Kada počinje život?

Kada počinje život? Znanstvenici podijeljeni. Tko je mjerodavan odrediti kad počinje život ako ne onaj koji ga je stvorio?

Život je kontinuum, od trenutka kada se jajašce oplodi do raznih faza razvoja u utrobi, rođenja, djetinjstva, mladosti, pa sve do starosti. Postavlja se pitanje u kojem točno trenutku nastaje čovjek. Je li to uopće znanstveno pitanje?

Neki znanstvenici tvrde da postajemo čovjek s genetskom informacijom koju dobivamo prilikom oplodnje. Naš DNK zapis određen je od tog trenutka. To je ujedno Biblijsko stajalište. Drugi pak kažu da ljudi postajemo 12-14 dana nakon začeća, budući da se do tog trenutka embrij može razdijeliti na dva dijela kada nastaju blizanci. No logika nalaže da iako kasnije u razvoju embrija mogu nastati dvije osobe koje dijele istu DNK, život je ipak već nastao prilikom začeća. Treći znanstvenici tvrde da se nakon 24-26 tjedna u fetusu formiraju neurološke strukture i nastaju prvi živčani impulsi, te time vezano za intelekt možemo fetus nazvati živim bićem. Četvrti kažu da fetus nije potpuno živo biće dok ne bude potpuno samostalno nakon rođenja.

Sve te teorije padaju u vodu jer i sama današnja medicina i tehnologija već toliko napreduju da uskoro neće ni trebati majčina utroba za razvoj fetusa. Dijete je u utrobi jedinka za sebe i ne dolazi do miješanja krvi majke i djeteta kroz pupčanu vrpcu. Postoje i ekstremi poput jednog poznatog Nobelovca koji je izjavio da dijete nije čovjek sve do trećeg dana nakon rođenja. Možda čovjek uopće nije čovjek dok ga ne ubiješ? Koliko daleko izopačeni ljudski um može ići!

Koji je to znanstvenik uopće dosljedan ocijeniti kada nastaje život? Koji je znanstvenik kompetentan dati odgovor kada nastaje živo biće, najčešće temeljeno na ateističkom svjetonazoru i mišljenju?

Svaki znanstvenik zna da je za život potreban kisik, odnosno dah života. Nerođeno dijete (fetus) ovisi o hrani i kisiku kojeg dobiva putem svoje majke. Kisik i hranjive tvari iz majčine krvi prenose se preko placente do fetusa kroz pupčanu vrpcu. Dakle, embrij dobiva kisik od majke koji je nužan za daljnji razvoj djeteta. Bez kisika nema života, baš kao što nam lijepo opisuje Božja Riječ.

• I oblikova GOSPODIN Bog čovjeka od praha zemaljskoga i udahnu mu u nosnice dah života; i postade čovjek živa duša. /Postanak 2,7
• Duh Božji mene je načinio i dah Svesilnoga život mi je dao. /Job 33,4
• Ovako Gospodin BOG govori ovim kostima: ‘Evo, učinit ću da dah uđe u vas i oživjet ćete; i položit ću po vama tetive, i meso ću na vas staviti, i kožom ću vas prekriti, i dah ću u vas udahnuti i oživjet ćete; i znat ćete da sam ja GOSPODIN.’” /Ezekiel 37,5-6

Kad počinje život? Život počinje onda kada Bog kaže da počinje!

Zapazite sljedeći opis kako nastaje čovjek, tj. kako Bog oblikuje čovjeka, a ne znanost: „Ti si me prekrivao u majčinoj utrobi.“ David opisuje sebe označavajući se živom osobom unutar majčine utrobe. Dakle, neosporno je da život nastaje s prvom krvnom stanicom koja sadrži DNK nove jedinke, osobe, identiteta.

• Jer ti si bubrege moje u vlasti imao; ti si me prekrivao u utrobi majčinoj. Hvalit ću te, jer sam načinjen zastrašujuće i zadivljujuće: čudesna su djela tvoja, i duša moja to dobro zna. Tvar moja nije ti bila skrivena dok sam nastajao u tajnosti, dok sam brižno pravljen u najnižim dijelovima zemlje. Tvoje oči već tada vidješe moj zametak [DNK], još nedovršen, a u tvojoj knjizi bijahu popisani svi moji udovi, koji su iz dana u dan oblikovani, kada još nije bilo ni jednoga od njih. /Psalam 139,13-16

Bože, Ti si me posjedovao, Ti si me prekrivao, Ti si me stvorio, Ti si me vidio, Ti si me upisao, Ti si me oblikovao! Stoga, ako je razvoj djeteta u utrobi čisto Božje djelo, kao što jest, odakle pravo čovjeku da ga uništi? Grijeh protiv Boga je tim veći.

Ipak, znamo tko dolazi da zakolje, upravo tim riječima koristi se Isus opisujući Sotonu: koljač, onaj koji prolijeva krv, čovjekoubojica od početka.

• Kradljivac dolazi samo da ukrade, ZAKOLJE i uništi: ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju. /Ivan 10,10

Kralj David govori o sebi kao živoj osobi. Postavlja se pitanje kako možemo imati grešnu narav ako nismo ljudsko biće u trenutku začeća?

• Gle, u bezakonju bijah oblikovan; i u grijehu me [MENE] zače mati moja. /Psalam 51,5

Kad Biblija govori o fetusu, uvijek govori o osobi. Može li znanost na to odgovoriti? Ne, znanost nam daje predivne informacije iz onoga što opaža: o razvoju fetusa, kemiji, biologiji, fiziologiji, anatomiji čovjeka. Ali odgovor na to kada postajemo čovjek ne daje nam ljudsko mnijenje; filozofske, zakonske ili društvene konstrukcije, nego isključivo riječ Boga živoga, kreatora čovjeka i sve kreacije.

• Dostojan si, Gospodine, primiti slavu i čast i moć; jer ti si sve stvorio, i po tvojoj volji sve jest i bijaše stvoreno.” /Otkrivenje 4,11

Više na vezane teme na tagu: ABORTUS.