Anksioznost, tjeskoba i stalna zabrinutost

382
pregleda
anksioznost briga zabrinutost

Anksioznost, tjeskoba i stalna zabrinutost – bolesno, grešno, nevjerno ili normalno stanje? Anksioznost je ubojica propuštene prilike, mira, radosti, zdravlja, odnosa, i konačno ubojica vjere.

Biblija nam daje na stotine stihova na temu straha, zabrinutosti i anksioznosti, i zapravo nam zapovijeda da se ne bojimo. To znači da ne možemo samo moliti Boga da ukloni naš strah jer nam zapovijeda da se ne bojimo. Kad je u pitanju zabrinutost, nekako nam se čini normalno razmišljati o onome što nas muči. Taj se osjećaj toliko suobličio s našim mentalitetom da ga uopće ne dovodimo u pitanje kao grešno stanje. Činjenica jest da u pozadini svih naših osjećaja stoji grijeh, ponos i nevjera, bilo da se radi o depresiji, tjeskobi, brizi, patnji, panici, strahovima itd.

Stalna zabrinutost je životni stil, navika mnogih, kao da imamo odgovornost prema osjećaju zabrinutosti. Jer ako se ne brinemo, nismo odgovorni, nešto s nama nije u redu. Jednostavno se prepuštamo ovom osjećaju koji okupira i zarobljava naše misli. Neprospavane noći, nesanica, misli koje kolaju našim umom svakodnevnica su mnogih. Sam Isus nam je prorekao da, što ćemo se više približavati kraju vremena, tjeskoba će u svijetu biti sve veća. To nam potvrđuju sve statistike koje pokazuju da su depresija i anksioznost najveća svjetska pošast današnjice.

ANKSIOZNOST – NAJVEĆI UBOJICA

Anksioznost je u osnovi ubojica propuštene prilike. Uništava svaku priliku. Oduzima vrijeme. Jer ako se brinete za nešto što se tek treba ili ne treba dogoditi u budućnosti, vi ne živite SADA. Živite u vremenu koje još nije došlo. Potpuno neupotrebljivi i neefikasni za ono na što vas Bog poziva da činite sada.

Anksioznost je ubojica mira. Vaš um nikad nije u miru. Stalno morate o razmišljati kako će se nešto odigrati u budućnosti. A ne možete učiniti ništa osim prebivati u ovom konstantnom osjećaju nemira i tjeskobe. Nemate vremena biti u miru jer količina misli konstantno zahtijeva da se brinete. Sama riječ „tjeskoba“ govori da se radi o pritiješnjenom stanju, osjećaju nespokojstva, stanju pritajena straha, napetosti, nesigurnosti, nemiru.

Anksioznost se obično javlja kad razvijemo perfekcionizam ili opsesivno-kompulzivno ponašanje. Postoji i osjećaj konstantne grižnje savjesti ili krivnje. Stanje u kojem se ne možete pomiriti s prošlošću ili nekim učinjenim grijehom, pa dovodite u sumnju vlastito spasenje.

Anksioznost je ubojica radosti. Previše ste nemirni, nesigurni, sumnjičavi da biste uživali u bilo čemu. Stalno unaprijed razmišljate o negativnim ishodima situacije. Prognozirate mračne scenarije u vlastitoj glavi.

Anksioznost je ubojica zdravlja. Oduzima vam miran san. Nesanica, problemi s probavom, glavobolja, problemi s ishranom, panični napadaji, kardiološki problemi, visok tlak sve mogu biti posljedica stresa i zabrinutosti. To će vam potvrditi svaki liječnik.

Anksioznost je ubojica odnosa. Odnos se gradi na povjerenju. A kad se brinete ne vjerujete nikome, pa čak ni Bogu.

Anksioznost je ubojica propuštenih prilika, a u ekstremnim situacijama možete izbjegavati doticaj s javnošću, gužve, nove prilike, promjene, nove odgovornosti. Previše toga može poći krivo. U ovom palom svijetu zasigurno svašta može poći krivo. Ali živjeti u konstantnom strahu od ishoda koji možda nikad neće doći je teško opterećenje. Zato nam je Bog dao mnoštvo uputa kako da se nosimo s ovim problemom.

ANKSIOZNOST – BOLEST ILI KRIVI FOKUS?

Razumijete li da su vaše misli toliko okupirane nečim čime ne bi trebale biti? I zato ovaj osjećaj nije bolest, nego grijeh. Biblija nas konstantno upozorava da okupiramo svoj um Božjom Riječju, i Bog će očuvati naše misli u Kristu Isusu. Valjda stih koji najbolje opisuje i daje rješenje za stanje anksioznosti je sljedeći:

„Ne budite zabrinuti ni za što, nego neka se u svemu molitvom i iskanjem sa zahvaljivanjem obznanjuju vaše molbe Bogu; i mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu. Konačno, braćo, što god je istinito, što god je časno, što god je pravedno, što god je čisto, što god je ljubazno, što god je na dobru glasu, ako je što vrlina ili pohvala, na to mislite. Ono što ste naučili, i primili, i čuli i vidjeli na meni, činite, i Bog mira bit će s vama.“ /Filipljanima 4,6-9

Prvo što nam se govori jest da molimo sa zahvaljivanjem. Naš molitveni život pokazuje u čemu je naša stvarna nada. Onaj tko se brine je nada samome sebi. Fokus samome sebi. Uvjeren da je nešto u njegovoj kontroli. Rješenje je u njegovim rukama. Dakle, gdje nas to vodi? U nevjeru. A nevjera je grijeh. Anksioznost je nevjera i nepouzdanje u Boga. Čitava Božja Riječ nas opominje da ne gledamo na sebe, nego na Boga. Zato je molitva jedino rješenje. Je li bolje brinuti se ili moliti? Ne oduzimajte Bogu kontrolu jer se stavljate u poziciju Boga. Molitva i razgovor s Bogom je cijeli kontekst poslanice Filipljanima koju je Pavao napisao u zatvoru. A ipak se smatra najradosnijom poslanicom ikada napisanom. To je dokaz da naša radost, mir, nada ne ovise o našim izvanjskim okolnostima.

Ne možete moliti ispravno ako ne poznajete Boga. Kako ćete poznavati Boga ako ne čujete o Bogu? Kako ćete čuti o Bogu ako vam Njegova Riječ stoji zatvorena i skuplja prašinu na polici? Treba vam uvjerenost, pouzdanje, sigurnost, znanje o Božjim istinama i obećanjima – inače ćete živjeti u stalnom nemiru i strahu.

Cijela poslanica Filipljanima je o pouzdanju.

„Uvjeren u to da će onaj koji je započeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Isusa Krista.“ /Filipljanima 1,6

„Jer Bog je taj koji po svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.“ /Filipljanima 2,13

„Sve mogu po Kristu, koji me jača.“ /Filipljanima 4,13

„A moj će Bog ispuniti svaku vašu potrebu po svome bogatstvu u slavi po Kristu Isusu.“ /Filipljanima 4,19

Pavao je znao neke stvari o Bogu, a to znanje ga je dovelo do pouzdanja u Boga.

„Radujte se u Gospodinu uvijek; i ponovno velim: Radujte se.“ /Filipljanima 4,4

Radovati se u Isusu Kristu nije prijedlog, nego zapovijed. Dakle, depresija je kontra od ove zapovijedi. Ne možete biti radosni i depresivni u isto vrijeme. Radost je moguća jedino ako imate pouzdanja u Božju volju i svrhu. Ne možete biti stalno zabrinuti i pouzdati se u Boga u isto vrijeme. Ako je tako, onda je sve na vama i slobodno možete reći: „Jao meni, propadoh.“

Fokus. Fokus. Fokus. Na čemu je vaš fokus? Ako je na vama, onda ćete potonuti. Ako je na Kristu, onda ćete hodati po vodi.

Zahvaljivanje Bogu znači oslanjanje na Boga. Znači da Njemu prepuštate svu kontrolu.

Shvaćate li da je anksioznost grijeh zabrinutosti i manjka vjere? Trebate se pokajati za ovaj grijeh nepouzdanja. Bog nije došao samo da vas spasi od vječne osude, nego i vaše nevjere i fokusa na sebi. Ako ste predali svoje živote Isusu Kristu, onda živite tako – u vjeri i pouzdanju. To nije jedno životna odluka i sada ste mirni, to je ustrajanje u vjeri iz dana u dan koliko god se testiranje činilo dugo ili teško. Onaj tko ustraje do kraja, bit će spašen.

Ako znamo da naš nebeski Otac zna najbolje kako će ishoditi neka situacija, i da će ona uvijek ishoditi za naše dobro ukoliko ga ljubimo svim srcem, tada nema mjesta zabrinutosti i strahu. Kad nas Bog testira i pročisti, izlazimo kao zlato. Vidite li sada koliko u centru vaših misli mora biti Isus Krist? Ako smo nada sami sebi, nećemo iznaći rješenja.

Ako je nada u nama, brinut ćemo. Ako nam je nada samo u Bogu, nećemo brinuti.

Pavao je u zatvoru dok piše poslanicu Filipljanima. Gladan, žedan, izoliran, bičevan, udaran, izmučen. I umjesto da se brine, on ponavlja: „Radujte se!“ Nikada to ne bi rekao da sam nije imao radost u najtežim okolnostima u kojima se našao. Pogledajte njegovo ispravno razumijevanje – njegova nevolja je bila na svjedočanstvo nevjernima i na korist vjernima.

„Ali htio bih da razumijete, braćo, da je to što se meni dogodilo ispalo kao napredovanje evanđelja, tako da su moji okovi u Kristu postali poznati po svoj palači i svugdje drugdje pa se mnogi od braće u Gospodinu, ohrabreni mojim okovima, još više usuđuju neustrašivo govoriti riječ.“ /Filipljanima 1,12-14

Bio je u zatvoru, ali je razumio da je to Božja volja – i da Bog ima pravi razlog za situaciju u kojoj se nalazi. A to je neustrašivo širenje evanđelja. Potpuno pouzdanje da Bog zna što radi.

„Krist [će se] uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću. Jer meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. Ali ako mi je živjeti u tijelu plodno djelovanje, tada ne znam što odabrati.“ /Filipljanima 1,20-22

„Ali što mi god bijahu dobici, zbog Krista sam smatrao gubitkom. Štoviše, najradije sve smatram gubitkom zbog izvrsnosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega, zbog koga sam sve izgubio i to izmetom smatram, da Krista steknem.“ /Filipljanima 3,7-8

Što je njegov cilj? Pavao je molio za razne stvari; dnevne potrebe, iscjeljenje Epafrodita, jedinstvo crkve. I to je u redu, trebamo moliti za sve, ali zahvaljivanje dolazi kada znamo da unatoč neodgovorenim zahtjevima, Bog će koristiti naše nevolje za više svrhe – naš osobni rast i/ili rast drugih. Da upoznamo Krista bolje i budemo sličniji Njemu. Kad ovo znate, možete uvijek biti zahvalni i zadovoljni i radosni u vašim nevoljama.

Bog zna bolje od nas samih. Ako je Njegova volja da ne ukloni instant našu nevolju ili problem, onda ima dobar razlog za to – koji je uvijek za naše dobro. Bog sve izvodi na dobro onima koji ga ljube – to dobro je naša sličnost Kristu. Kakva bi to bila tragedija kad bi Bog uvijek odgovarao po našoj volji i ostavio nas istima? To ne bi bilo za naše dobro.

Kad znamo što je za naše konačno dobro, a to nisu naše sebične želje da sve imamo uvijek i sada, tada se zaista možemo radovati i izdržati svaku kušnju.

Mrmljate li ili zahvaljujete? Hranite li svoje nezadovoljstvo ili sa sigurnošću znate da Bog zna što radi? Nezadovoljstvo kaže: „Ja znam ono što trebam i to nemam.“ Nevjera. Pavao kaže: „Ne. Sve što trebate je Bog.“

Ono za što vas je sekularna medicina uvjerila da je psihičko oboljenje, zapravo je vaš grijeh. Depresija, anksioznost, bipolarni poremećaj sve su stanja u kojima smo fokus sami sebi. Fokus su naši osjećaji i naša volja. Dok god ne dođemo u stanje u kojem možemo reći da je Bog sve što želimo i sve što trebamo, mi smo nevjerni. To je istina koliko god vam zvučala teška i bolna. Pavao je to znao – u zatvoru lišen svih mogućih pogodnosti i vlastitih želja.

Nemojte biti bog i preuzimati kontrolu nad vašim životima. Bog zna što trebate, kada trebate, zašto trebate i trebate li uopće. Morate se pokajati od stalnog preuzimanja kontrole.

Anksioznost je grijeh i nevjera. Znači da niste usredotočeni na Boga sada, nego na ishod situacije sutra.

Vaš konačni cilj mora biti kako da postanete Kristu slični. A kada ste u stanju reći: „Što god je potrebno, Oče! Tvoja volja u svemu, ne moja!“, tada pokazujete Bogu vjernost i pouzdanje. To je ispravna molitva sa zahvaljivanjem u kojoj god se situaciji našli. To je ono što nazivamo potpuna predanost.

Potreban vam je stalni odnos s Bogom, molitva, zahvaljivanje, razgovor s Bogom… „i mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu“ (Filipljanima 4,7). To će očuvati vaše misli od grijeha zabrinutosti. Dakle, prvi korak da budete iscijeljeni od anksioznosti je prepuštanje Bogu da bude Bog, prepuštanje Bogu kontrolu, i pozicioniranje vaše nade na pravo mjesto. Kao i razumijevanje vašeg konačnog cilja – sličnost s Kristom.

Dalje nam se govori kako ispravno misliti. Selektivno misliti.

„Konačno, braćo, što god je ISTINITO, što god je časno, što god je PRAVEDNO, što god je ČISTO, što god je LJUBAZNO, što god je NA DOBRU GLASU, ako je što VRLINA ili POHVALA, na to mislite.“ /Filipljanima 4,8

To znači da je anksioznost vaš izbor. To je kao da hodate ulicom i jedete sve s poda na što naiđete. Većina od nas jako pomno pazi što jede, ali ne i čime hranimo svoj um. Ako dozvolite smeću da ulazi u vaš um, tada će iz vašeg uma izlaziti smeće. Zakon sjetve i žetve. Kao što selektivno jedete, tako morate i razmišljati selektivno.

Koliko vas koji se stalno brinete misli na ono što je istinito? Mislite na bezbroj konačnih ishoda. Vaša glavna misaona preokupacija je „ŠTO AKO…?“ Toliko brojnih mogućnosti vam se vrti u glavi, a nijedna nije istinita – jer ne znamo što će se dogoditi u idućoj sekundi. Što je istinito? Božja obećanja su uvijek istinita. Božji atributi su istiniti. Božja Riječ je istinita. Morate prekinuti tok svojih misli i odbaciti sve te brojne lažne mogućnosti koje se nikad neće dogoditi.

Vaše „ŠTO AKO…?“ zamijenite sa „ČAK I AKO…!“

Evo jednog primjera što je istinito:

„Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne budi obeshrabren, jer ja sam Bog tvoj: ja ću te ojačati; jest, ja ću ti pomoći; jest, ja ću te poduprijeti desnicom svoje pravednosti.“ /Izaija 41,10

Ovo je istinito – „Ja sam s tobom, ja sam tvoj Bog, ja ću te ojačati, ja ću ti pomoći, ja ću te poduprijeti“… i ako vaš um okupirate ovim istinama, tada nema mjesta za bezbroj lažnih mogućnosti. Sa zabrinutošću nećete dodati niti oduzeti ishod situacije.

Sa zabrinutošću nećete dodati niti oduzeti ishod situacije. Ako ne možete ništa promijeniti, zašto se brinuti?

„I tko od vas može zabrinutošću dodati svome stasu jedan lakat? Ako, dakle, ni ono najmanje ne možete, što ste onda zabrinuti za ostalo?“ /Luka 12,25-26

Anksioznost nije bolest, nego prebivanje na grešnim mislima. S vašim mozgom je sve u redu, samo ga ispunjavate smećem, a onda završavate kod psihijatra i na sedativima i antidepresivima. Umjesto da prebivate na onom što je istinito, pravedno, čisto, ljubazno, hvalevrijedno. Niste bolesni, nego usredotočeni na same sebe, svoju volju, svoju kontrolu, svoju nadu, svoj grijeh, svoju nevjeru. A onda se oslanjate na nevjerničke metode da vam pomognu, umjesto na rješenje koje nam Bog daje, koje je jedino sigurno, pouzdano i trajno.

Pavao kaže: „Mislite i činite… i Bog mira bit će s vama.“ Osim što trebamo misliti na ono što je istinito, pravedno, čisto, ljubazno itd., moramo staviti u praksu. Moramo mi biti istiniti, pravedni, čisti, ljubazni, na dobru glasu, hvalevrijedni.

„Ono što ste naučili, i primili, i čuli i vidjeli na meni, ČINITE, i Bog mira bit će s vama.“ /Filipljanima 4,9

Prezent aktiv – sadašnja i kontinuirana radnja. Naša vjera mora biti praktična, a ne svršena radnja u prošlosti. Dakle, moliti sa zahvaljivanjem, misliti selektivno i prakticirati vjerno, i bit ćete iscijeljeni od anksioznosti. Moliti ispravno, misliti ispravno, prakticirati ispravno.

Vaš je izbor – možete primjenjivati Božje principe na vašu dobrobit ili vlastite principe zabrinutosti na vašu štetu.

Iznad svega, morate imati ispravnu sliku o Bogu. Sliku kakvu je imao Pavao koji se iznad svih okolnosti radovao. Što je pogrešno u našoj anksioznosti? Pogrešno je što ne uključuje Boga u čitavu sliku. Pogrešna percepcija o Bogu, a to je nevjera.

„Tada zavapiše GOSPODINU u svojoj tjeskobi [anksioznosti], i izbavi ih on iz njihovih nevolja. Izvede ih iz tame i sjene smrti i raskinu okove njihove.“ /Psalam 107,13-14

Više na slične teme možete naći na tagu: PSIHOLOGIJA.

Komentari

komentari