Nova Godina je dan kojeg slave milijuni ne znajući njezino porijeklo. Trebaju li kršćani sudjelovati u tim proslavama? Jeste li se ikada zapitali zašto nešto vjerujete i prakticirate?
Svijet je prepun beskrajnih običaja i tradicija. Ipak, malo njih istražuje porijeklo svega. Jednostavno se suobliče s popularnim praksama bez pitanja i slijede mase. Ono čemu su naučeni od malena gotovo nikad ne preispituju. Trebaju li pravi kršćani – čiji je poziv i cilj imitirati savršeni život Isusa Krista – slaviti Nove Godine? Trebaju li se uhvatiti u zamku ushićenja? Što može biti pogrešno u ispraćaju stare godine i slavljenju nove godine? Koje je porijeklo ovog praznika? Što Bog kaže o tome? Iznenadit ćete se kad saznate da kršćanski vođe ili ne znaju ili ne žele učiti o tome.
POVIJEST NOVE GODINE
Evo što kaže Enciklopedija Britannica:
„Najraniji zapis o proslavi Nove Godine javlja se negdje 2000. g. prije Krista u Mezopotamiji; Nova Godina u Babiloniji započinjala je s novim mjesecom nakon proljetnog ekvinocija (sredinom ožujka), a u Asiriji s novim mjesecom najbliže jesenskom ekvinociju (sredinom rujna).“
Enciklopedija Americana kaže sljedeće:
„Među drevnim narodima početak godine označavao je jedan od raznih događaja, kao što je proljetni ili jesenski ekvinocij, ili zimski ili ljetni solsticij. U Egiptu je, primjerice, 2773. g. prije Krista započela sunčanim izlaskom Sirijusa, što se poklopilo s početkom potopnog razdoblja rijeke Nil, a to je bilo nedugo nakon ljetnog solsticija.“
Drevni Egipćani, Feničani i Perzijanci započinjali su novu godinu s jesenskim ekvinocijem (21. rujna), dok su Grci sve do 5. stoljeća prije Krista obilježavali svoje nove godine sa zimskim solsticijem (21. prosinca).
Knjiga Svijeta navodi:
„Mnogi drevni narodi… izvodili su rituale da isprate prošlost i pročiste se za novu godinu.“
Kelti su slavili novu godinu 1. studenog, što je označavalo kraj ljeta i žetve, te početak hladne, mračne zime. To je bila prethodnica Noći vještica. Palili su „svete“ lomače da otjeraju zle duhove i slave svog boga Sunca. Zapazite još nešto:
„U rano su doba drevni Rimljani jedni drugima darivali grančice sa svetih drveća za Novu Godinu. Kasnije su si davali orahe obložene zlatom ili kovanice sa slikom Janusa, boga kućnih vrata i početaka. Mjesec Januar je nazvan po Janusu, bogu s dva lica – jednim okrenutim prema naprijed, drugim prema nazad.“
Još neke činjenice iz Enciklopedije Britannice:
„Prema rimskom republičkom kalendaru, godina je započinjala 1. ožujka; nakon 153. g. prije Krista službeni datum bio je 1. siječnja, a to je potvrdio julijanski kalendar (46. g.pr.Kr.)… U rano srednjevjekovno doba većina kršćanske Europe smatrala je dan 25. ožujka početkom godine, iako je za anglosaksonsku Englesku Nova Godina započinjala 25. prosinca.
Budući da su rimokatolički vođe pogrešno vjerovali da se Isus rodio 25. prosinca, pretpostavili su da ga je Marija začela 25. ožujka, 9 mjeseci ranije.
„Dan 25. ožujka još se naziva dan Blagovijesti ili Naviještanja Gospodina Blaženoj Djevici Mariji. Slavi se dan kada joj je arkanđeo Gabrijel navijestio da će biti Isusova majka. Iako je crkva vrlo rano počela obilježavati ovaj događaj, sam datum se nije mogao ustanoviti prije nego što je određen Božić, a to je bilo negdje pred kraj 4. stoljeća. Ta dva datuma ovise jedan o drugome, jer moraju normalno imati razmak od devet mjeseci. Ako se vratimo unazad, ljudi su odlučili da to nije samo dan kad je započeo Kristov život na zemlji – već dan kada je sve započelo, dan same kreacije. Vrlo mali korak, gotovo neizbježan, doveo ih je do ideje da 25. ožujka mora biti početak godine, a od 12. stoljeća sve do reforme kalendara 1752., dan 25. ožujka postao je prvi dan Nove Godine.
Ti povijesni izvještaji dokazuju da povijest novogodišnje noći i Nove Godine ima duboke korijene u poganskoj tradiciji. Proizlazi iz ljudskog uma, poganskih idolopoklonika, a polako se razvijao stoljećima.
ŠTO BIBLIJA KAŽE O NOVOJ GODINI?
Sada pogledajmo što Bog kaže o Novoj Godini i svakom prazniku koji ima korijene u poganskim praksama, običajima i tradicijama. Bit ćete šokirani.
„Ovako veli GOSPOD: Ne učite se putu poganskomu i ne plašite se znaka nebeskih, jer njih se plaše pogani. Jer običaji tih puka — to je ispraznost…“ /Jeremija 10,2-3
Kroz cijelu svoju Riječ, Bog opisuje pogane kao one koji štuju prirodu – sunce, mjesec, zvijezde, drveća itd., ili idole ljudskih ruku, odnosno sve što nije jedini istinski Bog. Kršćani znaju da Bog mrzi sve običaje, prakse i tradicije koji imaju poganske korijene. Pogledajmo koliko je Bog ozbiljan u vezi poganizma.
Kad je spasio 12 izraelskih plemena iz Egipta i oslobodio ih brutalnog ropstva, zapovjedio im je:
„Ne činite kao što se čini u zemlji egipatskoj u kojoj ste boravili, i ne činite kao što se čini u zemlji kanaanskoj kamo vas ja vodim, i ne hodite po njihovim odredbama.“ /Levitski zakonik 18,3
U stihovima 24-29, Bog govori Izraelcima, kao i danas nama, da se ne onečiste praksama i običajima okolnih naroda.
„Stoga držite moje naredbe kako ne biste počinili ni jednoga od onih gnusnih običaja što su se provodili prije vas; tako se njima nećete onečistiti. Ja sam GOSPOD, Bog vaš.“ /Levitski zakonik 18,30
Bog je prokleo Egipat sa deset pošasti kako bi ih oslobodio od ropstva. Razdvojio Crveno more kako bi ih uveo na sigurno mjesto. Hranio ih manom s neba, zaštitio ih od poganskih vojski, uveo ih u Obećanu zemlju i istrijebio njihove neprijatelje. Kako se Izrael ponio prema Bogu zauzvrat?
„Oci naši u Egiptu NE RAZUMJEŠE čudesa tvoja; NE SPOMENUŠE se obilja milosrđa tvojih, već se POBUNIŠE na moru — na moru Crvenome. Ipak ih on spasi poradi imena svojega, da očituje silu svoju… Al’ brzo ZABORAVIŠE djela njegova, NISU ČEKALI na savjet njegov, te se POHLEPI ODAŠE u pustinji i ISKUŠAŠE BOGA u pustari… Načiniše tele na Horebu i KLANJAHU SE LIKU odlivenu. I zamijeniše Slavu svoju obličjem vola koji travu ždere. ZABORAVIŠE BOGA, spasitelja svojega, koji učini velike stvari u Egiptu, čudesa u zemlji Hamovoj i strahote na Crvenome moru… I PREZREŠE ZEMLJU priželjkivanu, NISU VJEROVALI riječi njegovoj; nego su MRMLJALI u svojim šatorima, NISU SLUŠALI glasa GOSPODNJEGA… I prionuše uz Baal-Peora, i jedoše žrtve prinesene mrtvima. I razjariše ga svojim nedjelima te svali pošast na njih.“ /Psalam 106,7-29
Bog je eksplicitno zapovjedio Izraelu da potjera i posve uništi sve narode koji su zauzimali Obećanu zemlju Kanaan. Povrh svega, nisu smjeli sklapati političke saveze s njima niti se priženiti u njihove obitelji. Zašto?
„Jer bi ona odvratila sina tvojega od mene pa bi drugim bogovima služio; tada bi GOSPOD na vas gnjevom planuo i brzo bi te istrijebi.“ /Ponovljeni zakon 7,1-5
„A ti proždri sve puke što ti ih GOSPOD, Bog tvoj, bude predao; neka se oko tvoje ne sažaljuje nad njima. I nemoj služiti njihovim bogovima jer će to za te biti stupica.“ /Ponovljeni zakon 7,16
No Božji narod koji je mislio da zna bolje od Boga, odlučio je činiti sve na vlastiti način.
„Ne istrijebiše puke za koje im GOSPOD reče, nego se izmiješaše s poganima i naučiše se djelima njihovim. I služili su kumirima njihovim, a oni im postadoše zamkom. Žrtvovali su i svoje sinove, i kćeri svoje zlodusima, i prolijevali krv nedužnu, krv svojih sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu kumirima kanaanskim; i zemlja bijaše krvlju okaljana. Tako se onečistiše djelima svojim, odaše se bludu svojim nedjelima.“ /Psalam 106,34-39
Da bi probudio Izrael i vratio ga na pravi put kao uzorni narod, kojemu je to i bila prvotna svrha, Bog ih je predao neprijateljima. Izrael se pokajao. Bog ga je izbavio. Potom bi Izrael opet krenuo za tuđim bogovima. Bog ih je opet kaznio. Izrael se opet pokajao. I taj ciklus izbavljanja od idolopoklonstva, kažnjavanja i pokajanja (stihovi 40-46) trajao je sve dok Bog konačno nije raspustio nevjerni Izrael. Pročitajte Jeremija 3,6-11.
Bog je koristio Asirce da napadne, porazi, raseli i zarobi sjeverno kraljevstvo Izrael (2. Kraljevima 17), koje je „nestalo“ kroz povijest i zaboravilo svoj pravi nacionalni identitet. Čak i današnji potomci tih 10 izgubljenih plemena ne razumiju tko su zapravo.
Bog je potom poslao južno kraljevstvo Juda u Babilonsko izgnanstvo (2. Kraljevima 24 i 25). Izrael je upao u zarobljeništvo jer je bludničio s poganskim običajima, ritualima i tradicijama.
Istinski kršćani znaju da Bog nije „Bog nereda, nego mira“ (1. Korinćanima 14,33). Grčka riječ za nered još znači nestabilnost, poremećaj, komocija, metež – riječi koje prigodno opisuju novogodišnju kaotičnu povijest.
RAZLIČITO OBILJEŽAVANJE I PORAŽAVAJUĆA STATISTIKA
Tisućama godina ljudi su mijenjali svoje Nove Godine od proljeća do jeseni, od 1. ožujka do 1. siječnja (a u nekim slučajevima 25. prosinca), sve do 25. ožujka, te natrag 1. siječnja.
Zapazite što kaže Merriam-Webster Enciklopedija:
„Dan 1. siječnja obnovljen je kao prvi dan Nove Godine po gregorijanskom kalendaru (1582.), kojeg su odmah prihvatile rimokatoličke zemlje, te se pridružile i ostale zemlje – Škotska 1660., Njemačka i Danska oko 1700., Engleska 1752., Švedska 1753., i Rusija 1918.“
Čak se ni danas ljudi ne slažu oko datuma.
„Kineska Nova Godina službeno se slavi krajem siječnja ili početkom veljače. A muslimanska Nova Godina pada na prvi dan mjeseca Muharram i obilježava datum Hegira (16. srpnja, 622. prema gregorijanskom kalendaru) kao početak islamskog kalendara. Budući da je islamska godina lunarna od samo 354 dana, početak Nove Godine odudara od zapadnjačkog kalendara. Vijetnamska Nova Godina pada negdje između 21. siječnja i 20. veljače. A židovska se Nova Godina održava tijekom rujna ili početkom listopada. Hindusi u raznim dijelovima Indije slave Novu Godinu na različite datume.“
To se dogodi kad ljudi inzistiraju na tome da slijede vlastitu procjenu, umjesto da se pouzdaju u Onoga koji je dizajnirao čitavi svemir i sve u njemu. Ne samo da je povijest Nove Godine zbunjujuća i kaotična, već je to i sam praznik.
Tijekom novogodišnje proslave ljudi se toliko opuste da mnogo puta izgube dostojanstvo i podivljaju. Konzumiraju droge, opijaju se, prakticiraju spolne odnose s onima koje jedva poznaju. Svi ti postupci imaju dugoročne posljedice. Pucaju iz oružja u iščekivanju Nove Godine. Odbacuju zdravi razum kako bi se dobro zabavili. Drugi dan se kaju i oporavljaju od mamurluka.
Statistike kažu da je broj smrtnih slučajeva kao posljedica alkoholiziranih vozača između Božića i Nove Godine veći za 50 posto. Oko 40 posto svih smrtnih slučajeva tijekom Božića i Nove Godine uzrokuje bar jedan alkoholizirani vozač. Nova Godina se oduvijek dočekivala pucnjevima i bukom, no malo njih je svjesno smrtnih ishoda. Ljudi nasumično stradavaju od ispaljenih metaka, a u nekim predjelima izgleda kao ratna zona. Ljudi se u ovo kaotično, nasilno i opasno doba godine uopće ne obaziru na Božje zapovijedi.
TREBAJU LI KRŠĆANI SLAVITI?
Ponavljamo, pravi kršćani prepoznaju sve ovo i izbjegavaju novogodišnje proslave. Znaju da trebaju „živjeti o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“ (Matej 4,4) i da se čovjek ne može oslanjati na samoga sebe za razlučivanje dobra od zla, jer je „srce prijevarno više od svega, i podlo“ (Jeremija 17,9), te da „put čovjekov nije do njega; nije na čovjeku koji hodi da upravlja korake svoje“ (Jeremija 10,23). Bog još kaže:
„Jer moje misli nisu vaše misli i vaši puti nisu moji puti’, riječ je GOSPODNJA. Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova i moje misli od vaših misli.“ /Izaija 55,8-9
Stvoritelj je dizajnirao i dao život ljudskim bićima. Zna kako trebaju živjeti. Bog je dao ljudima svoju uputu, „priručnik“, kako bi im pomogao živjeti na način kakav je izvorno zamislio. Taj „priručnik“ – sveta Biblija – jest Božja Riječ i Njegova istina (Ivan 17,17). Puna je duhovnih zakona i savjeta, znanja, mudrosti i razumijevanja.
„Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za prijekor, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude potpun, opremljen za svako dobro djelo.“ /2. Timoteju 3,16-17
Samo Božja Riječ može točno razlikovati ispravno od pogrešnoga, pravednost (poslušnost Božjim zapovijedima – Psalam 119,172) od grijeha (kršenje Božjeg duhovnog zakona – 1. Ivanova 3,4 i Rimljanima 7,17).
Božji narod razumije da se Pismo, kao jedini, pravi standard po kojem čovjek može živjeti, „ne može dokinuti“ (Ivan 10,35). No većina ljudi, uključujući oni koji se smatraju kršćanima, vole i slijede ljudske koncepte. Slijedeći mase ne mogu razlučivati Božju volju (Rimljanima 12,2).
Isus je to znao i upozorio:
„Ovaj me puk usnama časti, a srce im je daleko od mene. No uzalud me štuju naučavajući kao nauke uredbe ljudske. Jer napustivši zapovijed Božju, držite predaju ljudsku… I mnogo još drugoga tome sličnoga činite… Spretno dokidate zapovijed Božju da biste sačuvali svoju predaju.“ /Marko 7,6-9
Bog zapovijeda svom narodu da ne slijedi poganske prakse! Postoje li biblijski primjeri da su Božje sluge slavili Nove Godine? Možda David, čovjek po Božjem srcu? Ili Abraham, otac vjere? Ili Mojsije? Ili čak Isus Krist? Odgovor je ne. Niti su slavili Novu Godinu, niti postoji biblijska uputa da se slavi taj dan. No, to ne sprječava gotovo sve kršćane danas da to čine. Društvo, kao i milijuni koji tvrde da slijede Krista, ignoriraju Boga i zapravo mu govore: „Mi ćemo odlučiti što trebamo ili ne trebamo činiti!“
Božji narod aktivno pretražuje Bibliju da nauči vršiti Njegovu volju. Njihova je životna misija živjeti isključivo po Božjoj Riječi – a ne tradicijama ljudi, uključujući sve poganske proslave. Ljudi mogu nesvjesno slaviti nešto što se razlikuje od onog što iskreno vjeruju. Kad dugo drže neku praksu, poistovjete se s time. A kad im netko pokuša ukazati na istinu, čak i predočujući činjenice i dokaze, u ovom slučaju Biblijsku istinu – mnogi se naljute i pružaju otpor jer se netko usudi govoriti protiv njihovih osobnih „svetih“ uvjerenja.
Previše je dokaza da su popularni praznici ljudske predaje, koje Bog osuđuje. U sljedećim stihovima, Bog je posve jasan da ne želi da se Njegov narod miješa s pogrešnim putovima.
„Pazite da izvršite svaku riječ što vam je ja zapovjedih; tome ništa ne domeći niti što od toga oduzimlji.“ /Ponovljeni zakon 12,32
Drugim riječima, činite upravo ono što Bog kaže – ni više, ni manje od toga.
Kad je Bog uspostavio Pashu za Izrael, također im je otkrio svoj sveti kalendar.
„Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam to bude prvi mjesec u godini.“ /Izlazak 12,2
Božji kalendar započinje u proljeće, između ožujka i travnja. No, iako kršćani nisu dužni držati Njegov kalendar i izraelske blagdane, Bog ne dopušta svojim sljedbenicima da izgube samokontrolu na novogodišnju noć prepunu divljeg partijanja.
Pravi kršćani znaju da ovaj svijet pripada Sotoni, koji se služi mnogim prijevarama u imenu Isusa Krista. Dva stiha koja nikad ne smijete zaboraviti su sljedeća:
„I bȋ bačen veliki Zmaj, stara zmija koja se zove Đavao i Sotona, zavodnik SVEGA SVIJETA.“ /Otkrivenje 12,9
„…bog OVOGA SVIJETA zaslijepi umove nevjerničke da im ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.“ /2. Korinćanima 4,4
U Postanku 3, Sotona je zaveo Adama i Evu da pojedu plod sa zabranjenog stabla i time odvoje svoje potomstvo, čovječanstvo od Boga. Isti taj Sotona zavodi čovjeka da počini svaki grijeh koji postoji. Dokle god Đavao utječe na narode svijeta, do skorašnjeg slavnog povratka Isusa Krista, čovječanstvo će sve više tonuti u grijeh, uključujući poganske običaje i prakse, koji se mogu činiti bezazleni, ali ustvari vrijeđaju Boga i smrad su u Njegovim nosnicama. Ovaj će sotonski svijet uskoro propasti.
Isus je rekao svojim učenicima da iako su u svijetu, nisu od ovoga svijeta (Ivan 15,19).
Proslava Nove Godine ima pogansko porijeklo u ovom svijetu pod utjecajem Sotone. Mnogi poganski blagdani imaju svrhu zavoditi ljude s fokusom na tjelesne želje, požudu, odnosno kako ih Biblija naziva – djela tijela.
„A očita su djela tijela. To su: preljub, bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomore, srdžbe, spletkarenja, razdori, krivovjerja, zavisti, ubojstva, pijanstva, pijanke i tome slično, za koja vam unaprijed kažem, kao što već i rekoh: oni koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ /Galaćanima 5,19-21
Oni koji uistinu služe Bogu imaju fokus na Božje kraljevstvo. Traže najprije Božje kraljevstvo i Njegovu pravednost (Matej 6,33), a ne požudu tijela ovoga svijeta. Nastoje „svući staroga čovjeka s djelima njegovim“ i aktivno oponašati savršeni, pravedni Kristov primjer. Predali su sebe Bogu i Njegovom putu. Dozvoljavaju Božjoj Riječi da usmjerava i vodi svaku njihovu misao i postupak. Razumiju da su izašli iz svijeta i njegovih poganskih praksi. Nova Godina nije nikakva iznimka.
Uskoro će Sotona biti uklonjen, a na prijestolje dolazi Krist, koji će na Zemlji uspostaviti Božju vladavinu – put pravednosti, mira, milosti i istine. U taj dan čovječanstvo više neće biti prevareno praksama i običajima nasuprot Božje volje.
Ukoliko niste, još danas se pomirite s Bogom i slijedite Njegovu volju, a ne isprazne prakse i običaje ovoga svijeta.
Naša čestitka za Novu Godinu NA LINKU.
Ukoliko ne vidite komentare i ne možete kliknuti Like, potrebno je napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook i omogućiti korištenje kolačića (cookies). To možete učiniti na linku: https://www.facebook.com/settings/cookie. 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome, to možete učiniti na linku: chrome://settings/cookies. Uključite Block third-party cookies in Incognito.