Depresija – bolest, nevjera ili zlovolja?

Depresija – bolest, nevjera ili zlovolja? Što je biblijska depresija i tko je sve patio od depresije u Bibliji? I ono najvažnije, koje je trajno rješenje za depresiju?

Nevjerojatni su načini na koje neki vjernici nastoje opravdati depresiju prikazujući Božje ljude kroz Bibliju teškim depresivcima. Dotle da i samog Isusa koji je u Getsemanskom vrtu prolazio agoniju radi kaleža Božjeg gnjeva kojeg je trebao ispiti radi grijeha čovječanstva, prikazuju depresivnim. U nastavku ćemo ispitati pobliže svaki od primjera biblijskih karaktera koji se zloupotrebljavaju i proglašavaju da su patili od kronične depresije. Detaljnije ćemo ispitati slučaj Joba i Jone, te napraviti razliku. Ali prije svega ćemo definirati depresiju kao medicinski pojam.

DEPRESIJA – ŠTO JE I KAKO SE MANIFESTIRA?

Medicina klasificira depresiju kao psihološki problem tek u 20. stoljeću, a smatra se najvećom bolešću modernoga doba. Sa službenih stranica prenosimo:

Depresija je bolest koju karakteriziraju poremećaji raspoloženja kao što su dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima i duševna bol. Ona utječe na obavljanje najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, ponekad s razornim posljedicama za odnose s obitelji i prijateljima i mogućnosti da se zaradi za život. Da bi se postavila dijagnoza depresije odnosno depresivne epizode, ovi simptomi trebaju trajati najmanje 2 tjedna.

Ljudi koji boluju od depresije vrlo često imaju i neke od sljedećih simptoma: manjak energije, promjene apetita, nesanicu ili preveliku potrebu za snom, povećanu tjeskobu ili zabrinutost, smanjenu koncentraciju, neodlučnost, nemir, osjećaj bezvrijednosti, krivnje ili beznađa, misli o samoozljeđivanju ili suicidu.

Rizik od razvoja depresije se povećava sa stresom, traumatskim životnim događajima kao što su smrt voljene osobe ili prekid veze, fizičkim bolestima, problemima uzrokovanim konzumacijom alkohola ili droge, siromaštvom, nezaposlenošću, nepravilnom prehranom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću. Kod nekih osoba postoji i genetska, urođena predispozicija za razvoj depresije.

Podaci o depresiji u svijetu

Mentalni poremećaji su u porastu u cijelom svijetu. Novi dokaz iz istraživanja koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija pokazuje da depresija i anksiozni poremećaji koštaju globalnu ekonomiju više od milijardu USD svake godine.

Broj ljudi s depresijom i anksioznim poremećajem u svijetu se povećava: 1990. godine je u svijetu bilo 416 milijuna oboljelih, dok je 2013. godine njihov broj porastao na 615 milijuna.

Prema procjenama globalnog opterećenja bolestima Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan.

Podaci o depresiji u Hrvatskoj

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo mentalni poremećaji su drugi najčešći uzrok hospitalizacija u dobi između 20 i 59 godina (12,4 %) odmah iza novotvorina (14,1 %).

Vodeći uzroci hospitalizacija iz skupine mentalnih poremećaja su 2015. godine bili mentalni poremećaji uzrokovani alkoholom, s udjelom od 18,2 %, shizofrenija (15,3 %), depresivni poremećaji (13,5 %), mentalni poremećaji zbog oštećenja i disfunkcije mozga i tjelesne bolesti (7,1 %) te reakcije na teški stres, uključujući posttraumatski stresni poremećaj (6,2 %).

Više o depresiji možete naći na linku: https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/depresija/. Također na linku: https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/31433/Simptomi-depresije-zasto-je-vazno-rano-prepoznavanje.html.

DEPRESIJA U DOBA KORONAKRIZE

Najnovija istraživanja kažu da je od pandemije koronavirusa jedino gora pandemija depresije i anksioznosti. Neizvjesnost, strah, panika, tjeskoba, fobije u ova vremena pandemijskih mjera drastično pojačavaju depresivna i anksiozna stanja kod ljudi.

Socijalna distanca i mjere zastrašivanja izazivaju porast depresije i anksioznosti, kako kod nas tako i u cijelom svijetu. Poruke koje se odašilju: „Ne družite se, ne nalazite se, ne dirajte se, ne grlite se, ne ljubite se, bojite se jedni drugih i sl.“ negativno se odražavaju na raspoloženje ljudi koji su po svojoj prirodi društvena bića, bića željna pažnje i ljubavi.

PRAVA SLIKA DEPRESIJE

Pojednostavljeno rečeno, depresija je poremećaj raspoloženja koji osobu vuče u duhovni ponor. Korak u suicid. Depresija nije prolazna emocija, nego trajno nezadovoljstvo samim sobom, svima drugima i našim okolnostima. Depresija je kronična bezvoljnost, bezvrijednost; set negativnih emocija koji se odražavaju kao kriticizam i nezadovoljstvo svime. Besmisao svega. Svega što jesmo i svega što postoji. Beznađe.

Depresija nije isto što i trenutna obeshrabrenja, emocionalni padovi/prebačaji, emocionalna nestabilnost, prolazna neraspoloženja – mada su i ovo sve stanja naše tjelesnosti i u korijenu uvijek nose grijeh i ponos, to jest sebičnu želju za nečim što nemamo ispunjeno, a smatramo da imamo potpuno pravo.

Zanimljiva je medicinska klasifikacija depresije koja ju, s jedne strane, označava kao rezultat spleta nepovoljnih i traumatičnih životnih okolnosti, do toga da je genetski predodređena. No, ako je depresija stanje životnih okolnosti, onda nije bolest, nego stanje ogorčenog srca koje misli da ima na nešto pravo, a nije mu ispunjeno. U tom smislu, depresija je u osnovi gorčina, ljutina srca pod izlikom psihijatrijske dijagnoze.

Koliko su neki kršćani spremni ići daleko u opravdavanju depresije u Isusu Kristu, pokazuje nastojanje da se ista pripiše Božjim vjernim ljudima i starozavjetnim prorocima, od kojih je jedan od učestalih primjera kralj David, a sve sa ciljem kako bi opravdali i ostali u vlastitoj depresiji. Kao i svako krivovjerje – ono mora vlastito uvjerenje ukalupiti unutar Božje Riječi da bi se prikazalo važećim. Krivi nauk (pre)oblikuje Božju Riječ, umjesto da Božja Riječ oblikuje ispravni nauk. Krivi nauk mora izvrnuti biblijsko tumačenje i kontekst onoga što je izrečeno.

Koji su sve biblijski likovi patili od depresije? Za koga uistinu možemo tvrditi da je bio depresivan? Valjda nam Biblija najbolje opisuje problem depresije kroz problem Jone. Pogledajmo neke primjere zloupotrebe.

JEREMIJA

Jedan od primjera kojim se pojedini vjernici služe za opravdanje depresije je Jeremija. Jeremija je bio poznat kao „plačući prorok“ zbog tužaljki i vapaja Bogu, ali ne nad samim sobom i vlastitom sudbinom, nego nad nepokajanim i tvrdokornim narodom koji se nije želio pokajati. Jeremija nije bio depresivan, nego je uviđao i oplakivao depresiju naroda Judeje i Jeruzalema. A to je enormna razlika. Jeremija je poznavao Božje srce i Božju ljubav koja ne želi da ljudi propadnu u svojim grijesima, vidio je Božji sud nad njima ukoliko se ne pokaju od nevjere i idolopoklonstva, i to mu je doslovno slamalo srce. Nije se bavio samim sobom i samosažalijevao nad životnim okolnostima ili prohtjevima koje mu nisu bile ispunjene.

„Ako ne poslušate, moja će duša u tajnosti plakati zbog vaše oholosti; i moje će oko gorko plakati i suze liti, jer se stado GOSPODINOVO odvodi u sužanjstvo“. /Jeremija 13,17

Zbog poruke koju je prenosio od Boga i poziva na pokajanje ukoliko ne žele biti uništeni od strane Babilonaca, naišao je na odbacivanje vlastitog naroda, zatvaranje, protjerivanje, lažne optužbe, fizičko zlostavljanje, čak su ga predali vlastima i optužili kao lažljivca koji ne želi dobro ljudima, stoga ga treba ubiti.

Stoga reći da je Jeremija bio u depresiji zbog samoga sebe je laganje protiv Božje Riječi, tjelesno tumačenje i dodavanje onoga što ne piše.

Isti Jeremija je napisao sljedeće:

„Evo, donijet ću zdravlje i izlječenje te ih izliječiti i otkriti im obilje mira i istine… I očistit ću ih od sve njihove opačine, kojom su oni protiv mene griješili, i oprostit ću im sve njihove opačine kojima su griješili i kojima su protiv mene činili prijestupe. I bit će mi to ime radosti, hvale i časti pred svim narodima zemlje, koji će čuti za sve dobro koje im činim.“ /Jeremija 33,6-9

Povezuje iscjeljenje s oproštenjem grijeha. Rezultat toga bit će njihova radost, hvala i čast na svjedočanstvo nevjernima.

ILIJA

Ilija je molio da mu Bog oduzme život jer je upao u trenutno stanje obeshrabrenja: pošto je demonstrirao lažnim prorocima Božju silu, svejedno mu nisu vjerovali, već ga zauzvrat progonili i tražili njegov život.

„I reče on: Bio sam nadasve revan za GOSPODINA, Boga nad vojskama; jer su djeca Izraelova napustila tvoj savez, porušila tvoje žrtvenike i mačem poklala tvoje proroke: jedino sam ja ostao; a oni traže moj život da mi ga oduzmu.“ /1. Kraljevima 19,14

Stanje obeshrabrenja da se ljudi oko nas ne spašavaju koliko god se trudili pronositi Božju Riječ jest stanje u koje bilo tko od predanih vjernika može upasti – kad zbog svoje tjelesne slabosti i ograničene percepcije ne vidimo širi sliku, odnosno ono što Bog vidi i kako Bog radi. Ukoliko skrenemo pogled na okolnosti i hodamo po viđenju (dokazima) umjesto po Duhu, začas upadamo u stanje očaja i obeshrabrenja. K tome se svi kao Kristovi učenici suočavamo s izdajom i progonom, čak i od strane onih koji su nam nekad bili bliski. Nije li to dovoljan razlog da poželimo završiti nevolju na ovom svijetu i odmah otići Bogu? Činite toliko toga za Boga, predano mu služite svim srcem, želite da se ljudi spašavaju, ali ne vidite rezultate. Tako se osjećao Ilija, kao i svi Božji proroci prije nas.

„Blagoslovljeni ste vi kada vas ljudi zbog mene budu grdili i progonili te, lažući svakojake zle riječi, protiv vas govorili. Radujte se i kličite, jer velika je plaća vaša u nebu: jer progonili su tako i proroke prije vas.“ /Matej 5,11-12

Isus je rekao da kroz mnoge nevolje moramo proći na ovome životu, ali da je u svakoj On s nama i izbavlja nas kako god trenutno stanje izgledalo.

DAVID

Svi Božji proroci upadali su u stanja očaja, ali samo iz jednog razloga: PROGONA od strane njihovih neprijatelja koji su mrzili Boga i poruku spasenja koju su im navješćivali. Izuzev vapaja Davida čiji su psalmi, pored neprijateljstva i progona od strane kralja Šaula, uglavnom nastali zbog spoznaje njegova strašnog grijeha preljuba i ubojstva, te iskrenog kajanja pred Bogom.

„Budi mi dobrostiv, GOSPODINE, jer sam u nevolji: od žalosti propada oko moje; jest, duša moja i utroba moja. Jer život moj troši se u žalosti i godine moje u jecanju: iscrpila se snaga moja ZBOG BEZAKONJA mojega, i kosti mi propadaju.“ /Psalam 31,9-10

„Jer čuh klevetanje mnogih: strah me okružio; dok protiv mene vijećaju, smišljaju kako da mi život oduzmu. Ali ja se, GOSPODINE, u tebe uzdam; rekoh: ‘Ti si Bog moj.’ U tvojoj su ruci dani moji: izbavi me iz ruke mojih neprijatelja i od onih KOJI ME PROGONE.“ /Psalam 31,13-15

„Obazri se na mene i usliši me: tugujem u jadanju svome i uzdišem; Zbog glasa neprijateljeva, ZBOG TLAČENJA OPAKIH: jer svališe na mene nepravdu, i u gnjevu svome mrze me. Srce moje žestoko pati u meni, i strava me smrtna spopala.“ /Psalam 55,2-4

Dakle, takva stanja nemaju apsolutno nikakve veze s depresijom koja je demonska opresija (tlaka) i vodi osobu direktno u samoubojstvo.

Niti su psalmi rezultat kronične depresije i anksioznosti, kao što pojedini vjernici nastoje krivo prikazati. Ono što zapravo žele jest ostati u tom duhovnom stanju i proglasiti ga normalnim, bolesno normalnim ili normalnom bolešću. I naći biblijsko opravdanje za to stanje, a budući da ga nema, moraju zloupotrijebiti i iskriviti tumačenje onoga što čitaju. Ne, depresija nije normalna za istinskog vjernika i u njoj zasigurno nećete ostati ako ispravno hodate sa svojim Bogom.

Jako su važni motivi naše žalosti, tuge, patnje. Je li razlog žalost duše – nad našom vlastitom sudbinom jer u životu nemamo sve onako kako smo zamislili – ili nad sudbinom drugih ljudi koji nepovratno propadaju, a ne poznaju Božju milost i Njegova Sina, Isusa Krista koji je platio cijenu našeg vječnog pomirenja s Bogom. Ili u trećem slučaju, žalost po Bogu zbog našeg vlastitog grijeha kojeg smo počinili.

Naši motivi žalosti su vrlo često sebični, egocentrični, ponosni, samovoljni, usredotočeni na neispunjenje naših želja i našu vlastitu volju, a ne Božju volju, a onda to pripisujemo bolestima. Ako je bolest grijeh, onda je depresija bolest.

Biblija nam govori da postoje dvije vrste žalosti: 1. žalost koja rađa na smrt – sebična žalost, žalost čiji smo centar sami sebi, žalost ovoga svijeta (depresija); i 2. žalost koja rađa na pokajanje.

„Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje na spasenje i ne treba je požaliti, a žalost ovoga svijeta donosi smrt.“ /2. Korinćanima 7,10

Ono što je prolazio David nije depresija. Depresija nema nikakve veze s našim prebacivanjem emocija i trenutnim neraspoloženjem. David je vapio za izbavljenjem od neprijatelja, oplakivao svoje grijehe, štovao Boga. Naprotiv, David nam daje izvrstan primjer da jedinu nadu i sigurnost pronalazimo u Bogu unatoč svim našim okolnostima.

„GOSPODINE, kako se umnožiše oni koji me uznemiruju; mnogo je onih koji protiv mene ustaju. Mnogo ih je koji za dušu moju govore: ‘Nema mu pomoći u Bogu.’ Ali ti si, GOSPODINE, meni štit; slava moja i onaj koji mi glavu podiže.“ /Psalam 3,1-3

Ako je netko patio od depresije u Davidovom slučaju, onda je to bio njegov progonitelj Šaul, gnjevljiv čovjek.

„Ali Duh GOSPODINOV je napustio Šaula pa njega stade mučiti jedan zao duh od GOSPODINA.“ /1. Samuelova 16,14

„A kada bi zao duh od Boga bio na Šaulu, uzeo bi David harfu i svirao svojom rukom: tako bi se Šaul okrijepio, bilo bi mu bolje i zao duh bi odlazio od njega.“ /1. Samuelova 16,23

Dok je David molio i slavio Boga da Šaul bude iscijeljen od zloduha koji ga je mučio, ovaj mu je vratio progonom i mržnjom. Šaul završava poražen počinivši samoubojstvo.

Neki čak Davidovo oplakivanje umrlog djeteta nazivaju depresijom. No pobliže čitanje teksta iz 2. Samuelove 12 nam govori suprotno. Ožalošćenost radi naših bližnjih koji su umrli nije opravdani razlog za depresiju. A David nam daje pravi primjer. Zapazimo njegovu mudrost – žalovao je dok je dijete još bilo živo nadajući se da će ozdraviti. Kad je dijete umrlo, istog trenutka je prestao žalovati. Možda se čini nezamislivo i ravnodušno, ali više nije imalo smisla oplakivati nešto što se ne može promijeniti. Ono na što se David oslanjao nije ovozemaljska prolaznost, nego pouzdanje u vječnost s Bogom. Pouzdanje da će jednoga dana biti sa svojim djetetom u Božjoj prisutnosti.

Dakle, žalovanje za bliskom osobom koja je umrla nema veze s depresijom. Ali žalovanje može postati trajno ukoliko jedini smisao života vidimo u osobi koje više nema. A to je opet nevjera i pouzdanje u smrtnog čovjeka, ne u Boga. Naš smisao je u Isusu Kristu unatoč svim životnim okolnostima. U konačnici uvijek vjerujemo Bogu da sve ima pod kontrolom, prihvaćamo ono što se događa, čak i kad ne možemo utjecati i ne razumijemo. To je ono što nas razlikuje od svijeta koji nema nadu.

HANA

Jednako tako, neki koriste Hanu da je bila u depresiji jer nije mogla začeti. No kad pogledamo tekst iz 1. Samuelove jasno je da je Hana unatoč svojoj nevolji slavila Boga. Hana jest bila tužna i ogorčena, ali nikad nije izgubila vjeru i pouzdanje u Božju volju. Nije preuzimala vlastitu inicijativu i poduzimala vlastitu volju, nego je izlijevala dušu pred Bogom i predavala Onome koji je mogao učiniti čudo. Znala je tko ima kontrolu nad njenim životom.

„I bijaše njezina duša puna gorčine; i stade se ona moliti GOSPODINU te se bolno rasplaka.“ /1. Samuelova 1,10

„I odgovori mu Hana i reče: Ne, gospodaru moj, ja sam žena žalosna duha: nisam pila ni vina ni jakoga pića, nego sam izlijevala svoju dušu pred GOSPODINOM.“ /1. Samuelova 1,15

Bog je ispunio Haninu molitvu. Ovo nije primjer opravdane depresije; ovo je savršeni primjer koliko je Bog milostiv i čuje naš vapaj kad smo mu vjerni i predani.

„Ona odvrati: ‘Neka tvoja sluškinja nađe milost u tvojim očima.’ Tako ode žena svojim putem; jela je i lice joj više ne bijaše tužno… Nakon što je Hana zatrudnjela, kada je došlo vrijeme rodi ona sina; i nazva ga Samuel, rekavši: ‘Zato što sam ga zaiskala od GOSPODINA.’“ /1. Samuelova 1,18-20

„I pomoli se Hana te reče: ‘Raduje se moje srce u GOSPODINU, moj rog je u GOSPODINU uzvišen: raširila su mi se usta nad mojim neprijateljima; jer se radujem u spasenju tvojemu. Nitko nije svet kao GOSPODIN: jer nema nikoga do tebe; niti ima stijene kao što je Bog naš.“ /1. Samuelova 2,1-2

„Stoga i vi sada imate žalost; no opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati i radost vam vašu nitko neće oteti. I nećete me u taj dan ništa pitati. Zaista, zaista, kažem vam: Što god zaištete Oca u moje ime, on će vam to dati. Dosad niste iskali ništa u moje ime: ištite i primit ćete, da vaša radost bude potpuna.“ /Ivan 16,22-24

PAVAO

Koliko su neki kršćani spremni ići daleko, pokazuje kad se pozivaju na Pavla, izjednačujući njegovu želju da što prije ide Kristu sa samoubojstvom.

„Jer meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. Ali ako mi je živjeti u tijelu plodno djelovanje, tada ne znam što odabrati. Jer pritiješnjen sam između dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo bolje, ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas. A, uvjeren u to, znam da ću ostati te dalje biti sa svima vama za vaš napredak i radost vjere.“ /Filipljanima 1,21-25

Pavao ovdje govori da je za njega bolje da odmah ide Kristu, ali zbog drugih ljudi koji su još trebali čuti poruku spasenja zna da je Božja volja da ga još koristi na ovoj zemlji. Pavao nikada nije preuzeo inicijativu i kontrolu nad svojim životom. Pavao nije imao problem sa suicidalnim mislima kao što ekstremna tumačenja nastoje prikazati; naprotiv, izražava nesebičnu ljubav gledajući na potrebe drugih iznad vlastitih; spremnost na žrtvu i muku iz ljubavi prema drugima.

Depresija ne kaže: „Ovdje sam zbog drugih.“; nego: „Ne želim biti ovdje zbog sebe.“ Fokus je na sebi. Demonski, ništa više ni ništa manje.

Tako se koriste stihovi poput sljedećeg da bi se opravdalo depresivno stanje potpuno izvlačeći van konteksta ono o čemu Pavao stvarno govori.

„Ni u čemu ne dajemo povoda za sablazan, da se ne kudi ova služba, nego se u svemu potvrđujemo kao Božji poslužitelji: u velikoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u TJESKOBAMA, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdijenjima, u postovima, u čistoći, u spoznaji, u strpljivu podnošenju, u ljubaznosti, u Duhu Svetome, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istine, snagom Božjom, s oružjem pravednosti zdesna i slijeva, slavom i sramotom, lošim glasom i dobrim glasom; kao zavodnici, a ipak istiniti; kao nepoznati, a ipak dobro poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; KAO ŽALOSNI, A UVIJEK RADOSNI; kao siromašni, ali mnoge obogaćujemo; kao da ništa nemamo, a ipak sve posjedujemo.“ /2. Korinćanima 6,3-10

Pavao govori o cijeni služenja Kristu u prenošenju Božje Riječi. Pavao je podnosio SVE poradi Krista – nevolju, progon, sramotu, ruglo, loš glas, kažnjavanje; to nema veze s nevjerničkom depresijom. Štoviše, Pavao demantira stanje žalosti s radošću koju imamo u Kristu.

Neki čak koriste Pavlov trn za obranu depresije. Kao da je Pavao bio samosažaljiv čovjek i bavio se samim sobom. Pavao nije imao vremena za negativne misli i kritički pogled na svijet jer je gledao da što više ljudi upozna nadu u Isusu Kristu i spasi svoje duše. Ako nam itko govori o radosti koju imamo u Kristu iznad svih naših okolnosti, onda je to upravo Pavao. Ako nam itko govori da se radujemo u našim patnjama, onda je to Pavao. Stoga je grijeh koristiti i manipulirati stihovima ovog apostola u svoje sebične svrhe.

Isti Pavao u najtežim mogućim okolnostima govori:

„Radujte se u Gospodinu UVIJEK; i ponovno velim: Radujte se.“ /Filipljanima 4,4

Ljudi koji na svaki mogući način nastoje pronaći biblijski argument i opravdati stanje trajne depresije kroz biblijske karaktere, zapravo su ljudi koji žele ostati u stanju vječnog samosažaljenja, ljudi koji uopće ne žele iscjeljenje. Ili jednostavno žele opravdati ovisničku konzumaciju antidepresiva pod izlikom bolesti. Prilagođavaju Pismo sebi i u svemu tome traže podršku i povlađivanje drugih.

JOB

Manipulacije biblijskim karakterima, događajima, učenjima valjda nikad dosta. Tako jedan od kršćanskih argumenata svrstava Joba u teškog depresivca koji je nevjeran i očajan unutar svoga stanja – zato što je ostao bez svega.

Job je valjda jedini primjer Božjeg čovjeka za kojeg bismo mogli reći da je imao sva prava upasti u depresiju. Tim više što je bio „besprijekoran i pravedan; bojao se Boga i klonio zla.“ /Job 1,1

Zamislite da u životu izgubite apsolutno sve što imate. Job je izgubio sve – djecu, imovinu, bogatstvo, ugled, zdravlje, čak i podršku vlastite žene. A na sve to, najbliži prijatelji su ga lažno optuživali, preispitivali njegove motive, sumnjali u njegov odnos s Bogom i pokušavali naći krivicu na njemu samom za sve što mu se događa.

Ipak, u najgorem mogućem scenariju nečijega života, kakvog vjerojatno nikad nećete doživjeti, Job je slavio Boga! Nije sagriješio ni djelima ni ustima protiv Boga!

„Tada Job ustade, razdera svoj ogrtač, obrija glavu, pade ničice na zemlju i POKLONI SE te reče: ‘Gol sam izišao iz utrobe majke svoje, gol ću se onamo i vratiti: GOSPODIN je dao i GOSPODIN je oduzeo; blagoslovljeno neka je ime GOSPODINOVO.’ U svemu tome Job nije sagriješio niti je uludo Boga optužio.“ /Job 1,20-22

Premda je sve izgubio, jedno nije izgubio: VJERU U BOGA. I do danas stoji kršćanima kao primjer pravog pouzdanja unatoč svim našim životnim okolnostima i gubicima. Njegovom postojanošću danas se ohrabrujemo i potičemo. Konačni ishod njegove situacije nas motivira da ustrajemo u vjeri i ni za što ne krivimo Boga.

„Dade GOSPODIN Jobu dva puta toliko toga koliko je imao ranije… Tako GOSPODIN blagoslovi Jobov posljedak više negoli njegov početak.“ /Job 42,10.12

„Evo, blaženima nazivamo one koji su ustrajali. Za postojanost Jobovu ste čuli i vidjeli ste ishod Gospodinov, da je Gospodin vrlo suosjećajan i milosrdan.“ /Jakovljeva 5,11

Razumio je da je njegova vjera na testu i da Bog radi na njemu da ga još više usavrši.

„Ali on zna put kojim ja idem: kada me iskuša, čist ću kao zlato izići. Moje se stopalo držalo njegovih koraka, puta njegova sam se držao i nisam skretao.“ /Job 23,10-11

„Iskušenje veće od ljudskoga nije vas zahvatilo: jer vjeran je Bog, koji neće dopustiti da budete iskušani iznad onoga što možete podnijeti, nego će s iskušenjem dati i izlaz da možete izdržati.“ /1. Korinćanima 10,13

Stoga je potpuno pogrešno tvrditi da je Job upao u nevjerničku depresiju bezizlaznog stanja u kojem preuzima stvar u vlastite ruke. Iako ne razumije stanje u kojem se našao, cijelo vrijeme se preispituje, savjetuje, razgovara s navodnim prijateljima, razgovara s Bogom, to ne mijenja njegovo pouzdanje u Božju volju. Iako nije razumio ono što mu se događa, nikad nije izgubio vjeru i pouzdanje u Boga. Zato nam ga Biblija i daje za pravi primjer postojanosti.

„Jer ja znam da moj Otkupitelj živi i da će on u posljednji dan nad zemljom ustati. I premda kasnije kožu moju i ovo tijelo crvi unište, ipak ću u svome tijelu Boga vidjeti: ja sâm ću ga vidjeti i moje će ga oči gledati, a ne druge; premda će biti uništeni bubrezi moji u meni.“ /Job 19,25-27

Unatoč svim nepovoljnim vijestima koje su ga okružile, nijednom nije pohulio Boga, nijednom nije preuzeo Božju volju u vlastite ruke i presudio vlastiti život. Umjesto toga, njegove slavne riječi parafrazirano su glasile: „Ništa nije moje. Sve i da me ubije, znam kome pripadam. Njegova volja, ne moja!“

JONA

Ako bismo ikoga mogli proglasiti depresivnim od biblijskih likova, onda bi to definitivno bio Jona. Jona se udaljio od Boga, zaspao i završio na mračnom, depresivnom mjestu, našao se u teškoj tami, dubini, bezdanu – u samoj utrobi pakla. Njegova se depresija opisuje kao udaljenost od Boga, neposlušnost, zaspalost, pogrešni motivi za Boga, gnjev, srdžba, sebičnost, samosažaljenje, ozlojeđenost, samovolja, zlovolja, mrzovolja. Pogledajmo konkretno o čemu se radi.

„Ustani, idi u Ninivu, taj veliki grad, i viči protiv njega; jer je njihova zloća uzašla do mene.’ Ali Jona ustade da pobjegne u Taršiš od GOSPODINOVE prisutnosti.“ /Jona 1,2-3

Jona je bio neposlušan Bogu. Umjesto da posluša Boga i navijesti pokajanje gradu Niniva kako im ne bi došla brza propast, Jona je otišao u suprotnom smjeru, udaljio se od Božje prisutnosti, našao se među nevjernima, duhovno zaspao i upao u tešku depresiju – koja se opisuje kao sama utroba pakla, teška tama, ogromna dubina, potlačenost, gušenje, anksioznost. Kako biste drugačije formulirali osjećaj da se nađete u velikoj ribi?

Usred nevolje, dok su nevjernici zazivali svoje lažne bogove, Jona je tvrdo zaspao. Nevolja zbog Jone je došla i na one kojima je bio okružen. Bog nekad može poslati tešku oluju (nevolju) na nevjernike zbog naše neposlušnosti.

„Stoga mu pristupi zapovjednik broda i reče mu: ‘Što je s tobom, pospanče? Ustani, zazivaj svoga Boga, možda će nas se Bog spomenuti; da ne propadnemo.’“ /Jona 1,6

Ispada da su ovi nevjernici više vjerovali u Joninog Boga, nego on sam. Znali su da ga treba zazivati da bi bili izbavljeni. Ali Jona, iako odbacuje tu mogućnost, preuzima odgovornost.

Osjećate li depresiju u ovim Joninim riječima? Kao da se pomirio sa situacijom i nije ga briga za život.

„I reče im on: ‘Ponesite me gore i bacite me u more; tako će vam se more smiriti: jer znam da je zbog mene nad vama ova velika oluja.’“ /Jona 1,12

Kad ne ispunjavamo Božji plan, Bog će nam poremetiti naše planove.

Jona je najbolji primjer zašto netko završi u depresiji (utrobi ribe): nevjera, nepouzdanje, udaljenost od Boga, neposlušnost. Ipak, kad je zazvao Boga iz dubine pakla, bio je izbavljen. Koliko malo treba da budemo izbavljeni ako se iskreno pomolimo i zazovemo Boga.

„Tada se Jona pomoli GOSPODINU, svome Bogu, iz riblje utrobe. I reče: ‘Zbog svoje nevolje zavapih GOSPODINU, i on me čû; iz utrobe pakla kriknuh, i ti si čuo glas moj. Jer ti si me u dubinu bacio, usred morâ; i okružiše me poplave: sve bujice i valovi tvoji preko mene prijeđoše. Tada rekoh: Odbačen sam od tvoga pogleda; no ipak ću opet gledati prema tvome svetome hramu. Vode me sve do duše okružiše: dubina me uokolo zatvorila, korov mi bijaše oko glave omotan.“ /Jona 2,1-5

„No ti si izveo život moj iz raspadanja, GOSPODINE, Bože moj. Kada je duša moja u meni klonula, spomenuh se GOSPODINA; i moja je molitva k tebi došla, u tvoj sveti hram. Oni koji se obaziru na prijevarna ništavila, vlastito milosrđe napuštaju.“ /Jona 2,6-8

Kad je napokon poslušao Boga i otišao u Ninivu propovijedati pokajanje da se odvrate od zla puta i nasilja kako ne bi bili uništeni, narod je poslušao poruku i pokajao se za grijehe.

„I vidje Bog njihova djela, da su se odvratili od svog zloga puta, i odvrati se Bog od zla za koje je rekao da će im učiniti, i ne učini ga.“ /Jona 3,10

No Jona je opet bio nezadovoljan. Zašto sad?

„No Joni je to bilo krajnje neugodno i bijaše VRLO LJUT.“ /Jona 4,1

U slučaju Jone se ne radi o trenutnom neraspoloženju, nego o trajnom stanju negativnosti i nezadovoljstva. A to upravo opisuje depresiju – trajno stanje nezadovoljstva.

Jona je primjer koliko je depresija povezana s unutarnjim gnjevom, gorčinom i zlovoljom. Ljudskim ponosom, ohološću i egocentričnošću. Odražava stanje našega srca. Ljuto stanje. Depresija je izvanjska reakcija na stanje grešnoga srca.

Na sve to, Jona je bio nacionalist, koji iako je izvršio Božju volju da navijesti narodu evanđelje, u dubini srca uopće nije želio da se narod spasi. Uzdizanje sebe i/ili naroda iznad svih drugih je manjak Božje ljubavi. Jer ako ste pristrani i volite ljude po osnovi njihove nacionalnosti, rase, boje kože i dr., onda vam nedostaje Božje ljubavi za svakog čovjeka unatoč svim različitostima. Ako je u vama Božja ljubav, onda razlikujete ljude samo po osnovi toga jesu li spašeni ili izgubljeni.

Iako je Jona napokon poslušao i učinio za Boga ono što je trebao učiniti, učinio je to iz potpuno pogrešnih motiva. Kad je vidio da se narod odvratio od zla, nije mu bilo po volji. Zapazite njegovu molitvu i koliko fokus ima na samome sebi:

„I pomoli se on GOSPODINU govoreći: Molim te, GOSPODINE, nisam li [JA] to rekao još dok bijah u svojoj zemlji? Zato prije i [JA] pobjegoh u Taršiš; jer [JA] sam znao da si ti milostivi Bog, i milosrdan, spor na srdžbu i silno dobrostiv, i da se od zla odvraćaš. Stoga te sada, GOSPODINE, zaklinjem, uzmi MI život; jer MI je bolje umrijeti negoli živjeti.“ /Jona 4,2-3

„Nisam li rekao…? Zato i pobjegoh… jer sam znao… bolje mi je…“

Njegova molitva je prvo pravdanje, a onda sugeriranje Bogu što je bolje za njega. Fokus na njemu samom i njegovim zahtjevima, a ne na Božjoj volji. Bio je zlovoljan jer su se Ninivljani spasili.

„Tada GOSPODIN reče: ‘Činiš li dobro time što se srdiš?’ Tako iziđe Jona iz grada i sjede s istočne strane grada; i načini si ondje sjenicu te sjede pod nju u hlad dok ne vidi što će biti od grada. A GOSPODIN Bog pripravi tikvu i učini da joj stabljika uzraste nad Jonom, da mu bude kao sjena nad glavom, da ga izbavi od njegove ZLOVOLJE. Tako se Jona silno obradova tikvi. No idućeg dana u svanuće Bog pripravi crva: i udari on tikvu tako da ona usahnu.“ /Jona 4,4-7

Inače, riječ koja se ovdje prevodi kao „zlovolja“ je grčka riječ ra`, rah; od H7489; a ima sljedeća značenja: loše ili zlo (prirodno ili moralno): – nedaća, nevolja, nesreća, nezadovoljstvo, ožalošćenost, tuga, šteta, težina, povrijeđenost, pakost, bijeda, bezvrijednost, bol, uznemirenost, jad, pogrešnost.

Riječ koja vrlo blisko opisuje stanje depresije. Da je depresija u korelaciji sa zlovoljom dokazuje nam i ovaj stih:

„Stoga ukloni TUGU iz svoga srca i udalji ZLO od svoga tijela…“ /Propovjednik 11,10

Jona je našao komfor zonu – sjenicu, hlad i nešto čime će okupirati svoje vrijeme – tikvu. Znači, pokrivalo za njegovo stanje bilo je u materiji ovoga svijeta. Zaštita u nečemu od ovoga svijeta. Drugim riječima, ispunjena mu je neka životna okolnost kako bi ga izbavila od zlovolje (depresije). No što se događa? Znamo da je svaka zaštita koju tražimo od ovoga svijeta privremena i prolazna.

Jona je bio nezahvalan, tim više što nije dao ništa od sebe, nije uložio ni vrijeme ni trud u ono što je postala njegova jedina nada. Bio je pod zaštitom. Nije radio ništa, a bio je ispunjen ljutnjom.

„Kad se podiglo sunce, posla Bog žestok istočni vjetar; sunce je tuklo Joninu glavu, tako da je klonuo i poželio umrijeti, pa reče: ‘Bolje mi je umrijeti negoli živjeti.’ I reče Bog Joni: ‘Činiš li dobro što se srdiš zbog tikve?’ I reče on: ‘Dobro je što se srdim, i to do smrti.“ /Jona 4,8-9

Kako se mijenjalo vrijeme, tako se mijenjalo i njegovo raspoloženje. Prvo se ljutio zbog obraćene Ninive, a sada zbog tikve. Treba li ljutom čovjeku uopće razlog da se ljuti? Ne. Naći će ga u svemu ili bilo čemu. K tome, smatra da ima svako pravo ljutiti se na što god želi. Njegova je ljutnja uvijek opravdana u njegovim očima. Štoviše, bio je spreman umrijeti u tom uvjerenju.

„Tada GOSPODIN reče: ‘Žao ti je tikve za koju se nisi trudio niti je uzgojio; koja je noću porasla i noću uvenula; pa zar da ja ne poštedim Ninivu, taj veliki grad, u kojemu je više od stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlučiti između onoga što im je desno i što im je lijevo, i mnogo stoke?“ /Jona 4,10-11

Jonina žalost je bila pogrešno usmjerena. To je bila srdžba, zlovolja, mrzovolja, kriticizam, pobuna zbog nevažnih stvari. Štoviše, nadmetao se s Bogom da ima pravo srditi se radi trule tikve, nečega oko čega se uopće nije trudio niti bio zaslužan. Nečega što je on smatrao da je važno, a ne oko nečega što je Bog smatrao da je važno. To se zove samovolja, a ne Božja volja. Duhovna razmaženost i nezrelost poput malog djeteta koje plače jer se svijet ne vrti oko njega i ne dobiva sve što god poželi.

Jona se nije usmjerio na ono što je važno Bogu, već na samoga sebe. Nije mu bilo žao naroda koji propada, nego samoga sebe. Njegova je patnja bila posve promašena. Motivi njegove ožalošćenosti bili su egocentrični i sebični. Njegova očekivanja nisu bila ispunjena i stoga je smatrao da se ima pravo gnjeviti, čak do smrti. Pravi primjer depresije koja vas vodi u smrt, kako duhovnu tako i tjelesnu.

Jona je zapravo bio licemjer.

„Ne znaš li to od davnine, otkada je čovjek na zemlju postavljen, da je kratkotrajno likovanje zloga i da tek trenutak traje radost licemjera?“ /Job 20,4-5

„Jer što je nada licemjeru, ako i zaradi, kada Bog odnosi dušu njegovu? Hoće li Bog čuti njegov vapaj kada na nj dođe nevolja? Hoće li se on radovati u Svemoćnome? Hoće li uvijek Boga zazivati?“ /Job 27,8-10

Ne vidimo da Jonin slučaj završava dobro, osim da je spreman ljutiti se do smrti zbog neispunjenih okolnosti i sebične želje da zbog toga umre.

Dakle, ako za ikoga od biblijskih karaktera možemo reći da je bio u depresiji, onda je to po opisu zasigurno Jona. Primjeri Joba i Jone nam pokazuju što depresija nije, a što jest. Job je imao sve, a kad je izgubio sve, slavio je Boga. Jona nije imao ništa, a kad je izgubio to ništa, bio je depresivan. Netko nema ništa pa je depresivan, netko ima sve pa je opet depresivan. Problem je čovjekov duh, a ne ono što se događa oko njega.

SAMOUBOJSTVO I VJERA U KRISTA

Ateistički svjetonazor koji svrstava misaoni proces u materijalnu kategoriju, a naše ponašanje u rezultat tih nasumičnih procesa u mozgu, definira depresiju kao kemijsku neuravnoteženost u mozgu koja se regulira i liječi sedativima i antidepresivima.

Sama riječ „depresija“ (eng. depress, press down) govori da se radi o tlaci, pritisku. Suicidalne misli su demonska tlaka. Kad pogledamo narav biblijskih likova koji su počinili samoubojstvo, vidimo da su svi bili teški nevjernici ili se odmetnuli od Boga. Takvo stanje suicidne depresije u Bibliji se nigdje ne svrstava u bolest, nego tešku nevjeru.

Primjeri ljudi koji su počinili samoubojstvo i razloge njihova samoubojstva možete naći u članku: Tko je sve počinio samoubojstvo u Bibliji?.

Dakle, svi slučajevi samoubojstava u Bibliji pokazuju da se radi o ljudima koji su bili protiv Boga, nevjernicima koji su činili zla djela, a krajnjim činom samoubojstva navršili su svoju mjeru zla. Ljudi koji su bili u neposlušnosti Bogu i nisu imali namjeru pokajati se. Samoubojstvo je posljedica nevjere i neposlušnosti. Nikad u Bibliji ne čitamo da je neki Božji čovjek počinio samoubojstvo.

Sjetite se Isusa u pustinji, nije li ga sam Đavao kušao na samoubojstvo?

„Tada ga đavao povede u sveti grad; i postavi ga na vrh Hrama i reče mu: Ako si ti Sin Božji, baci se dolje; jer je pisano: ‘On će anđelima svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te svojim oni nositi da se nogom ne spotakneš o kamen.’Reče mu Isus: Također je pisano: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.’“ /Matej 4,5-7

Samoubojstvo je teški grijeh iskušavanja Boga, radi kojeg su mnogi Izraelci stradali u pustinji dok su lutali 40 godina.

Stoga opravdanja za samoubojstvo kao plod kronične depresije prema Bibliji NEMA. Koliko god teško bilo nekima prihvatiti, ubojice i samoubojice ne idu u Božje kraljevstvo.

„Blagoslovljeni su oni koji vrše njegove zapovijedi, oni će imati pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad. Jer vani su psi, i vračari, i bludnici, i UBOJICE, i idolopoklonici, i tko god voli i čini laž.“ /Otkrivenje 22,14-15

Samoubojstvo nije jedan nepromišljeni trenutak neposlušnosti, već rezultat trajnog i kontinuiranog stanja čovjeka kojeg vode demoni. Suicidalne misli preuzimaju čovjeka postepeno dok hoda u tijelu i neposlušnosti, a ne u Duhu. Ili nazadujete u tijelu ili napredujete u Duhu. Vrlo jednostavno.

Samoubojstvo i vjera u Isusa Krista jednostavno su biblijski nepomirljivi.

RADOSNA (NE DEPRESIVNA) VIJEST SPASENJA

Tko je prihvatio Radosnu vijest spasenja i hoda ispravno u poslušnosti sa svojim Bogom, neminovno biva iscijeljen od depresije, anksioznosti, tjeskobe, nemira, panike, paranoje, strahova itd. Zato nam Isus kaže da, ako ostajemo u Njemu, upoznat ćemo istinu koja će nas osloboditi. I ako ostajemo u Njemu, donosimo mnogo ploda. Naša radost ovisi o držanju Isusovih zapovijedi.

„Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi. To sam vam govorio da moja radost ostane u vama i da vaša radost bude potpuna.“ /Ivan 15,10-11

Biblija nam jasno govori da postoji vrlo uska povezanost između obraćenja i iscjeljenja. Obraćenje i iscjeljenje su u međusobnoj korelaciji. Nema iscjeljenja bez pokajanja i poslušnosti Božjoj Riječi.

„Ako se… ponizi, i pomoli, i potraži moje lice, i odvrati se od svojih zlih putova, tada ću ja čuti s neba i oprostiti njihov grijeh i ozdraviti.“ /2. Ljetopisa 7,14

„On ti oprašta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve tvoje bolesti.“ /Psalam 103,3

„…kako ne bi vidjeli svojim očima, i čuli svojim ušima, i razumjeli svojim srcem pa se obratili i bili ozdravljeni.“ /Izaija 6,10

Slušate, a ne razumijete? Imate problem srca. Prvo ide razumijevanje srcem, zatim obraćenje i iscjeljenje.

„Blagoslovljen [sretan] je čovjek kome GOSPODIN ne uračunava krivicu i u čijem duhu nema prijevare.“ /Psalam 32,2

Depresija – beznađe, besmisao, crne misli, kriticizam, nevjera. Sve suprotno od ploda Duha kojeg imaju svi koji su primili Isusa Krista.

„A plod Duha je ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost, suzdržljivost: protiv tih nema zakona.“ /Galaćanima 5,22-23

Isus nam obećava nadnaravni mir kojeg svijet, ni psihologija, ni medicina, ni znanost ne poznaju. Njegov mir jači je od svake depresije i životne okolnosti. Nema te ustanove, psihijatra, lijekova, razgovora ili materijala samopomoći koji mogu izliječiti stanje čovjekovog duha koji nije pomiren s Bogom.

Isus poziva depresivne ljude k sebi da nose njegov jaram koji je sladak. U zamjenu za depresiju dobivate okrjepljenje, snagu, krotkost, poniznost, mir, spokoj. Blag jaram i lako breme. Liči li vam to na depresiju?

„Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam krotak i ponizan u srcu, i naći ćete spokoj svojim dušama. Jer jaram je moj blag i breme je moje lako.“ /Matej 11,28-30

Krotki su radosni.

„I uvećat će krotki svoju radost u GOSPODINU i veseliti se ubogi među ljudima Svecu Izraelovu.“ /Izaija 29,19

„Jer izići ćete s radošću i biti vođeni mirom: gore i brda pred vama će zapjevati i sva će stabla poljska pljeskati svojim rukama.“ /Izaija 55,12

Isus je došao da…

„…utješi sve one koji tuguju; da onima koji tuguju na Sionu odredim, da im dâ krasotu umjesto pepela, ulje radosti umjesto tugovanja, opravu slavljenja umjesto DUHA POTIŠTENOSTI [depresije]; da ih se može zvati stablima pravednosti, nasadom GOSPODINOVIM, da on bude proslavljen.“ /Izaija 61,2-3

Bitno je razlikovati da naša promjenjiva emotivna stanja nemaju veze s depresijom. Stanja obeshrabrenja, neraspoloženja, bezvoljnosti, obesnaženosti su trenutna i prolazna u životu kršćana. Radi se o prijevarnim emocijama. Naše je pouzdanje u Krista, a ne naše prijevarne emocije. Zato se potičemo da stalno držimo fokus na Kristu i hodamo po vjeri, ne emocijama i onom što trenutno vidimo. Prebačaji emocija su rezultat naše tjelesnosti, hodanja po tijelu umjesto po Duhu.

„Velim, dakle: Hodite u Duhu i nećete udovoljavati požudi tijela.“ /Galaćanima 5,16

S druge strane, depresija je dubinski problem oboljenja duše, podijeljenost duše, demonska tlaka, a tu ne pomažu medicinska struka, psihologija, metode samopomoći, sedativi, antidepresivi; nego samo Isus Krist koji, kad se svojim Duhom nastani u čovjeka, istjeruje sve zloduhe. Osoba koja je došla Kristu i drži svoj korak s Kristom, NEĆE ostati u depresiji.

Nemamo nijedan primjer depresivnih ljudi predanih Bogu u Bibliji, ali imamo na tisuću stihova obećanja o neobjašnjivom miru, radosti, nadi u Isusu Kristu, što nam nitko ne može oduzeti i ne ovisi ni o kakvim izvanjskim okolnostima. Kršćanin koji je utemeljen u vjeri, čvrsto se pouzdaje u Krista i pazi na svoje korake ne može upasti u depresiju.

Oni koji su se pouzdali u Krista, vjeruju u Božja obećanja i obnavljaju svoj um Božjom Riječju, postaju sve više nalik Onome koga slijede, stoga je nemoguće trajno ostati u ovom stanju.

„U moje si srce usadio VIŠE RADOSTI NEGOLI NJIMA [nevjernima] u doba kada im je obilno rodila pšenica i vino.“ /Psalam 4,7

„Ali neka se RADUJU SVI ONI KOJI SE U TEBE UZDAJU; neka svagda radosno kliču, jer ih ti štitiš: neka se u tebi raduju i oni koji ljube ime tvoje.“ /Psalam 5,11

„Hvalit ću te, GOSPODINE, svim srcem svojim; obznanjivat ću sva tvoja čudesna djela. RADOVAT ĆU SE I VESELITI SE U TEBI: hvalu ću pjevati tvome imenu, Svevišnji.“ /Psalam 9,1-2

„Postavio sam GOSPODINA svagda preda se: budući da mi je on zdesna, neću posrnuti. Zbog toga je RADOSNO SRCE MOJE i veseli se slava moja; i tijelo će moje u nadi počivati.“ /Psalam 16,8-9

„Propisi GOSPODINOVI su ispravni, SRCE VESELE; zapovijed GOSPODINOVA je jasna, oči prosvjetljuje.“ /Psalam 19,8

„Ti si moje žalovanje [DEPRESIJU] u ples okrenuo; skinuo si s mene kostrijet i RADOŠĆU ME OPASAO.“ /Psalam 30,11

„Blagoslovljen je narod koji poznaje RADOSNO KLICANJE: oni će hoditi u svjetlosti lica tvojega, GOSPODINE.“ /Psalam 89,15

„Blagoslovljen je svaki koji se boji GOSPODINA; koji hodi njegovim putovima. Jer jesti ćeš od truda svojih ruku: SRETAN ĆEŠ BITI I BIT ĆE TI DOBRO.“ /Psalam 128,1-2

Bog nam obećava radost kroz čitavu Bibliju.

„Stoga ćete S RADOŠĆU crpsti vodu iz izvorâ spasenja.“ /Izaija 12,3

„Stoga će se otkupljenici GOSPODINOVI vratiti i s pjesmom doći do Siona; i vječna će radost biti na glavi njihovoj: ZADOBIT ĆE VESELJE I RADOST, a ŽALOST I TUGOVANJE ĆE UMAKNUTI.“ /Izaija 51,11

„Za svoju sramotu primit ćete dvostruko i umjesto pomutnje radovat će se u svome udjelu: stoga će u svojoj zemlji posjedovati dvostruko: VJEČNA RADOST će im pripasti.“ /Izaija 61,7

„SILNO ĆU SE RADOVATI u GOSPODINU, moja će se duša veseliti u Bogu mojemu; jer me zaodjenuo opravom spasenja, pokrio me plaštem pravednosti, kao što se mladenac zaodijeva uresima i kao što se mladenka kiti svojim nakitom.“ /Izaija 61,10

„Duša će im biti kao vrt navodnjen; i NEĆE VIŠE NIKADA TUGOVATI.“ /Jeremija 31,12

„Jer ću njihovo TUGOVANJE U RADOST PRETVORITI, i utješiti ih, i razveseliti ih nakon njihove žalosti.“ /Jeremija 31,13

„Jer sam nasitio dušu iscrpljenu i ponovno opskrbio SVAKU DUŠU ŽALOSNU [depresivnu].“ /Jeremija 31,25

Radost je u vršenju Božje volje.

„Gle, neće Bog odbaciti savršena čovjeka, niti će pomoći zločiniteljima, sve dok ne ispuni tvoja usta smjehom i tvoje usne radovanjem.“ /Job 8,20-21

„Uživam činiti volju tvoju, Bože moj; jest, zakon tvoj mi je u srcu.“ /Psalam 40,8

U Božjoj prisutnosti PUNINA je radosti!

„Ti ćeš mi pokazati put života: punina radosti pred licem je tvojim, tebi zdesna blaženstva su zauvijek.“ /Psalam 16,11

„Dičite se u njegovom svetom imenu: neka se raduje srce onih koji traže GOSPODINA.“ /1. Ljetopisa 16,10

„Snaga i radost u prebivalištu su njegovu.“ /1. Ljetopisa 16,27

„A sada dolazim k tebi i govorim ovo u svijetu da oni imaju u sebi puninu moje radosti.“ /Ivan 17,13

„Gledah Gospodina svagda pred svojim licem, jer mi je zdesna da ne posrnem. Stoga mi se raduje srce i kliče jezik; štoviše, i tijelo će moje počivati u nadi.“ /Djela 2,25-26

„Obznanio si mi putove života, ispunit ćeš me radošću svoga lica.“ /Djela 2,28

„No nije se ostavio neposvjedočenim, time što je činio dobro i davao nam s neba kišu i plodna razdoblja, puneći hranom i radošću naša srca.“ /Djela 14,17

Radost je u Božjoj milosti!

„Radovat ću se i veseliti u milosti tvojoj, jer si pogledao na nevolju moju; ti si upoznao dušu moju u nedaćama I nisi me predao u ruke neprijateljeve: noge si moje postavio na mjesto prostrano.“ /Psalam 31,7-8

„GOSPODIN je učinio velika djela za nas, stoga smo radosni.“ /Psalam 126,3

„I ne budite žalosni, jer radost GOSPODINOVA vaša je snaga.“ /Nehemija 8,10

Ako vas činjenica da ste spašeni ne čini radosnima, onda je pitanje jeste li uopće primili Radosnu (ne depresivnu) vijest spasenja.

„No ja sam se pouzdao u tvoje milosrđe; srce će se moje radovati tvome spasenju.“ /Psalam 13,5

„GOSPODINE, u tvojoj snazi kralj će se radovati; i kako će velika biti radost njegova u spasenju tvojemu!“ /Psalam 21,1

„Velika je slava njegova u spasenju tvojemu: dostojanstvo i čast na nj si položio. Jer učinio si ga najblagoslovljenijim zauvijek: silno si ga licem svojim razveselio.“ /Psalam 21,5-6

„GOSPODIN je snaga moja i moj štit; u njega se pouzdalo srce moje, i pomogao mi je: stoga se silno raduje srce moje i s pjesmom ću ga svojom slaviti.“ /Psalam 28,7

„Radujte se u GOSPODINU i veselite, pravednici; i kličite od veselja, svi vi koji ste čestita srca.“ /Psalam 32,11

„Jer u njemu će se radovati srce naše, zato što smo se pouzdali u sveto ime njegovo.“ /Psalam 33,21

„U GOSPODINU će se ponositi duša moja: ponizni će čuti o tome i radovati se.“ /Psalam 34,2

„A moja će se duša radovati u GOSPODINU: veselit će se u spasenju njegovu.“ /Psalam 35,9

U Bibliji se riječi „radost“, „radovati se“ ili „radostan“ pojavljuju ukupno čak 430 puta. Jedna od najviše ponavljanih zapovijedi u Bibliji!

„Neka se raduju i u tebi budu veseli svi koji te traže: neka oni koji ljube tvoje spasenje svagda govore: ‘GOSPODIN neka je uzvišen!’“ /Psalam 40,16

„Tada ću pristupiti k žrtveniku Božjemu, k Bogu, najvećoj radosti svojoj: jest, uz harfu ću slaviti tebe, Bože, Bože moj. Što si klonula, dušo moja? i što si uznemirena u meni? U Boga se uzdaj: jer opet ću ga slaviti, njega koji je zdravlje lica mojega i Bog moj.“ /Psalam 43,4-5

„Budući da ti bijaše pomoć moja, u sjeni krila tvojih ću se radovati.“ /Psalam 63,7

„A pravednici neka budu radosni; neka se raduju pred Bogom; jest, neka daju maha veselju!“ /Psalam 68,3

„Dođite, pjevajmo GOSPODINU: kličimo radosno stijeni spasenja našega!“ /Psalam 95,1

„Svjetlo je posijano za pravednika i radost za one koji su čestita srca.“ /Psalam 97,11

„Nada pravednih bit će radost, a očekivanje zlih će propasti.“ /Izreke 10,28

„Svjetlo pravednih se raduje, a svjetiljka opakih bit će ugašena.“ /Izreke 13,9

„U prijestupu zla čovjeka je stupica, no pravednik pjeva i raduje se.“ /Izreke 29,6

„Jer Bog čovjeku koji je dobar u njegovim očima daje mudrost, znanje i radost.“ /Propovjednik 2,26

Radost je prisutnost Duha Svetoga u vama.

„Nemoj me odbaciti od svoje prisutnosti, i svoga duha svetoga nemoj od mene uzeti. Obnovi mi radost tvoga spasenja i podupri me svojim duhom voljnim.“ /Psalam 51,11-12

„Neka se u tebi raduju i vesele svi oni koji tebe traže; i daj da oni koji spasenje tvoje ljube, svagda govore: ‘Neka Bog bude uzvišen!’“ /Psalam 70,4

„Razveseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospodine, dušu svoju podižem.“ /Psalam 86,4

„U mnoštvu misli u meni, utjehe tvoje dušu mi raduju.“ /Psalam 94,19

„Glas radovanja i spasenja u šatorima je pravednikâ: junački djeluje desnica GOSPODINOVA.“ /Psalam 118,15

Radujemo se u svakom danu jer je Bog kreator tog dana i kreator svega. Ali ne možete se radovati svakom danu dok god Isus ne postane vaš Spasitelj i otvore vam se duhovne oči na stvarnost. Dok ne vidite taj dan uistinu onakvim kakav jest. I ne samo dan, nego čitavu Božju kreaciju.

„Ovo je dan što ga je načinio GOSPODIN; radovat ćemo se i veseliti u njemu.“ /Psalam 118,24

„Radujem se tvojoj riječi kao onaj koji nalazi velik plijen.“ /Psalam 119,162

„Veselo srce razvedruje lice, a žalošću srca slama se duh.“ /Izreke 15,13

„Nevoljnicima su svi dani zli, a onaj tko je vesela srca, neprestano ima gozbu.“ /Izreke 15,15

„Riječi tvoje bijahu nađene i ja sam ih jeo; i bijaše mi riječ tvoja na radost i veselje moga srca: jer sam nazvan tvojim imenom, GOSPODINE, Bože nad vojskama.“ /Jeremija 15,16

„No ja ću se veseliti u GOSPODINU, radovat ću se u Bogu spasenja svojega.“ /Habakuk 3,18

„Raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju.“ /Luka 1,47

„Ne bojte se; jer evo, javljam vam DOBRU VIJEST O VELIKOJ RADOSTI, koja će biti za sav narod.“ /Luka 2,10

„Stoga i vi sada imate žalost; no opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati i RADOST VAM VAŠU NITKO NEĆE OTETI.“ /Ivan 16,22

„A učenici se ISPUNJAVAHU RADOŠĆU i Duhom Svetim.“ /Djela 13,52

Ne postoji ta žalost i kušnja koji mogu nadvladati radost koju imamo u Kristu.

„Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, mir i RADOST u Duhu Svetome.“ /Rimljanima 14,17

„U tome se SILNO RADUJETE, premda se sada, ako treba, morate malo i žalostiti u raznim kušnjama… koga ljubite, premda ga niste vidjeli; u koga, iako ga još ne gledate, vjerujete; RADUJETE SE RADOŠĆU NEIZRECIVOM i proslavljenom primajući dovršenje svoje vjere, to jest spasenje svojih duša.“ /1. Petrova 1,6-9

„A onomu koji vas može očuvati od pada i postaviti vas pred svoju slavu besprijekorne u PREKOMJERNOJ RADOSTI, jedinome mudrome Bogu, našem Spasitelju, slava i veličanstvo, vlast i moć, i sada i zauvijek. Amen.“ /Judina 1,24-25

Više na sličnu temu nađite na linku: DEPRESIJA.