“

5) MUHAMED JE DOPUSTIO SVOJIM PISARIMA DA IZMJENE KURAN

Muhamed, kao što mnogi znaju, posjedovao je mnoge pisare koji bi zapisivali objave koje su mu dane. Jedan od tih pisara zvao se Abdullah Ibn Sa’d Ibn Abi Sarh. Dok je Abdullah zapisivao otkrivenja, često je davao prijedloge za bolje izražavanje nekog ajeta (stiha).

Muhamed je iznenađujuće dopuštao da se naprave neke izmjene. Vidjevši da ljudsko biće može mijenjati riječ Božju, Abdullah je napustio islam, znajući da Kur’an ne može biti savršena i nepromjenjiva Alahova riječ.

Evo što je rekao:

„Usmjeravao sam Muhameda gdje god sam htio. On bi mi diktirao: „Najviši, Najmudriji“, a ja bih samo napisao „Sveznajući“. Onda bi rekao: „Da, sve je to isto.“ Jednom prigodom je rekao: „Napiši to i to“, a kad sam napisao „Napiši…“, rekao je: „Napiši što god želiš.“ (1)

Takve promjene mogu se vidjeti u Suri 23:14.

Zanimljivo da nakon Muhamedovog osvajanja Meke, prorok je naredio da se pobije 10 ljudi. I ne iznenađuje da je jedan od njih bio Abdullah.

„Muhamedov život“, A Guillaume’s a translation of Ibn Hisham’s “Sirat Rasul Allah”, sa 550. str.:

Apostol je uputio svoje zapovjednike kad su ušli u Meku samo da se bore protiv onih koji se odupiru, osim malog broja koji su trebali biti ubijeni čak i ako ih se pronađe ispod zavjesa Ka`ba. Među njima je bio Abdullah b. Sa`d, brat od B. Amir b. Lu’ayy. Razlog zašto je naredio da ga se ubije jest da je bio musliman i nekad zapisivao otkrivenja; zatim se odmetnuo i vratio u Quraysh [Meku] i pobjegao u’Uthman b.

Ibn Sa`d “Tabaqat”, svezak 2., 168. str.:

Alahov apostol ušao je preko Adhakhira, [u Meku] i zabranio borbu. Naredio je da se ubiju šest muškaraca i četiri žene: (1) Ikrimah Ibn Abi Jahl, (2) Habbar Ibn al-Aswad, (3) Abd Allah Ibn Sa`d Ibn Abi Sarh, (4) Miqyas Ibn Sababah al-Laythi, (5) al-Huwayrith Ibn Nuqaydh, (6) Abd Abbah Ibn Hilal Ibn Khatal al-Adrami, (7) Hind Bint Utbah, (8) Sarah, the mawlat (enfranchised girl) of Amr Ibn Hashim, (9) Fartana and (10) Qaribah.

6) ISLAMSKI IZVORI POKAZUJU DA JE MUHAMED MISLIO DA GA OPSJEDA DEMON

Sura 2:97: Reci: „Ko je neprijatelj Džibrilu? – a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite – kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.“

Kuran opisuje Gabriela kao anđela i glasnika koji su Kur’an stavili Muhamedu na srce. U hadisu, međutim, anđeo se opisuje kao da TLAČI I GUŠI Muhameda nakon davanja objave. Nešto što NIKADA ne nalazimo da Gabriel radi u Bibliji (što Kuran potvrđuje).

Slijedom ovog događaja, Muhamed je smatrao da ga zaposjeda demon prema Sahih bukhari 9:111 gdje se navodi da se grči od straha, pitajući se što nije u redu s njim i zahtijevajući da ga se pokrije, u strahu da mu se nešto LOŠE može dogoditi.

Također, Ibn Ishaq u „Sirat Rasul Allah“ kaže da Muhamed isprva nije mislio da je to bio Gabriel, već da je opsjednut demonom (106.-107. str.). Tek kad su ga ljudi uvjerili da ga je susreo Gospodinov anđeo, polako je shvatio da je pozvan za proroka.

Zapravo, čak su i ljudi u Muhamedovo doba vjerovali da ga opsjeda demon i da ga NIJE susreo Gabrijel, već đavao:

Sura 81:22-25: A drug vaš [Muhamed] nije lud: on [Gabriel] ga je na obzorju jasnom vidio i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt i Kur’an nije prokletog šejtana govor.

Sura 69:41-43: A nije govor [Kur’an] nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova!

Stoga nije šok što nastavljamo čitati u Kuranu kako Isus NIKADA nije ubijen ni razapet: Kuran 4:157. Potpuna suprotnost onome što je Biblijsko evanđelje – smrt, ukop i uskrsnuće Isusa Krista za oproštenje grijeha.

„Ali i kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao evanđelje mimo onoga koje vam navijestismo, neka je proklet!“ (Galaćanima 1,8).

Druga Korinćanima 11,14 također navodi da se Sotona može maskirati kao anđeo svjetla.

ZAKLJUČAK

Dakle, nakon sagledavanja islamskih izvora, je li sigurno reći da je islam savršena i očuvana religija Svemogućeg? Daleko od toga! Bog je sveznajući i ne postoji ništa lažno što se može naći u njemu. Znači da način na koji propisuje nešto ne bi smio stajati u neskladu sa znanstvenim i povijesnim otkrićima.

Njegove riječi nikada ne bi smjele imati nikakve ljudske intervencije za poboljšanje, a njegov prorok nikada ne bi smio osjećati da je opsjednut demonima, samo kako bi ga ljudski jezici uvjerili da je posjećen od Boga. To su sve stvari koje islam treba uzeti u obzir.

A dok ne dobijemo zadovoljavajući odgovor za ta uznemirujuća otkrića, nema čvrstog razloga da položite vašu vjeru u Muhamedovu religiju.

Autor: George Mitrakos; Izvor: Reasonsforjesus.com

Referenca:

(1) Ibn al-Athîr, Usûd Ulghâbah fî Ma’rifat Is-Sahâbah, 1995., Dâr al-Fikr, Beruit (Libanon), 3. svezak, 154. str.

Više na temu u članku: Zašto muslimani prinose žrtvu kad je već podmirena?