Jona i pogrešan smjer

Jona je platio veliku cijenu svoje neposlušnosti Bogu. Udaljio se od Boga te ležerno i bezbrižno krenuo na krstarenje koje se pretvorilo u noćnu moru. Bio previše fokusiran na sebe, sebičan, prestao moliti (zaspao) i upao u mnoge nevolje, povukavši druge sa sobom. Na kraju, završio u depresiji.

• Ali Jona ustade da pobjegne u Taršiš od GOSPODINOVE prisutnosti; i spusti se do Jope te nađe lađu koja je plovila u Taršiš. /Jona 1,3
• No Jona bijaše sišao pod palubu lađe; i ležao je i tvrdo spavao. /Jona 1,5
• Stoga mu pristupi zapovjednik broda i reče mu: “Što je s tobom, pospanče? Ustani, zazivaj svoga Boga, možda će nas se Bog spomenuti; da ne propadnemo.” /Jona 1,6

Slika mnogih kršćana koji misle da su spašeni, ali ne vrše Božju volju. „Ja sam kršćanin i vjerujem u jednoga Boga, kreatora svega.“ Koliko poznajete ovakvih kršćana?

• I reče im on: “Ja sam Hebrej; i bojim se GOSPODINA, Boga nebeskoga, koji je načinio more i kopno.” /Jona 1,9
• Tada se ljudi preko mjere uplašiše te mu rekoše: “Zašto si to učinio?” Jer su znali da je pobjegao od GOSPODINOVE prisutnosti, jer im bijaše rekao. /Jona 1,10
• jer znam da je zbog mene nad vama ova velika oluja.” /Jona 1,12

Ponekad se ljudi mogu obratiti kad vide Božju disciplinu nad neposlušnim kršćanima. Čak i loše svjedočanstvo Bog može okrenuti u svoju svrhu. Prije toga su se ovi neznabošci molili svojim bogovima.

• Tada se uplašiše mornari te počeše svaki zazivati svoga boga i bacati u more tovar što bijaše u lađi, da je olakšaju. /Jona 1,5
• Stoga zavapiše GOSPODINU i rekoše: “Zaklinjemo te, GOSPODINE, zaklinjemo te, ne daj da propadnemo zbog života ovoga čovjeka, i nemoj na nas svaliti nedužnu krv; jer si ti, GOSPODINE, učinio kako ti se svidjelo.” /Jona 1,14

Jedna iskrena molitva, vapaj iz dubine duše i priznanje grijeha bili su dovoljni da izbave Jonu iz ovog mračnog i potonulog stanja.

• Jer ti si me u dubinu bacio, usred morâ; i okružiše me poplave: sve bujice i valovi tvoji preko mene prijeđoše. Tada rekoh: Odbačen sam od tvoga pogleda; no ipak ću opet gledati prema tvome svetome hramu. /Jona 2,3-4
• Oni koji se obaziru na prijevarna ništavila, vlastito milosrđe napuštaju. /Jona 2,8

Nakon što je zavapio Bogu iz riblje utrobe, bio je izbavljen, ali prešao je dugi put nevolja da bi konačno učinio ono što je Bog tražio od njega. Zbog Jonine poslušnosti, mnogi ljudi nisu propali. U to vrijeme ukupna površina Ninive obuhvaćala je oko 1800 jutara (700 hektara), a 15 velikih vrata probijala su njezine zidove. Knjiga proroka Jone, čija je radnja smještena u dane Asirskog Carstva, opisuje ga kao „prekomjerno velik grad od tri dana hoda“, čije je stanovništvo u to vrijeme procijenjeno na više od 120.000.

Koliko ozbiljno shvaćamo Jonin slučaj? Jesmo li svjesni da mase ljudi ovise o našem pozivanju na pokajanje? Ili samo gledamo naše životne okupacije i ne brigamo što ljudi srljaju u vječnu propast?

• I vidje Bog njihova djela, da su se odvratili od svog zloga puta, i odvrati se Bog od zla za koje je rekao da će im učiniti, i ne učini ga. /Jona 3,10

Umjesto da ga to oraspoloži, Jona je svejedno bio ljutit i zlovoljan, to jest depresivan i suicidalan. Zato što nije vršio Božju volju! Nije imao ljubav prema izgubljenim ljudima da se spase za život vječni. Više mu je bilo stalo do ovozemaljskog komfora. Koliko takvih kršćana poznajemo danas?

Zamislite Jonine računice, pobjegao je u Taršiš s predumišljajem znajući da će mu Bog oprostiti.

• I pomoli se on GOSPODINU govoreći: “Molim te, GOSPODINE, nisam li to rekao još dok bijah u svojoj zemlji? Zato prije i pobjegoh u Taršiš; jer sam znao da si ti milostivi Bog, i milosrdan, spor na srdžbu i silno dobrostiv, i da se od zla odvraćaš.

Kakva egocentričnost, samoživost i proračunatost! Jedan veliki grad od preko stotinu tisuća ljudi je spašen, a Jona se ljuti do groba!? Usredotočen na svoje želje, svoje emocije, svoju volju? Stvarno je Bog milostiv i strpljiv što mu je uopće išao crtati i objašnjavati ne bi li nekako dokučio i shvatio.

• I reče Bog Joni: “Činiš li dobro što se srdiš zbog tikve?” I reče on: “Dobro je što se srdim, i to do smrti.” Tada GOSPODIN reče: “Žao ti je tikve za koju se nisi trudio niti je uzgojio; koja je noću porasla i noću uvenula; pa zar da ja ne poštedim Ninivu, taj veliki grad, u kojemu je više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlučiti između onoga što im je desno i što im je lijevo, i mnogo stoke?” /Jona 4,9-11

Kakav god bio Jona, Bog je kroz istog tog Jonu dao snažno proročanstvo o Isusu Kristu koje odjekuje u brojnim propovijedima danas.

• Ali on im odgovori i reče: “Zao i preljubnički naraštaj znak traži, ali mu se znak neće dati, osim znaka proroka Jone [propovijed o pokajanju]. Jer kao što je Jona bio u kitovoj utrobi tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. /Matej 12,39-40

Više na temu Jone možete naći u članku: Depresija – bolest, nevjera ili zlovolja?.