Massimo: „Doktore, s vama ili bez vas…“

U 61. godini života nakon kratke i teške bolesti (karcinoma pluća) umro Massimo Savić, poznati hrvatski glazbenik i pjevač.

Prije nepuna dva mjeseca Massimo Savić napunio je dvoranu i održao svoj posljednji koncert. Koncert za koji je bio svjestan da će ugroziti njegov život, dovodeći čak i čitavu medicinsku ekipu u backstage. „Doktore, s vama ili bez vas, ja ću taj koncert održati. Jer to je moj životni koncert, ponavljam vam.“

Teško je disao, može se reći da je pjevao do posljednjeg daha. Medicinski tim je bio iza scene, liječnik je bio tu, svi su bili tu… ali Bog nije bio tu.

„…u svojoj bolesti on nije tražio GOSPODINA, nego liječnike.“ /2. Ljetopisa 16,12

U čas njegove smrti ipak nije bilo tog čovjeka koji bi mu mogao pomoći. Nestale su sve ideje, planovi, rasporedi, namisli. U jedan tren. To je čovjekov život koliko god za života stvarao.

„Gle, dao si da dani moji budu kao pedalj, i vijek moj kao ništa je pred tobom: zaista, svaki čovjek je, u svom najboljem stanju, sve u svemu, ispraznost. Doista, svaki čovjek hodi kao utvara; uistinu se uzalud toliko uznemiruje: gomìla bogatstvo, a ne zna tko će ga pokupiti.“ /Psalam 39,5-6

Svaki je čovjek u svom najboljem izdanju – ispraznost! Uzalud se toliko uznemiruje, brine, stresira za života. Uzalud gomila novac. Sve je uzalud…

„Iziđe iz njega duh, u zemlju svoju on se vraća; istoga dana propadnu namisli njegove.“ /Psalam 146,4

„Svi odlaze na isto mjesto; svi postadoše od praha, i svi se u prah vraćaju.“ /Propovjednik 3,20

„Pa kad bi i dva puta odživio tisuću godina, a dobra se ne bi nagledao, zar ne odlaze svi na isto mjesto?“ /Propovjednik 6,6

„Jer tko zna što je u životu dobro za čovjeka za izbrojenih dana isprazna života njegova koji mu prolaze kao sjena? Tko će čovjeku kazati što će biti poslije njega pod suncem?“ /Propovjednik 6,12

„Ovo je zlo u svemu što se čini pod suncem, da je svima ista sudbina. Pa i srce sinova ljudskih puno je zla, i ludost je u srcu njihovu za svega života njihova; a potom se pridružuju mrtvima.“ /Propovjednik 9,3

Nekoga se zaboravlja prije, nekoga kasnije, sjećanje na čovjeka svakako blijedi. Sve i da vas se sjećaju, to vam ništa ne znači, niti o tome išta znate. Nitko ne prima slavu s one strane. Za par stotina godina nitko pojma neće imati tko je bio popularan u današnjoj generaciji, tko je bio Massimo Savić ili bilo koji današnji popularni glazbenik, sportaš, umjetnik, političar, predsjednik. Tek rijetki fenomeni se ne zaboravljaju, ali ni to nije za vječnost.

Glazba ne živi vječno, osim ona koja slavi Boga!

 „Jer za onoga tko je pridružen svima živima, ima nade: jer živi pas bolji je od mrtvoga lava. Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti imaju više nagrade, jer je zaboravljen spomen na njih. Nestalo je i njihove ljubavi, i njihove mržnje, i njihove zavisti; i nemaju više udjela ni u čemu što se čini pod suncem.“ /Propovjednik 9,4-6

Ali sve i da vas pozna cijeli svijet i zadobijete slavu čitavoga svijeta, što vam sve vrijedi? I dalje sve ostaje ispraznost prolaznog života, i ono najtragičnije gubitak vlastite duše.

„Jer čovjek i ne zna svojega časa: kao ribe ulovljene u pogubnoj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u zao čas kad se on iznenada sruči na njih.“ /Propovjednik 9,12

Kao i za mnoge glazbenike prije i poslije njega, glazba je bila njegov život. Što li je sada njegov život?

Sada je u grobu, čeka uskrsnuće po dolasku Isusa Krista – jednih na život vječni, drugih na osudu vječnu. Surova realnost za svakoga tko umre bez Isusa Krista. Ali neizmjerna radost i željno iščekivanje svih koji se u Njega pouzdaju.

Neka Krist bude sav vaš život, tada ne gubite ništa, a dobivate za čitavu vječnost!

Više na vezane teme na tagu: GLAZBA.